Arhiva za 9 lipnja, 2012

Miracle Mile (1988)

Posted: 9 lipnja, 2012 in Drama, Misterija, Thriler

IMDb

Trailer

 

Već kad je kolega Hank na svojem blogu obradio jedan postapokaliptični film, naišla mi je mala inspiracija o tome što da pogledam već kad imam slobodan dan. S jedne strane sam razočaran ko pas što je Hell ispao takav… slab uradak jerbo sam popriličan fan takvih uradaka, ali s druge strane uvijek mi je drago što postoje drugi naslovi kojima možete presjeći loš dojam, pa vam loš film dođe kao uvertira u pravu stvar. Prije nekih 15 godina sjedio sam tako ispred malih ekrana i naletio na nešto… zanimljivo, posve slučajno, i jedini razlog zašto sam nastavio gledati jeste nastup Anthony Edwardsa ( I feel the need for speed, Goose-man). I tako me film očarao da sam u vrijeme interneta, torenata i ostalih veselih stvari odmah položio svoje pohlepne ručice na njega kako bi ga dodao kolekciji stvari koje valjda nikada neće postati loše. Doduše, neće svima sjesti kako treba, ali to je već vaša osobna stvar. Također, ovo nije post-apokaliptični film kakav su dotični Hell ili The Road (knjiga je ipak bolja) već je apokaliptični. Smak svijeta dolazi i nema vam spasa…OK,OK, ima, ali treba malo potegnuti da se isti ostvari. I ono što je ovdje fascinantno, nema pirotehnike (tek u nekoliko zadnjih kadrova) i svega ostalog što inače čini apokaliptični film već ima jedna… ljubavna priča. To niste očekivali, je’l te. I ima opasno dobar soundtrack koji je radila grupa Tangerine Dream (inače skoro pa kućni bend Michaela Manna) i glazba je… potpuna simbioza sa slikom, vjerujte mi na riječ. Aha, trebao bih reći koju i o sadržaju.

Daklem, krećemo ovako. Harry je naš junak i on posve slučajno jednog popodneva upoznaje djevojku za koju se može reći da je ona mogla biti ona prava. On i Julie provedu jedan zajednički dan te dogovore sastanak kasnije te večeri u jednom lokalu, ali Harry uspije zakasniti. Ne jer je tako lijen tip već zato što mu rikne budilnik. Ipak, on dolazi do lokala i shvati da se mimoišao s Julie, ali ipak nekako vjeruje da bi se gaf s nedolaženjem mogao ispraviti. I vjerojatno bi ga ispravio da nije napravio sljedeću stvar. Podigao slušalicu na javnoj telefonskoj govornici. Muški glas ga obaviještava kako je došlo do lansiranja nukleranih projektila, noćna mora koja traje od 60-ih se ostvarila i za svega sat i pol Europa i Amerika će doslovce prestati postojati, postat će nuklearna pustoš. U lokalu se stvara… atmosfera, jedni vjeruju u taj poziv, drugi ne. Nekolicina odluči napustiti grad i otići na sigurno, no Harry prije toga želi pronaći Julie kako bi i ona otišla s njim. Započinje utrka s vremenom koje jako brzo prolazi.

Jedna mi je stvar oduvijek bila fascinantna: kako dovraga napraviti atmosferičan film bez da u njega slupaš sve moguće specijalne efekte? Odgovor je poprilično jednostavan: izbjegneš sve moguće specijalne efekte i snimiš prazne ulice Los Angelesa (Miracle Mile je naziv jednog njegovog dijela). Film se uopće ne fokusira na apokalipsu, paniku (jedva da itko zna što će se dogoditi do same završnice) razaranje i sve ostalo što obično ide u kalup ovakvih filmova već na ljubavnu priču između dvoje dopadljivih likova. Edwards je faca, vjerujte mi na riječ, čovjek možda nije tako lijep, nije tako zgodan, nije tako poznat ili popularan, ali da zna glumiti, zna. I on je tip ko ja ili vi, običan, s običnim problemima i željom da se svidi curi koju je tek upoznao. Njih dvoje su skoro pa idealni za poster o povučenosti, sramežljivosti i običnom prirodnom ponašanju te uopće nije čudo što nam prirastu srcu, čime je napetost hoće li se izvući postignuta samo tako (da svi tako znaju odabradti glumce pola filmova bi odmah bilo bolje). Prazne ulice Los Angelesa imaju duboku atmosferičnost, gotovo hipnotički dojam, što se malo poremeti pred kraj kad se stvari panika na ulicama, no ti zadnji dijelovi filma ne igraju toliku ulogu u radnji koliko dočaravanju samog kraja. Ovdje nema Bruce Willisa da nas spasi (hej, volim ja njega, ali lijepo je da svijet po koji put ode dovraga) ali ima ponešto akcije (uglavnom Harry vs obični elementi, kao što je policija) koja je u svojstvu prepreka koje mu onemogućavaju da bez problema pronađe djevoku svojeg života. Volim atmosferu, volim dobru ljubavnu priču i volim stvari koje se pričaju na novi način. Kraj je… heh, kao da ću vam reći, ali opravdava reputaciju originalnijih, što ne znači da će vam biti po volji (ili možda hoće). Jedina mana bi vam mogla biti u likovima. Ako vam budu dopadljivi, zakon, priča će ići samo tako. Ako ne budu…onda ni ostatak neće biti sjajan. I malo mu treba da se zalaufa s radnjom jer dobrih pola sata djeluje kao običan ljubić, čime se preokret radnje može činiti… predalekim. Mane više ovise o vašem raspoloženju, tj. kako doživite atmosferu. Osim toga, ako ste za jedan… neobičan apokaliptični film (koji je još ujedno i dobar, odličan, skoro pa najbolji)… vaša potraga završava ovdje.