The Haunted Palace (1963)

IMDb

Trailer

Kao redatelj, Roger Corman skoro pa najveći uspjeh postigao je obradama/ ekranizacijama djela Edgera Allana Poea, to znaju već i ptice na gradi. Vjerojatno znaju i to da ih je naslagao devet komada, ali malo manje poznata činjenica jest da je samo sedam od njih doslovni materijal Poea dok su druga dva nešto manje povezana s njim, od čeka ovaj naslov nema nikakve veze s Poeom kao takvim već je studio stavio samo naslov jedne njegove pjesme kako bi se seriji osigurao financijski uspjeh koji je do tada imala. To je napravljeno zato što je Corman htio malo maknuti se od Poea i uzeti drugog barda horora za raditi, H.P. Lovecrafta tako da je Progonjeno mjesto ustvari nešto slobodnija interpretacija Čudnog slučaja Charlesa Dextera Warda. TO nikad nije loša vijest (iako, priznajem, draži mi je Poe pri čitanju nego Lovecraft) ali ovo je dobranu slabije djelo od Cormanovog House of Usher. Nedostaje… malo mesa na kostima cijelog projekta, iako su svi važniji začini ovdje: Corman, korektna scenografija i legenda Vincent Price. Idemo redom…

U selu Arkham lokalni seljaci odluče stati na kraj djelovanju lokalnog… vješca Corwena i to tako da naoružani bakljama, vilama i kosama (ah, dobra stara vremena) upadnu u njegov dvorac, izvuku ga van i spale, kako već i priliči. Ali ne prije nego isti baci kletvu na sve prisutne i nagovjesti kako će njihovi potomci imati grdnih problema radi ovoga što su napravili. 110 godina kasnije, Charles Dexter Ward dolazi u Arkham, zajedno sa ženicom, i nalazi selo u strahu, nepovjerenju i jezivoj atmosferi. Ward je nasljednik starog dvorca i poprilična dobričina koji voli svoju ženu te baš ne vjeruju u toliki primitivizam, no čudne stvari se počnu događati čim provede noć u dvorcu. Čudne u smislu da po počinje zaposjedati duh pretka koji još uvijek ima neke planove za stanovnike sela.

Ovako ispričano, radnja ima sve što treba za old fashion horor kakvi su se nekad snimali ko po pokretnoj traci. I nije bez razloga što su imali uspjeh u kinima jer su praktički jedini predstavljali nešto drugačije od klasike sastavljene od vampira, mumija i inih. Mane tog vremena bile su teatralnost, koja, začudo puno manje smeta u Usherovima, ne baš poletni specijalni efekti (jeza je ionako proizilazila iz priče glavnih junaka) i više-manje upotreba istih glumaca, što baš i nije dopridonosilo raznolikosti. Režija je isto tako poprilično drvena, a ni glazbeni score nije bio baš nešto. OK,OK, treba se i na takvo što naviknuti. Ovdje se otišlo tako daleko da su isti glumci glumili sami sebe i svoje nasljednike (i nema osjećaja razmaka da je prošlo 110 godina) te je jedini koji ima priliku nešto pokazati stari Vincent. Vincent nije bio sjajan glumac, ali je bio pojava, svaka mu dala radi toga. Visok, markantan, dubok glas i dosta je dobro označio dva suprotna lika. Ostali su svoj posao odradili korektno, bez nečeg posebnog, ali radnja je tako koncpipirana da tu ni nema materijala za razradu. Ovakvi horori, koji jezu stvaraju mračnim prostorima i gotskih zadahom danas možda i nisu popularni, ali to ni ne čudi previše. Dijalog je dobar, fine, pune rečenice, s dosta materijala u opisima, ali sve to je dosadnjikavo, ako ćemo iskreno. Nema pravog poleta, a ni ne stječe se dojam ukletosti kao u Kući Usher. Rekao bih, rutinski posao starog meštra brzog i jeftinog snimanja, a to se i osjeti. Ipak, preporuka za gledanja samo zato što… pa, ako ga ne pogledate sad druge prilike nećete ni imati. Takvo što se više ne snima. Ali ne očekujte previše, prijateljsko upozorenje.