The Legend of Hell House (1973)

IMDb

Trailer

 

Klasici i ja slažemo se kao ruka i rukavica, uvijek mogu pronaći dobre i loše strane, a ako netko možda prati detaljnije tekstove koje napišem, možda je zamjetio da nikad ne pišem tek toliko da pišem samo o jednoj od njih, bilo dobroj, bilo lošoj.  Klasični filmovi uvijek imaju materijala za sve, od lošeg, pa do dobrog, ali ponekad, samo ponekad, znamo svi naletjeti na neki određeni film za koji se moramo priupitati tko tu koga… nakon što završimo gledanje jer ono na ekranu nikako ne odgovara onome na raznim drugim stranicama. Legenda o Paklenoj Kući jedan od najboljih engleskih ghost filmova koji su snimljeni. Ikada. Tako barem kažu razni portali, ankete i ini. Nije da se nisam slagao s tim tvrdnjama (film nisam gledao) jer u priči je bilo veliko viktorijansko zdanje, prikladno uvijeno u tipičnu englesku magluštinu (ili možda smog) a film je nastao po romanu Richarda Matthesona, barda horor žanra koji vam je donio takve poslastice kao što su I,Legend ili Spielbergov Duel. Mislim, to su kvalitete koje ne mogu promašiti. Nakon što sam napokon pogledao film (počeo sam raščiščavati jedan prastari folder s harda) prvo je pitanje bilo… Stvarno? To je jedan od najboljih filmova o duhovima? Tko tu koga…khm. Inače su mi filmovi o paranormalnom, duhovima, neobjašnjivom jako drag smjer u horor filmovima, bolji nego bezumno klanje (osim ako nije riječ o Freddyu) ali konačni zaključak o ovom naslovu bio bi… gubljenje vremena.

Priča je sljedeća. Grupa istražitelja paranormalnog odluči provesti vikend u staroj kućerini/imanju i dokazati da postoji nešto iza smrti. Grupa, par muškaraca i pokoja dama (funkcije su nevažne) jako dobro znaju zloglasnu povijest, a u njihovu društvu se nalazi i jedan medij koji je jedini preživio prvu sličnu seansu. Odmah po ulasku u unutrašnjost započinje pojavljivanje neobjašnjivih stvari, mjenjanje ljudskih karaktera i sukobljavanje stvari s ove strane živih i one strane mrtvih. Konačno razriješenje… pa, pogledajte film, ako imate volje.

Za početak, ovo uopće nije trebao biti engleski film. Matthesonov roman se odigrava u Americi i likovi su Ameri. Druga stvar… ne znam ni sam odakle da krenem. Ajmo od tempa. Stari horori imaju drvenu režiju, to je već postalo kao nekakvo pravilo i nije da je to loša stvar, nema brze izmjene kadrova i toga da vam nešto leti u kameru, a ako ste bili maher, takvim ste pristupom mogli napraviti cakum-pakum dobar film. Ovdje je režija jednostavno… prestatična da bi bila zanimljiva (da ne govorim kako prednosti dotične lokacije uopće nisu iskorištene). Ta režija se nadovezuje na likove. Svi do jednog su bolesno nerazrađeni, toliko nezanimljivi i utopljeni u nezanimljivu atmosferu da vas od prvog do zadnjeg kadra uopće nije briga za njih, što je praktički smrt svake zanimljivije priče. Sama priča je…hmmm, kako da to elokvento kažem… namjerno prigušena jer su autori vjerovali da ne otkrivanjem pojedinosti do same završnice stvaraju napetost, ali radi onog prvog što sam rekao, kao i za likove, tako nakon polovice prestanete uopće mariti o čemu je točno riječ. Počnu se mješati nekakve seanse, seksualno razbuđivanje i opsjednutost (ali to je tek scena-dvije) te jedan ili dvije prave buuu scene. Mix loše režije (tj. predrvene, ne loše kao loše) nerazrađenih likova i nepojašnjene priče dovele su do nezanimljivosti materijala, pa čak i dosade, što je, kad se sve uzme u obzir, rezultat koji ne opravdava status koji film ima danas. Pitate što je dobro u njemu? Uh, na prvu ruku…imanje izgleda opako dobro, klasično haunted zdanje kakvo stoji u svakoj enciklopediji (i šteta je što nema više kadrova istog) i ponekad scena, kad se dogodi nešto fizički (pad lustera) jer film je, osim preusporenog tempa, lišen specijalnih efekata. Ima nešto, ali jako, jako, jako malo. Preporuka? Kao i uvijek, na vama je odluka.