IMDb
Trailer
Ne, nisam počeo pisati o popularnim glazbenim hitovima (iako smo Fats Donimo i ja u jako dobrim odnosima, pravi frendovi) već sam za vas izvukao nešto… malo drugačije. Zamislite, nitko ne umre u ovom filmu, nitko nikoga ne ubije i ništa ne odleti u zrak. Nema malih sivih, nema invazija, nema manijakalnih ubojica i psihopata raznih vrsta. Što? To vas iznenađuje? Znam ja pogledati nešto izvan… poznatog okvira, bez obzira na razne predrasude. I ovaj film ima jedno… sentimentalnu vrednost za mene. Naime, odrastao sam (i još uvijek živim ako ćemo precizno) u gradu sličnom onom u kakvom boravi djevojka iz ovog filma. Doduše, njezino doba je 50-te godine, a moje su bile 80-te (i dio 90-ih) ali sličnosti su bile… zanimljive. Ona je imala tipa, ja djevojku i oboje smo planirali zbrisati iz Dodga čim nam se ukaže prilika. Kako stvari stoje, ja baš i nisam uspio u tom planu, ali to su priče za drugu priliku. Također, ovo je bio prvi film gdje sam skužio da se s curama mogu raditi i neke druge stvari osim potezanja za kosu i glumljenju kauboja (ne budite perverzni jer mislim na šetnje uz rijeku). Da se mi vratimo na film (prije nego odlutam u neke osobne ispovijesti), to je ono što se popularno zove film o odrastanju, film o određenim godinama, memory lane film… što god izaberete, nećete pogriješiti (iako bi danas išao u kategoriju teen drama). I film je zaboravljen u cijelosti, nestao, gone with a wind, nestao kao suze na kiši. Ocjena mu je drastično mala (tako to ide kad ga je pogledalo svega pet ljudi) ali neka vas to ne brine, ocjene su ionako subjektivna stvar. O čemu se radi?
O djevojci koja odrasta u nekom tamo malom, zabačenom, hick town mjestu gdje je mužnja krava vrhunac subotnje večeri. Ona samo što nije zakoračila u svijet odraslih (sweet 16) i s odrastanjem dolaze i neke druge stvari. Naime, postoji obiteljska priča o njezinu ocu, koji se utopio u rijeci dok je spašavao njezinu trudnu majku, što je dovelo do toga da je majka uopće ne prihvaća kao kćer. Točnije, majka je ona vrsta koja će špotati kćer gdje god stigne, počevši od insinuacija da će jako brzo postati cura s ”reputacijom” a njezinu strast za malo… življom glazbom gleda s gnušanjem jer je podsjeća na poginulog muža. A glazba je, pogađate, povezana s dobrim starim Fatsom jer naša junakinja obožava svirati njegove akorde dok ima lekcije klavira (iako joj svi uporno govore da je to vražja glazba – to su bila vremena) a ime filma je ujedno i njegova najpoznatija stvar. Znači, dok naša junakinja otkriva svoju prošlost, u priču ulazi i dečko (masni tip, s hot rod pilom od auta) s kojim počne planirati odlazak iz te zabiti u veliki bijeli svijet. Prva ljubav, prvi poljubci, prvo vođenje ljubavi… shvatili ste, ne, cijeli paket koji ide uz to područje, ali i zdravo razmišljanje o tome koliko su dečki koji znaju šarafati po autima (i to je sve što znaju raditi) pametna opcija kao buduća životna pratnja.
Ja sam veliki romantičar u duši, vjerujte mi na riječ. Duboko zaljubljivanje, patnja kad vas cura ostavi (a toge je bilo, molim lijepo) i zdravo suočavanje s takvim problemima uz još zdravije hitove Simple Mindsa. Zato inače pušim ovakve filmove, bez muke ili većih prigovora. A i predstavljaju dobru promjenu od mog… uobičajenog repertoara. Ovo je film za opušteno gledanje, da odmah naglasim, jedno fino, lijeno nedjeljno poslijepodne (ironično, u tom sam ga terminu prije nekih 15 godina i gledao) kada vas grije sunce i nema što pametnije raditi nego skrivati se u hladovini. Priča je zanimljiva, ali morate imati štimung za priče o odrastanju i gluma je posve OK, iako su tu svi skoro nepoznati glumci. Vjerujem da na glazbu nećete imati prigovora. Mogu mu se zamjeriti određeni klišeji tipa: zabačena vukojebina, zadrti stanovnici, tip sa zalizanom kosom i svi oni klišeji o prvim ljubavima, ali ovdje su minimalizirani i stavljeni u korektan kontekst. Posao dobro napravljen, operacija uspjela i svi su ostali živi, a ako film pronađete negdje na netu (u što stvarno sumnjam) slobodno mi dojavite gdje je da ga nekako dobavim u osobnu kolekciju.