Tequila Sunrise (1988)

IMDb

Trailer

Mislim da već i ptice na žici znaju sve o ovom filmu, no, dobro gradivo vrijedi ponoviti. Posebice onda ako film ne gledate nekih dobrih, oh, desetak godina. Zanimljiva stvar je da sam ga prije gledao svako malo. Prvo je počelo s onim sirotinjskim ciklusima koje je HTV puštao u pol bijela dana, sklepana od dva-tri film nekog glumca, pa sam ga snimio na kasetu, pa sam ga onda opet malo uhvatio na telki, pa još koje puštanje s kasete i onda… zaborav. TV ga više ni ne pušta, VHS-ove sam pohranio na tavan na idućih 100 i kusur godina (jer će onda vrijediti pravo malo bogatstvo kao antikvarijati) i doslovce sam zaboravio na njega dok ga, posve slučajno, nisam pronašao na jednom dvd-u. Nisam ni znao da ga imam. Toliko o poznavanju vlastite kolekcije. Ipak, već kad se našao pri ruci… Podsjetilo me na neke stvari, da budem iskren. O tome kako još uvijek kao wanna be pisac pokušavam ukomponirati ljubavni tri u svaku vražju priču koju smislim. Zašto? Pa… ovaj film je jedan od razloga za to. Oduvijek držim da je trio dobar materijal za pisanje (i to mislim na obični bivši dečko-cura-sadašnji dečko način, ne na ménage à trois način) i Zora Očajnika (Bože, što volim ove lokalne inspirativne prijevode) ima stvarno dobar međulikovni odnos. Film ima druge mane, ali o tome kasnije.

Dakle… Mac je diler drogom, Nick je policajac i njih dva su ustvari frendovi. Valjda. Između njih će se pronaći Jo Ann. Hoće li ljubav pobijediti? Hoće li Nick biti gad do daske i strpati frenda u zatvor? Hoće li Mac uspjeti postati pošten? Toliko pitanja. I to vam je sadržaj, minus sva ta pitanje jer ona ustvari nisu ni dio filma. Tema filma jest… nemam pojma, iskreno. Dobri dijalozi, dobra gluma, odnosi u ljubavnom trokutu. Ima nešto malo kriminalističkog žanra (to dolazi uz teritorij kad je u radnji diler drogom i žandar) i sitno trilera, ali sve zajedno to više vuče na nekakav moderniji noir, što je jako dobra stvar.

Prva stvar koju će neki zamjetiti, diler drogom (bivši) ovdje je pozitivac, dok su murjaci negativci. To vam govorim zato što je film izgubio podršku Warner Brothersa radi toga, ali je to danas zamalo postalo uobičajeno. Stvar koja ne valja… hah, potpuno promašeni cast. Ne shvatite to krivo, svi su oni odreda dobri glumci, ali ako vam Mel Gibson imali sliči nekakvom dileru… Michelle Pfeiffer, meni inače jedna od dobrih i najljepših glumica koje su prošle Hollywoodom, djeluje hladno i ne baš uvjerljivo kao netko radi koga bi dva muškarca izgubila klikere u glavama. Kurt Russell je ovdje prošao najbolje, iako mu karakter malo luta posvuda. Zanimljivo je da uopće nije bio prvi izbor za tu ulogu. Minijatura pokojnog Raul Julie je uvijek na visini zadatka. Priča je sasvim solidno zaokružena, iako onaj kriminalistički dio dolazi više pred kraj nego kroz cijelu radnju, dijalozi su odlični ( zar je netko u to sumnjao kad ih je radi mešter Chinatowna Robert Towne) i uvijek se sjetim rečenice koju izgovara Russell ”Svojim ljudima govorim da piju burbon a ne votku tako da šefovi znaju kako su pijani, a ne blesavi’‘ kad god netko spomene taj film. Režija je korektna, nenametljiva, s dosta noir ugođaja (sjene, likovi u sjenama, malo poezije u krajoliku) i radi svega toga film se još uvijek dobro drži. Iznenađujuće dobro. Ako vas uhvati malo nostalgije u kojoj leži želja za malo glamura, dobre priče, zgodnih glumaca…

Commander Hamilton (1998)

IMDb

Trailer

 

OK, svi već znamo (uključujući i vpace na grani) kako su Skandinavci postali jako dobra izvozna roba. Što kaže kolega Moody na svojem blogu, bilo literarna, bilo filmska (ovdje možete pročitati njegove dojmove vezane uz ekranizaciju Jo Nesboa) jako dobra izvozna roba. Sad, tu je malo pomutnju stvorio Stieg Larsson sa svojom Lisbeth Salander, pa su došli filmovi, pa su došli drugi pisci i tako dalje, i tako dalje. Sadašnjost prepuštam njima, ja sam čovjek od retro vremena. Možda oni dominiraju zanimljivim krimićima, ali nemojte se zavaravati, imaju oni aduta u rukama i što se tiče ostalih žanrova. Točnije, akcije. Dobro; špijunaža, akcija… cijeli taj paket. Ime autora je Jan Guillou, a ime njegove tvorevine – Carl Hamilton. Nikad čuli? Sram vas bilo. Hamilton je ekvivalent engleskom James Bondu i američkom Jacku Ryanu, državni operativac, jako sposoban tajni agent, ubojica i sve što radi radi za dobrobit svoje Švedske. I Hamilton nije ovdje od jučer, njegova je povijest poduža, bilo književna, bilo filmska, ali (nažalost) obje strane su teško dostupne za dobavku. Ipak, nije sve tako crno. Pred vama je jedno od boljih filmskih ostvarenja (iliti ekranizacija) a Švedi ne spavaju dok drugi delaju jer ovih dana se pojavila svježija, nabrijanija i ubojitija verzija Hamilonove avanture (Hamilton – I nationens intresse) a uspjeh je takav da je u pripremi i nastavak. Vratimo se mi ipak koju godinu u rikverc.

Carl Hamilton, the best Švedski operativac dobija zapovjed da presretne švercere nuklearnog oružja i ukloni ih po kratkom postupku. ALI… postoji još jedna bomba i trag našeg junaka odvodi do Rusije i mutnog američkog poslovnjaka koji ima neke svoje mutne planove. Ne samo da će mu Hamilton pokušati stati na rep (a prije toga će imati posla s ruskom policijom) već će morati izvlačiti i vlastitu ženu iz opasne situacije, kao i oformirati napad na zabačeni kamp prepun plaćenika da nekako (još jednom) spasi svijet.

OK, OK, sadržaj baš i nije nešto ekstra poseban na papiru, ali film ustvari uopće nije još jedna isprazna akcijska papazjanija već sasvim solida političko/akcijska avantura kakve obično isporučuje pero Toma Clancya. Znači, ugrubo, političke intrige pomješane s nešto dobre stare akcije, s time da je Carl ipak veći mužjak nego Jack Ryan (koji faktički i nije akcijski junak) a političke intrige su malo manje zapetljane te nema previše sivih zona. Zna se tko su pozitivci, zna se tko su negativci. Također, film će djelovati malo… iz sredine… slučajnom gledatelju neupućenom u povijest ovog junaka, što ne treba zamjeriti jer to je takva i ekranizacija. Nakon što je film doživio skromni, ali ipak isplativi uspjeh, premontiran je i nadosnimljen za televizijsku mini-seriju te su neke smjernice radnje puno jasnije. Akcija kao takva nije loša, ali jednako tako nije ni nešto previše ekstra, da budemo odmah iskreni, Hamilton možda jest uber fajter, ali nije Superman, a pirotehnike ima sasvim dovoljno da poznavaoci se poznavaoci žanra ne osjećaju prevareno. Cijeli bi taj matrijal bio stepenicu-dvije slabiji da nije bilo raspoloženog casta. Poznati negativac Peter Stormare ovdje je pokazao sasvim drugačije lice, ono… cool, hladnokrvno i ubojito. I to mu dobro stoji, da budem iskren, čovjek ima karizmatičnosti te ga je… neobično gledati u ulozi koja je posve drugačija od svega što je inače radio. I ja stvarno nisam znao da je čovjek Šved (kao i kolega mu Stellan Skarsgard koji je Hamiltona odigrao u jednoj ranijoj ekranizaciji) te za to ide jedan veliki minus za moju neinformiranost. Glavna ženska uloga pripala je poznatoj švedskoj glumici Leni Olin, a glavni negativac je Luke Skywalker. Ne, čekaj malo… ovaj, Mark Hamill. Djud je ispao zabavan kad ne maše svjetlosnim mačem. Korektna priča, korektni glumci, korektna akcija… sve u svemu, korektan B film s junakom koji, začudo, nije Englez ili Amer već autohtoni Šved. Jako cool.