Escape from Sobibor (1987)

IMDb

Trailer

 

Već kad smo se na nedavnom postu o filmu Ladyhawke raspisali o Rutgeru Haueru, ovo mi dođe kao očekivani nastavak, recenzija još jednog filma koji je jako malo ljudi gledalo (što sam slučajno doznao kad sam ga preporučio na par mjesta) i recenzija još jednog filma gdje je Hauer svojom pojavom dodao par kilograma na težini filma, a bogme je pokupio i Zlatni Globus za glumu. I sad vi recite da čovjek ništa ne vrijedi. Ipak, dodajem i to da je ovo film temeljen na stvarnim faktima, događajima, ljudima te da je možda televizijskog porijekla, ali bogme to mu ne umanjuje vrijednost ni za jedan posto. Kad se spominju Židovi i logori smrti, većina će odmah, gotovo nagonski, reći Schindler’s List (1993), ali to nije jedini film koji govori o tome, a kad se spomenu bijegovi iz ratnih logora, većina će bez pardona reći The Great Escape (1963). Ovaj film mješavina je oba jer se radi o jedinom uspješnom bijegu iz logora smrti, no napravljen od strane običnih civila (i pokojeg ruskog vojnika). To ”uspješan” možda i nije najbolji opis učinjenog jer pobjeglo je tek pola zatvorenika, njih 300, od kojih je većina ponovo uhvaćen ili poubijana na licu mjesta, ali sami je bijeg Nijemce natjerao da logor zatvore i rasformiraju tako da je bijeg uspješan po tome. Radnja je… gotovo dokumentarna i ustvari je rekostrukcija života u logoru.

Uvod nas upoznaje s dolaskom grupe svježih zatvorenika u logor Sobibor, gdje se jasno vidi kako su se Židovi selektirali, što je bilo pametno napraviti ako želite preživjeti i na koji način su Nijemci održavali red. Nakon toga se selimo u sami logor, gdje pratimo nekoliko određenih logoraša i njihov zajednički život, rad, te dolazimo do početka planiranja, samog planiranja i izvedbe plana koji je u koncu doveo do bijega. Za razliku od sličnih uradaka, ovdje nije bilo tunela ili sličnog već su se odlučili na puno jednostavniju opciju, ubijanje stražara kad ih je u logoru najmanje, a da bi plan uopće uspio, svi su morali biti savršeno točni. Film se ne zadržava samo na tome već nam daje uvid i u Njemačku stranu priče, gdje je većina bila svjesna uzaludnog posla koji rade, kao i još gori ponos koji su neki osjećali što to uopće rade.Od svega po malo.

Film je, zanimljivosti radi, snimljen u bivšoj Jugoslaviji te se može vidjeti i nekoliko lokalnih lica. Ništa poznato, uglavnom sporedne uloge. Oni u glavnim ulogama mogli su garantirati i kvalitetu (Alan Arkin) i gledanost (Rutger Hauer) i, usprkos televizijskoj pozadini, svi uključeni su uložili trud kojeg se mogu posramiti i jače produkcije. Logor (iliti mjesto snimanja) djeluje autentično, a ne kartonski neuvjerljivo, što je dobra stvar ako želite raditi film o bijegu iz zatvora jer dobijate osjećaj da se odatle stvarno mora pobjeći. Radnja nema nekakvih posebno šokantnih scena (ipak je to išlo na TV) no uspjeva mu razviti popriličnu napetost od početka do kraja, kao i osjećaj neugode koji je još izraženiji. Likovi su korektno razrađeni, pomalo u svim nijansama, a užitak je gledati kako neki od njih doslovce znaju glumiti (da, Hauer ide među njih) i zanimljivo je da dotični nije dobio ulogu Nizozemca (koji su prije bijega bili dovođeni u logor) već Rusa Sashe (btw, stvarna ličnost) čiji dolazak u logor i pokreće planove za bijeg. Ruski vojnici nisu bili žrtve za plinske peći već su bili radna snaga u tim logorima (što mi je bila zanimljiva povijesna fakta) i nije nelogično da vojno lice prvo pokrene priče o bijegu iz zarobljeništva. Svemu tome pomaže i činjenica da nisu ništa mjenjali i da su držali povijesnih fakti, bez dodavanja ili preuveličavanja. Ako ste za jednu poštenu ratnu dramu, temeljenu na istinitim povijesnim faktima… vaša potraga uglavnom bi trebala završiti ovdje.