Arhiva za 26 srpnja, 2012

Target (1985)

Posted: 26 srpnja, 2012 in Akcija, Gene Hackman, Thriler

  

IMDb

Trailer (Clip)

 

Kada vam netko od vaših najmilijih priopći sretnu vijest kako putuje u Paris, taj predivni grad ljubavi… našamarajte ga, zatvorite u kuću i recite kako je to najbolje što možete smisliti jer ako idete u Paris, obično to ne završi dobro. Iskusio je to Harrison Ford u Frantic, kada mu otmu ženu, a bogme iskusio je to i Liam Nesson u Taken, kad mu otmu kćer. Ipak, prije njih, iskusio je to i Gene Hackman. I Meta se može opisati kao spoj upravo ta dva filma (iako je na velike ekrane došao prije njih) pošto ima sastojke koji su se poslije razdvojili (tu je u igri i žena i lik je bivši agent) ali ono što ga čini još zanimljivijim, uspio je ubaciti i one poznate hladoratovske priče, špijunski felling, film osvete te ostati posve razumljiv za publiku koja nije odrasla na romanima Fredericka Forsytha ili Johna La Carrea. Ako mene pitate, filmovi koji imaju malo dobrog starog europskog štiha oduvijek su zanimljiviji nego prežvakane američke metropole (iako ni Pariz nije daleko od toga da bude već prežvakan motiv) i kada imate dobrog redatelja (što Arthur Penn jest) pa dodate malo raznih začina (obiteljska drama, malo akcije, malo dobre stare potjere) i to jednostavno mora biti dobar film. Koji će se, iz nekog razloga, provući ispod radara. Zanimljivo je koliko je malo ljudi čulo uopće za njega, a što je još zanimljivije, još manje ih zna koliko je njegov osnovni plot ”pokraden” od izvikanijih filmova. Kako ovdje volimo rješavati globalnu nepravdu…

Dakle, kako rekoh, u nekoj mirnoj, američkoj sredini, Walter i njegov sin Chris ispraćaju njegovu ženu/mamu na avion za Paris i ostaju sami…da se malo zbliže jer imaju… pomalo ne-volimo-se odnos. Tata je čisti davež za sina, spor, oprezan, dosadan. Sin je pak malo življe krvi. I već kad pomislite kako bi ovo mogla biti jedna fina obiteljska drama, telefonski poziv remeti bračnu idilu. Žena je nestala, tako da tata i sin moraju potegnuti do Pariza kako bi vidjeli što se dogodilo. E, sad, tu stvari postaju malo zanimljive jer gotovo odmah nalete na ljude s oružjem, a sin će doznati kako je tata nekad davno bio jako opasan agent CIA-e te da uopće nije dosadan kako se čini na prvi pogled jer zna pucati, zna ubijati, a bogme zna i voziti, te će na sinu biti da uhvati korak s ovim otkrićima, te da obojica udruže snage da razriješe jedan stari račun iz prošlosti koji bi ih mogao koštati života u sadašnjosti.

Što se tiče tih hladnoratovskih priča… nikad nisam bio preveliki fan istih. Malo premonotono za moj ukus, ali, da odmah naglasim, Target nije takav film. Počne kao takav (ustvari, započne kao monotona obiteljska drama) ali jako brzo se tu stvari izmješaju. Naglasak je na… nerješenim računima. Naime, tata je nešto napravio (ili nije) u prošlosti i sad je vrijeme naplate, tako je jednostavno, ali priča ima malo onih trenutaka koji uključuju tipove u odijelima, tipove na telefonima i tipove koji prate tipove, to je jednostavno ta atmosfera 80-ih dok je Berlinski Zid još uvijek bio na svom mjestu. Nakon malo sporijeg uvoda, film ima sasvim dovoljno dinamike i akcije da vas drži na mjestu i jednu stvar moram reći… akcija (pogotovo dvije auto potjere) ima okus realnoga, što je gotovo zaboravljena umjetnost, a par scena gdje Fiat Uno (legenda od auta) ide po stepenicama i uskim prolazima može vas bez muke podsjetiti na The Italian Job (samo okvirno). Metropole ne dave u kadrovima (Paris i Hamburg) i ne ometaju radnju. Jedini općeniti prigovor bi bio da radnji treba malo da uhvati brzinu, početak je malo otegnut, ali ako njega pretovarite, ostatak je posve korektan, iako je malo i predvidljiv (odmah sam znao tko je glavni krivac i tko će kome smjestiti) ali neka vas to ne živcira puno jer filma i nema neku posebnu namjeru biti tajanstven. Glumački je kako treba, ali u mojoj knjizi Gene Hackman nema loše uloge, dok je Matt Dillon… ah, prolazan (ja ga inače baš i ne šmekam previše) te ne smeta previše. Malu europskog štiha, malo akcije, malo pametne režije (inače su Penn i Hackman kućni frendovi koji uvijek isporučuju dobro: Bonny&Clayde i Night Moves) i sasvim solidna priča trebali bi biti posve dovoljni da uložite 100 minuta života i to ne požalite.