The Package (1989)

Posted: 27 srpnja, 2012 in Akcija, Gene Hackman, Thriler, Tommy Lee Jones

IMDb

Trailer

Oduvijek sam bio fasciniran filmovima o zavjerama. Ne samo filmovima, romanima, teorijama zavjere i sličnim stvarima. Nisam vjernik, da se razumijemo, ne možete mi prodati bilo što, ali cijenim ako vaša priča ima glavu, tijelo i rep. Bez kompliciranja. To je u filmovima o urotama poprilična boljka, naprave je posve nerazumljivom i na kraju balade se znate zapitati koji ste vrag uopće gledali. Tko je pozitivac? Tko je negativac? Onaj tip u crnom kaputu… što je on tamo radio? Razumijemo se, ne? Više nije uvijek i bolje. Zato se sjećam dana (ljeta gospodnjeg 199-i neke) kad sam po prvi put vidio najavu za Živi Paket (jedan od ONIH prevoda) i zapitao sam se koji je to vrag. Bilo je to u nekoj filmskoj emisiji, kao novitet na videu, i reklama je išla u stilu ”Od redatelja Under Siege dolazi vam novi akcijski uradak…” Pa sam pogledao film. I bio mi je koma. Ne zato što je loš, dapače, već zato što sam očekivao nešto drugo. Pa sam prestao vjerovati filmskim najavama. I godinu-dvije kasnije, nekako sam ponovo naletio na njega (Gene Hackman ciklus filmova – samo na HTV-u) i ostao pravo iznenađen zašto mi se u prvom navratu film nije svidio. Doduše, nabacio sam koju godinu više, proširio malo horizonte i…voilà, sadržaj mi je bio taman po ukusu. A filmova o zavjerama sam se nagledao, poštena količina, i mogu otvoreno, čvrsto i argumentativno tvrditi, The Package je jedan od najboljih u svojem području. Ali, priča… tu me malo pratite.

Sve započinje sastankom državnih moćnika u Njemačkoj (Istočnoj) te sklapanju dogovora oko ukidanja nuklearnog naoružanja. Par vojnih generala, narafski, imaju nešto protiv toga i jedan on njih (onaj koji im se suprotstavio) doživi tragičnu sudbinu. Tu negdje i naš junak Gallagher, vojnik od karijere, čvrst tip koji je vidio svega i svačega. Njegova jedinica popuši kritiku što nije spasila onog generala. I on dobije novi zadatak: transport zatvorenika. Problem novi. Zatvorenik mu u USA pobjegne, a naš junak jako brzo shvati da taj zatvorenih nije taj tip već netko nepoznat. Tu sad pratimo i još jednog tipa, pravog vojnika, koji se ubacuje u neku neonaciste kao dio istrage. Taj tip će na kraju postati važniji dio priče, ali onaj glavni jeste, prošvercani zatvorenik je opasni killer doveden da skine državne moćnike koji imaju drugi dio uvodnog sastanka, ovaj put na američkom tlu. Svi koji išta znaju o njemu, bivaju ubijeni, a našem junaku ponestaje opcija ako želi zavjeru razotkriti kako treba i spriječiti atentat.

Izmori me pisanje sažetka (jer sam tako sjajan tip pa vam ne želim utrpati gomilu spoilera) ali poanta toga jeste: film je jezgrovit, ima priču koja ima slojeve i slojeve, a svaki detalj, ma koliko se na početku činio nevažan, na kraju savršeno sjeda u cjelinu. Nije to lagan posao za izvesti, treba imati precizan scenarij koji neće zaglupljivati stvari (ali ih ni praviti kompliciranijim no što jesu), redatelja koji zna raditi na finim malim finesama u kadru, a trebate imati i raspoloženi cast da vam to sve i odigra. Za one koji poznaju svijet akcije, ime Andrew Davis znači Under Siege i The Fugitive. Malo šablonski, ako ćemo iskreno, jer čovjek je snimio dosta toga, no u svoje je filmove uspio unijeti prepoznatljivi štih (posebice lajtmotiv grada Chicaga) kao i dinamičnu režiju koja ima preglednost, dobar tajming (to valjda pohvale idu montažeru) i protočnost. Kroz nekoliko priča, Davis je sve uspio uklopiti u cjelinu, sve jasno i sve je razumljivo. Priča kao takva malo vuče na Day of the Jackal (original, ne onaj bullshit remake) ali samo po grubim osnovama (killer/državnik) jer je sve drugo razrađenije. Likovi imaju mesa na kostima, sve je na svom mjestu. TO je uspjelo zato što je cast (pazi ‘vamo) sastavljen od: Gene Hackman, Tommy Lee Jones (on i Davis će raditi na 3 filma zajednu, uključujući ona dva spomenuta) Dennis ”Sipovicz” Franz, Pam Grier i Joanna  Cassidy (koju je uvijek lijepo vidjeti izvan Blade Runnera). Trebate što bolje od toga? Ama baš svi znaju glumiti… anomalija u nekom triler filmu. Znači: zavjera, gomila dobrih glumaca, precizna režija, odlična, slojevita priča… Vrhunski proizvod samo takav.

Komentari
  1. Hank Moody kaže:

    Ovo je jedan iz one zlatne ere hladnoratovskih akcionih trilera koji kod mene uvijek imaju prolaz. Gledao sam ga prije par mjeseci ponovo i baš mi je legao. Podsjeti me na stare dane i one večernje filmove koje smo kao klinci gledali dok nas starci ne bi otjerali na spavanje 🙂 Ima Hackman još dobrih filmova iz ovog područja. Nije Hackman, ali jesu Caine i Brosnan, jesi li gledao The Fourth Protocol? Pa onda Russia House sa Conneryjem i Pfeifferkom 🙂 Ovaj posljednji možda ne spada toliko u akcije, ali je svejedno dobar 🙂

  2. thegreatduck kaže:

    Hm, baš bih mogao pogledati ovo uskoro…a i Moody me s ovim The Fourth Protocolom podsjetio da bih se trebao baciti na pomnije proučavanje filmografije Michaela Cainea…
    E da, evo ti još jedna lista:
    http://rateyourmusic.com/lists/list_view?list_id=43089&show=100&start=0

  3. Hank Moody kaže:

    Meni pravo dva draga Caineova filma smještena u to neko hladnoratovsko-posthladnoratovsko stanje su Bullet to Beijing i Midnight in St. Petersburg iz serijala o Harryju Palmeru.

  4. thegreatduck kaže:

    E da, već duže vrijeme namjeravam pogledati Palmerov serijal…Je li nužno gledati te filmove u određenom redoslijedu, ili su samo likovi tu poveznica?

  5. Hank Moody kaže:

    Ova dva koja sam spomenuo su povezani likovima i može se reći da su mini-serijal. Zapravo su se snimali istovremeno, a prethodna tri su svaki za sebe mada ti je najbolje početi od prvog, The Ipcress File.

  6. thegreatduck kaže:

    Nego, da dignem recenziju, baš sam danas pogledao još jedan hladnoratovski triler iz 80-ih – No Way Out s Costnerom, Hackmanom i Pattonom.Nažalost, Hackman se pojavljuje relativno malo, ali zato Patton po meni briljira. Tu su i dvije zgodne pješačke scene potjere, + zgodan preokret na kraju. Sve u svemu, dobar film, preporuka ako nisi gledao (premda vjerojatno jesi).

  7. Deckard kaže:

    Gledao sam ga, naravno, ali svjejedno zahvala na podsjećanje. Već sam se jednom namjerio da nešto napišem o njemu, ali nikako ga pogledat ponovo jer mi je osim tog twista na kraju nekako u magli (i nešto u vezi slike koju je čistio, razvijao) tako da ga moram ponovo pogledat, što bih baš i mogao napraviti ovih dana, već kad si me dobro podsjetio 🙂

  8. thegreatduck kaže:

    E da, zaboravih i još jedan hladnoratovski triler koji već dulje vrijeme namjeravam pogledati, The Ambassador s Mitchumom, Hudsonom i Pleasanceom, u produkciji svima nam omiljenog Cannona.
    Kasnije izgleda prerađen kao 52 Pick-Up s Royem Scheiderom (tj. scenarij The Ambassadora je valjda prerađen iz romana 52 Pick-Up Elmorea Leonarda, koji je poslije opet adaptiran kao 52 Pick-Up) , još jedan koji bih trebao pogledat…

  9. […] svemu tome kumovao i Adrew Davis, sposoban redatelj s par dobrih naslova iza sebe (Code of Silance, The Package) i vrsnim poznavanjem žanrovskih obrazaca B filma, ali je od Seagala, stvarno lošeg glumca, kako […]

  10. […] igranje s više likova i prikazivanje dvije različite strane uopće ne predstavlja veliki problem (The Package & Under Siege) te mu čak ni sama širina priče isto tako nije smetala da napravi dinamičan […]

Odgovori na thegreatduck Otkaži odgovor