Arhiva za 29 srpnja, 2012

Prison (1988)

Posted: 29 srpnja, 2012 in Horor, Renny Harlin

IMDb

Trailer

Imali smo uklete kuće, uklete osobe, ukleta imanja, ukleta ogledala, uklete aute… cijeli niz građevina, prostorija i predmeta. Čist logički i normalno je da imamo i jedan zatvor na popisu, pogotovo jedan iz doba kad su zatvorenike roštiljali na old sparkyju te koji je pun mračnih prolaza, vlažnih zidova i okružen metalnim cijevima. Jedno takvo mjesto dušu daje za hororac o nemirnom duhu koji voli drugima praviti probleme. Za ovaj filmić znam već duže vrijeme, zaintrigirao me jer je napravljen od strane redatelja koji se kasnije dokazao kao dobar mešter akcijskog filma (šteta što je Renny Harlin došao i ošao u povijest) te je u njemu glumio jedan praktički no name glumac koji je kasnije postao netko i nešto (Viggo Mortensen je došao i ostao na tronu) ali nikad ga nisam pogledao. Uvijek bi uletjelo nešto… drugo. I Harlin je korektan redatelj (barem bio) što se tiče horora jerbo je poslije ovoga napravio posve zabavnu Nightmare On Elm Street 4. Točnije, filmove je radio gotovo paralelno i oba su klasični predstavnici ”novijeg” vala horora 80-ih (malo blještavih specijalnih efekata, malo neona da sve to osvjetli i malo animatroničkih lutaka da popune praznine) te nisu pove za odbaciti. Iako vas neće preplašiti, da to odmah na početku raščistimo, ali im se ne može osporiti da su imali određenu originalnost u sebi.

Radnja se otvara negdje u 60-ima i smaknućenm jednog zatvorenika. Rez, idemo u sadašnjost, gdje neki odbora odbija izgraditi novi zatvor, ali će zato otvoriti stari, da se smanje troškovi. Upravitelj, jedan od čuvara s početka filma, ubrazava dovođenje zatvorenika, pokreću se popravci, a stvar će postati malo… krvavija kad se odluči da se stara komora za smaknuća otvori. Iz nje izlazi nešto slično…energiji koja odmah počne napadati zatvorenike i čuvare, ubijajući ih jednog po jednog, sve do završnice kad će se otkriti porijeklo zla koje ono predstavlja.

Zatvorski film susreće film u ukletim zdanjima, to je najkraći opis jer spaja oba ta svijeta u cjelinu. Imamo malo čarki između zatvorenika, pa imamlo malo paranormalnog djelovanja. Zatvorenici su uobičajena šarena družina svakakvih i ne gubi se puno vremena na njih (njihove su osobnosti svedene na golu osnovu) već su ovdje da budu… topovsko meso. Upravitelj je malo bolje napisani lik i ima nešto autoriteta na koji smo naučili kad gledamo ovakve filmove. Ono što bi mogli zamjetiti da je nedovoljno iskorišten motiv što jedan zatvorenik iz sadašnjosti izgleda isto ko i onaj koji je smaknut na početku filma, to je ostalo nedorečeno, pa čak i zaboravljeno iako mi nije jasno zašto. Vjerujem da bi bio zgodan detalj za dublju priču. Već kad smo kod pojašnjenja, na kraju se pojasni zašto su zatvorenici i čuvari mete (zlo baš i ne bira) ali nema pojašnjenja otkud taj natprirodni element u cijeloj priči. To su, recimo mane. Horor dio je ono što sam rekao o neonskim svjetlima (tako se najavljuje) pa malo sirovih filmskih rješenja s kojom litrom krvi (i te stvari djeluju posve dobro na ekranu) a pokojim trikom koji uključuje lutke (što isto tako dobro izgleda). Film ima dobar tempo i ponešto dobre stare fizičke akcije, glumci su svoje odradili pošteno (tu je i meni jako draga – i jednako tako podcjenjena – Chelsea Field) pa sve to ne djeluje amaterski. I lokacije su ispale dobro, ali samo zato što su snimali u pravom zatvorenom zatvoru (postoji i danas) što je dodalo plus-dva dojmu. Ništa ekstra, ali relativno zabavno i ko grom za ubit sat i pol vremena.


IMDb

Trailer

 

Još dok sam bio klinac dokopao sam se nekoliko stripova (EKs-Almanah) i tamo sam po prvi put pročitao storiju o nekakvom tamo Remu koji ima pomagača/učitelja Chiuna. Zanimljiv strip, moram priznati (inače je EKS donosio dašak egzotike na tržište tipa Conan, Spiderman…kao i GIGANT stripovi) te sam u cijelosti zaboravio na njega dok mi frendica nije jedne godine gospodnje 200-neke donijela pisani roman. Ustvari, taj roman je bio tek kap u moru pošto je Remo (ustvari The Destroyer serija) jedan od najdugovječnijih književnih serijala preciziran na mušku publiku (naš bivši ekvivalent bi bili NINĐA romani ili HEJZI) i u knjizi sam našao zanimljiv podatak (uz to da ima još oko 50-ak romana) o tome da je snimljen i film. Very nice. Doduše, gledao sam ga jednom prilikom na TV-u, ali tek jedva polovicu i u ovim danima blagodati koje nazivamo torenti, pronašao sam ga i bacio pogled kako treba. Mislim da film baš i nije učinio uslugu seriji romana, ali nije ni takva propast kako bi se moglo pomisliti na prvi pogled.

Naša priča počinje smrću nekog tamo policajca koji se budi u bolnici, s novim lice, otiscima i imenom. Regrutirala ga je tajna organizacija da im pomogne riješiti neka važna pitanja gdje zakon ne dopire. Naš junak ne koristi oružje (to mu je kao neki trade mark) ali zato koristi sve drugo. Borilačke vještine, posebnu tehniku obračuna NE udaranjem i izbjegavanjem metaka. To ga tek treba naučiti mistični Chiun (zamisliti samo Mister Miyagija u tibetanskim šuljama) koji ne voli brzu hranu, ne voli pričanje, ne voli žene (mjesto im je u kuhinji i da rađaju djecu) ali zato obožava mudre izreke i američke sapunice (najiskrenija televizija). Remo i on počet će svoj trening, ali ujedno će se baciti i u akciju jer traba stati na rep opasnom trgovcu oružjem koji ima dobre veze u vojnom vrhu.

Specijalnost naših junaka jesu tih ubojstva i eliminacije koje trebaju izgledati kao nesreće. Zato ne koriste oružje. Film je originalno izašao pod naslovom Remo: Unarmed and Dangerous (Nenaoružan i Opasan), što je nakon par godina promjenjeno u sadašnji naslov iako nikad nije dobio neki nastavak koji bi opravdao promjenu. Film je… drven, da iskreno kažemo. Sve te ekranizacije koje se bave nekim dugovječnim junacima imaju isti problem… moraš početi od početka, da ljudi znaju tko, što, gdje i kako. Skoro pola filma otpadne na Remove lekcije, obuku i trening, dok akcija stoji u drugom planu. Originalna ideja je bila puno jača završnica (čitaj spektakularnija) kako bi se napravila kompenzacija što je malo uvod spor, ali se od nje odustalo radi malog budžeta te se napravila puno skromnija. Film je režirao Guy Hamilton, čovjek koje je napravio nekoliko Bond filmova i vidi se da je to bilo materijala za jedan pošteni, rasni akcijski film. Ne pomaže i to što je orijentiran samo na američku publiku (jako malo ljudi uopće i zna za The Destroyer serijal knjiga) te ako niste upoznati s pozadinom…pa recimo samo da ima puno boljih filmova koji opisuju odnos učitelj/učenik.Karakterni i poznati glumac Fred Ward je odigrao Rema iznenađujuće dobro (spoj pametnjakovića i rasnog akcijskog mužjaka) ali jedan stvarno kretenski potez jest dati Amerikancu ulogu Korejanca (te ga pritom debelo našminkati da sliči Azijatu) i uzalud je njih zabavan odnos kad lik sliči karikaturi. Uz njih su fer nastupe odradili dežurni negativac Patrick Kilpatrick kao i Kate ”Captain Janeway” Mulgrew. Korektni glumci, krivudavi tempo, malo drvena dinamika… ako ste za učitelj/učenik priče, moglo bi vam biti zabavno, ali ništa što bi mogli predugo pamtiti.


IMDb

Trailer

Kvragu, nedjelja je, dan odmora, ne, pravo vrijeme da uživate u debeloj hladovini, pijete nešto hladno i ne razmišljate o ničemu. Kad su takvi uvjeti u pitanju ne volim eksperimentirati, uzimam nešto provjereno, nešto što znam već napamet, nešto što nije previše komplicirano, nešto za što znam da će me zabaviti, nasmijati i opustiti. Ruka već sama odabire, autopilot je namješten na ovaj film tako da protiv toga ne mogu baš ništa. Interesantno, prvi dio B.H Žandara pogledam tek ponekad, treći izbjegavam koliko god mogu. Prvi dio mi je jako dobar, iako zrno prespor u nekim dijelovima, a treći dio mi je jednostavno koma. Drugio dio zato stoji u zlatnoj sredini. Neću reći da je najbolji (po nekim filmskim kriterijima, ofkors) jer nije. On je sve ono što filmski čistunci vole prigovarati popcorn filmovima: brz, glasan, naivan, užasavajuće jednostavnog scenarija, glup k’o vreća eksera. Filmski čistunci: Up yours! Od svih mana koje bi mu se mogle nabrojati, film ima jednu generalnu prednost – zabavan je do bola. Mislim, ako već idete raditi nastavak nečega, ili film za opuštanje, za boga miloga, napravite ga zabavnog. To je recept koji su pokojni Don Simpson, Jerry Bruckheimer i mešter akcije Tony Scott znali napamet. Mislite da su oni zatupili filmsku industriju? B.H.Cop 2 je jedan od nezaobilaznih klasika akcijskog filma 80-ih. Dovoljno rečeno, ne? I što je najbolje… film je još i dan danas urnebesan.

Dakle, netko u Beverly Hillsu radi jako loše stvari. Prvo opljačka zlatarnu, rasturi je cijelu, a onda ustrijeli časnog poručnika Bogomila. U igri je jako dobra plava britva ubojita izgledom i s oružjem u rukama. Ali, zajeb, Bogomil je jako dobar s određenim lajavcem iz Detroita, koji u roku odmah sustavlja sve svoje poslove (i pritom zajebe vlastitog poručnika da mu plati putne troškove) i odlazi u deep, deep, deeep undercover zadatak. Dva vjerna sidekicka Rosewood i Taggart spremno čekaju, ali pomoći Axelu Foleyu znači (opet) raditi urnebes po elitnom dijelu Los Angelesa, što našim junacima ne predstavlja neku posebnu muku. Od policijske postaje, do konjskih trkališta i naftnih polja, naš trio razbit će što se razbiti može, upucati tko god im se nađe na putu, dignuti u zrak svaku prepreku (ili je barem odgurati ustranu), a usput će baciti pogled i na Playboy vilu starog macana Hugh Hefnera.

Zanimljiva trivija: Hefner je ekipi dao dozvolu za snimanje samo ako curke tamo budu tretirali s poštovanjem. Ako vam tamošnja zabava djeluje kao da se radi o zabavi na plaži (curke s DD košaricama igraju odbojku) to je zato što je Scott jako dobar frend s Hefnerom (damn kako neki imaju sreće) i njegova je ideja bila da ih prikaže kao tipične curke iz Californie. Ako vam ta scena pak djeluje kao dio spota… to je zato što je to bio i plan. Osim toga, što se još pametno može reći o filmu? Iskreno? Ama baš ništa. Radnja je pusti me da vrisnem jednostavna, a scenarij je na okupu držala spajalica i molitva koliko je tanak bio. Kao i što radnja filma ide (pljačka A,B,C,D) tako ide i film, od jedne scene do druge, s time da je debelo prilagođen verbalnim mudrolijama Eddia Murphya i, I shit you not, ako ovdje nema najbolje replike, onda ih nema nigdje. Ali, film nije samo one man show, SVI su u njemu dobili priliku da se malo iskažu svojim komičarskim darom tako da većina scena (kad nešto ne dižu u zrak ili pucaju) djeluje kao dobra stara međuigra vrsnih komičara. I to se osjeti, ako ćemo iskreno, da su dečki imali provod života i opušteno snimanje, što je još jedan plus kod gledanja. Akcija je, trebam li to uopće i reći, odlična, iako ima scena-dvije kad je malo izvan fokusa (pucnjava u noćnom klubu) tako da… humor i akcija, plus nastupi zabavne garniture (Brigitte Nielsen nije nikad bolje izgledala) i ponešto kvalitete (Jurgen Prochnow i Dean Stockwell) te sigurna režija majstora Tony Scotta koja je filmu omogućila prepoznatljivi izgled i odičan vizualni dojam. Filma je dočekan na kritičarski nož (zar je itko sumnjao da će se dogoditi nešto drugo) ali je zato razvalio box office jer s 28 milja budžeta zgrnuo oko 300 milja zarade. Znam da ste to gledali. Znam da znate sve. Ali sam vam sve to morao reći još jednom.