Breakheart Pass (1975)

Posted: Kolovoz 5, 2012 in Akcija, Avantura, Charles Bronson, Ekranizacije, Thriler, Western

IMDb

Trailer

Kad sam bio klinac, jedva svjestan svoje sjajne budućnosti u virtualnome svijetu, filmove sam prepoznavao po nekim divljim opisima. Tako sam jako volio The Italian Job, ali tek sam nakon 15 i nešto godina doznao kako se ustvari zove jer sam ga stalno nazivao ”onaj film s mini morisima”. Tako to ide kad ste klinac. Drugi sam pak film znao samo po opisu ”Charlie Bronson i vlak”. Dalje od toga nula bodova. Znao sam samo da ima jedna scena gdje zakopava dinamit pod tračnicu, početak i kraj sjećanja. Ali znam da je ostavio jako dojam, što je, kad imate deset godina, uspjeh samo takav. Za ime sam doznao posve slučajno, u nekoj tv najavi prije isto tako desetak godina, kad ga je HTV odlučio pustiti u nekom popodnevnom terminu. Rekoh sam sebi: no fucking way. I na kraju je uistinu bilo tako. Misterija imena riješena nakon dugog niza godina, ali ujedno sam se podsjetio zašto mi je ovaj vestern tako drag. Za početak: to nije vestern. Je, je, znam, ima taj vlak, imaju kauboji, imaju Indijanci, ali to je tek šminka, samom radnjom toliko je različit da ga se ni ne može baš pravo opisati. Krimić/akcija/avantura? To nekako pokriva sve važnije sastojke.

A, ako vas čudi da jedan vestern ne sliči uobičajenim vesternima, rješenje misterije je sljedeće: to je ekranizacija još jednog romana poznatog pisca Alistair Maclean, kojeg sam ovdje već najmanje desetak puta spomenuo. Još uvijek nije posve jasno tko je on? Čovjek koji je napisao romane po kojima su nastali akcijski/ratni teškaši The Guns of Navarone i Where Eagles Dare, koji su, što već i sami znate, tek okvir za puno…dublju priču. Ni Prelaz Breakheart nije iznimka od tog pravila. Započne dolaskom country vlaka na izdvojenu postaju i doznajemo da je na putu prema zabačenoj postaji (jedna od onih Fort građevina kakve znamo iz romana o Zagoru). Na mjestu zaustavljanja dobiju jednog putnika imenom Deakin. On je kao neki traženi odmetnik, kockar, ubojica i prijevoz u vlaku je tek usputna neugodnost za sve. ALI… Deakin nije baš ono što bi trebao biti jer, kako stvari stoje, jako dobro poznaje likove u vlaku, a ima naviku šuljati se po noći i istraživati stvari. Jedna od tih stvari su i mrtvaci koji su pojavljuju s vremena na vrijeme, a kako stvari stoje, niti su putnici svi kakvima se čine, niti je zadatak vlaka kakav bi trebao biti. Srećom, pa ni naš junak nije ono što bi trebao biti, što će reći da se savršeno uklapa u atmosferu.

Film započinje kao običan vestern (vlak, Plavi Kaputi, Fort ovaj i onaj) pa se jako brzo transformira u tko-je-ubojica krimić, pa malo James Bond shemu, a pred kraj imamo i finog fajta. Hoćete na vlaku u pokretu, hoćete na konjima (gdje se vraćamo na taj vestern fazon). Zato ga je nemoguće smjestiti u neki okvirni žanr. Ali, to nije nikakva smetnja, dapače, izostanak nekih jačih vestern fora pretvorila ga je u jako rijetku pticu unutar vlastitog jata, radi čega mu ugled može samo rasti. I priča je dobra, ako imate žicu malo za špijunske/ krimić stvari. Treba se malo i uključiti da bi popratili tko i što (iako su ženski likovi, tj. jedan ženski lik, bolno stereotipan) a kad zaprijeti da uđe u malu monotoniju (jerbo se stvari doznaju) onda krene s dobrim starim avanturističkim štihom. I da vam kažem iskreno, ovaj film izgleda fenomenalno još i danas, skoro 40 godina od nastanka. Zašto? Zato što je nastao u doba kad nije bilo CGI-ja, nije bilo 3D pizdarija, a ako ste htjeli da vam tučnjava na krovu vlaka izgleda uvjerljivo, poslali ste dva tipa da se tuku na krovu pokretnog vlaka. Film je vrhunski napravljen, a lokacije su prekrasne, šumovite, prekrivene snijegom i kad vidite da kompozicija prelazi preko onog big ass drvenog mosta (i još dva glumca vise nad ponorom) to je doživljaj koji se danas više ne doživljava. Postoje jedva dvije-tri scene koje su snimljene u studiju (koje ”glume” vanjsko okružje) i osjeti se ta autentika. Glumci su top notch, jel’, pošto je tu Charles Bronson (ni ne glumi, on je jebena cool pojava), tu je i Jill Ireland (stvarno je lijepo kako su njih dvoje doskočili razdvojenosti i upotpunili bračni život snimanjem zajedničkih filmova – imaju ih valjda desetak) vestern legenda Ben Johnson, a društvo im je pravio i pukovnik Trautman. Ups, ovaj Richard Creena. Stara škola gdje god pogledate. Vrsni glumci, vrsna priča, a bogme vizualno je film i danas pravi slatkiš. Ne šmekate baš vesterne? Nema problema. Ovo nije vestern. Ovo je poslastica koja iskače iz stereotipnog kalupa.

Oglasi
Komentari
  1. ZK kaže:

    Nećeš vjerovati, gledao sam ovaj film.Moram se složiti, odličan je.Nije ono najbolji film svih vremena, ali je onaj kojeg ćeš uvijek pogledati kad ga vidiš na TV-u :).

  2. Deckard kaže:

    Malo nas je, al’ nas ima 🙂 Drago mi kad ljudi ne bježe od starih, malo drugačijih, filmova.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s