Arhiva za Kolovoz 7, 2012

Klute (1971)

Posted: Kolovoz 7, 2012 in Donald Sutherland, Roy Scheider, Thriler

IMDb

Trailer

 

Da ovaj put započnem s nečim drugačijim: hrvatskim filmom. Mislim, već sam nekoliko puta ovdje iznio svoje mišljenje o njemu i ono nikako nije dobro, no zanimljivo mi je kako većina njih uspije biti jednostavno negledljivo sranje. Ne tražim specijalne efekte i invazije aliena (to Ameri ionako rade dobro, pa nek to bude njihov posao) ali zar je tako nemoguće napraviti triler koji bi ujedno bio gledljiv, napet i zanimljiv svim uzrastima. Većina se slaže da imamo jad, bijedu, socijalnu angažiranost (yea, right) i komorne drame: da bih riječ tome prigovorio. Ali u hr. filmu komorna drama obično znači tupi, krvavi pogled u čašu s rakijom. Glavno opravdanje: kako napraviti zanimljiv film s takvom atmosferom. Odgovor je banalno jednostavan: svi lijepo sjesti u školske klupe i gledat Klute dok vam oči ne iscura iz glave. I onda sve ponovit. Ne govorim to zato što mi je Klute number one krimić, majka svih psiholoških trilera, već zato što je to film… pod A) ima svega nekoliko likova, B) dijalog je ispoliran do blistavog sjaja, C) u njemu su pretežno dugi, statični i atmosferični kadrovi i D) ima kriminalističko/trilerski zaplet koji su sebi ne nosi ni kap krvi. Za kraj E) napet je ko puška, bez daljnjeg. I kad gledam neke domaće majstore ”komornih” ostvarenja… mila majko, zar je toliko teško napisati i režirati fini triler kojega bi, pazi ono glavno, ljudi možda i išli gledati u kina. Napravite remake ako nemate vlastitih ideja. Da se vratimo natrag na original, iako, pretpostavljam, o ovom kultnom i ne baš zaboravljenom filmu znate sve.

Radnje je takva da pratimo Johna Klutea u njegovoj potrazi za nestalim biznismenom Tomom Grunemanom. Jedina stvar ili jedini trag koji ima jest callgirl i prostitutka Bree Daniels. Prije nego je nestao, Gruneman joj je posalo nekoliko stvarno opscenih pisama, ali Bree, kojoj je lice nestalog nepoznanica, je imala i susret s jednim nasilnim čovjekom nešto prije toga. Na Kluteu je da otkrije radi li se o nestalom biznismenu ili je riječ o nekom drugom.

Odakle da počnem uopće? Ovo je film bez mane, da to odmah raščistimo jer ako ćete mu za zamjerku uzeti statičnost, baš šteta, produžite dalje, ovo nije ono što bi trebali gledati. Redatelj Alan Pakula ima mirnu ruku pri kadriranju, zadržava kameru na licima svojih junaka, na njihovim pogledima i malim, ali opet toliko važnim pokretima koji označavaju stanje njihova duha. Da je to nijemi film, značilo bi ništa, ali kako sliku prati i audio, to je savršena simbioza slike i zvuka. Dijalog je… nešto nevjerojatno. Spor, bogat ukusom, mirisom i aromom, dugačak, ali opet ne djeluje tako, pojašnjavajući, no opet ne otkriva sve, genijalno uklopljen u igru sjena koje okružuju naše junake. Cijeli taj trilerski dio odigrava se u običnim prostorijama, u interakciji s likovima (postoji jedva par kadrova vanjskog svijeta) savršeno integrirajući karakterizaciju u radnju običnim riječima. Nema napada na vaša čula, nema divlje montaže, rezova… slika koju gledamo doslovce klizi od prve do zadnje minute. Nameće se osjećaj straha, paranoje, osjećaj da nas netko promatra i da je taj netko jako blizu nas. I još u cijelu tu računicu ubacite glazbu. Jednostavna, sastavljena od jedva jednog instrumenta (neka vrsta udaraljki praćena tihim ženskim glasom) ali toliko jeziva da vas trnci prolaze samo dok je slušate. I na kraju balade: glumci. Donald Sutherland u skoro pa netipičnom izdanju kao smireni, cool istražitelj koji jednostavno postavlja pitanja. Jane Fonda je pobrala i Oscara za svoju interpretaciju žene koja je razvučena između posla, želje da napusti taj posao, da bude voljena i da ne živi u strahu (vjerujemo joj u svim segmentima). Malu ulogicu ljigavog svodnika odigrao je i poznati pozitivac Roy Scheider (bilo je to prije nego se krenuo zajebavat s velikim morskim psima i letenjem opasnim helikopterima) uputpunjavajući skromnu galeriju odlično izabranih glumaca koji su bez muke stvorili ozračje i iznijeli napetu priču. Savršen od glave do pete. I vi sad recite da mali, komorni trileri, ne mogu biti atraktivni. Samo ih treba znati napraviti.

 

 

 

Brannigan (1975)

Posted: Kolovoz 7, 2012 in John Wayne, Kriminalistički

IMDb

Trailer

Kako kaže jaedan zanimljiv komentar na kojeg sam naišao: do polovice sedamdesetih, klasični vestern žanr bio je klinički mrtav i mjesto usamljenim junacima koji jašu prerijama prepušteno je urbanim kaubojima koji nose policijske značek. Clint Eastwood je u to vrijeme počeo polako, ali sigurno rasturati sa svojim Dirty Harry filmovima (prije pojave Brannigana već su dva bila vani) ali nije ni najveći kauboj od svih spavao. Sa 68 godina John Wayne je odlučio pokazati kako i u njemu ima snage da se pridruži mlađim snagama te je zaigrao policajca u poznatom McQ iz ’74. To ”policajca” nemojte shvatiti baš doslovno jer, iako se radnja odvija na betonu, Wayne je i dalje ko u preriji. Dok se film montirao i spremao za izlazak pred publiku, on je promptno uzeo još jednu, skoro identičnu, ulogu. Urbanog policajca koji ima kompliciran slučaj za riješiti. Ironično, to su bila jedina dva filma gdje je odigrao policajce, a sam priznaje kako bi Brannigana preskočio da je znao kako će McQ postati tek umjereni uspjeh (čitaj osrednji) jer Brannigan i dan danas stoji kao jedan od njegovih najmanje uspješnih filmova.Anyway, nije riječ o lošem filmu, dapače, usuđujem se reći da je stvar-dvije napravio bolje nego prethodnik, no kad vam s jedne strane za vratom diše netko kao što je stari (tada mladi) Clint, teško da možete polučiti uspjeh kakav bi htjeli. Čak, ako malo bolje pogledate, kraj Brannigana ima i svojevrsni hommage završnici Magnum Force filma, što vam dođe skoro ko predavanje štafete mlađoj generaciji. O čemu se radi?

O još jednom tvrdoglavom, upornom, svojevoljnom žandaru koji ovaj put iz USA odlazi do Velike Britanije kako bi preuzeo zatvorenika za kim je podignuta optužnica na novom kontinentu. Samo, istog tog kriminalca otmu neki nepoznati tipovi i Brannigan treba udružiti snage sa famoznim Scotland Yard operativcima kako bi razriješili tu malu zbrku. Negativci žele debelu otkupninu, a Brannigan, kako i dolikuje tvrdom svojeglavom žandaru, jako brzo kreće u samostalne istrage ne bi li pronašao rješenje. I, da, ima pratnju. Plaćenog ubojicu koji nikad nije naučio riječ ”odustajanje”.

Koliko ste već puta gledali film u kojem jedan policajac dolazi u drugi grad (i drugu kulturu) te svojim metodama razriješava slučaj. Ja nekoliko njih, ali prvi koji mi dolazi u misli je Black Rain. Zašto je to bitno? I nije, ali Brannigan radi jednu stvar dobro: ne vrijeđa inteligenciju. Kako je Ridley Scott sveopćem gledateljstvu predstavio cjelokupnu japansku policiju kao skupinu nesposobnih idiota kojima je potreban jedan loose cannon Amer da riješi slučaj, ovdje je Scotland Yard u skladu sa svojom reputacijom. Uglađen, ali efikasan, te je Brannigan skoro i kao promatrač. Iako ima samostalne točke djelovanja, naš junak je ipak pod njihovom paskom i stvarno je ugodno vidjeti kada scenaristi ipak prouče stvar-dvije prije nego idu raditi nebuloze tipa Ameri mogu sve. Priča je više trilerska nego akcijska, za što pretpostaljam da je glavni krivac zašto je film popio neuspjeh. Dugački kadrovi koji prate policijske akcije (primopredaju novca) nažalost malo su monotoni i možda malo prestatični. Presjeku ih dobri akcijski prizori, koji su pak kratki i bolje monirani te tako imamo problem znan i kao muka s tempom. Vrijedi spomenuti i kako je hitman u ovom filmu jedan od najboljih na velikom ekranu. Vozi crni Jaguar i nosi zgodne cvike cijelo vrijeme te ga vidimo tek kao obris, što je ispalo odlično. Wayne, kao i obično, nije glumio već je bio sam svoj (znači, svaka druga uloga) ali dobro mu je parirao poznati glumac/redatelj/vlasnik Jurskog Parka Richard Attenborough kao sposobni egleski žandar. Njih dva imaju fora buddy-buddy odnos, iako teško da ga se može nazvati takvim. Tu je i posve solidna akcijska završnica, jedna skromna car chase scena, poprilična gomila kadrova Londona iz 70-ih i sve u svemu, riječ je o poštenom, ali poprilično tromom trileru kojeg vrijedi pogledati samo kao dio Waynove avanture izvan prerija.