Patriot Games (1992)

Posted: Kolovoz 26, 2012 in Akcija, Ekranizacije, Harrison Ford, Osveta, Richard Harris, Thriler

IMDb

Trailer

 

Uvijek me zanimalo zašto se Patriotske igre nalaze na listama filmova koje govore o Irskoj, IRA i njihovoj borbi za nezavisnost. Ako želite nešto doznati o ta tri spomenuta pojma: ovdje ih nećete pronaći. Da oprostite na mom francuskom izgovoru, ovo je film koji želi biti jeben i pošten, no ako mu oduzmete taj stvarni podkontekst, dobijete zanimljiv triler o osveti. Samo zanimljiv, ne dobar, ne odličan, već jednostavno zanimljiv jer nije tipično holivudsko silovanje okrutnosti, krvoprolića i besmislene akcije. Ipak, da se vratimo na onaj dio o j&p pošto je on najzanimljiviji. Jack Ryan, poznati CIA teoretičar, posve slučajno, dok mirno šeta Londonom s obitelji, naleti na, ni više ni manje, nego na teroristički napad. Frakcija IRA-e odlučila je smaknuti – kraljevsku obitelj. Kako i sami likovi u filmu kažu, kraljevska obitelj nema nikakvu pravu funkciju u engleskoj hijerarhiji, pa je napad na njih besmislen, odmah stječemo sliku da će negativci biti ono što se popularno naziva: attention seekerima. Znači da im je do ispravljanja nepravdi stalo koliko do lanjskog snijega. U tom malom obračunu, Ryan, kako i dolikuje vrsnom amerikancu, pacifistu po opredjeljenju, uspije skinuti nekoliko zamaskiranih gadova, od kojih je jedan i brat drugog gada, koji će tek onda krenuti na osobnu osvetu naspram vrlog doktora Ryana i njegove obitelji. Početak i kraj svake veze koju film ima s IRA-om kao takvom. Irska jedva da se spomene.

Zašto je to tako? Zato što je Tom Clancy trebao novog negativca za svoj roman, a kako je Ruse već iskoristio dok se igrao s supertajnom, nečujnom i opakom ruskom podmornicom Crveni Oktobar, Irci (oni koji imaju sklonosti terorizmu) došli su kao jako doba zamjena. Ali, to nisu oni Irci, niti je to ona IRA jer odmah po napadu, likovi nam pojašnjavaju kako su to neki tamo odmetnuti igrači kojih se i sama IRA odrekla preko narodnih novina. Znači, ništa od nekog povijesnog konteksta gdje bi mogli nešto naučiti. Ova ekipa je jednim potezom scenarističkog pera postala već viđeni manijakalni zbor negativaca koji su tu da budu smetnja glavnom junaku. Spomenu oni svoje političke ciljeve, ali onako, u prolazu, tek toliko da bude taj osjećaj. Prava IRA se pojavi u filmu (u izvedbi veterana Richarda Harrisa) ali samo da se lešinarski slika pred kamerama i govori patetičnim glasom kako su njihove molitve uz Ryanovu ranjenu kćer. To traje cirka dvije scene. Što još imamo u filmu? Oh, svašta.

Prva stvar koju trebate napraviti jeste izbaciti taj politički kontekst i dobijete puno bolji film. Ryan je sasvim pristojan lik (književni, filmski…birajte) i njegovo okružje je zanimljivo zbog toga što su to zgodni politički trileri (iako je politika ta koja u njima najmanje dobro funkcionira) koji imaju i ponešto dobre akcije. Sean Bean (tada još u ne tako poznatoj fazi – GoldenEye je bio baš iza ugla) dobro je odigrao dežurnog negativca odlučnog da poravna račune s Ryanom. On i Harrison Ford dobro su odigrali suprotne strane (iako ne mogu da se zapitam što bi bilo da je Alec Baldwin ostao u igri) ali nema neke posebne razrade njihova odnosa. Jedan je fanatik, drugi je čovjek u nevolji, početak i kraj karakterizacije. Akcija ima ono poznato špijunsko zaleđe, znači OK razradu kojoj prethodi dosta razgovora i mudrovanja, no što pojačava dojam da ovo ipak nije prvoloptaški film o tome da treba sve poubijati (što bi, recimo, napravio Steven Seagal). Dobro pojačanje pružaju i spomenuti Harris, no tu je i jedan Samuel L. Jackson, James Fox i Patrick Bergin (koji je, ironično, uz Harrisa jedino irsko lice u filmu) i mora se priznati da je redatelj Phillip Noyce napravio dobar omjer među svima njima te nikome ne nedostaje minutaže da pokaže tračak dobrog glumačkog pedigrea. Zanemarite političku pozadinu film i dobijete pristojan triler, dodajte političku pozadinu i shvatit ćete da holivudska mašinerije vraga zna kako pravu i to jako nasilnu povijest jedne zemlje iskoristiti za dobar film.

Oglasi
Komentari
  1. Hank Moody kaže:

    Ja baš gotivim filmove sa Jackom Ryanom. Čak mi je i onaj sa Benom Asslickom bio OK (sue me :)) Ovo su oni filmovi koje gledaš nedjeljom navečer dok se pripremaš za posao. Korektno odrađeno ako mene pitaš 🙂

  2. Deckard kaže:

    I ja ih gotovim, čak su mi Patriot Games nekako na zadnjem mjestu dok je Clear and Present Danger na prvom (puno bolje napravljen film). Mogu nas obojicu tužiti jer gotovima Bena Fleku 🙂

  3. thegreatduck kaže:

    Inače, iste godine izašao je još jedan film s IRA-om – Jordanov The Crying Game, koji se ipak dosta razlikuje od ovog filma, ali o konkretnim razlikama sad neću da ne bih spojlao ljudima. 😀
    Eto prijedloga za još jednu buduću recenziju ovdje…A kad smo kod IRA-e, In the Name of the Father mi je valjda najbolji film koji ima neke veze s istom, al sad ne znam da li je možda ipak previše “mainstream” za ovaj blog.

  4. Deckard kaže:

    Ma, nema tu previše mainstream filmova, 😀 ali ih baš ne dajem osim ako ih osobno ne volim iz nekog razloga (kao što je The Rock ili Clifhanger) ali In The Name of The Father je stvarno popularan film i već je više manje sve o njemu rečeno (plus što je i dobar, ofkors) tako da… možda, jednog dana. Iako ni o Games nisam htio pisati već je to mala usluga za moju ekipu s FAK-a, pa već kad sam ga napisao… da ne trune samo kod njih 😀

  5. thegreatduck kaže:

    Nekidan pogledao još jedan s Harrisonom i IRA-om…Ok film, premda zbilja nije ništa posebno.

  6. Deckard kaže:

    Šteta za taj film, imao je potencijala ispasti jako dobra drama, ali na kraju je sav neki nikakav. Pola stvari iz njega se uopće ni ne sjećam

  7. thegreatduck kaže:

    A dobro, sad da je sav nikakav, i nije, al da je, s obzirom na redatelja i glumce, razočaranje, tu se slažem.

    • Deckard kaže:

      Iskreno, meni je stvarno bio slab. I što je najbolje, danas skoro da nemam pojma što sam više gledao. Njih su dvojica ostali potpuno neiskorišteni, što je stvarno uspjeh.

  8. […] Harrison Ford Ryanu dodao malo odlučnosti i koju godinu iskustva kroz dva podjednako dobra filma; Patriotske Igre i Neposrednoj Opasnosti, pa čak i nakon što je omraženi Ben Affleck dao svoj dio u […]

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s