Arhiva za 2 rujna, 2012

Race with the Devil (1975)

Posted: 2 rujna, 2012 in Akcija, Horor

IMDb

Trailer

 

Poznat vam je koncept filmova koji koriste premisu: obični regular folks nalete na nešto frkovito i krene makljaža? Vjerujem da jest, tako to obično ide u onim, ajmo reći, malo boljim filmovima koji znaju kako spojiti dva žanra u jednu cjelinu. Kako stojite s okultnim? To vam je ono kad netko spomene Sotonu, obožavanje istog, žrtvovanje? Ne baš najbolje? Ne krivim vas, to je u današnjim vremenima postalo smiješno, gotovo na granici parodije, ali tamo u dalekim sedamdesetima narod je to shvaćao ozbiljno, pogotovo kad je nekoliko stvarnih sranja (poput Charliea Mansona i masakriranje Sharon Tate) imalo prizvuk takvih aktivnosti. Američki živalj imao je razloga za strah: hipiji, sotonisti, obični dobri stari serijski ubojice (Bundy i Samov Sin djelovali su u to vrijeme), ali jednako tako znali su oni to i iskoristiti u osobne zlobne svrhe. Da malo preplaše narod. Ali, ne previše, da ih ne optuže kako eksploatiraju tuđi strah u vlastite nemoralne svrhe. I, da, onda su velike zvijezde znale nastupiti u hororcima. Ne mislim na one koji su napravili ime u horor filmovima već o onima koji s hororom imaju veze koliko i ja s istraživanjem tamne strane mjeseca. Peter Fonda i Warren Oates idu na listu tih glumaca koje ćete teško vidjeti u nekom horor filmu, ali to je samo dodana prednost. O čemu se radi?

Roger i Frank su prijatelji valjda cijelog svog života. To znači da rade zajedno, izlaze zajedno, večeraju zajedno i, naravno idu na odmor zajedno. Njihove žene najbolje su prijateljice, njihovi životi međusobno su povezani da skoro znaju tko što misli i kad odu na odmor dugačkim RV-om, obična idila samo što nije počela. Ustvari, ona i počne, jer Frank i Roger odabiru posve pusto mjesto, daleko od civilizacije, kako bi se odmorili od svega, malo provozali na motorima (Fonda ih bogme zna voziti) i uživali u osobnom pijančevanju. To je plan. Koji pokvare drugi. Naime, oni se parkiraju u pustoši, ali i grupa sotonista tamo ima svoje male seanse, od kojih jedna ide ima i ljudsko žrtvovanje. Naši junaci budu otkriveni i jedva uspiju pobjeći vozilom (koje nije primjereno za rijeke, tek toliko da znate) i sve prijaviti policiji. No, to je tek početak priče u kojoj će naši junaci morati itekako pokazati zube ako žele izvući živu glavu na ramenima jer sljedbenici velikog S ne odustaju samo tako.

Dakle, ovako, recept za odličan B-film. Uzmite općenite sastojke (sotoniste+ ljudsko žrtvovanje) dodajte malo začina (isti su neuhvatljivi) malo to zalijte s običnim stvarima (dva para koji o zločinu samo čitaju, ne doživljavaju) dodajte žlicu Vegete (naši junaci koriste RV za bijeg i nastavak putovanja) te malo papra (kad shit hits the fan naši junaci itetako odluče uzvratiti) i to vam je to. Ne pravite se da radite nešto što to nije. Ovo je klasični primjerak onoga što je nekad privlačilo ljude u kina (jerbo nije bilo VHS-a, DVD-a, BLU-RAY-a i inih pizdarija) te na čemu su se zarađivali ozbiljni novci. Ovo je šund literatura u tvrdim koricama, nema previše mudrosti, sadržaj se već zna kako će ići, ali to uopće nije loša stvar radi nekoliko stvari. Film isporučuje ono što naslov sugerira: utrku. U prenesenom značenju i onu doslovnu jer završnica filma je jedan velika potjera autima i obračun kakvog se ne bi posramio ni Mad Max (ja sam ostao iskreno iznenađen što nisam prije čuo za ovaj naslov radi toga). Prije toga ide poprilično protočna radnja kako naši junaci upadaju u sve veću i veću gabulu, pri čemu se mogu spomenuti i određeni klišeji koji život znače. Junacima murja ne vjeruje, jedan pas će sigurno nastradati, svi koje susretnu su sumnjivi… Ali, sve to ima dobrog šarma. Akcijski djelovi djeluju dobro, fino režirano, horor je malo… pa ne strašan koliko neugodono atmosferičan, a mali plusevi su za dobru glumu Fonde i Oatesa. Film je svojedobno bio popriličan hit u kinima, ali kad se pogleda relano, ovo je sat i pol pravo pogođene zabave, koja je uspješno spojila dva žanra u jednu cjelinu. Da su svi B-filmovi ovako dobri…

 

 


IMDb

Trailer

 

Napokon malo mira, odmora, tišine i osvježenja (za ovo zadnje se možemo samo nadati) i napokon da uhvatim par minuta da zapišem koju riječ. Već dugo nisam, ali u svoju obranu mogu reći samo jedno – nisam ni gledao nešto pametno. Živim na serijama, svaki dan si dajem infuziju Star Treka (Picard i Archer su moji dečki) tako da filmovi imaju poduži godišnji. Trenutačno. Ipak, nešto se pronađe, ne zato što sam tako cool tip, pa imam svega i svačega u kolekciji već zato što sam nedavno bio u ”kupovini”, pa je red vidjeti kupljenu robu. I još sam u nekom mudu za horor, a horor 70-ih mi je apsolutno nepoznato područje (osim ako ne računate Hammer produkciju) i da budem pravo iskren – vampiri, zombiji i ine stvari me ne zanimaju previše, barem ne trenutačno. Malo psihološkog straha uvijek dobro dođe da presječete rutinu, a ovaj film došao je na repertoar posve slučajno. Radi imena. Naletio sam na Youtubeu na njegov trailer i ime mi je djelovalo tako…off beat da sam ga morao pogledati. Začudo, dostupan je u ”trgovinama” i to u solidnoj kvaliteti, a kako se radi o jednom od onih naslova gdje imate A) nepoznate glumce, B) priču koja ne uključuje hektolitre krvi i ostale bullshit pizadrije radi kojih je horor postao dosadna roba i C) zgodno mjesto radnje. Da je sjajan, nije, da je očajno loš kako već ti stari uradci znaju biti, nije. Zaglavio je negdje na pola puta.

Jessica, njezin muž Duncan i prijatelj Woody dolaze u neku malu, zabačenu sredinu, na farmu koju su upravo kupili kako bi započeli nov život. Oba su malo pažljiviji u ophođenju s Jess jer ona je upravo provela nekoliko mjeseci u Vrapču (razlog nepoznat) i sve što kaže dočekuju s blagom skepsom i suzdržanošću. U kući na imanju pronađu Ellie, djevojku koja tamo boravi i kako su oni vesela i dobrodušna družina (hipiji su carovali u to vrijeme, iako oni to nisu) pozovu je da ostanu s njima. Problem se pojavi kad Jess počne doživljavati neke ne baš ugodne stvari (priviđenja, glasovi u glavi… cijeli paket) i, naravno, njezina družina joj baš ne vjeruje, ali da je nešto krivo na imanju (i u obližnjem gradu) svakako jest.

Prvo što sam očekivao (a kako vidim po komentarima drugih i oni) bilo je da će se raditi o nekakvoj krhkoj ženici koju netko od njezinih odluči smaknuti radi nečega (love, ljubavi, mržnje…odaberite sami) ali to se baš i ne dogodi. Naslov implicira jedan posve drugačiji tok radnje od onoga što se nalazi u samom filmu. E, sad, što je dobro ovdje, onak, za horor sladokusce. Film nije strašan, ne u onom ograničenom, strogo određenom pravcu i teško da će vas preplašiti da skačete do plafona. Ali, ima atmosferu neugode kroz cijelu radnju. Počevši od dobro odabranih sporednih likova koji su u gradu (čudaci koji kao da su došli sa seta Oslobađanja) zgodni kutevi snimanja koji vas stavljaju u perspektivu glavne osobe, a i široka panorama nekih djelova nije za odbacit. Naša junakinja čuje glasove i to je dobro do neke mjere, nikad ne znaš jel je luda ili racionalizira, ali dodaje na creepy ugođaju, a kroz cijelu radnju provlači se neki neugodni zvuk vjetra (imanje je okruženo i magluštinom skoro svaki put kad je široki kadar). Priča je OK, ali tu je i problem. Psihološki dio (koji je zgodan triler) postaje malo naporan kad se uhvati vožnja u leru. Intrigantan uvod, dobar početak priče, a onda zastane i stoji skoro pa na mjestu do završnice, gdje opet uhvati zalet. I, vjerujte mi na riječ, poanta filma je daleko od onog što sugerira naslov. To u konačnici ispada miks: drame (nestabilna junakinja) nadnaravnog (sugerira se na postojanje duha) Zone Sumraka (cijeli je grad nekako naopak) i klasičog horora (ima veze s nečim što sam rekao na početku, da vam ne spoilam sad). Sjajna cjelina? Nikako. Ali, uz one nabrojane prednosti, plus iznenađujuće dobra gluma, nekako su ga prebacili na onu bolju stranu horor žanra (ni ne čudi da ima nekakav polukultni status među vrsnim gurmanima žanra) te je ispao poprilično OK na sat i pol vremena svog trajanja.