Arhiva za 4 rujna, 2012


IMDb

Trailer

 

Nedavno je jedan od osnivača poznate filmske kuće Cannon izrekao nekoliko stvarnih anegdota o jednom od svojih kućnih glumaca. Kako stvari stoje, Charlie Bronson nije bio baš previše sklon suradnji na setu: nije volio ponavljanja scene, nije volio previše opterećivanja, a osobni favoriti bili su mu filmovi iz Death Wish serijala jer tamo nije trebao ni previše govoriti već jednostavno stajati i biti cool s pištoljem u ruci. Teško da to nije istina jer koliko god osobno volio Bronsona, njegovi filmovi iz zadnje faze karijere upravo su to: brza produkcija, tanka priča, ne baš poletna režija i njegov uobičajeni nastup lika koji je fascinantan samo pojavom, ne baš i glumom. Nije on bio jedini u tom poslu, njegov kućni redatelj J. Lee Thompson nekad je bio autor koji je isporučio nekoliko kultnih filmova (originalni Cape Fear i The Guns Of Navarone) dok je pod starije dane u Bronsonu pronašao bliskog suradnika te su tako naštancali filmova koji su poznati, što im se ne može osporiti, ali su jednako tako kartonski i fajn bezlični. Glasnik Smrti nije iznimka od tog pravila, iako je možda zrno intrigantniji nego neki drugi naslovi. Ne zato što su njih dvojica napravili bang up job već zato što govori o mormonskim zajednicama. Nećete iz toga ništa posebno doznati, ali, eto, da Amiši ne budu jedini čudaci na filmu.

Priča govori o masakru jedne mormonske obitelji (puno žena i puno djece) počinjenom od strane neke nepoznate individue. Naš junak Charlie osobno poznaje jednog člana te ga priča zaintrigira i odluči malo dublje istražiti što se dogodilo. Sumnja pada na brata od žrtve jer njih dva imali su jako čudan i jako nasilan odnos koji traje već godinama. Charlie tako upoznaje zajednicu mormona i drugu jaku obitelj (jako = puno žena i djece) te njihove malo sjebane poglede na život, ali sve je to li-la jer ne treba dugo da netko nepoznat napadne i tu obitelj. Sad, kad su odnosi pošteno zaoštreni, dvije obitelji pripremaju se za veliki showdown, a Charlie mora dokazati da u cijeloj priči postoji i treća strana koja ima itekako velike koristi od toga da se dve obitelji međusobno poubijaju.

Na papiru to zvuči poprilično zanimljivo, posebice uvod, kad se dogodi masakr, ali ubrzo cijeli film postane rutinski posao na kojemu su svi pokupili plaću, snimili to što su bolje mogli, uloživši minimalni trud da nešto posebno i dočaraju. Svijet mormona ostaje tako velika siva nepoznanica jer radnja se ne fokusira na njihov način života (to govorim u slučaju da je netko pomislio kako je ovo neka vrsta Svjedoka) već samo na to da od njih napravi dvije suprotstavljene strane čudaka. Priča nema nikakvih iznenađenja, gotovo odmah se zna da je u igri treća strana i na kraju se otkrije zašto je bitno da svi oni budu mrtvi (ima neke veze sa zemljom i vodom) ali kako je cijeli dio prije toga ”odradimo posao i idemo doma” nekako nije ni bitno što, zašto, kako i gdje. Charlie je uložio nešto malo napora da nam predoči svojeg lika kako treba i jedna stvar je zanimljiva: on je ovdje novinar. Ne ubije nikoga, ako to možete povjerovati, iako je stalno u centru događanja. Možda radi toga što ima dosta teksta, možda zato što nije klasični mrgud s gunom u ruci, možda zato što ima i malo crnog humora, ovdje je korektan i dopadljiv. Film ima nešto malo akcije, režirane s jednim okom, ako ćemo iskreno, a ni vatreni obračuni (tj. jedan) nisu nešto ekstra jer svemu tome nedostaje malo napetosti, malo stila i malo poleta, što su Bronson i Thompson prije znali isporučiti samo tako. Za ubijanje vremena ko grom, za obožavatelje rada starog Charliea isto tako, ali da će vam ostati u nekom dužem sjećanju, neće sigurno.