Alone In The Dark (1982)

Posted: Rujan 9, 2012 in Horor, Thriler

IMDb

Trailer

 

Razmišljam da započnem s nekim novim načinom predstavljanja filmova, nešto eksplozivno, senzacionalističko i pamtljivo ( od autora koji su vam donijeli Stravu u Ulici Brijestova dolazi novo poglavlje neviđenog užasa…) ali sam odustao od te ideje jer… nije to za mene (a inače se naježim kad čujem one RTL/NOVA TV najave ŽNJ akcića gromkim iritantnim glasom), pa ću nastaviti u staroj tradiciji. O svemu pomalo. Ali, nisam lagao, ljudi koji su vam donijeli Stravu… donose vam i ovaj film, samo što nisam znao dok ga nisam pogledao. Ili počeo gledati. Naime, iza filma stoji New Line Cinema, koji su maheri za te horor serijale (moderna Hammer produkcija) jer osim Strave, tu je i Final Destination. Zašto je to bitno? Pa, i nije, ali kad su kretali s radom, plan je bio raditi male, small budget hororce koji će postati isplativi. To je bitno zato što njihovi uradci imaju em korektnu režiju, em korektnu izvedbu, em korektnu priču. Malo, ali kvalitetno, i da vam odmah priznam… ostah iznenađen kako je ovaj filmić uspio. Naravno, ne treba ga brkati s ovim novim bullshit uratkom gdje je Christian Slater jer ovo je stara škola koja, na nesreću, ima isto ime, pa se može dogoditi da vam lagano promakne.

Na repertoaru su: duševni bolesnici. Znam što ćete već reći: takvih ima u svakom drugom horor filmu i složit ću se bez prigovora, ali ovdje su još bili malo manje eksponirani, a malo više jezoviti pošto metode liječenja nisu bile tako… napredne te su predstavljali neodređenu opasnost društvu. Neodređenu da nikad niste znali na čemu ste s njima. Priča nam otvara dolazak mladog psihijatra u ne baš strogu umo-bolnicu i njegovo upoznavanje s okolišem. Kad shvatimo tko, što, gdje i kako, događa se druga stvar. Zamračenje. Koje pomogne 4 opasna psihopata da pobjegnu i da krenu prema psihijatrovoj kući jer vjeruju da je on ubio njihovog starog doktora. Jako brzo dolazi do opsade, a naši junaci trebat će malo zauzdati svoj moral i upustiti se u ljutu bitku kako bi izvukli živu glavu.

Reći ću samo jednu stvar: vrhunski film. Počevši od priče, pa do izvedbe te čak ni sitne mane ne smetaju (ima ih ionako svaki film) da dojam bude odličan. I još se radi o prvom igranom filmu Jacka Sholdera, čovjeka koji možda nije stekao reputaciju kao Wes Craven ili John Carpenter, ali koji je za znalce žanra čvrsta pojava koja je isporučivala kvalitetu jer je nakon ovoga napravio i The Nightmare on Elm Street 2 te jedan cijenjeni, ali malo marginalizirani The Hidden. Još ćemo malo ostati na ”tko”. Tu je i garnitura odličnih glumaca, počevši od legendi Jack Palancea, Martina Landaua i Donalda Pleasancea. Prva dva odigrala su svoje uloge s kvalitetom kakva se rijetko viđa u horor filmu (padali su tu i Oscari u kasnijim godinama) te njihovi paranoični Pukovnik i piromanski Svećenik izazivaju neugodu čak ni kad ih nema u kadru. Za Landaua bi se moglo i pomisliti da nema tri čiste u glavi kad mu vidite onaj Jocker osmjeh dok se igra s žrtvama. Glavnu ulogu odigrao je Dwight Schultz, što vam ne govori ništa, znam, ali ako ste malo bolje pratili Star Trek svemir, onda ga možda i prepoznate kao simpatično smotanog Reginalda Barcleya ili kao originalnog Murdocka iz serije The A-Team. Ekipa je… iznad standarda za jedan horor film. Sada prelazimo na ”što”.

Film nema krvi, tako da ne pomislite da idete gledati još jedan slasher. Psihološki trileri/horori nisu bili nepoznanica u to vrijeme, ali raditi ih, u jeku vremena kad su razno razni slesheri bili na vrhuncu popularnosti djeluje kao malo čudna odluka. Isplativa u svakom slučaju jer film, usprkos plakatu koji sugerira jednu, stoji izdvojeno iz krda koje ga je tada pratilo. Napetost leži u finom kadriranju, izostanku otvorenih prizora klanja, a većinu vremena ni ne vidimo negativce na ekranu, no, bez brige, znamo da su ondje. Možda mu treba da kod početka prebaci u veću brzinu i možda nam likovi nisu baš najbolje razjašnjeni (koji se to vrag dogodio psihijatrovoj sestri prije nego je došla u kuću) ili neki dijelovi radnje (gdje su nestala tijela nekih likova) ali zato je jeza izgrađena odlično s malim stvarima (scena na krevetu i nožem) i kad krene prava stvar, osjećaj neugode traje do kraja. Čak je i glazbeni score iznenađujuće kvaliteta za svoje vrijeme te fino prati radnju. Rekao bih na kraju balade, skoro savršeni horor/triler za kojeg mi je čist čudno da se ne pojavljuje malo više na nekim listama the best off, ali to mu ne smeta da danas ima kultni status i ugodnu gomilu sljedbenika. Dosadio vam je fušeraj 80-ih? Pa, ima i dobih stvari iz tog desetljeća, vidjet ćete čim pogledate film.

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s