Arhiva za 15 rujna, 2012

Firewalker (1986)

Posted: 15 rujna, 2012 in Avantura, Chuck Norris, Komedija

IMDb

Trailer

 

Oduvijek sam padao na filmove o potragama za izgubljenim blagom, čak i ako su loši, jednostavno ih obožavam. Doduše, neki od njih su pravi mali dragulji, drugi su živa koma, ali kad kažete 80-te, pa blago, pa potraga odmah vam u sjećanje dolazi – Indiana Jones. To nije nimalo loša stvar jer je to vrhunski film, bez prigovora, i stvar koju je donio u nasljeđe (barem što se tiče 80-ih godina) jesu njegovi klonovi. Za one koji su malo bolji s tom tematikom prvo ide King Solomon’s Mines, a onda, za one koji su baš detaljno upoznati s tematikom, Firewalker. To vam je bilo eksplotisanje poznatih naslova na način na koji se danas rade XXX parodije poznatih hitova, ALI,…imali su šarma više nego današnje parodije. Možda zato što nisu bile parodije u pravom smislu te riječi (Rudnici Kralja Solomona su, istini za volju, materijal odakle je i proizašao Jones tako da ni ne mogu biti parodija) i možda zato što su pokušavali napraviti nešto svoje u jako, jako ograničenim uvjetima. Jedini grijeh im je bio što su se šlepali za poznatijom robom, ali tu je priča već malo drugačije. Oba filma nastali su pod patronatom filmske kuće Cannon i ako je nešto bilo popularno u svijetu, oni su se potrudili napraviti svoje verzije. Ninje, borilački filmovi, pa i avanturistički, sve je našlo mjesta pod njihovim krovom. I većinom ih radio njihov kućni redatelj J. Lee Thompson (oba ova, Mines i Firewalker su njegova) što je dobra i loša stvar. O tom potom. Prvo, biznis.

Max i Leo dva su frenda koji idu na…pa, u lov na razna blaga. Doduše, nemaju baš i sreće, ali tko pita, važna je avantura. Kad i zgodna plavuša ponudi mapu s lokacijom velikog bogatstva, naravno da će krenuti u potragu. Od nemila do nedraga (američkih rezervata, pa do srednjoameričkih prašuma) naša mala trojka upoznat će šamane, vojnike, pobunjenike i razne druge individue koje će im otežati ili pomoći na putu da se dokopaju blaga.

Film, da odmah naglasim, ne isporučuje ništa. Priča je tanka, mjesta radnje uglavnom se svode na studijske interijere i eksterijere stražnjih dvorišta, nema neke mistike, a i režija je bogme drvena, s nekim stvarno lošim rješenjima da bi se dobila dinamika. Jednostavno rečeno, ovo je loš film, ali ima određenog šarma koji ga spašava od potpune propasti. Chuck Norris i Louis Gossett imaju jako dobru boddy-buddy kemiju na ekranu i, koliko to bilo čuidno, smiješni su da ne povjeruješ. Radnja, koliko god bila smotana, ustvari nema praznog hoda i film se gleda s lakoćom, a neki dijelovi su pravo urnebesni (kad naš trojac putuje vlakom odjeveni kao svećenici) te je gotovo šteta što nije bilo više takvih trenutaka. Ima fajta, naravno, i on je napravljen kako treba (samo treba malo čekati da Chuck počne lemati ljude, to se dogodi tek na pola filma) i ako možete pregurati sve ostalo, onda će vas tokom gledanja i zabaviti. Jer teško da imate puno prilika vidjeti Chucka u nekon nesavršenom izdanju (lik ne može pogoditi vrata od štaglja pištoljem) te su ti komični dijelovi jedini koji film izdvajaju iz krda sličnih (isti pristup ima i King Solomons Mines). Gledano danas, to je film napravljen za šaku dolara (milijon-dva dolara) i koji se vozi na valu popularnosti Indiane Jonesa – John Rhys-Davies povezuje sva tri filma (to je ona loša stvar koju sam spomenuo) i teško je ne pomisliti kako se uz samo malo više ambicije mogla napraviti još jača komedija (iako je film i ovako bio hit u svoje vrijeme) koja bi ostala u još jačem sjećanju. Za obožavatelje Chucka, ali neće pogriješiti ni oni koji ne žele previše razmišljati o onome što gledaju, pa čak se žele i neki put nasmijati. Sve više od toga bilo bi forsiranje nečega što u filmu nema.