Arhiva za 1 listopada, 2012


IMDb

Trailer

 

Prva stvar na koju morat misliti kad izjavite da idete raditi film za fanove jesu upravo fanovi. Njih ne smijete zaboraviti, ne ako im se želite pošteno odužiti što su svojom intervencijom uspjeli spasiti jednu posve otpisanu seriju (originalna TOS serija) i od filmova napraviti sasvim pristojne hitove, koji su pak postali globalni fenomen. The End? Ne baš. Fanovi su intervenirali još jednom i od otpisa spasili posljednji izdanak Star Trek franšize, Enterprise. Doduše, život su mu produžili za još jednu dodatnu sezonu, ali svaki pokušaj se cijeni (za sve ostale muke i probleme i entuzijastično ubijanje serije obratite se njezinim stvaraocima) te je jedna lijepa gesta snimiti film samo za njih. Ipak, nećemo zaboraviti da Hollywood nije mjesto koje živi samo od lijepih gesta jer je tamo glavni miris (osim smoga koji dolazi iz Los Angelesa) : miris novca. Početna ideja bila je spojiti dvije kompletne posade legendarnog Enterprisea u jednu nezaboravnu avanturu. Lijepa ideja, ali malo preambiciozna (čitaj: koštala bi mucho dinero za snimiti) pa je malo… ublažena spajanjem dvojice kapetana. James T Kirk i Jean-Luc Picard zajedničkim snagama spašavaju svijet. Mokri san svakog star trek obožavatelja, ne? Naravno da jest, ne sramite se priznati (ja priznam) i ideja, koliko god zvučala površno, imala je potencijala za puno, puno veće stvari od onog što je isporučeno. Zvjezdane Staze: Generacije nisu loš film, da se odmah razumijemo, ali nisu ni sjajan film. To je film… za fanove.

Ideja o spajanju dvije posade u jednu nije ideja koja je došla samo tako producentima, još dok su filmovi stare garde harali po box officu, televizija je odlučila da je vrijeme za malo… unaprijeđivanje starog koncepta. Novi kapetan, novi (bigger) brod, nova posada i bolji efekti. Star Trek: Nova Generacija rasturila je globalno, napravila ono što originalna serija nije uspjela (barem ne prije silnih repriza), probila se na prvo mjesto gledanosti i punih sedam godina imala zavidnu gledanost. Prelazak na veliko platno bilo je samo pitanje vremena. S jedne strane imamo podsjetnik na staru gardu koja je godinama donosila ugodan profit (a koja je i prirasla srcima vjernim gledateljima) a s druge strane tu je novija publika koja je s nestrpljenjem čekala da odvoji teško zarađeni novac da vidi nastavak avantura svojih junaka. Naravno, trebalo je zadržati i ono prepoznatljivo: malo akcije, malo humora, malo… svega ostalog. Iako je ovo spoj dviju posada (barem po reklami) to baš i nije čista istina. Scenarij je (šlampavo, ako ćemo iskreno) odlučio spojiti samo dva kapetana, no film ima fokus na novijoj posadi. Nakon što James T Kirk pogine na dužnosti, spašavajući novi Enterprise B (a kako bi drugačije i otišao) radnja ide u ”sadašnje” vrijeme, do ”usidrene” posade Enterprise D, koja dobiva novi zadatak. Netko je napao nekoga, netko je tražio nešto, netko planira napraviti ovo ili ono. Novi karizmatični negativac jest Soran (koji bi bio niš’ koristi da ga ne glumi legenda Malcolm McDowell) i njegov plan je pravo dijaboličan: pomaknuti orbitu jedne planete kako bi uhvatio jedinstvenu vremensku anomaliju koja preseljava sve one koje uhvati u neku vrstu raja gdje vrijeme ne igra nikakvu ulogu, gdje se sve želje ostvaruju i gdje svi problemi prestaju. Ono što Soranu daje malo mesa na kostima jeste njegova motivacija: njega boli neka stvar za svjetsku dominaciju već samo želi ponovo vidjeti svoju obitelj. Ne možemo ga baš mrziti, što je uvijek lijepa gesta. Ipak, koliko god to bilo razumljivo, ipak je krivo, a da bi se stvari ispravile, Picard će morati potražiti pomoć još nekoga ako želi zaustaviti Sorana. Nikog drugog do James T Kirka, koji je isto tako zaglavio u vremenskoj pojavi zvanoj Nexus. Njih dvojica, rame uz rame, krenut će u posljednju bitku za spas čovječanstva.

Film, kako sam napomenuo, ima centralni fokus na mlađoj posadi, ali zašto je to film za fanove? Da bi to razumjeli trebate poznavati seriju. Zato je tu Data i njegovi osjećaji (barem pokušavanje da ih razumije), a pojavljuje se i Spot, njegova mačka koju je imao u seriji (kasnije je nestala iz big picture). Spominje se Farpoint, postaja odakle je krenula Nova Generacija (iliti prva epizoda), dodatni negativci su dvije klingonke: Lursa i B’Etor, izvučene pravo iz serije. Tu je i Guinan, vlasnica lokala Ten-Forward iz serije i inspiracija za odjeću Josipe Lisac, koja dobije nekoliko pojašnjenja o sebi (Whoopi Goldberg je, navodno, preklinjala da joj dodijele gostujuću ulogu u seriji) a ponovi se i poznato razdvajanje Enterprisea na dva dijela prilikom akcije. To su sve sitnice koje su obilježile seriju i ovdje su ne baš u svojstvu neke radnje već da ih se ljudi prisjete. Scenarij je korektan, ništa bolji ili gori ostalih iz serije, a dodatni plusovi idu na dinamiku i korektnu režiju (kažem korektnu jer film djeluje kao produžena televizijska epizoda, s malo jačim budžetom) Davida Carsona, jednog od redatelja koji su radili na seriji. Da je moglo bolje, moglo je, no poznata štedljivost nije ni ovdje izostala, pa su neke scene ”ukradene” iz prethodnog nastavka Neotkrivena Zemlja (rasturanje bojne ptice) a ta je štedljivost dovela do toga da film sasvim lijepo zaradi (oko 180 milja diljem svijeta) čime je misija ispunjena. Doduše, prelazak na veliko platno pomogla je i sigurna gluma svih uključenih (iako SVI mogu čistiti cipele Patricku Stewartu i McDowellu) kao i to što je malo prije toga serija palila i žarila sedam godina po mali ekranima. Nesigurni koraci, kako bi se reklo, uz malu pratnju starijih roditelja, ali film je uspio u nekoliko osnovnih stvari. A) Nova Generacija je uspješno zamijenila mali ekran velikim. B) Film je zaradio dovoljno da opravda sve one zle jezike kako će biti neuspjeh. I C) Fanovi su dobili film za sebe. Iako ne djeluje baš kao neki ambiciozni plan, lijepo je vidjeti da je uspio. I da je otvorio vrata većim, drugačijim i boljim stvarima koje su došle nakon ovog filma.