Arhiva za 8 listopada, 2012

The Burning (1981)

Posted: 8 listopada, 2012 in Horor

IMDb

Trailer

 

Večerašnji specijalitet: mlada piletina na žaru. Glavni sastojci: nekoliko kila mlade piletine, moralno iskvarene, ne posebno suzdržane po pitanju upuštanja u seksualne odnose, skidanja pred kamerom i sličnim stvarima, pola kile Petka 13-og, pola kile Strave u ulici Brijestova i jedna žlica Oslobađanja tek toliko da to ima aromu fino začinjenog jela. Vaši kuhari: braća Weinstein, Jack Sholder i Tom Savini. O, da, prije nego su krenuli otkrivati mlad talente kao što je Quentin Tarantino i kupiti Oscar za fine i umjetnički orijentirane filmove, braća su, na početku karijere, odlučila raditi slasher filmove, pozvali su još jednu buduću redateljsku zvijezdu 80-ih, Sholdera, da im to lijepo montira, te Savinija da im radi efekte jer zašto ne imati najbolje u poslu, ne? Film je nastao po njihovoj ideji i scenariju te mi je sad malo manje nejasno kako je, dovaraga, jedan Scream serijal kod njih mogao imati jedno takvo prestižno mjesto u produkciji. Dečki vole mesariti mlado meso, ali to im neće zamjeriti jer mi volimo gledati kada profesionalci mesare mlado meso. Nije da nisu pokupili stvar-dvije iz tada popularnih filmova (iako ne i iz ulice Brijestova, to sam ja dodao dramatike radi, iako je možda Craven pokupio nešto od njih) ali svejedno su uspjeli napraviti iznenađujuće kvalitetan predstavnik žanra za kojeg se baš i ne čuje izvan uobičajenih krugova. Možda zato što nije dobio deset nastavaka. Što je dobra stvar.

A priča je slatkiš iz 80-ih. Par klinaca u nekom ljetnom kampu odluči napraviti spačku sadističkom domaru i preplašiti ga do kosti. Šala krene loše i tip izgori. Ali ne umre. Pet godina kasnije tipa otpuštaju iz bolnice i on, naravno, odluči pronaći drugi ljetni kamp kako bi napravio mali payback za sve muke koje je preživio. A u kampu uobičajena priča: mlad cure, mladi dečki, puno seksualne tenzije i onda polako, jedan po jedan, završavaju probodeni, razrezani, izrezani i narezani pod ubojičinim vrtlarskim škarama. Vrhunac jest kad se grupa njih odvoji i krene na veslanje niz rijeku jer onda sve oklade otpadaju i nastaje masakr.

Film je dobar. Iznenađujuće. Iako ima taj pomalo bezveznjikavi klišej grupa klinaca susreće poremećenog kilera. Jedno sam vrijeme mislio da će šema biti drugačija, da će se netko peti pretvarati da je spaljeni tip, no ništa od toga. No, film ne komplicira. Ubojica nije svemoguć i nije na sto mjesta odjedanput, ne napada tamo gdje je velika vjerojatnost da bi odmah skužili gdje se nalazi već čeka da se svi oni veselo upute u mali izlet u prirodu (sličnosti s Oslobađanjem su namjerne). Mesarenje je dobro raspoređeno i ima bliskih kadrova obojenih krvlju (nije Savini bez veze mešter zanata) i, začudo, nema previše glupih postupaka likova kao što je, oh, provjeravanje koji to vragec tamo šušti u mraku. Još jedna mala anomalija, film nema centralni ženski lik (znate već koji: sveticu koja nikad qurtza nije vidjela) već je u središtu cijela grupa te svi oni dobiju svoj dio prostora. Što reći, Weinstein Brothers nisu bila sklona baš cijeloj gomili klišeja. Tempo filma je dobar, iako malo vuče noge na početku (kad se preselimo u ljetni kamp: svaka sličnost s Petkom 13 je namjerna) ali kad se stvari zahuktaju, bogme idu pravo. Nema tu nekog buu straha (iako ima par takvih scena) kao ni atmosfere jeze, no tko još slashere iz 80-ih gleda radi toga (čast iznimkama kao što su Halloween ili Nightmare on Elm Street). Od glumačkih lafova nema ni riječi, IAKO, možda će vas zanimati da jednu od uloga glumi buduća komičarska nada Jason Alexander (nisu samo Johnny Deep i Kevin Bacon svoje karijere započeli u slasherima, molim lijepo) što bi bio početak i kraj poznatima. Ako volite 80-te, ako volite sleshere, ako volite cijeli taj štimung i nekako ste ovo uspjeli propustiti… ispravite nepravdu. Pozovite društvo, naložite finu logorsku vatricu i… have fun.

Haunted (1995)

Posted: 8 listopada, 2012 in Duhovi, Ekranizacije, Horor, Kate Beckinsale

IMDb

Trailer

Već kada smo kolega Hank Moody i ja izmjenili nekoliko dojmova povodom njegove recenzije filma The Awakening, sve što nam je na pamet palo od tih viktorijanskih štimung horora o ukletim imanjima bila je The Woman in BlackPomalo ograničeno, znam, ali koliko se uopće filmova može snimiti na istu/sličnu tematiku i da svi budu koliko toliko zapaženi. I, recimo to uvjetno, dobri? Jako malo. No, postoje, samo ih treba znati pronaći. Čak su i slučajnosti dobro došle, kad tražite nešto peto, a pronađete nešto šesto. Da budem iskren, malo sam kopao neke stvari o piscu James Herbertu, a ako o njemu niste ništa čuli, to je grijeh jer radi se o britanskom pandanu Stephena Kinga. Iako čovjek nikad nije pisao čisti bloody horor već nadnaravne napetice, što nikad nije loša stvar, vjerujte mi na riječ. Ekraniziran je dva-tri puta, ali mana je što su ekranizacije nedostupne za nabavku, no Ukleti nije na tom spisku, ali to je već radi njegovog poznatog casta, ne baš i kvalitete, ali nećemo biti probirljivi. Također, film je ekranizacija njegova romana, ali s jednom temeljnom izmjenom, roman se ne odigrava u viktorijansko doba već sadašnjosti (70 godine), no ni to nećemo previše zamjeriti jer dodaje malo začina zgodnoj priči. A što se tiče Herberta i ekranizacija i tih ogromnih imanja, stvar još uvijek nije gotova, u planu je mini serija koja bi mogla biti prava mala poslastica za sve ljubitelje ovakvog okružja: The Secrets of Crickley Hall, no više podataka kad to uistinu i izađe. Da se još samo malo vratim natrag na početak, već kad sam spomenuo The Awakening: ova dva filma dijele jaku sličnost po pitanju uvoda radnje tako da se možete otvoreno zapitati nije li noviji uradak malo kopirao neke stvari. Jer u oba su likovi myth bustersi, tj. razotkrivaju lažne gatare, spiritiste i inu gamad koja iskorištava lakovjerni narod.

Ali, tu sličnosti prestaju. Barem donekle. Naš lik David je stručnjak za lažne varalice jer ne vjeruje da nadnaravno postoji. Kako je napisao knjigu o svemu tome, postao je jako poznat, nešto kao Dylan Dog za duhove, i, iako nevoljko, njegov sljedeći posao odvodi ga do zabačenog imanja Edbrook, gdje obitava stara dadilja te dvoje braće i sestra. Odmah s ulaznih vrata postaje vam jasno kako nešto s obitelji nije kako treba, ali ne u nadnaravnom smislu već moralnom pošto braća vole golo kupanje sa sestrom, slikati ju posve golu i nadzirati svaki njezin korak. David, skeptik kakav jest, ne vidi baš nešto nadnaravno u svemu tome već mogućnost da netko zbija šale s starom dadiljom, koja ustvari jedina tvrdi da vidi duhove. Ipak, malo po malo stvari se događaju, ne baš posve objašnjive, a do samog kraja neće biti jasno o čemu je riječ jer ono što je stvarno i ono što nije nkako se počnu miješati u jednu cjelinu.

Razmišljam da vam odmah tu sad puknem jedan masivni spoiler koji bi pojasnio cijeli film, ali kako sam fina i dobra osoba, to neću napraviti već ću samo najaviti da postoji jedan twist pri kraju filma koji je zanimljiv, čak i dobar na nekoliko trenutaka, ali jednako tako sruši logiku cijelog filma ko kulu od karata. Filmovi s takvim twistovima rijetko kad uspiju baš pravo kako treba jer budu napravljeni tek toliko da poremete radnju, iznenade vas. Tu je taj dio upalio jer radnja vas baš ne vuče u tom smjeru iako imate osjećaj da nešto nije kako treba i, čistom srećom, događa se već pri kraju tako da vam neće nešto posebno zeznuti cjelokupni doživljaj. Ali, riječ je o slabom filmu ako ćemo iskreno. Kao prvo, nedostaje jača karakterizacija likova. David je skeptik, ali bez nekog posebnog razloga (iako je preživio osobnu tragediju radi koje bi morao biti upravo suprotno) te njegovo racionaliziranje svega djeluje… onak’, prosječno. Nemoralna braća i sestre također nemaju mesa na kostima, oni su takvi… zato što su takvi. Njihova nezdrava povezanost nije pojašnjenja jer su vidjeli svijeta i imaju inteligenciju te nije baš jasno zašto su se upustili u takav odnos. Nadnaravni događaji isto tako nemaju svoje pojašnjenje, iako su malo jasniji nego ovo što sam rekao, ali tek na kraju, kad shvatite zašto se događaju. Kako mu je porijeklo televizijsko neka vas ne čudi izostanak nekih krvavih scena (ali one ionako nisu dio filmova o nadnaravnom i duhovima) i režija je mogla biti malo… živahnija. Film je radio Lewis Gillbert, ekspert Bond filmova (ima ih čak tri u filmografiji) pa je to malo jača zamjerka. Inače, vjerujem da bi film bio puno manje dostupan da mu cast nije takav kakav jest. Aidan Quinn i Kate Beckinsale. Eh, da, ovdje je bila skoro pa curetak na početku karijere i za sve one koji su trebali slintač dok se prošetavala obučena u tijesno kožno odijelo u Underworldu, ovdje postoji nekoliko full frontal golih scena njezina tijela (što su ti počeci u filmskom svijetu) tako da… nazovite me šovinistom, ali to je uvijek mali plus, iako su za scene seksa koristili body dublere i nje i Aidana. Usprkos tome, film je ispod svojih srodnika, no pogodan za jedno gledanje (ako ste za takve duhovi+veliko imanje priče) što radi glumaca, što radi eksterijera, što radi ponekih dijelova priče, no da će vas nešto posebno odušviti, u to iskreno sumnjam. Neka vas to ne brine, niste jedini.