John Carpenter’s: They Live (1988)

Posted: Listopad 23, 2012 in Akcija, John Carpenter, Science Fiction

IMDb

Trailer

Nakon malo poduže pauze da se vratim s nečim… što reći: odličnim, kultnim, savršenim, jezivo dobrim, legendarnim (sami nastavite niz) filmom. To radim sa svrhom, da budem iskren, pošto je danas postalo popularno privlačiti pažnju svim i svačim (pomaže i to da se kresnete s kompletnom početnom postavom Dinama i onda napišete knjigu o tome) rekoh kako ne bi škodilo da se i osobno ubacim na taj vlak. Doduše, neću se uputiti u Dinamovu svlačionicu s kilom-dvije vazelina (ali nemam ništa protiv toga da me iz olujnog mora spasi kompletna ženska postava Baywatcha) a sasvim sigurno neću uzeti i pisati o nekom novom filmu (iako bih o novom Spidermanu mogao reći dvije-tri lijepe riječi) no zato ću fino uzeti provjereni materijal, smisliti tri-četiri pametne o njemu, uzeti koju bubble-gum (dok ne ostanem bez njih) i skinuti prašinu s tipkovnice jer… pa, ljudi idu na odmore i pauze s razlogom. Trebao mi je mali soul searching, da sredim vlastita sranja, da odredim prioritete i da ozbiljno porazmislim želim li više pisati o filmovima koji više nikoga ne zanimaju. Ali, kako sam ja u duši izgubljen slučaj, netko mora brinuti i o njima, filmovima o kojima više nitko ništa ne piše (vjerujem, nadam se, da ih netko još i pogleda) tako je odluka došla sama od sebe. Jer, uz velike moći dolaze i velike odgovornosti. Ne, to je iz prvog Spidermana, onog kojeg ustvari ne mogu smsiliti baš radi tih fortune cookies pizdarija. No, kako god okrenete, s majstorima kao što su John Carpenter, Walter Hill i još pokojim ne možete pogriješiti, a bila bi čista grčka tragedija da sam se pokupio iz internetskih ravnica bez da sam prošao opus barem jednog od njih. Stoga, savjetujem vam da nabavite dovoljno čunga-lunge, koju sačmaricu, jedne retro očale jer, ljudi, mi smo…

…generalno sjebani. Za razliku od klasičnih invasion filmova, gdje zli alieni dolaze s armadom kakve se ne bi posramio ni Filip Lijepi kad je radio desant na Englesku, ovdje su stvari već gotove. Alieni su među nama, žive i fakat uživaju. Ako ste s njima, povlastice su sljedeće: bolji posao, bolja lova, bolji standard života (pola naših političara, znači, radi za ove ružne tipove) i problema nigdje na vidiku. Nisu nas osvojili, oni su nas jednostavno kupili. I to su bile 80-te, dok još globalni komercijalizam nije bio tako široko rasprostranjen. Ali, svaka utopija ima zvrčku-dvije koja ih zeza. Ovdje su to neki opskurni likovi koji nose ogromne sunčane naočale (crne, naravno) i govore kako su… oni među nama. I to je to, grupa bože-mi-pomozi individua predstavlja našu zadnju obranu? Ipak, pojavit će se lik bez imena (doduše, nazivaju ga Nada ( Ništa)) koji će malo pomrsiti planove tim stvorovima iz jednog banalnog razloga. Nestalo mu guma za žvakanje. Ali zato ima pun quratz metaka koje vrijedi ispaliti. Pa će ih ispaliti.

Sad, naići ćete na svašta o ovom filmu. Eseje, doktorate, pažljivo složene studije o tome kako film govori o dubokoj zloj komercijalizaciji i dobar dio tih tekstova ustvari ima smisla. Svi smo mi prodane duše i svi imamo svoju cijenu. Bez daljnjeg. Ali, ono što tamo nećete pronaći jeste da je ovo čistokrvni Carpenter kojeg voli publika i kritika. Imamo sve njegove vrsne i klasične motive: usamljeni revelveraš (ovo možete staviti i pod navodnike) veliko prijeteće zlo (hoćeš uličnu bandu, hoćeš Stvora, hoćeš Lucifera osobno, hoćeš zle aliene) i nula posto da stvari uspiju. Doduše, to malo vuče na crnjak jerbo su stvari već sve završene, ali starog Johna ne zanima filozofiranje već posljednje uporište, borba, Alamo. A svi mi volimo navijati za junake koji idu protiv svih izgleda, ne, to nam je u krvi (iako bi, da je stvarnost u pitanju, svi pijuckali martinije i brojali eure zajedno s alienima) i to je ono što film isporučuje. Tu čak nije u pitanju ni održavanje sveameričkog načina života (da se radi remake u režiji Michaely Baya pao bi koji krupni kadar američke zastave) već jednostavno održavanje ljudskog načina života. Film čak ni osuđuje korupciju, pohlepu i prodane duše koliko nam ukazuje: to je sve već tu. Ipak, kao ideja, stvar je odlična. Alieni su već toliko puta pokušali zauzeti Zemlju teškom mašinerijom da su postali dosadni te je ovakav pristup – kreativno osvježavajući. Naravno, mogla je tu ispasti i jedna bezumna pucačina bez voznog reda da nije tipično dobre Carpenterove režije, poprilično uspješnih trik-rješenja (običan bijeli papir s velikim slovima iz vašeg kućnog printera – film je koštao svega tri milijuna, pa j ovo doslovce genijalno) i posve netipičnog casta. Roddy Piper, Keith David i Meg Foster (ženska ima fascinantne oči) nisu A zvijezde, nisu baš nešto ni kvalitetne zvijezde (Piperu je ovo vrhunac glumačke karijere) ali su zabavni, opušteni i izgledaju dobro u akciji. Mane, pitate vi. Paaa, ponešto od radnje je razvučeno, kao što je dio kad naš lik stavi naočale na oči, pa zamalo deset minuta šeta uokolo, nedostaje objašnjenje-dva (zašto se alieni vide samo kroz te naočale, a ne kroz svake ray-banke) no to su tehnikalije oko kojih ne vrijedi razbijati glavu. Originalan, zabavan, anti-alienski nastrojen… vjerujem da ima još fanatika koji su ga pogledali deset puta, pa se ne bojim da sam jedini. A što se tiče mojeg soul serching vremena i ozbiljnog premišljanja oko toga da prestanem pisati, da parafraziram lika u kariranoj košulji: došao sam žvakati žvakaće i pisati o starim filmovima… i upravo sam ostao bez žvakaća.

Oglasi
Komentari
  1. sikeone kaže:

    pogledan i više od 10 puta, genijalan film sa par antologijskih scena poput ulaska u banku i ulične tuče

  2. Deckard kaže:

    Znao sam da nisam jedini koji ga je toliko puta gledao 🙂

  3. […] ali da radi malo, unutar svojevrsne sigurne zone. Tako su filmovi Big Trouble in Little China, They Live i Prince of Darkness bili skromno prihvaćeni od publike jer se nisu mogli mjeriti s tadašnjim […]

  4. […] i ubijanjem slobodne volje. Nešto slično poruci koju je John Carpenter poslao još davno u svom Oni žive (They Live, 1988.). Međutim, previše je to konfuzno ispričano. Previše nabacano. A za sve je kriv Ubisoft, koji su […]

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s