Arhiva za 1 studenoga, 2012

Fortress (1985)

Posted: 1 studenoga, 2012 in Thriler, TV

IMDb

Trailer

 

Kad ste klinac, i gledate filmove koji uključuje klince, nekako ga zapamtite. Možda ne sve, možda ne i glumce, ali nešto vam ostane u sjećanju. Stvar odrastanja, ali i dobrog filma… za klinca. Naravno, imate Goonise, imate Navigatora, imate Home Alone, a s druge strane imate i ozbiljnije stvari. Utvrda je jedan od tih filmova (ako ste čuli za njega, imate piće na moj račun) i već kad sam na njemu, ispada da se isplati reći riječ-dvije, čak i da iste ne budu povezane s time da je ovo dječiji film. Jer on to nije. Samo što je u njemu grupa klinaca i jedna učiteljica. Doduše, nisam siguran koliko je pametno preporučiti ga da ga gledate zajedno sa svojim klincima, ali kako malo čitam komentare, roditelji ga vole upotrijebiti da malo preplaše svoje klince. Tj. ako ga negdje uspijete pronaći jer ovo ide u kategoriju ”znamo da postoji, ali je jako blizu urbanog mita”. Ako ga pak negdje pronađete, onda ste sretnik i lijepo bi bilo da sreću podjelite s drugima (mojom malenkošću, naravno). Natrag na priču. Dakle, za početak, ovo je australski film, što je, recimo, sporedna stvar, ali ti Aussiji znaju ponekad baš iznenaditi. A priča je… hmmm, idemo reći istinita, pa to poslije pojsniti.

Jednog mirnog dana, četiri maskirana tipa otmu učiteljicu i devet njezinih učenika iz male učionice kako bi pokupili otkupninu od roditelj, vlasti, bilo koga. Plan je jednostavan jer… to su klinci i žena. Koliko oni problema mogu napraviti. Ipak, oteti odluče uzvratiti udarac na nasilje, prvo bijegom, a onda i suprotstavljanjem otmičarima. Skrivanjem u pećininama australskog buša, izradom primitivnih oružja… sve ide. A naši vrli krimosi od lovaca odjednom postaju lovina.

Idemo prvo malo trivijalnosti. Ovo je inspirirano istinitom otmicom iz 70-ih, dva krimosa (ne četiri) otela su učiteljicu i par učenika, ali ih je murja nakon par dana pronašla. Jedan od njih pobjegao je iz zatvora i ponovio istu stvar (drugi klinci, druga učiteljica) što je pak iskorišteno za dio radnje u filmu Dirty Harry (ne isisaju to sve iz prsta scenaristi). Što je, eto, zanimljivost. Također, ovo je televizijski film. Istina, ima nešto malo nasilja, ali pitomog (uglavnom je riječ o oružju uperenom u klince) i tek malo onako, krvavih stvari (klince napadaju svoje otmičare) ali ne očekujte hektolitre krvi jer je nećete vidjeti. Glumci su… uglavnom nepoznati, ali…glavnu ulogu igra Rachel Ward lokalnoj publici poznatija kao Maggie iz Ptice Umiru Pjevajući. Klinci su… klinci. Ili će vam biti OK, ili će vam biti iritantni (a ne pomaže ni što stalno viču dok se pokušavaju sakriti od otmičara) te tu nema nekih sivih zona. Gluma je uglavnom prosječna. Zašto je to bitno? Pa, i nije, ali film usprkos tim… slabostima ima jako dobru atmosferu. Napetost je dočarana sasvim solidno, za televizijski film, a ni negativci nisu loše prikazani (fora maske) te se ne može reći da film ili vuče noge ili da ima previše praznog hoda. Režija je televizijska, pa ne očekujte kadrove a’la Michael Bay, no služe svrsi jer imaju dinamiku, a može se vidjeti i ponešto od prirodnih ljepota rularne Australije. Sve što vam treba da ugodno popunite sat i pol vremena.

 

I’ll Sleep When I’m Dead (2003)

Posted: 1 studenoga, 2012 in Drama, Osveta, Thriler

IMDb

Trailer

Engleski crni krimići jedni su od najboljih. Mislim, imaju takvu dobru tradiciju da jednostavno unaprijed pretpostavite da će biti dobri, makar i ako su ustvari osrednji. Ne doživite često dan da gledate loš engleski krimić. Oni su uistinu rijetki. Ali, pojmovi dobar i loš su skloni raznim interpretacijama, ukusi se razlikuju i tamo to. No, kad iza kamere stoji Mike Hodges, koji je na stol donio jednog Get Cartera, a ispred kamere imate jednog Clive Owena, koji je s Hodgesom na stol donio jednog Croupiera, a podršku mu radi jedan Malcolm McDowell, onda očekujete svašta, iako sama radnja zvuči kao svojevrsni remake Cartera. Takav trojac podigne očekivanja, čak i ako niste skloni krimićima kao takvima, i uistinu je loše kad takva sigurna stvar omane. Ili, uspije. Ovisi kako ćete gledati na to. Ukoliko niste upoznati s ovim naslovom, bacit ću vam par natuknica o čemu se radi, a onda ću vam iskreno (i, uz ponešto spoilera) reći zašto je ovo… pa, promašaj kojeg nećete dugo pamtiti nakon gledanja.

Will Graham je nekad bio londonski kriminalac broj jedan. Mislim, na spomen njegova imena ljudi su doživljavali panične napade, drhtali kao grane na jakom vjetru i tražili skute svoje mamice. To je bilo nekad. Danas Will živi u svojem kombiju kao beskućnik, radi bezvezne honorarne poslove i općenito je nestao s radara. Sve dok mu mlađi brat ne bude pronađen mrtav u stanu. Pod malkoc sumnjivim okolnostima. Will se odluči vratiti u London i dokučiti što se ustvari dogodilo.

Kako rekoh, radnja je izravni derivat Cartera, plus što i neki drugi aspekti radnje imaju određenih sličnosti: lik opasni kriminalac, lokalni bosovi se odmah uznemire kad ga vide… To je mana, naravno, zato što već vuče na poznati materijal, ali i nije jer filmovi osvete i sličnih radnji su uvijek dobro došli. Clive je vrhunski glumac, ima tu neku karizmu radi koje se pitate što će sljedeće napraviti i da, šteta je što nije zaigrao James Bonda, ali, dobro, čovjek je imao svoje razloge. Razrada njegovog lika je ubojita jer gledatelj ustvari nikad ne vidi njegovo prijašnje JA (koje je gadno opasno) sve do zadnje scene filma i veliku većinu toga zamišlja, što je zgodan način da se publika uključi u radnju. E, sad, već kad sam spomenuo tu zadnju scenu, da odmah pojasnim u čemu je glavni problem. Film ne isporučuje ništa. Doduše, on izgrađuje atmosferu s nekoliko dobrih likova (McDowell kao mafijaš koji voli piss of mlade muške guze), ali ujedno odmah sve pojašnjava (brat glavnog lika se ubio sam radi silovanja, nema neke urote) i na kraju balade gledate film koji nema… ništa. Osim dobro nabildane atmosfere… bez pravog vrhunca. Osim zadnje scene gdje Will obrije bradu, uzme odijelo, ispali dva metka i pročitate THE END odjavu. Ako vas uhvati da na kraju viknete: nemoj me hebat! u potpunosti vas razumijem, došlo je i meni. Prevara, moglo bi se reći. Ipak, sad kad sam vam to rekao, film se može gledati i drugim okom. Nešto kao art, realna krimi drama. Zaboravite Cartera i osvetu, jer ovdje dobijete… Zrinka Ogrestu. Puno praznih pogleda, puno… sporijih dijaloga, puno atmosfere jednostavnog prostora. Problem je što krimić i drama nisu baš dva spojiva elementa, ne kad imate priču i elemente koji sugeriraju nešto sasvim drugo. Nakon gledanja… pa, vjerujem da ga više neću pogledati, ali vi možete. Ako ništa drugo, barem znate u što se upuštate, a ne da budete neinformirani kao ja.