I’ll Sleep When I’m Dead (2003)

Posted: 1 studenoga, 2012 in Drama, Osveta, Thriler

IMDb

Trailer

Engleski crni krimići jedni su od najboljih. Mislim, imaju takvu dobru tradiciju da jednostavno unaprijed pretpostavite da će biti dobri, makar i ako su ustvari osrednji. Ne doživite često dan da gledate loš engleski krimić. Oni su uistinu rijetki. Ali, pojmovi dobar i loš su skloni raznim interpretacijama, ukusi se razlikuju i tamo to. No, kad iza kamere stoji Mike Hodges, koji je na stol donio jednog Get Cartera, a ispred kamere imate jednog Clive Owena, koji je s Hodgesom na stol donio jednog Croupiera, a podršku mu radi jedan Malcolm McDowell, onda očekujete svašta, iako sama radnja zvuči kao svojevrsni remake Cartera. Takav trojac podigne očekivanja, čak i ako niste skloni krimićima kao takvima, i uistinu je loše kad takva sigurna stvar omane. Ili, uspije. Ovisi kako ćete gledati na to. Ukoliko niste upoznati s ovim naslovom, bacit ću vam par natuknica o čemu se radi, a onda ću vam iskreno (i, uz ponešto spoilera) reći zašto je ovo… pa, promašaj kojeg nećete dugo pamtiti nakon gledanja.

Will Graham je nekad bio londonski kriminalac broj jedan. Mislim, na spomen njegova imena ljudi su doživljavali panične napade, drhtali kao grane na jakom vjetru i tražili skute svoje mamice. To je bilo nekad. Danas Will živi u svojem kombiju kao beskućnik, radi bezvezne honorarne poslove i općenito je nestao s radara. Sve dok mu mlađi brat ne bude pronađen mrtav u stanu. Pod malkoc sumnjivim okolnostima. Will se odluči vratiti u London i dokučiti što se ustvari dogodilo.

Kako rekoh, radnja je izravni derivat Cartera, plus što i neki drugi aspekti radnje imaju određenih sličnosti: lik opasni kriminalac, lokalni bosovi se odmah uznemire kad ga vide… To je mana, naravno, zato što već vuče na poznati materijal, ali i nije jer filmovi osvete i sličnih radnji su uvijek dobro došli. Clive je vrhunski glumac, ima tu neku karizmu radi koje se pitate što će sljedeće napraviti i da, šteta je što nije zaigrao James Bonda, ali, dobro, čovjek je imao svoje razloge. Razrada njegovog lika je ubojita jer gledatelj ustvari nikad ne vidi njegovo prijašnje JA (koje je gadno opasno) sve do zadnje scene filma i veliku većinu toga zamišlja, što je zgodan način da se publika uključi u radnju. E, sad, već kad sam spomenuo tu zadnju scenu, da odmah pojasnim u čemu je glavni problem. Film ne isporučuje ništa. Doduše, on izgrađuje atmosferu s nekoliko dobrih likova (McDowell kao mafijaš koji voli piss of mlade muške guze), ali ujedno odmah sve pojašnjava (brat glavnog lika se ubio sam radi silovanja, nema neke urote) i na kraju balade gledate film koji nema… ništa. Osim dobro nabildane atmosfere… bez pravog vrhunca. Osim zadnje scene gdje Will obrije bradu, uzme odijelo, ispali dva metka i pročitate THE END odjavu. Ako vas uhvati da na kraju viknete: nemoj me hebat! u potpunosti vas razumijem, došlo je i meni. Prevara, moglo bi se reći. Ipak, sad kad sam vam to rekao, film se može gledati i drugim okom. Nešto kao art, realna krimi drama. Zaboravite Cartera i osvetu, jer ovdje dobijete… Zrinka Ogrestu. Puno praznih pogleda, puno… sporijih dijaloga, puno atmosfere jednostavnog prostora. Problem je što krimić i drama nisu baš dva spojiva elementa, ne kad imate priču i elemente koji sugeriraju nešto sasvim drugo. Nakon gledanja… pa, vjerujem da ga više neću pogledati, ali vi možete. Ako ništa drugo, barem znate u što se upuštate, a ne da budete neinformirani kao ja.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s