Total Recall (2012)

Posted: Studeni 11, 2012 in Kate Beckinsale, Remake, Science Fiction

IMDb

Trailer

Remakovi su nužno zlo. To je istina. Današnji filmski svijet pati od poprilične inspiracijske blokade, pa je posve logično da svoje nečasne ručice upotrijebe da ugrabe nešto što je jednom već pronašlo svoj put do publike i prošlo jako dobro; financijski i umjetnički… ako se ime Arnold Schwarzennegera i umjetnosti može povezati u jednu zajedničku cjelinu na taj način. Da ne bude kako sam sad počeo podcjenjivati starog Arnija, originalni Total Recall jedan je od stvarno dobrih SF filmova koji su obilježili 90-te. Nećemo reći i da je vrhunski umjetnički film, ali kad imate poletnu i sigurno režiju jednog majstora kakav je Paul Verhoeven, scenarij koji je zabavan, nabijen crnim humorom, dobrom akcijom i SF detaljima koji mu garantiraju etiketu ”originalan”, onda umjetnički dojam baš i nije od neke presudne važnosti. Doduše, film kao takav ima jako malo veze s pisanom riječi kultnog autora Philipa K. Dicka (da malo, nema ništa osim jedne scene) ali već smo ionako navikli da holivudska mašinerija pretjeruje gdje god da stigne. Raditi remake takvog filma napeta je stvar jer imate fanove, pa imate neke nove klince, pa imate… svega i svačega. Ništa dobro za nekog tko će uzeti taj zalogaj na sebe. Remake nije ni blizu originala. Sad sam vam otkrio nekakvu toplu vodu, ne? Rijetko koji i jest (uz par stvarno časnih iznimki) ali s druge strane, Potpuno Sjećanje (ili Totalni Opoziv) nije uopće loš film. U ovo vrijeme poprilične suše science fiction filmova, čak i onaj… osrednji dobro dođe da se prosječni gledatelj malo zabavi. Jer, uzmimo prednosti za početak (mana ionako ima previše) – to je visoka produkcija, puna oku ugodnih glumaca, nabijena specijalnim efektima (jerbo oni ipak nešto znače kad je SF film u pitanju) dobrog tempa i režirana od strane nekog tko zna spojiti kadar s kadrom. To je popcorn film. Dvojbeno je to koliko vam se isplati platiti punu cijenu kino ulaznice (ako je vjerovati po njegovom utršku u kinima, i Ameri su ga radije čekali na torentima nego gledali u kinu) ali za kućno okružje, neprocjenjivo.

Priča bi vam trebala biti poznata, nadam se, ali ako nije: Douglas Quaid je obični, prosječni šljaker, koji živi prosječnim šljakerskim životom, ima šljakerske prijatelje i nedostaje mu malo neke akcije. Za to postoji lijek je agencija Recall je ovdje da to omogući. Lažna sjećanja, odmor kakav želite i tako te priče. Samo što odmah na početku ispadne kako naš Doug ima neke druge stvari u glavi (jako huš-huš) radi kojih ga u roku odmah napadne sva sila ljudi. Ne samo ljudi već i njegova nimalo tipična šljakerska žena, koja mu prvo pojasni kako je on neki jako važni lik, uber špijun na tajnom zadatku, a onda krene u zabavnu misiju da ga jednostavno…pa, ubije. Doug će se otisnuti u misiju… izbjegavanja metaka, a usput će otkriti da onaj komad kojeg viđa u snovima postoji u stvarnosti, da je dio neke velike, globalne zavjere te da je on, i samo on, najvažnija karika cijele priče. Ili ima jedan gadan trip sjećanja u kojima ništa nije onakvim kakvo bi trebalo biti.

Za sve one koji još nisu doznali vrlo važnu činjenicu: ovdje nema Marsa. Spomenu ga, ali nitko ne putuje na njega (iako bi glavni lik to želio). Nema ni Richtera (kojeg je tako dobro odigrao Michael Ironside u originalu) ali imamo Kate Beckinsale. Mislim, nazovite me običnim šovinistom, ali ta žena zna odigrati akcijske scene kako treba, a izgleda ko grom iako joj 40 godina života polako diše za vratom. Colin Farell, taj slasni Irac (po riječima ženskog dijela publike do mene) odigrao je uobičajeno, ništa posebno, ali je zamamna Jessica Biel (cijeli film je gozba za muško-ženske oči) uspjela ostati nekako po strani. Ipak, to su ono, slavne face, kojima društvo pravi i neiskorišteni Bryan Cranston, pa ako vam je cilj da ih vidite u što većem broju na jednom mjestu, ovdje ih ima na izvoz. Redatelj Len Wiseman, koji je tako zabavno probudio (i nastavio) Die Hard serijal snašao se ko riba u akvariju što se tiče režije jer film je dinamičan, ima dobar tempo, i pregledan. Pošto je ovdje ulupana bogovski visoka suma zelembaća, očekujte vrhunske efekte i, na trenutke, poprilično impresivne kadrove svijeta budućnosti. Zašto kažem na trenutke? Zato što, (već kad smo kod tog vizualnog dijela) film ima jednu temeljnu manu koju bi mu mogli zamjeriti. Zvoni na već viđene stvari. Dodajte malo Minority Raport (opet Farell), malo I,Robot (oni androidi su poprilično jasna kopija) a nije to moglo proći i bez malo Blade Runnera (kad imate mix kultura koji je osvijetljen neonom onda znate odakle to potječe). Što nekako poništava i one poprilično originalne stvari (dizalo koje prolazi kroz centar Zemlje) ali lošem dojmu se može dodati i izostanak objašnjenja, kao, oh, recimo samo primjera radi, zašto je dovraga ostatak Zemlje spaljen kemikalijama te kako se život sveo samo na dvije kolonije. Na stranu te… mane, jedno gledanje, u okruženju fine kuće atmosfere, dok klopate kokice iz Konzuma, bit će vam zgodan provod.

Oglasi
Komentari
  1. Boris kaže:

    Bigst bulšit ajv sin dis jr… Okej, osim TDKR možda….

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s