Arhiva za 12 studenoga, 2012

Brick (2005)

Posted: 12 studenoga, 2012 in Neo-Noir, Thriler

IMDb

Trailer

 

Prvo moram pohvaliti Facebook. Malo čudan početak, ne, ali istina. Koliko god izbjegavam odlaziti tamo, ponekad upoznate sasvim zanimljive ljude koji vas iznenade nekim opasno dobrim preporukama za još opasnije dobre filmove. Pošto sam ja stvarno otvorenog uma i pokušavam pogledati stvarno svašta (iako izbjegavam određene nove filmove kao Sotona crkvu) nema šanse da uvijek pogodite nešto što vrijedi. Stoga, zahvale jednom frendu s društvene mreže za ovaj mali draguljčić jer, pa nema smisla biti skorman, ovo je filmić koji razvaljuje po svim stavkama. Ipak, možda bi mi bio puno manje dobar da nisam slab na noir filmove, likove i priču koja dolazi uz te pojmove jer, koliko čitam po netu, dosta njih ocijenilo je film… dosadnjikavim. Radi čega nakon zahvale dolazi i upozorenje kako je ovo specifičan naslov koji zahtjeva određeno poznavanje svijeta u kojem se odigrava. Nije nužno da budete hodajuća enciklopedije noir svijeta, ali male osnove uvijek dobro dođu. Radnja će vam biti puno… bolje doživljena ako imate to malo predznanje jer, iako su ovdje dominantni pojmovi kao Joseph Gordon-Levitt (koji je od ne baš upečatljivog klinca iz Third Rock From Sun postao nekakva vrsta sex simbola – uvrnuto) i srednja škola, cijeli film ima miris i okus stare škole gdje je ovakav tip junaka igrao Bogart. Kada vam redatelj sam veli da se prvo nagurao noir romana s detektivima Philipom Marloweom i Samom Spadeom onda znate da nećete vidjeti tipični kids movie. Što je dobro. Noir je pomalo izumro, postoji samo u obliku Bogartovih filmova (koji su pak najpoznatiji, ali ne i jedini) i većina publike (idemo reći one mlađe pa što bude da bude) nije ni svjesna postojanja tog specifičnog žanra. A ako imamo blješteće vampire kao pojma novog horora, ne vidim razloga da nemamo ni teen hardboiled teen detektive koji će razriješiti neku poštenu misteriju.

Ipak, za noir film nije dovoljan junak (oh, oni su posebna vrsta: usamljenici, svojeglavi, ne igraju po pravilima, ne šljive autoritet, skoro uvijek dobiju po glavi) već i priča. Priča dolazi u paketu i s nekim klišejima, ali o tom malo kasnije. Ovdje imamo junaka imenom Brandon koji odluči pomoći prijateljici/bivšoj djevojci (ona vrsta ljubavi koju smo svi imali i koju ćemo bogami pamtiti) pošto su njezini problemi… pa, komplicirani. Čak i kad mu ona sama kaže da se povuče, on to neće napraviti jer pomoć se na kraju pretvara u potragu za njezinim ubojicom, a on će se naći u svijetu koji broji: temperamentne razbijače, dilere drogom, bogatške klince koji ne znaju što bi sa sobom od dosade. A kako i prilični hardedged junaku, ni batine, ni razbijen nos, ni prijetnje noževima/pištoljima neće natjerati našeg junaka da odustane.

Prvo mane. Ima ih, ali ih nemojte gledati na mane kao nešto što kvari film već ih gledajte kao na dodatke koji dolaze s ovakvom vrstom filmova. Femme Fatale, to vam je ova vrsta ženske koja jako privlači našeg junaka, ali za koju unaprijed znate da će ga koštati glave ako se bude previše igrao u njezinoj blizini (imamo jednu ovdje). Lik je hodajuća enciklopedija noir klišeja (samotnjak, ne poštuje autoritet… cijeli paket) a radnja od početne misterije pred kraj malo ulazi u crni krimić koji na nekim mjestima bolje odgovara nešto starijim likvima nego srednjoškolcima. Never the less, kad dođe kraj, sve se kockice tako lijepo poslože da ništa od toga ustvari ne smeta, a redatelja je uspio ubaciti i malo stvarnih teen problema (želja da se prosječna klinka uklopi u školsku elitu) da upotpuni cjelinu. Prednosti su – dijalozi, za početak.Ako u životu niste uzeli noir roman (ili barem pogledali jedan klasik) onda će vam biti malo bolji od prosjeka, ali ako ste u tom elementu, onda će vam slušanje biti vrhunski doživljaj jer A) prate radnju i B) odaju posvetu starim majstorima, što ih čini jako bogatim u svakom slučaju. Glumci su svoje odradili dosta dobro (Levitt me iznenadio jer tipa baš i ne pratim kao glumca) te izgledaju cool u školsko/kriminalističkom okružju. Tu je Lukas Haas (da, to vam je onaj klinca iz Svjedoka) a ono što me posebno razveselilo je mala minijatura Richarda Roundtreea (ako nikad niste čuli za John Shafta… shame on you). Dalje, atmosfera. U ovom slučaju ona je stvar slučajnosti, iako namjerne. Film ima budžet veličine kikirikija (redatelj je sam sakupljao lovu) i lokacije su odabrane tako da ne zahtjevaju dozvole za snimanje (negativčeva kuća je ustvari redateljeva kuća) ali rezultat je impresivan: atmosfera je pomalo nadrealna, izdvojena, nimalo tična za filmove koji imaju klince i srednje škole u sebi. Priča je pak dobro razrađena, iako u njoj ima dosta posveta samom žanru, i ne vrijeđa inteligenciju te nije ni čudo da je film postigao mali, ali zamjetni uspjeh i da jako dobro stoji kao samostalna cjelina, ali i zgodna posveta gotovo izumrlom žanru. Svaka čast, nije to mala stvar za postići. Ja sam ga dobio na preporuku, sad je ja, u duhu poboljšavanja čovječanstva, prosljeđujem dalje.