Arhiva za Prosinac, 2012

Leviathan (1989)

Posted: 29 prosinca, 2012 in Horor, Peter Weller, Science Fiction

l_97737_f76db975 2955314_leviathan4 l_97737_5f14053c l_97737_43cecf02

IMDb

Trailer

1989 godina bila je godina mora i podvodnih avantura. Nekoliko filmova se pojavilo gotovo u isto vrijeme, ali samo jedan od njih može biti na tronu najboljeg (The Abyss, zna se, tada je James Cameron bio alfa i omega pametnog SF-a – što danas nije). Ipak, netko treba biti i broj dva. Nije to ni bio toliko težak posao jer su ostali filmovi bili jednostavno loši, ali nije na drugom mjestu baš ni ne zasluženo. Prije nego dođem na to, da vas nešto pitam. Kakvi ste s rip off filmovima? Nikad čuli za njih? To su vam oni filmovi koji uzmu radnju jednog filma, promjene stvar-dvije i to je to, imate potpuno nov proizvod. Pitam vas zato ako ste kojim slučajem alergični na njih, loše vam djeluju na psihičko zdravlje, pa, onda bi mogli zaobići ovaj naslov jer… to je tako očiti rip off Aliena i The Thinga da je to gotovo smiješno. Rekao bih da se tu ugurao i The Abyss, no kako je Cameron, nažalost, dokazao sklonost kupljenju motiva iz drugih filmova, ostavit ću vama na odluku koji je od kojega pokupio seting pod vodom (a kako su izašli iste godine možda je riječ o pravoj slučajnosti). Na stranu to što je rip off radnje, film je svoje drugo mjesto zaslužio time što je… gledljiv. Prenatrpan je poznatim imenima (što nikad nije greška) i efekte je radio Stan The Man Winston (što apsolutno nikad nije greška) a ako vam film zvoni na malo poznati dizajn, to je zato što je ekipa zadužena za dizajn Aliena radila i ovaj naslov. Bla, bla, bla… dosta o meni, idemo malo o radnji.

Ekipa koji radi podvodno izvlačenje elemenata kao što su zlato i srebro posve slučajno nalete na olupinu nepoznatog ruskog broda. Tajna je tim veća što se brod kao da nije potopljen, a među spašenim stvarima izvuku i neke sitnice: kasetu s kapetanovim upozorenjem o nečem lošem i još ponešto, od čeha i jednu pljosku punu votke. Ta je votka malo zagađena nečime i jedan od članova posade počne… biti malo čudan, tj, tjelesna struktora mu se mijenja, a ne treba puno da pola posade doživi sličnu sudbinu, a druga polovica počne smišljati kako dovraga izvući živu glavu iz podvodne postaje.

Odakle početi? Od sličnosti s The Thingom? Umjesto ejlijenskog broda u ledu imate potonuli brod, stvor je… pa, stvor, isto nekakva čudna kreatura koja prkosi zakonima biologije. Malo Aliena. Likovi pretražuju brod s plaemnobacačima. Mislim, možete prepoznati gotovo svaki dio odakle je izvukao inspiraciju. To je, kao, minus. Pozitiva je ta što ima poprilično dopadljive likove. Ništa sjajno i karakterno ispolirano do blještavila, ali su barem zabavni, s dobim laganini dijalozima. I glumački je sasvim korektno podmazan: Peter Weller, Hector Elizondo, Richard Crenna, Ernie Hudson… ono, garnitura 80-ih od kojih nekoga i morate prepoznati, ako ne sve. I oni kao grupa djeluju fino kompaktno, kao da su uistinu i surađivali na radu pod morem (znate već kako to izgleda na ekranu, kad se ekipa međusobno klikne) tako da akcijski dijelovi djeluju još gledljivije. I, da, lijepo je vidjeti Wellera bez metalnog oklopa, kao i Crennu bez vojne obleke. Režije se prihvatio George P. Cosmatos (autor Staloneovih (ne)djela  Cobra i Rambo 2) i da je sjajan redatelj, nije, ali povremeno uspije napravit zanimljiv kadar, pa taj dio ide u kategoriju ”prolazno” (a film ima taj štimung 80-ih, što je isto OK). Scenarij je radio David Webb Peoples, čovjek koji u svojem SF opusu ima jedan Blade Runner i 12 Monkeys, pa… nešto je dobro morao napraviti (ako ne sve). Ne komplicira baš, malo se pogubi pred kraj u lošim efektima glavnog čudovišta (je, znao je i Stan The Man nekad zeznut stvar) ali za jedan filmić nastao kao rip off par drugih, za ubit vrijeme je više nego dobar, što je već preporuka jer svi znamo kakva su sranja u današnje vrijeme dostupna, čak i pod okriljem visoke produkcije (khm, Prometheus). Nakon filmova koji šire radost i veselje, počastite se dobrim starim krvoprolićem.

1981773,_HybAW8WDKT_SBO5Nu3B2t69NyDPIPpYKAFvaNkfZj0MnyqutUC3PCnSXCINeTLqa2V7iGzso9he3qrK0GLUUA== 1981774,2ZszRrdlkp7knRVmpJlEf6Rsa6WvealzJUF0yOC831AtcAt+Fsvlg6ONLfyZMTzjSXWrTFvr7eQHr2OVvq3ulg== 1981775,vADbWDL43NRAF3Y53Z1Pp1Z76LkGhMHep_p_6W7601FwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw== 1981776,MqveFMRzikFV7Hc_8n63Uc1ipmVb1vLp9msrFhS3XaEtcAt+Fsvlg6ONLfyZMTzjSXWrTFvr7eQHr2OVvq3ulg==

leviafan___leviathan_1989_dvdrip_free_370338.jpeg leviafan___leviathan_1989_dvdrip_free_370337.jpeg leviafan___leviathan_1989_dvdrip_free_370336.jpeg leviafan___leviathan_1989_dvdrip_free_370334.jpeg

leviathan_01 leviathan_02 leviathan1-620x250 wellerscreaming


l_91473_0097958_623cbd0d l_97958_3dadfe18

IMDb

Trailer

 

Znam da je Božić (pod uslovom da ga slavite) vrijeme kad bi svi trebali biti veseli, opušteni i širiti radost na sve oko sebe. To funkcionira dok ne pogledam TV program. Nemojte me krivo shvatiti, ali ako vidim još jednom Home Alome netko će nastradati. Možda ja, ali više televizor kojeg ću upucati kao što to napravi Mr. Joshua u Lethal Weapon. Nije ni nekakvo posebno iznenađenje što je Macaulay Culkin ovih dana u posebno dubokoj depri radi svega, em mu je karijera gone with the wind, em troši kao rusko vozilo na tablete i ine opojne stvari, em koji god da program pogleda, vidi samog sebe. Sad već zvučim kao Grinch, pa da ja to malo skratim i kažem osnovno – ako vam je do zabavnog filma o Božiću, tu je uvijek provjerena obitelj Griswald. Tata Clark, mama Ellen i klinčadija Audrey i Rusty. Mislim, OK, to je isto jedan od onih filmova koje znaju pustiti u ovo vrijeme, ali, iznenađujuće, ne tako često kako bi se moglo pomisliti. Možda radi onog National Lampoon’s predznaka (što je kao neka garancija da ćete sigurno vidjeti ponešto cica i guza), a možda zato što Griswaldi baš i ne šire potpuni joy kroz susjedstvo (šire ga oni što revnije mogu samo što to završi… pa, demoliranjem nečega) a njihova off familija (rođaci, točnije) znaju i previše podsjetiti na osobne rođake kojih smo željni kao jučerašnjeg snijega.

O sadržaju vam nemam što pričati, o filmu već i otopljeni snjegovići znaju sve što se može znati, no možda da spomenem neke tako sporedne sitnice. Treći film u popularnom serijalu i film koji je uspio sakupiti ugodan broj zvijezda na jednom mjestu. Osim pouzdanog Chevy Chasea (možda nije tako simpatičan kao vrišteći Culkin, ali je lik le-gen-da) i Beverly D’Angelo, koji su stalni, tu je još i jedna Julliete Lewis kao kćer (bože, što je nju čudno vidjet u komediji, ali ima talenta) te Johnny Galecki kao sinek. Tu je još i neizbježni Randy Quaid, te Raymondova mama, Doris Roberts te Julia Louise-Dreyfus. Recite što želite, ali ovako off beat cast glumaca jednostavno mora značiti drugačiju komediju od uobičajeno slatkih američkih klinaca i tipične sladunjavosti koju ponekad morate lopatom za snijeg sakljupljati s vaših tepiha. Doduše, nisu sve fore na razini, to se valjda nekako i podrazumjeva, a lagao bih kad ne bih rekao da ima i zrno tipično zahodskog humora (doslovnog – skeptička jama u jednom trenutku kaže KA-BUUUM) no shvatite to kao… odmak od uobičajene rutine.

Ono što filmu uspjeva jeste proširiti taj držimo-se-zajedno-duh, ima čak i malo ekonomske kritike (ukinute božičnice – slučajan detalj, ali uklapa se u današnjicu) i dosta opuštenosti u izvedbi glumačkog casta. Naravno, Božić od filmova koji se bave time očekuje da ima povoljan kraj, ali to je ionako film da natovarite tanjur i uživate u besposličarenju. Jedino što bi vas moglo smetati jeste… pa Chevy Chase (ljudi ga obično nešto ne vole previše), pa onda taj izvan rutine đir, pa dosta… jakih fora tipa spaljivanje mačke kad struja prošvika (to se dogodi kad nakalemite milijun žarulja na kuću) i sveopćeg izbjegavanje neke čvrste tradicije koja bi one malo ispravnijeg pogleda na cijelu priču moglo odbiti samo tako. Ipak, ovo je klasik (da, da, i Griswaldi su klasika isto kao i anđeo Clarence sa svojim krilima) koji, već ako niste skloni eksperimentiranju s nečim… tamo lijevim, funkcionira još uvijek kao švicarski sat i kao jako dobra zamjena za već debelo iritantnog Kevina i njegovih Home Alone avantura. Stoga, Sretan Božić, ljudi, ako ga slavite, i dobru zabavu.

1752439,4ed6S3v2zWk1GD6UDxN8BlwT0pTtOMusvGW2t6vM_WRbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 1752437,eiS_7eTsXf8VhB6Rvek3vNZAI9mnvvYeqPVzTfsRxpkA4+dduLjXVruWRd7EkIuGViTMsXj+BpJkjE2irqViww== 1752435,_HybAW8WDKT_SBO5Nu3B2t69NyDPIPpYKAFvaNkfZj0MnyqutUC3PCnSXCINeTLqa2V7iGzso9he3qrK0GLUUA== 1752436,Q9dpB8jitxuDkdRiMYAXLdPnWFqRtVXKAO28Io7_jhBbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg==

1752449,OcQ+yyUg9WSPFwGbgxCw5nyAsP9ZvnuXbNs_6yh0pfzleZbNMo2Twcx4w705Be_M5SVRZfbygdPtjjX03_rQcg== 1752447,PYKXMvL837K0NhWzui79qwXB+073L+xNsDa335psnzh0RBN5mzBRRxQi6UMyhfhYngDK1tyCq69kIE0Vls0ppQ== 1752449,OcQ+yyUg9WSPFwGbgxCw5nyAsP9ZvnuXbNs_6yh0pfzleZbNMo2Twcx4w705Be_M5SVRZfbygdPtjjX03_rQcg== 1752443,B5jGH8SUJdtW9mW4BIbKPtiqzHTDZzEtgHM7pp77xTJdMf3pUgk7xLDXZ8tKvlDi1H1IAfmPU7pckuW_8sNCwg==

1752438,Ch5IaQqnxxXrfoqhNaMHsk_Tn6biqPwv1WKFW8fmhtv37f0lxjx99739iAnbLhL0RGx37Cc1sqYCy1AsbIYeeA== 1752442,z+Bg4oJPl3Uow68TZvwwLwUroV4SU8PL9AvPW44uu0r37f0lxjx99739iAnbLhL0RGx37Cc1sqYCy1AsbIYeeA== 1752445,izmRdqQXbHspDweYc5_lyuxDuHdiDk2jgGo1zvTe3ip1Em+3vDb9zfon3uv_jNxJfz3ogxTr3jHE26akqhRXcA== 1752446,owuFsbgVizWPcAoC2z1eoywF3ocxM0QaxM8dD1rTxD9GjloOH+T4rMz5VSWRYOGwLjvcjUu1YrRzqTUZsIYyBg==

Millennium (1989)

Posted: 24 prosinca, 2012 in Science Fiction

MPW-39778

IMDb

Trailer

 

Prošlo je već neko vrijeme otkako sam sjeo, naoštrio svoje pero i napisao koju o nekom SF filmu. Doduše, nisam ih ni gledao (Dredd je ispao jako dobar film) i vjerojatno ne bi gledao ni ovo da ga nisam posve slučajno pronašao… preko priče čije sam motive bezočno pokrao (ili barem planiram) te sam otišao malo u sfere interneta da vidim što se piše o njoj. John Varley je jedan od poznatih autora SF-a, lik ima karijeru dugačka kao moja ruka, a dotična priča je čak prevedena i kod nas (Air Raid=Zračna otmica=jedan od brojeva Monolitha) no sam film je malo drugačiji od nje. To ne iznenađuje jer je Varley napisao scenarij, pa onda malo proširio svoju priču na roman nazvan – Millennium. Iako, moram priznati, nije mi jasno baš zašto, ne spominje se u filmu. Možda zato što posjetioci dolazi iz tisuću godina daleke budućnosti. Dobro ste pročitali, daleke budućnosti, što automatski znači…ovdje ima putovanja kroz vrijeme. Riječ-dvije još u uvodu, pa se bacam na to. Ovo je SF 80-ih, što znači pristojne efekte i originalne priče… ne baš i najuspjelije sporedne elemente, no zato i jesu sporedni (da ih ignoriramo). Priča kao takva ostala je u dobrom sjećanju (zračni heist u pokretnom putničkom avionu) a film… pa, mislim da ga mogu proglasiti izvanserijskim jer još mi se mota u mislima, pa bi to otprilike značilo da nešto i valja. Sad idemo na radnju…

Budućnost je poprilično siva. Ljudi se raspadaju od boleština, radiacije, umiremo kao muhe jer nema ni malih bebača. Tu upada grupa Millennium (iako se oni sami tako nikad ne nazovu, to je pojašnjenje na službenom coveru) koja se brine da ljudski rod ne izumre. Kako? Oh, otmicama ljudi. Ne radi otkupnine i ne na neki nastrani način jer oni ustvari spašavaju živote. Točnije, kada se počne događati nekakva grozna avionska nesreća, oni izvuku sve putnike koji će poginuti i zamjene ih s identičnim kopijama. Preživjele potom šalju u neki drugi dio svemira (nikad se ne pojasni gdje) a ekipa nastavlja dalje u istom tonu. Film započinje jednom takvom nesrećom. Glavni junak Bill je istražitelj i tokom posla upozna zgodnu Louise. Ono što se dogod je sljedeće: Louise nestane (doslovce, u svega deset sekundi) iz hotelske sobe, a on pronađe  nekakav čudni objekt po kojeg dođu posjetioci iz budućnosti – naša Louise, ali ona ne poznaje Billa. Potom radnju pratimo iz njezina gledišta. Louise se nakon vraćanja predmeta uzetog od Billa vraća natrag u svoje vrijeme i odlazi na drugi posao: spašavanje putnika iz 1965 godine. Nažalost, i tamo izgube čudni predmet, tako da se sad mora vratiti natrag u 1989 i pokušati spriječiti Billa da ne uđe u hangar gdje ju je vidio. Opet gledamo njihov zajednički dan, s tim da je Louise to drugi put da vidi Billa, a njemu prvi da vidi nju. I kako će vrijeme pokazati, Bill je već vidio Louise: u nesreći iz 1965 godine, kad je bio skoro pa klinac, i kad ju je jedini preživio, što ih spaja u sadašnjosti i misiji da povrate izgubljeni predmet iz budućnosti.

Prvo da pojasnim zašto ovoliki sadržaj. Znate što je paradoks? Ja ne znam. Mislim, znam nešto, ali kad bih ga laički išao opisivati to je kad se druga stvar dogodi prije prve. Zato Louise ne prepoznaje Billa na drugom sastanku jer onaj prvi je za nju drugi. Shvatili ste, ne? Na stranu sve one djetinjarije iz Back To The Future 2 (koji je simpa film, da se razumijemo) ovo je ono za što bi većina ozbiljnijih poznavaoca žanra rekla da je hardcore SF. Vremenski paradoksi postoje kao fusnota u svakom filmu u kojem se radi o putovanju kroz vrijeme, ali da je radnja, to baš i niste vidjeli. Više je kao posljedica. Zato se ovaj naslov pomalo ističe u gomili (pogotovo 80-im filmovima) i predstavlja ugodan, malo teži zalogaj ako volite žanr. S druge strane, ima ponešto i staromodne akcije koja uključuje specijalne efekte, uspjele u svakom slučaju (uvodni pad i eksplozija aviona te ubacivanje jednog dijela aviona u vremenski portal da se izvuku putnici) a i njegovi setovi imaju mašte i dovoljno originalnosti da budu zapaženi. Tempo mu je s druge strane usporeniji, da vas odmah upozorim, nema tu nekih posebno kreiranih ekskopada da bi vam održavalo pažnju, tako da znate i taj mali detalj. Glumački je odrađen korektno, ali samo to, ništa posebno. Kris Kristofferson i jedna od originalnih Charlyevih Anđela, Cheryl Ladd garantiraju ponešto glumačkih pojava/kvalitete i svoj su posao napravili uobičajeno korektno. Ako ste raspoloženi za malo ozbiljnijeg SF-a, ponešto zdrave mozgalice o nekim ne tako tipičnim stvarima za SF… rješenje je pred vama.

1981776,MqveFMRzikFV7Hc_8n63Uc1ipmVb1vLp9msrFhS3XaEtcAt+Fsvlg6ONLfyZMTzjSXWrTFvr7eQHr2OVvq3ulg== 1981775,vADbWDL43NRAF3Y53Z1Pp1Z76LkGhMHep_p_6W7601FwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw== 1981774,2ZszRrdlkp7knRVmpJlEf6Rsa6WvealzJUF0yOC831AtcAt+Fsvlg6ONLfyZMTzjSXWrTFvr7eQHr2OVvq3ulg== 1981773,_HybAW8WDKT_SBO5Nu3B2t69NyDPIPpYKAFvaNkfZj0MnyqutUC3PCnSXCINeTLqa2V7iGzso9he3qrK0GLUUA==

1981778,5r_xmXX4krQKoVZqnDsjroGIrnm5p1+bJ7HeG6Sv2u62x1pEi68ZP6ykQPq_5ra3crfTSJG1TkgOhTnYFZavhw== National-Lampoon-s-Vacation-chevy-chase-fanclub-31805400-980-1408 l_128351_0085995_e4278acb MPW-39778

For Your Eyes Only (1981)

Posted: 19 prosinca, 2012 in Akcija, Avantura, James Bond

l_90685_0082398_641a015d l_82398_b99a45fe l_82398_7272e49d l_82398_169e8c3f l_82398_e5236de2 l_3850_0082398_59644195

IMDb

Trailer

Nakon iznenađujuće poticajne male izmjene mišljenja na jednom od mojih starijih tekstova vezanih uz realnost agenta kojemu svatko zna ime, nekako sam osjetio nostalgiju za izvornim materijalom, ujedno se prisjetivši da sam napravio malo nepravdu i Rogeru Mooreu. Kažem malu jer to je uistinu tako, Moore i ozbiljnost Bonda kakvu je izveo Timothy Dalton su dva nepoveziva pojma i nikad neću javno priznati (čak ni privatno) da je on (Moore) bio dobar izbor za ulogu. Iako mi je stari Roger zabavna pojava i razumijem da je serijalu trebalo ime koje će nešto značiti ljudima i netko tko neće samo tako odustati, Bond karakter je… Bond karakter, ne baš previše komičan karakter (ustvari nimalo komičan karakter, ali tu već ulazimo u sferu knjiga o agentu 007) i njegovi uratci su mi dobri samo onda kad se u njima rasturaju stvari sve u šesnaest. Ipak, stari je Roger odigrao jednog malo ozbiljnijeg Bonda, i skromno priznajem da je Samo za tvoje oči jedini Bond iz njegove serije koji mogu gledati svako malo i doslovce guštati. Doduše, ovo je prvi film gdje je režiju preuzeo John Glen, čovjek koji je rekao hell no daljnjim pizdarijama kao što je Moonraker i praćenju Star Wars trenda, pa zasluge ustvari idu njemu, kao i scenaristima s kojima se lijepo i fino dogovorio da se vrate izvornom materijalu. Doduše, Glen je imao i određenih autorskih sloboda zato što je već radio na nekoliko prijašnjih Bond filmova (kao second unit director) pa je njegova riječ ponešto i značila producentu Albertu Broccoliu. Bilo kako bilo, Glen je uveo Bonda u 80-te, i napravio je posve pristojan posao (kasnije je to još pojačao kad je u serijal uveo Timothy Daltona) – a dodatni kredit mu ide zato što je od Rogera napravio…pa, skoro pa akcijsku zvijezdu.

A nakon svemira i laserskih pizdarija, Bond se vratio natrag na majčicu Zemlju i ovaj put udružio snage s jako lijepom (ne shvatite me krivo, Bondovi obiluju ljepoticama, ali Carole Bouquet u mojoj knjižici stoji kao vrh brijega, jedino joj je Sophie Marceau konkurencija) Melinom kako bi uhvatio krijumčara koji je ubio njezine roditelje, ali i ukrao nešto slično Atari uređeju koji kontrolira lansiranje projektila oko Engleske. Ili neki slično techna-bable stvarčicu. Uglavnom, njih dvoje imaju pune ruke posla s normalnim negativcima koji, iznenađujuće, više nemaju toliko volje vladati cijelim svijetom već jednostavno zaraditi na kriminalnim poslovima.

Sjećam se jedne stvari iz intervjua s Glenom. Naime, veliki problem im je predstavljala scena u kojoj Bond ubije već onesposobljenog negativca. Nisu znali kako da je izvedu jer Roger nije mogao nikoga uvjeriti da je hladnokrvni profesionalac sposoban napraviti takvog šta. Bilo je tu svega, od toga da ubaci malu značku u auto (koji stoji nakošen nad provalijom) pa da ga ona prevagne, pa do jačeg povjetarca. I Glen je bio u pravu kad kaže da je to bila scena koja je trebala odrediti novi smjer filmova jer kad stari Roger osobno gurne taj auto u provaliju jednim odmjerenim udarcem, hvala lijepo, meni je odmah simpatičniji. Da sad ne ispadne kako je film dobar samo radi toga… zamislite poštarski slogan. Pa ljetu i zimi, u planinama i na moru… To je For Your… Ovo je jedan od apsolutni rijetkih Bondova koji imaju apsolutno sve: akcija na vodi, pod vodom, na snijegu, na kopnu, u zraku, na planini… you named. I akcija je više fizičke naravi nego gomilanje specijalnih efekata (još se ježim od onih lasera u Operaciji Svemir) što znači doslovno prizemljavanje Bonda i vraćanje njegovim korijenima. Čak i ako je akcija zahtjevala malo pirotehnike… izazivam vas da skužite gdje su korištene minijature. Kao i to koji su kadrovi ustvari snimljeni pod vodom, a koji nisu. Iako se nije moglo malo bez šala-geg scena (posebice ona gdje Bond zabija svoje protivnike u hokej-gol) mora se reći da su jako kratke i da ne živciraju previše (iako, nisam baš lud ni za naslovnom pjesmom pošto je malo bezlična) a neke su i doslovce urnebesne (zaštita od auto-provalnika je… da digneš cijeli auto u zrak). Lokacija, lokacija, lokacija… kako se to kaže, ovdje ima ogromnu ulogu, što ga čini atraktivnijim nego neke druge naslove, a moram priznati da su mi lijepo sjele i neke posvete starim naslovima (Bond posjećuje grob žene, uvodna scena je reinkarnacija Ernsta Stavra Blofelda). Poletno režiran (što je znalo biti problem kod starijih Bondova) pregledan, atraktivan po svim stavkama dnevnog reda… ako vam sve to nije dovoljno, onda ne znam što da više kažem. Možda će stari Roger u našim srcima uvijek biti komičan lik (i mi ga volimo radi toga) ali može se pohvaliti da je napravio barem jedan Bond film koji opravdava ubojitu Bond reputaciju. Dovoljan uspjeh.

l_82398_169e8c3f l_3850_0082398_59644195 2333963,n7Ehkmfs8LDdLRyN4PQ+ttsAimL6iYHapMkG9TLtaFinWz2SYoGYrx6ozgf+dy2eArlN8qVpHmg1uRtWZtqOTg== 2333962,+6sTjxPRUGCafxHS2Ex3GdyjlOstrrF97fLDbVcay+5+CslGxWUiU0buAB4vkKKZ_Y_G7SGC1csBlRG_nSOviw==

l_90685_0082398_641a015d l_82398_7272e49d l_82398_e5236de2 l_82398_b99a45fe

41e251fc8.JPG 2333986,zygAimlipgAzFZhsDb7bRPhgfSAqpPSXXFRR+Md3UYL7Y6ndrWVt3TSkakTsbdK0YDjzV1xJTYwtQa_3w1eR_w== 2333959,GlcTg90_imILyEJELJL0WuRKjuc9972KemlZJ9p16ThGjloOH+T4rMz5VSWRYOGwLjvcjUu1YrRzqTUZsIYyBg== 2333956,Rf4ef1zhLKcNXmlD4cMWTPWvHQUQNH1NdMWH0ohVkC1GjloOH+T4rMz5VSWRYOGwLjvcjUu1YrRzqTUZsIYyBg== 2333957,k_SGoBpa_LKpLISm8oPQWf4Id0LAMD380k7AsCJUHGT37f0lxjx99739iAnbLhL0RGx37Cc1sqYCy1AsbIYeeA==

The Legend of the Lone Ranger (1981)

Posted: 16 prosinca, 2012 in Western

l_82648_fa5d61ca l_82648_40ef2fca l_82648_69a0d7e2

IMDb

Trailer

 

Već kada je provjerena ekipa sastavljena od Gore Verbinskog, Jerry Bruckenheimera i Johnny Deppa odlučila podići jednu prastaru relikviju iz prašnjave povijesti i napraviti novi grand slam juriš na box office, red je da vam kažem neke novosti – nisu prvi koji su to napravili. The Lone Ranger je američki odgovor na meksičkog Zorroa (ironično, i Zorro je djelo američkog pisca) ali i da se ubaci nešto novo u cijeli taj radio=hit đir koji je vladao tamo u 40-im godinama. Da, ljudi su onda slušali radio, i umjesto CSI serijala svoju su maštu hranili doživljajima već spomenutog Zorroa, The Shadowa i The Lone Rangera. Pravednici. Zakrabuljeni. Na ispravnom putu pravde za potlačene mase. Znate već na što mislim. Epski likovi. Da budem iskren, nikad nisam uhvatio neku vibru od Usamljenog Rangera, ali sam gledao film. Onda mi je bio poprilično fora (hoće to kad imate deset godina i kljukate se romanima o Zagoru, Tex Willeru te dogodovštinama Docka Hollidaya u Laso romanima) danas je nešto manje. I, da, pogledao sam ga samo zato što sam posve zaboravio na njega sve dok nisam vidio jako najavu za reinkarnaciju tog lika, što da kažem, nešto kao predigra novom filmu.

John Reed imao je taj peh u životu da mu je neka tamo banda ubila roditelje, a on završio u New Yorku na školovanju (ne prije nego je koju godinu poživio među indijancima) posredovanjem starijeg brata. Sada, odrastao, vraća se u Teksas kako bi pomogao da u tom divljem kraju zavlada pravda – postao je odvjetnik. Ipak, taj plan ne traje dugo. Nakon što lokalni militia man ubije oca djevojek koju je upoznao na putu do grada, John kreće zajedno s bratom Danom u potjeru, ali prekasno shvaćaju da im je postaljena zasjeda u kojoj skoro svi rangeri budu poubijani kao bijesni cucki. Osim Johna. Spašen od indijanca Tonta (s kojim je odrastao dok je živio s indijancima) John odluči provesti pravdu, ovaj put kao Usamljeni Ranger, jašući pod maskom i na bijelom konju, a prvi na popisu je tip koji im je smjestio zasjedu.

Iako je zaplet superherojski, film je…pa, superherojski. Doduše, Usamljeni Ranger i jest jedna vrsta superjunaka (živio je na radiju, ali kasnije se prometnuo u popularnu televizijsku seriju i nekoliko sklepanih crno-bijelih filmova) te očekujte klasični pristup temi. Znači: junak, tragedije i nepravda, oporavljanje i uzvraćanje udarca pod novim identitetom. John tek u zadnjoj trećini nosi masku i prepoznatljivi outfit. Očekivao sam nekakav siromašno sklepani film, ali iznenađenjima nikad kraja – film djeluje dosta dobro. Vizualno. Uloženo je oko 20 milijuna dolara onda (što je ekvivalent današnjem budžetu novog Lone Rangera) i morao je izgledati dobro (iako je na kraju bio prava debela box office flopčina). Najbolje stvari – zasjeda. Tamo je pucnjava odlično režirana te se ne bih iznenadio da vas podsjeti na najbolje radove Sama Peckinpaha. Završnica – naši junaci odluče dignuti u zrak brlog negativca i bogme ga dignu pravo, pun kufer detonacija i ugodong razaranja. Između toga ima svega. Glumački je korektan. Junaka je odradio Klinton Spilsbury. Ime vam ništa ne govori i znam zašto – liku je to prva i posljednja uloga. Pratio ga je Christopher Loyd, mlađi i dok je bio u fazi da glumi negativce, te je tu i jedna legenda, Jason Robards. Cast barem malo garantira da vam izvedbe neće parati oči i uši. Ali, problem filma je u njegovoj konstrukciji. Iako ima dinamiku (zanimljiv dio kad negativci otimaju vlak) u dosta navrata je i nema. Glavni lik je već zastario, outfit mu je čisto bijelo odijelo, plus čisto bijeli šešir i djeluje… umjetno (vidim da je Verbinski to izmjenio u filmu i malo zaprljao glavnog lika te mu dao crno odijelo) a bogme i ona naslovna tema kad se pojavljuje (William Tell) je doslovce grozna jer vuče na parodiju. Film ima i nakalemljenu off naraciju koja pojašnjava dijelove radnje, što isto tako zvuči grozno jer još uvijek nisam siguran radi li se o naraciji ili nekakvoj pjesmi. Film je, eto, dobar samo ako vas zanima povijest junaka (neke dijelove je i Verbinski iskoristio i nanovo snimio) te da ubijete jedno poslijepodne jer teško da će vas baš pravo impresionirati, ali je šteta što nije uzeo malo ozbiljniji ton jer nešto od njega i nije tako loše. Shvatite to jednostavno kao uvertiru u novi film i stvari će sjesti puno lakše.

1701186,VwhFldAt9VSesTlQO1wAKSzAvqPs01Lbqbf5kCRIWjxM1xxB7m5A6C93P67YzOOjlZaKygcQDjJaG9r5Npl0GQ== 1701184,_HybAW8WDKT_SBO5Nu3B2t69NyDPIPpYKAFvaNkfZj0MnyqutUC3PCnSXCINeTLqa2V7iGzso9he3qrK0GLUUA== 1701185,VwhFldAt9VSesTlQO1wAKSzAvqPs01Lbqbf5kCRIWjxM1xxB7m5A6C93P67YzOOjlZaKygcQDjJaG9r5Npl0GQ== 1701190,WQZy+_3zKEKqOXl5vO6kkN3__LI8A6RGT2pvaepNS+wukgr0i6X53wH4ohwA3gAOZmSGjIltu8m8+putdBgbSg==

1701188,oIRrpKkTj1LEzuYZ0RDuZcbNKpnWABzBFhbrqElUT0N4yH5dzGfraQSztuop7g8E2nGELzdyrhtIXcIJJUmZxQ== 1701189,FEwsu6L6z+_85RPTmzI+qv43q1IfTHK6SsPzOVzd4gh1Em+3vDb9zfon3uv_jNxJfz3ogxTr3jHE26akqhRXcA== 1701187,oCdddX6QNYA+aT9gGiNcCgfmE6gOHmAnWMP5vMBUiPR1Em+3vDb9zfon3uv_jNxJfz3ogxTr3jHE26akqhRXcA== 1701183,YdgY3+JitI1M5hUcLOACMa9G0f_mcetXUItdNk5+zC94yH5dzGfraQSztuop7g8E2nGELzdyrhtIXcIJJUmZxQ==


shafts_big_score_poster_01 shafts_big_score_poster_03 1083242

shafts_big_score_poster_02

IMDb

Trailer

Who’s the black private dick. That’s a sex machine to all the chicks? Shaft!. Right on, brother.

Sjećate se tih… poletnih stihova? Isaac Hays pokupio je Oscara za tu stvar (što su ti onda bili članovi žirija – pusti sladunjavu patetiku i daj nam funky glazbu) i stvar je… pa, legendarna. Kao i film. Mislim, John Shaft je jedan od najvećih mamojebača koji su prošetali velikim ekranima i ostavili svoj trage (bilo onih koji sačinjavaju zadovoljne dame, bilo mrtvaca) i jednostavno je nedopustivo s moje strane da pišem o nekakvim starim filmovima i ne spomenem ga u kontekstu… pa, svega. Privatni detektiv, krimić na n-tu potenciju, kultni film… nema čega nema. Kad napravite tako dobru stvar, što slijedi? Pa, zna se, nastavak. Da budem brutalno iskren, nikad ga nisam gledao do prije par dana, uvijek se provlačio ispod radara i to samo zato što sam napravio početničku pogrešku i pogledao original, pa skočio na treći dio (onaj u kojem Shaft putuje Afrikom, ali i kara Nedu Arnerić) a onda to lijepo zaokružio s blijedim remakeom sa Samuelom L. Jacksonom i Christianom ”I’m Batman” Baleom. To ide ovako: original je moćna stvar, treći dio je najslabiji (malo su ga pretjerali s tom crnačkom stvari) a remake… pa, korektno, no Sammy Jackson nije ni blizu karizme kakvu ima Richard Rounthree (ni ne čudi da je odmah odustao od daljnjih nastavaka) a Shaftov Veliki Pogodak stoji točnu u sredini – lošiji od originala, ali zato je odmah iza njega. Što je odlično, ja zadovoljan i sad to zadovoljstvo dijelim s vama. No, ja sam tip odgojen na krimićima ovog tipa, kljukam se literaturom ovakvog tipa i, recimo, pišem stvari ovakvog tipa, pa je to možda i razlog zašto mi je film sjeo, ali ima togu tu još… dodatnog, što nema apsolutno nikakve veze s samim Shaftom ili njegovim svijetom. Ali, idemo redom.

John Shaft ovaj put istražuje tko mu je ubio prijatelja i usputno se zahebava s mafijom, živcira policiju, spava sa svim lijepim damama koje mu dođu u ruke, te puca na sve one koji pucaju na njega. To je to… da ne kompliciram previše. Kao rodonačelnik blackxploitation žanra (meni ujedno i najbolji i jedini kojeg mogu gledati više puta) očekujte… Crnce. Bijelcima pristup zabranjen, a ako su tamo očekujte da imaju one stereotipne uloge tipa talijanski mafijaš. Osveta je zajebana stvar, ne, pa se sad vidi kako to izgleda kad Bijelci snimaju ovakve filmove i Crnci dobivaju stereotipne uloge šarenih svodnika. Osobno, zaboli me neka lijepa stvar tko je glavni, boja kože ne igra nikakvu ulogu u priči i film je napravljen tako da baš ni ne puca na taj detalj (za razliku od trećeg dijela) samo što, ako poznajete povijesna razdoblja, bi vam mogao djelovati pomalo kao SF kad vidite crnačke kapetane kako naređuju jadnim bijelcima. Shaft je ona vrsta tvrdoglave individue koja će svima odgovoriti jednako (ali je original malo bolje funkcionirao kad je policija uglavnom bila bijela i u skladu s godinama) i raditi po svojem. Napoštivanje autoriteta je zaštitni znak privatnih detektiva, bilo da su bijeli, crni ili šarenopirgasti. Razlika je što se puno bolje oblači nego bijeli privatni detektivi (koji obično izgledaju kao da su na korak od totalnog alkoholizma i djeluju kao da su tjedan dana spavali u istoj odjeći) no da u stvarnosti nosi onu crnu kožu (hlače, jakne, sve ostalo) jajca bi mu se smrzla na minus nešto ispod nule. Ali, čovjek izgleda mucho cool, pa što je malo hladnoće ako izgledate kao alfa mužjak, ne. Na stranu sve to…

Priča je dovoljno duboka da se ne može nazvati previše površnom, ima čak  i naznake dobrih stvarih krimića kakvi su tada harali, a može mu se zamjeriti jedino što malo vuče nogu u početku jer je kraj… pa čista odlična akcija koja uključuje auto-potjere, čamac/helikopet potjere, čovjek/helikopter potjere. U jednom trenutku me podsjetio na legendarnu Francusku Vezu s Geneom Hackmanom (rularni New York, prljave ulice, zima, auto potjera) i zamislite moje iznenađenje kad sam skužio da je Ernest Tidyman dobio Oscara za scenarij upravo spomenute Veze. I Tidyman, koji je čistokrvni bijelac, nije samo tako uskočio u pisanja scenarija koji je po svemu crnački, on je, naime, autor serije romana o Johnu Shaftu (da vas malo obrazujem) te su Shaft i Big Score ustvari ekranizacije njegovih osobnih romana. Da se vratim na bitno: drugi dio filma ima življi tempo nego prvi, a onaj prvi, gdje je sve puno mudrijaških razgovora između žandara i mafijaša (crnih i bijelih) pomalo je blijed jer su glumci…pa, tako, srednja žalost. Previše afektiranja i bljedunjavi su pokraj Roundthreeja, no, ako vam je nekakva utjeha, znalo je to ispasti i gore u ovakvim filmovima. Ako volite klasični krimić… trebao bi vas zadovoljiti, jednako tako i ako ste pobornik svojeglavih (i cool) junaka, ali ako tražite onu određenu profinjenost (da kažem realnost i tako ta sranja) onda ovo definitivno nije naslov za vas. Jer Shaft je… pa, Shaft. Nije za svakoga.

1772233,dmlIx1J9hN_J51+yM2fLw5kjflLICuab_dnmLcCpzMBYQkfucX_Bf9LIirBGLfOGWhKMw_OUhUtlDdGRWW3BLA== 1772229,MqveFMRzikFV7Hc_8n63Uc1ipmVb1vLp9msrFhS3XaFwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw== 1772237,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== 1772228,vADbWDL43NRAF3Y53Z1Pp1Z76LkGhMHep_p_6W7601FwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw==

stripcloseup 31586.1020.A 1772230,Ew1Au+EgkhcCnRN91HfHi3IAdiDtfQoSZ289M3ycDlNeLvkr2ZIXwAC6hh_T8A2HbNJMbTn0Yqcuqqw+krDp1w== 1772231,eNG94L0zQCAebyNka1bOwvr0q4mIk246jN+eyrzkVplITJLc6IrQdICKRHQwwzmm9lEb8kJ70HscVFem8gQIDw==

16960.1020.A Shaft's Big Score ! -  Cars 1772232,dmlIx1J9hN_J51+yM2fLw5kjflLICuab_dnmLcCpzMBNv_YtSKygFjLVu+rz8+45fKuSzGpCRAceayKXXRCX_w== 23093.1020.A

 


wtcojnUBfHBGRb8 The_Count_of_Monte-Cristo_(1975) count 1_midi 1781

IMDb

Trailer

Da vam išta pišem ili već sve znate? Znate? Cool, pogledajte par slika, vidite video i to je to, vidimo se nekom drugom prilikom. Šalu na stranu, vjerujem da ne postoji osoba koja nije čula za Grofa Monte Cristo, ako ništa drugo, po imenu je uz bok Grofu Draculi. Drugi žanr, doduše, ali tu su si (počevši od slavne književne povijesti). Već kad smo kod toga, preferiram filmske adaptacije umjesto originalnog pisanog materijala. U duhu toga da bude književno obrazovan i načitan, pročitao sam slavni roman i ostao poprilično razočaran. Na stranu sva ta njegova slavna prošlost i kultni status, roman nema skoro ništa što imaju filmovi. Osim osnovne ideje o čovjeku koji se osvjećuje onima koji su ga strpali u zatvor. Osveta u knjizi je kratka, beskrvna i sam Monte Cristo ima jako malo udjela u njoj. Kad pročitate 800 stranica, to je razočaravajuće. S druge strane, filmovi su puno slobodniji u interperetaciji napisanog, pa imamo stvarno cool avanturističke/osveta filmove. O, da, ekranizacija ima k’o ambrozije, od crno bijelih, pa do onih u boji, ali da ih sad nabrajam, nema smisla (i nemam toliko vremena). Moj odabir, stari klasik i nova obrada iz 2002. Ova iz 2002 godine verzija mi je neočekivano dobar film, jednostavan, izravan, u duhu vremena, više avanturistički, manje osvetnički, no kad takav materijal dolazi kao na kapaljku, nećemo birati. Star klasik, gdje jednostavno moram naglasiti, to je televizijski film… mislim, da ponovim, televizijski, koji je potukao čak i neke izvikanije kino naslove po kvaliteti mi je draži, jer ,pa… njega sam gledao prvog. Svi smo mi sentimentalne duše i tako to. Uglavnom, priča ide (za one koji su je nekako uspjeli prespavati)…

Edmond Dantes mlad je, prav, romantičan, naivan i ozbiljno zaljubljen mornar koji će uletjeti u spletku počinjenu od strane nekih njegovih što prijatelja, što neprijatelja. Radi jednog Napoleonovog pisma (a to su ona bile stvar slične tome da švercate krvave dijamante ili nuklearno oružje) Edmond će izgubiti sve: svoju slobodu, svoje dobro ime, svoju ljubljenu Mercedes i završit u zatvoru do kraja života. Ili barem dok ne pobjegne, koje desetljeće kasnije. U zatvoru će upoznati novog mentora, doznati gdje leži veliko blago (na otoku Monte Cristo) i onda počinje njegov drugi život: skoro k’o Batman, čovjeka u crnom, igrača koji će rasuti živote svojih neprijatelja kao pustinjski pijesak.

Iako je roman malo oteži za čitanje (dosta dugih, poetskih opisa) film je čista suprotnost: jednostavan, ne komplicira, dosta dobrog tempa i s jakim glumcima. Nakon što je odigrao jednog od Mušketira u starijim filmovima, Doktor Kildare iliti Richard Chamberlain postao je Monte Cristo. To uopće nije bila teška odluka, čovjek je tada bio ogromna zvijezda televizijskih ekrana i jedna ovako jaka uloga sjela mu je k’o budali šamar. A i dobro mu leži, već kad smo kod toga, a leži mu zato što je napravljena odlična transformacija iz prpošnog mladića u zlokobnog osvetnika (oni najeftiniji trikovi: pofarbana kosa i tako to) radi čega film ima zanimljivu karakternu težinu. Iako je i ovdje Monte Cristo nešto kao lutkar iz sjene, opet je prisutniji više nego u romanu, a onda markantna starog Dicka skoro je kao i ona Christophera Leea. Prednosti su preglednost radnje i viđenje kako svaki od njegovih neprijatelja pada, nema krvi, nema neke posebne akcije, ali stvara onu zlobnu atmosferu u kojoj gledatelj doslovce uživa što negativci dobijaju svoje po zasluzi, a pomažu i zvijezde Tony Curtis, kao i Donald Pleasance. Mane su… pa, televizijska proizvodnja. Iako nije skroman, ustvari jest (škrinja s blagom izgleda točno tako, kao škrinja s blagom) no krpa nedostatke kostimima, dobrim, poletnim dijalogom, a ni neke od lokacija nsu za odbaciti. Više manje kultni filmić kojih se neki od nas sjećaju s smješkom, dok su ga neki novi klinci zaboravili. Pa da ih podsjetimo na nešto što je još uvijek dobro.

2411328,+6sTjxPRUGCafxHS2Ex3GdyjlOstrrF97fLDbVcay+5+CslGxWUiU0buAB4vkKKZ_Y_G7SGC1csBlRG_nSOviw== 2411327,WymFFFAG_pXSdlJvHF2_D6hk5EB0R__Mo8SdAJnIJaTkVUq9W+JKT9BlwZlbKpjXhtif20dDTVwt0hAGXmX58Q== 1781 1_midi

2411337,+6sTjxPRUGCafxHS2Ex3GdyjlOstrrF97fLDbVcay+5+CslGxWUiU0buAB4vkKKZ_Y_G7SGC1csBlRG_nSOviw== 2411331,k_7WIX0H2PaIhpuFqMhefG25ZuG4Lrg+goSst2Mktrt0RBN5mzBRRxQi6UMyhfhYngDK1tyCq69kIE0Vls0ppQ== 2411330,a_mXegI9XSafnJD0+CcBnPD_gQaXcq55zESPe1o9sjth_f+TjbZV41hWsbub+Kmqj92KlnytUMFuYdVnwD7_Wg== 2411329,+6sTjxPRUGCafxHS2Ex3GdyjlOstrrF97fLDbVcay+5+CslGxWUiU0buAB4vkKKZ_Y_G7SGC1csBlRG_nSOviw==

wtcojnUBfHBGRb8 The_Count_of_Monte-Cristo_(1975) count 2411339,FQWczep7SMHD9VgURvS4kAaWklVVuCVaXSLh2qMG8BWZ1YBpC4LAl0B08KlAs5+OoZ3mg1v7zmM6FT4OEYIxHQ==

The Deadly Tower (1975)

Posted: 3 prosinca, 2012 in Drama, Kurt Russell, Thriler, TV

deadly tower cover 600full-the-deadly-tower-(warner-archive-collection)-cover poster

IMDb

Trailer/Clip

Mislim da većina ljudi zna tko je Kurt Russell i da je gledala barem neke njegove filmove. Ako niste, nemate pojma tko je on… što da vam kažem, počnite se filmski obrazovat. Na stranu to i na stranu to da čovjek ima nekoliko stvarno dobrih filmova (a bogme ima i nekoliko loših) kao pojava je poprilično simpa lik. Onako, hohštapler, laganini pristup i boli-me-đon-za-sve nastup kad spašava predsjednike kao Snake Plissken. Na stranu i to, kao i to da su on i John Carpenter tandem kakav se rijetko događa, recimo i to da je lik nekad davno bio pjegava dječija zvijezda koja je imala ekskluzivni ugovor s Disneyem. Za razliku od nekih sličnih, stari je Kurt uspješno napravio prijelaz u odraslo doba i postao poznat uglavnom kao dobričina, pozitivac, antijunak kojeg svi vole. Kako god, shvatili ste, lik nema negativnih vibracija čak i kad glumi neke malo… mračnije likove (hint=Dark Blue). Na stranu i to, što mislite kako Kurt izgleda kao pravi negativac, onako, psihološki neuravnotežen tip koji ide radit gadna sranja? I još k tome zaigra stvarni lik? Poznat po tome da nije poznat po dobru. Dakle, dok je još bio mali, ali nedovoljno mali da bude klinac, no nedovoljno velik da bude odrstao, stari Kurt odlučio je poubijati nešto ljudi. Da, tako počinje priča.

Ili barem ona Charlesa Whitmana. Da, to vam je jedan od najpoznatijih masovnih ubojica koje Amerika pamti jer Charlie je jednog lijepog sunčanog dana uzeo pušku, zabarikadirao se na vrh sveučilišnog tornja i počeo pucati po ljudim. Mislim da je ubio oko 16 ljudi i ranio dvaput toliko (lijen sam provjeravat statistiku) ali koliko god da bilo, puno je. I to je ispao cijeli spektakl jer su u pokušaju da ga skinu s tornja upotrijebljeni i avioni, nešto kao u slučaju King Konga, da bi cijela priča završila tako što su ga smaknuli ‘cajci kad su se nakon dosta muke uspjeli probiti do vrha tornja. Do tada je Whitman već pukao k’o kokica i nije mu više ništa bilo važno, pa mu je opala i pažnja, ali dečki u plavom su svejedno napravili odličan posao. Da ironija bude veća, skoro su i sami poginuli u tom procesu, ali ne od Whitmana već od svojih snaga, koje su raspalile po tornju nakon što su oni ubili Charliea misleći da je manijak opet otvorio vatru.

Tako da, vjerujem da znate tu priču. Zanimljivo je koliko malo ljudi zna da o tome postoji i film. Mislim, danas imate proizvodnu traku na kojoj se štnacaju ovakvi filmovi (nazivi su uglavnom imena slavnih manijaka – kvaliteta zakurac, svi do jednog) ali nekad davno, to nije bio tako čest slučaj. Oh, imali ste vi one uljepšane verzije (Dillinger, Bonny & Clayde) koji s istinom imaju veze k’o i ja s istraživanjem tamne strane Mjeseca. Koliko ljudi malo zna za film, to još manje znaju da je dobričina Kurt odigrao glavnu ulogu. I da vam priznam, Snake je to odradio kako treba. Doduše, ja mu ne bih dao Oscara, ali uspješno je stvorio lik koji očito ima nekih nesređenih računa u glavi samim svojim izgledom. Iako je ovo televizijski film (već sam pročitao prigovor da je prava šteta što nije zamišljen za veliki ekran jer je nudio dosta krvavih scena u stvarnosti) ne očekujte, pa… krvave scene. One su ovdje dozirane pažljivo, da budu u okviru televizijskih dopuštenja (a išlo se malo i na respekt žrtvama jer je sami događaj bio tu negdje iza ugla) no neka vas to ne zabrinjava, film ima vrhunsku napetost, gotovo nevjerojatno dočaranu (posebno dio kad se žandari napokon probiju na vrh tornja) da sve to gledate s pažnjom, iako se već zna kako je priča završila. Uz Kurta to su i dva poznata veterana što televizije (John Forsythe aka Blake Carrington) te što velikih ekrana (Ned Beatty). Jednostavan, izravan, poprilično točan u rekonstrukciji događaja (iako je imao malih problema zato što je izmjenio neke sporedne detalje – žena glavnog policajca nije bila meksiknaka već plavokosa nijemica) i jeziv na način kako to znaju biti filmovi napravljeni po istinitom događaju. I, imate sreće, jer filma do nedavno nije bilo ni za lijek, ali se čudom pojavio na alternativi, pa možete udovoljiti vašoj morbidnoj znatiželji kao što sam napravio i ja sam.

1265319079_4 1826757,+wriAlIJ19davfGDvXzlIufQWkKiLVaABmjAIxDq6vwCpzdB7gSn3YZw+bRYHkEGwyQHkgDu163xeErIJvHxhA== 1826756,e037NFsh+Krq06U7tnE3LMvUmnWzIKMK6lhhB+S0g9uMHY6n9UFdx_F1sfhwcUnP_6c6uuIOt37+Um3E6fWHFg== 1826755,MqveFMRzikFV7Hc_8n63Uc1ipmVb1vLp9msrFhS3XaFwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw==

1265319080_8 1265319079_7 1265319079_6 1265319079_5

The deadly tower 1975 The deadly tower 1975 6 The deadly tower 1975 2 1265319189_3