Arhiva za Siječanj, 2013

Wallander (2008) – TV Serija

Posted: Siječanj 30, 2013 in Drama, Ekranizacije, Thriler, TV

wallander-the-fifth-woman wallandersidetracked wallander-faceless-killers wallander-firewall wallander-one-steo-behind wallanders3

IMDb

Trailer

Da budem iskren, nikad nisam pokupio taj buzz koji je napravio novi val švedskih krimića. Otkako je Stieg Larsson napravio mega hit svojom serijom o spaljenoj darkerici-hakerici Lisbeth Salander, izdavači diljem svijeta kao da su odlučili polomiti noge tko će prije i tko će više nešto skandinavsko nadovezati u tu popularnu kompoziciju. Nastavi udarati čak i kad konj krepa, i tako te priče. Posebno je iritantno što skoro svaki pisac (ili roman) kad doživi prijevod dolazi u paketu s reklamom ”novi Larsson”, što je poprilično iritantno, a iritantne stvari u pravilu itekako volim izbjegavati. Ipak, ne bježim od švedskih krimića, ali, da budem pravo iskren, ono što sam gledao i nije mi otvaralo neki apetit da ih počnem istraživati dublje od tek površnog zanimanja. Počelo je to još tamo u dalekim devedesetim, kad se na televiziji vrtio ciklus filmova o inspektoru Martinu Becku. Radilo se o… pa, sporim filmovima naglašene atmosfere u kojima se i nije događalo nešto posebno. Iako nisam za to da se u krimićima stalno netko lovi, ubija ili da stvari lete u zrak, ovi filmovi bili su stvarno previše usporeni da bi se mogli nazvati zanimljivima. Ipak, u nedostatku nekog boljeg izbora, pogledao sam ih gotovo sve, zapamtivši inspektora Becka kao jednu vrstu sredovječnog tugomira koji više sliči depresivnom trgovačkom putniku nego sposobnom policijskom inspektoru, što je… ah, bezveze. Drugi susret opet je bio kroz seriju filmova o dotičnom inspektoru Becku (vjerujem da je taj tip jedno vrijeme bio jedini kvalitetniji proizvod koji se uspio probiti izvan granice matične mu zemlje) ali ovaj put dojam je bio ponešto bolji. Serija je bila osvježena modernijim tonovima, inspektor Beck (novi glumac) postao je više… prisutniji lik koji se nije libio iskriviti pravila i pošteno pokačiti s ljudima (ima tu dosta amerikanizacije u njegovu prikazu) i priznajem, pogledao sam ih sa zanimanjem, iako priče baš i nisu bile nešto (ili ih barem ja nisam popamtio). I tako, okolo naokolo, pa na mala vrata, dolazimo i do naslovnog lika još jednog uspješno prodanog švedskog žandara koji živi u knjigama i nekoliko televizijskih serija.

Prvo karte na stol. Nisam imao pojma tko je Kurt Wallander sve dok nisam pogledao prvu epizodu i onda se bacio na malo istraživanje. Ispada da je riječ o još jednom junaku popularne (i dobro ocijenjene) serije švedskih krimića, nastale pod paskom i perom pisca Henning Mankella. Nikad čuo za njega, nikad ga čitao, ali vidim da serija ima svoje fanove još tamo od devedesetih (dijeli je, između ostalog, i s spomenutim Beckom) a kako su Švedi narod koji voli svoje stvari, nije me posebno iznenadilo što su stvari već ekranizirane. Nisam gledao švedske verzije, ne vjerujem da ću ih ni gledati (ne zato što su loše već zato što su priče iste) no, u eri modernih krimića, nije nikakvo čudo što se rade remakovi gotovo novih stvari (kome je trebala Fincherova verzija Djevojke s tetovažom zmaja kad postoji tako dobar original) pa je, iako malo iznenađujuće, i jedan pomalo netipični inspektor iz nekakve zabačene sredine došao (opet) na male ekrane. Pronašao ga slučajno, gledajući filmografiju slavnog Kennetha Branagha, a već kad sam pronašao da serija postoji, nekako sam došao na to da je i pogledam (već kad je dostupna na lijepom plavom internetu, je’l te). Dojmovi? Iznenađujuće dobri, zaista. Devet televizijskih filmova koji obrađuju knjige iz serije, i koji služe kao pojedinačne epizode, imaju finu dozu misterije, zgodne krimi zaplete i, ono što je najvažnije, dobar naslovni lik koji se ne libi baciti u osobno istraživanje, ali i potegnuti pištolj ako to situacija zahtjeva. Što više reći, roba koju vrijedi pogledati čak i ako niste obožavatelj skandinavskog pristupa krimićima.

Pošteno je reći da serija jako, jako… jako puno pomaže i Branaghov nastup (koji je osobno kontaktirao pisca i zatražio da baš on glumi naslovni lik, go figure that) zato što lik ima potrebnu dubinu, širinu i potreban karakter da bude izvan standarda (hvala lijepo, ali ja Hercule Poirota jednostavno ne mogu shvatiti zaozbiljno) i da bude zanimljiv. Gledao sam ga u nekoliko filmova (ne pratim mu baš karijeru) i jedini iskreni dojam koji imam o njemu jeste da je simpatičan. Barem na ekranu ostavlja takav dojam, a odgledavši sve epizode serije, bogme zna i glumiti. Naravno, nije lik lišen i nekih klišeja koji život znače. Rastavljen, ima problema na poslu s opsesijom, teško mu pada na srce kad upozna žrtve… znate već na što mislim, prtljaga koja dolazi u paketu skoro sa svakim policijskim likom iz serije koja imalo puca na realnost. I Branagh je to odradio profesionalno, stvorivši lik kojeg se ne može uvijek u potpunosti razumjeti, ali ga možemo doživjeti kao ljudsko biće. To puno znači u ovakvim stvarima. Ostatak glumačkog ansambla i nije nešto posebno eksponiran, možda zato što neki ne dožive više od jedne epizode, ili uspiju ostati sporedni lik kroz nekoliko epizoda. Vrijedi spomenuti da je poznati glumac David Warner u ulozi oca naslovnog lika pripomogao svojim nastupom u nekoliko epizoda, pomalo nadopunjavajući emocionalnu prtljagu koju Wallander nosi uokolo. A pomalo je čudno vidjeti Toma Hiddlestona izvan uloge koja mu je donijela svjetsku slavu (Loki=Thor) no i zabavno je vidjeti kako su on i Branagh surađivali kao glumački partneri, kasnije to malo izmijenivši (Branagh je redatelj Thora) u drugačiji odnos, ali barem vam će vam sada biti jasnije kako ga nije izabrao radi dobrog izgleda već zato što momak ima i malo dume o dobroj glumi.

Što se tiče samih priča, teško da će im se pronaći prevelikih prigovora (iako su neke izmijenjene u odnosu na knjige) jer slučajevi su dovoljno intrigantni da zadržavaju pažnju, a i pokrivaju dosta široko područje. Osveta, religiozni fanatizam, zaboravljeni slučaj, državna korupcija, serijska ubojstva… dovoljno raznoliko da na ponudi imate sve od najgorih stvari. Rješavanje istih nije izvlačenje zeca iz šešira (kao što to nekad zna napraviti Poirot) već sustavno, bez natrpavanja teške filozofije ili modernih gluposti kojima obiluju CSI serijali. Ne bježi se ni od akcije, no ona nikad nije dominirajući element već popratna stvar koja ponekad više nego lijepo zaokruži priču, pružajući dojam modernizacije bez da ona djeluje nasilu ugurano. I pohvalno je što sve priče imaju glavu i rep, bez onih gluposti o nedorečenosti kojima se krpa činjenica da je nešto sasvim ispod prosjeka. Osjećaj zadovoljštine, kao što i treba biti na kraju intrigantne priče, bez obzira na to što ona nije uvijek čisti happy end. Možda neće svakome biti po ukusu, ali postoji još jedna bitna stavka u cijeloj priči, a to je što se radnja odvija na rubovima urbanih švedskih sredina. Krajolik je… prelijep. Šumoviti krajevi, prazna polja, usamljene kuće i gradovi u kojima se ne osjeća pritisak prevelikog broja stanovništva. Dodajem na to i osjećaj neke jeze koja zna proizaći iz toga (stariji par bude ubijen na izoliranoj farmi gotovo da može proći i kao djelić horora s home invasion scenarijem) što baš i nije tako čest slučaj u sličnim tematskim serijama.

Ali, da ne bude kako je sve sjajno i super, postoje tu i neke… nazovimo ih manama koje bi, recimo, mogle ponekad zasmetati pri sagledavanju cjelovite slike. Karakterizacije lika je, kako rekoh, odlična, no postoje ti elementi koji nisu pojašnjeni i koji bi doprinijeli još boljem razumijevanju samog Wallandera. Tako nikad ne dobijemo neki jasni uvid što je njegov pokretač i zašto u tom procesu jednostavno ignorira neke banalne stvari (kao što je poziv ženi s kojom živi i obavijest da neće doći doma tu noć) a u svemu tome zna trpiti i odnos s drugim likovima. Nema pojašnjenja gdje je došlo do prekida komunikacije između njega i kćeri, koja je jedno vrijeme bila njegov, pa najbliži oslonac, zašto je došlo do toga, a i neki likovi jednostavno ispare iz fokusa u nekim epizodama (što se mutnim načinom može pojasniti kako je policija dobila novu upravu). Sitnice, iskreno, no njihova nedorečenost je ta koja ih ističe. Prigovor dva mogu se uputiti nepotrebnim pokušajima podizanja napetosti jer isti ispadnu… khm, glupi? Tipa da policija čeka jako važan poziv, sa jako važnim informacijama, a onda, kad telefon zazvoni, nitko ne podiže slušalicu? Također, ne postoji neka dublja karakterizacija negativaca koji se pojavljuju, iako im se pruža dosta minutaže na ekranu (u svojstvu priče) te njihovi motivi znaju ispasti uvelike… i nedorečeni i površni, kao i nezamjetni. Teško da će vas sve to iskreno zasmetati u gledanju, kompozicija je takva da se i ne mogu istaći previše, ali tek toliko da naglasim kako postoje, bez da ih pretvaram u nekakve izričite mane. Uz karizmatičnog glumca, dobru glumu, fino ugođene scenarije, oku ugodne krajolike i izostanak amerikanizacije, serija ionako prelazi preko svega što baš i nije najsretnije izvedeno bez ikakvih poteškoća, što je danas pravo malo čudo za izvesti. A malo europskog štiha pri gledanju uvijek pomaže da se riješi svega lošeg što kriminalistički žanr, uvelike pod utjecajem amerikanizacije, inače zna ponuditi.

wallander2-smiled_t614 wallander-dogs-of-riga-ingeborga-dapkunaite wallander2 wallander_5tth_woman617x347

Wallander kenneth-branagh jeany-spark 2166707,kbAjQ2AVf2rYpUKme42Sv4p5RZ5tEmm90NM5dkbf0Rr7Y6ndrWVt3TSkakTsbdK0YDjzV1xJTYwtQa_3w1eR_w==

2166705,yclV0JryrnrrvfDuNO_NYRiSMlcozjyT5wpxP95fyX7LUiAqkAXxkJMsmuoJYNQHtGeAMcKK97fbpLbH+rGI6g== Wallander - Series 3 1733066,oIRrpKkTj1LEzuYZ0RDuZcbNKpnWABzBFhbrqElUT0N4yH5dzGfraQSztuop7g8E2nGELzdyrhtIXcIJJUmZxQ== 1733062,lK6v+sYivEW5JaX_K8Cm_lhWLq+qW9MdXzNARo8WvATuwHdtONkGV7fCXrh_NOS7eKR+MnLdciUDV5eX5Nv_LQ==


l_144214_24170aba l_40827_0144214_08bf6941

IMDb

Trailer

Postoji cijela jedna priča vezana uz ovaj film, poduža. Počelo je sa slučajnim odlaskom u gradsku knjižnicu i uočavanjem naslova knjige po kojoj je film nastao. Naravno, tada sam mislio nešto drugo. Naslov sugerira nešto sasvim drugo, a korice dotične knjige izgledaju ovako: vojna zelena boja i na njoj plavuša duge kose odjevena u maskrinu odoru. Nisam ni pomirisao sadržaj jer mi je vuklo na jedan od onih ljubića koji za aktere imaju ho-ruk curu i garavog neznanca koji je obore s nogu i onda skuže da ne mogu živjeti jedno bez drugog. Onda sam negdje na TV-u (ili čak pročitao u novinama) da je John Travolta pristao odraditi ulogu u filmu ”Generalova Kći”, što mi je malo podiglo znatiželju. Travolta, naravno, nije cijepljen od lošeg odabira uloga, ali onda je bio na nekakvom akcijskom vrhuncu (a teško da može proći kao neki tamnokosi neznanac koji će komada oboriti s nogu) tako da sam se vratio po knjigu i rekao; nek’ se nosi, riskirat ću. I da vam kažem činjenicu, odmah mi je ušla u top 5 najboljih, IKAD, pročitanih krimića. Radnja uistinu ima jednu plavušu u glavnoj ulozi, ali, nažalost, mrtvu, i jednog tako fino cinično profiliranog istražitelja da je to predivno za čitanje, plus što je sadržaj generalno napet, pa ubojicu baš i ne skužite do samog kraja (iako sumnjate, ali pisac Nelson DeMille vješta baca sumnju na sve i svakoga). I onda je na red došao film. E, sad. Jedan mali, naoko nevažni problem. Ako ste čitali knjigu, onda će vam film biti dobar (ne zato što je toliko sjajan jer nije) a ako je niste čitali, onda će vam biti pravo šablonski napravljen triler (što ustvari i jest) kakvi se pojavljuju s vremena na vrijeme. Ukratko rečeno…

…netko ubije Elisabeth Campbell, kćer generala Campbella, zapovjednika vojne baze negdje na američkom Jugu i to na posve neugodan način; na otvorenom, privezanu za tlo i tako to. Srećom, tu je Paul Brenner, pomalo cinik, pomalo ironik, ali pravi vojni istražitelj kojeg će istraga odvesti u tajne vojnog vrha, ali i u otkrivanje nekih privatnih stvari. Jer, naime, Elisabeth Campbell je uspješno spavala sa svim važnijim članovima vojnog vrha u bazi, no ne zato što je bila čista ,khm, drolja, već zato da bi se osvetila za osobnu nepravdu napravljenu prije puno godina ranije. A ni ubojica ne spava dok traje istraga, tako da Brenner ima pune ruke posla.

Da potegnem odmah ručnu i zaustavim se ovdje. Ekranizacije dobrih romana uglavnom uvijek u pravilu završe prosječnim filmovima. To je i ovdje slučaj. Roman je precizna anatomija jedne istrage koja se odigrava u potpuno drugačijem okružju (vojna baza), nabijena dijalozima koji doslovce rasturaju (vjerujte mi na riječ, roman sam pročitao već najmanje 7 puta) i opakom karakterizacijom likova radi koje do kraja niste sigurni tko je ubojica. Ali, nema ubojice. Ne onakvog koji će se upletati u istragu, napadati naše istražitelje, postavljati zamke i slične stvari. To postoji samo u filmskoj verziji. To je, iskreno, bolesni znak neinspiracije, ali da se radilo o doslovnoj ekranizaciji, film bi bio prespor (i da ne govorim kako bi morao trajati najmanje 4 sata da sve pokrije). Ovako ima dinamiku, što znači da nije dosadan, ali i da bi vam za potpuniji dojam bilo bolje uzeti knjigu. Također, scenarij je dijelo proslavljenog Williama Goldmana, no neka rješenja u njemu su kriminalno loša. Završnica s bombom, napad na Brennera u njegovoj kući, napad u podrumu… kad bolje razmislim, svi dijelovi koji skrenu izvan romana strše kao djevac u javnoj kući. TO ga čini prosječnim (ni ne iznenađuje da je pokupio uglavnom loše kritike). S druge strane, John Travolta odlično je odigrao pomalo ciničnog istražitelja koji se pronađe u leglu vojne birokracije. Madeleine Stowe, meni inače jako cool glumica, ovdje baš i nije nešto posebno zablisatala jer umjesto jakog para istražitelja, dobili smo light verziju Muldera i Scully (s tim da je Travolta IPAK napravio bolji posao). Njih dvoje su u okruženju pravog glumačkog ansambla, počevši od James Woodsa, James Cromwella i Timothy Huttona koji ovakve glumačke zadatke jedu za doručak, ali koji su, uglavnom, ostali potpuno neiskorišteni. Film je koštao jezivih 95 milijuna dolara (nije mi jasno gdje je utrošen taj budget), ali uspio je postati solidni hit, što je poteglo najave nastavka. I priznajem da mi je to (još uvijek) mila ideja jer postoji i nastavak romana (koji ne govori više o bazi već o starom ubojstvu u Vijetnamu), no nekako nisam pri uvjerenju da bi ga napravili kako treba. To je već tema za drugu priču. Ovako, na prvu pomisao, ovo je zgodan mali (šablonski) triler kojeg spašavaju Travoltin nastup, galerija sporednih glumaca, intrigantna priča te je uglavnom stvarno podcijenjen (nije sjajan, ali nije baš ni TOLIKO loš) što ga čini adekvatnim materijalom za jednu brzinsku preporuku. Nakon njega, uhvatite se knjige, doživljaj će biti još bolje.

1733075,B5jGH8SUJdtW9mW4BIbKPtiqzHTDZzEtgHM7pp77xTJdMf3pUgk7xLDXZ8tKvlDi1H1IAfmPU7pckuW_8sNCwg== 1733068,IoXe6lwO0QMh6Z04p6fOKZYvOlooUZkWjQYZrXa4RHqhx6Bc2+v7wgMLdv+hcmIcSr_7eqK9guqJkPpD4fA6uw== 1733077,YbaW+S0Nk9IrXO0QCnIQawdIBHTqZL2AId_hyIjlV1i5vlLma+InCuf+WGyZGONpFG54BcGDKzs2m9EcdXUIwQ== 1733073,4ed6S3v2zWk1GD6UDxN8BlwT0pTtOMusvGW2t6vM_WRbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg==

2166700,kbAjQ2AVf2rYpUKme42Sv4p5RZ5tEmm90NM5dkbf0Rr7Y6ndrWVt3TSkakTsbdK0YDjzV1xJTYwtQa_3w1eR_w== 2166699,ZIPp_ZrhMBsQR1mNUksR_qhMKuWNa0vMvaD19GLii+37Y6ndrWVt3TSkakTsbdK0YDjzV1xJTYwtQa_3w1eR_w== 1733064,KGA8kuoMlRTexsKB8MiJpZYSkXPJlDG_aSjZB2NyY5et5nv32EGTV6zGRHbiSj4J6iXr2vhUzGnCwmhp5HRNsQ== 1733059,MqveFMRzikFV7Hc_8n63Uc1ipmVb1vLp9msrFhS3XaFwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw==

2166707,kbAjQ2AVf2rYpUKme42Sv4p5RZ5tEmm90NM5dkbf0Rr7Y6ndrWVt3TSkakTsbdK0YDjzV1xJTYwtQa_3w1eR_w== 2166705,yclV0JryrnrrvfDuNO_NYRiSMlcozjyT5wpxP95fyX7LUiAqkAXxkJMsmuoJYNQHtGeAMcKK97fbpLbH+rGI6g== 1733067,2Bx_wdjMso4zS_5pktnGl34C3oWlB4PVCXqQwHd01XjRfXEvlZLprOD9Mx5Ha3GHNTcYybJh04GQPbBKSvfyoQ== 1733062,lK6v+sYivEW5JaX_K8Cm_lhWLq+qW9MdXzNARo8WvATuwHdtONkGV7fCXrh_NOS7eKR+MnLdciUDV5eX5Nv_LQ== 1733066,oIRrpKkTj1LEzuYZ0RDuZcbNKpnWABzBFhbrqElUT0N4yH5dzGfraQSztuop7g8E2nGELzdyrhtIXcIJJUmZxQ==


l_92857_433cc504 l_92857_d9b4c015 l_92857_86b510bc

IMDb

Trailer

The Vigilante is back – with a vengence! Reče tagline na posteru. Mislim, ne možete sebe nazvati gurmanom akcijskih filmova i onda reći da ne volite Charlesa Bronsona. To je kao da volite talijansku kuhinju, ali da ne volite tjesteninu, neizvedivo i nemoguće. Ali, da je stari Charlie snimao dobre filmove, nije. Budimo iskreni, Death Wish serijal školski je primjer kako se štancaju filmove kojima je osnova tanak scenarij (ustvari ga ni nema) puno puškaranja i Charlie. Već se na Death Wish 3 vidjelo kako serijal odlazi u sfere izvan originalne priče, ali ”četvorka” je to još nadogradila – veze s originalnom nikakve, ali, iskreno, meni je zabavna jer je riječ o filmu gdje ne trebate misliti, zavaliti se i doslovce odlutati dok traje. Čitah baš da su ovi iz Cannon kompanije rekli kako Charlie nije volio glumiti, ponavljati kadrove i da mu je samo bio važan ček na kraju priče, a to se i osjeti, no on vam je kao Clint Eastwood, ne treba ni glumiti. Dovoljno je da se pojavi, mrko vas pogleda i to je to, ili ga volite ili ne, nema nekih sivih zona (nije čudo da su starog Chuck Norrisa proglasili njegovim nasljednikom) ali usprkos vidljivoj nezainteresiranosti, njegovi filmovi iz 80-ih itekako su bili gledljivi. Što gledljivi, VHS kasete su se izlizavale kad bi se pojavio neki novi naslov (točno ovaj mi stoji u maloj, ali probranoj kolekciji kaseta koji su preživjele čistku) i teško da će Charlie netko otpužiti da nije vraćao novac koji se ulagao (istina, bile su to jako skromne sume) te da je bio itekako isplativa zvijezda. A u Smrtonosnoj Želji 4, Charlie je postao Dexter Morgan….

Jer, iako čovjek više ne želi imati posla s osvetništvom, neki vrag mu ne da mira, pa tako već i sanja kako likvidirava ološ koji šeta ulicama. Nakon predoziranja slatke nevine djevojke, s čijom majkom naš junak trenutačno izlazi, i ponude tajanstvenog bogataša da radi u njegovo ime i osveti istu, Paul Kersey krenut će u čistku cijelog narko kartela koji vlada ulicama Los Angelesa. Ali, ta priča ima jedan mali preokret (koji vam, naravno, neću otkriti) no to samo proizvede još više pucnjave i, naravno, više mrtvih tijela.

Film odskače od ostatka serije jer ga nije režirao Michael Winner, redatelj prva tri nastavka, ali to baš i ne igra toliku ulogu jer ga je radio Bronsonov drugi kućni redatelj: J. Lee Thompson. Ta vam spominjem samo zato što sam slab na te redatelje B akcijskih filmova koje nitko baš ne voli spominjati, ali i zato što je Thompson sasvim korektan redatelj kad mu se radilo, radi čega ovaj naslov ima općenito dobre akcijske scene, što je nekako i najpozitivnija stvar u cijeloj priči. Radnje je već opasno predvidljivija jer taj motiv stradanja bliske osobe je već viđen u ostalim filmovima (a i radnje je opet smještena u Los Angeles, kao i drugi dio) i služi tek kao katalizator da se krene s pucnjavom. Dobra stvar je uvuđenje zgodnog negativca koji je neka vrsta sive eminencije u priči, a služi i kao podloga za mali twist u radnji. Ništa fancy, ali dovoljno da se spoemene. Ako okrenemo priču i pogledamo sve ovo baš duboko kritičnim okom, film je loš. Većina radnje služi tek kao platforma za slaganje scena ubijanja, pucnjave i poznato Bronsonovo mrko gledanje šrota kojeg treba lišiti života. Nitko tu nije ništa glumio, ne više od rutine i, da budem baš potpuno iskren, da stari Charlie nije tu, ovo ne bih pogledao više od jednog puta. Ali, kako sam ja inače slaba duša na ovakve bum-tras naslove iz zlatnog doba 80-ih, prednost je što ne komplicira puno. Malo jeftine motivacije i izvlači se oružje, no znam da dosta ljudi nije ni najmanje oduševljena ovakvim pristupom, pa ga onda ni ne mogu preporučiti baš svima. Bilo bi to jako neodgovorno s moje strane.

2166704,MqveFMRzikFV7Hc_8n63Uc1ipmVb1vLp9msrFhS3XaFwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw== 2166703,VwhFldAt9VSesTlQO1wAKSzAvqPs01Lbqbf5kCRIWjxM1xxB7m5A6C93P67YzOOjlZaKygcQDjJaG9r5Npl0GQ== 2166701,1ebr0NNurHg7pyGaqTGvKFi1mYu8tK50F3X2zZsiWwC5vlLma+InCuf+WGyZGONpFG54BcGDKzs2m9EcdXUIwQ== 320

2166702,+wriAlIJ19davfGDvXzlIufQWkKiLVaABmjAIxDq6vwCpzdB7gSn3YZw+bRYHkEGwyQHkgDu163xeErIJvHxhA== Death4_9 2166706,j8lRRzimVq0aW57pvmyVDqVmzOSWbpC9rjF0BAr1M6cCpzdB7gSn3YZw+bRYHkEGwyQHkgDu163xeErIJvHxhA== Death4_10

2166707,kbAjQ2AVf2rYpUKme42Sv4p5RZ5tEmm90NM5dkbf0Rr7Y6ndrWVt3TSkakTsbdK0YDjzV1xJTYwtQa_3w1eR_w== 2166705,yclV0JryrnrrvfDuNO_NYRiSMlcozjyT5wpxP95fyX7LUiAqkAXxkJMsmuoJYNQHtGeAMcKK97fbpLbH+rGI6g== 2166699,ZIPp_ZrhMBsQR1mNUksR_qhMKuWNa0vMvaD19GLii+37Y6ndrWVt3TSkakTsbdK0YDjzV1xJTYwtQa_3w1eR_w== 2166700,kbAjQ2AVf2rYpUKme42Sv4p5RZ5tEmm90NM5dkbf0Rr7Y6ndrWVt3TSkakTsbdK0YDjzV1xJTYwtQa_3w1eR_w==

 

 

Goldeneye (1989)

Posted: Siječanj 18, 2013 in Drama, James Bond, Ratni, TV

GOLDENEYE

IMDb

Trailer/Clip

Kad imate život zanimljiv kao i lik kojeg ste stvorili u seriji romana, onda je samo pitanje vremena kad će netko sjesti i o vama snimiti film, zar ne? No, iako je James Bond postao jako poznata roba, filmovi i Ianu Flemingu nisu bili te sreće. To je i razumljivo, on, ruku na srce, nikad nije ni vodio život kao njegov junak (gledajući filmove, ne romane) te, usprkos intrigama, nije nešto posebno zanimljiv materijal za snimanje filmova. A kad kažem ”filmova”, da, mislim na množinu. Znam ih za najmanje tri. The Secret Life of Ian Fleming, koji je došao nakon ovoga, Goldeneye, a Fleming se nadavno, točnije 2011, pojavio i u filmu Age of Heroes. Idemo redom. Goldeneye i Secret Life… pojavili su se kad je Bond franšiza pala u krizu nakon Licence To Kill, i svrha im je bila…pa, malo šlepanje na slavu, a malo i da podare uvid u život čovjeka odgovornog za poznatog lika. Treba odmah reći da je Secret Life potpuna fikcija, Ian Fleming je tu ustvari surogat Bond, u istim situacijama i referencama na serijal (glavni nemesis je kopija Larga ih Thunderballa). I loš je film, ako ćemo još iskrenije. Age of Heroes ne govori o Flemingu kao takvom već se fokusira samo na jedan mali dio njegove povijesti, stvaranje poznate 30 Commando Unit, preteče današnjeg SAS-a, elitne jedinice britanske vojske. Iako to u filmu nije spomenuto, Fleming je Bonda izvukao upravo iz tog okružja (zgodan dokumentarac Where Bond Began govori o tome) a film je dobar komad akcijskog filma koji se može gledati i bez te male povijesne činjenice. Goldeneye je, na kraju balade, i najbolji, ako ćemo se držati fakta i najbliži je onome što se može nazvati biografijom.

A govori o životu Iana Fleminga. Od njegovih mladih dana, do ulaska u Tajnu Službu, gubitku voljene žene, preseljenju na Jamajku i stvaranju James Bonda. Tko imalo zna ponešto o njegovom životu, to je to, nema nekih prevelikih izmišljanja ili odstupanja od činjenica, a jako lijepo zaokružuje sve ono što se već odavno znalo. Ipak, najbolji dijelovi filma upravo su oni gdje se radi o stvaranju romana, cijeli postupak kako je došao do njegovog imena (vidio je ime autora na knjizi o pticama) i pojašnjenja zašto ga je upotrijebio (želio je kratko i hard ime) kao i komentari njegovih prijatelja da zvuči kao vozač kamiona, a ne tajni agent (zanima me što bi Flemingovi frendovi danas rekli na to). Tu je i poznata frustracija o samim počecima pisanja u Goldeneyeu, kao i malo riječi o njegovim fascinacijama oružjem, dobrim autima i nevoljkosti da se prepusti idiličnom bračnom životu. To je više manje drugi dio filma, prvi dio je o Tajnoj Službi, ništa fancy, ali baca malo svjetla na to što je on ustvari radio (čak je organizirao i upad na njemačku podmornicu kako bi se Briti domogli famozne Enigma mašine – plan je odbijen kao preriskantan – dok SAS u stvarnosti nije izveo nešto jako slično: U571) kao i na tragičnu smrt tadašnje djevojke.

Gledano s tehničke strane, filmu se nema što posebno prigovoriti. Osim što je televizijski, pa ne očekujte spektakl kao da riječ o Bond filmovima, ali ima ponešto pirotehnike, tek toliko da uratku doda malo boje i ukusa. Najjača prednost filma je pouzdani nastup Charlesa Dancea, koji karizmatičnošću i sliči Flemingu, a ima i taj autoritet koji je ovaj imao. Od sporednih glumaca tu je Phyllis Logan koji će oni stariji prepoznati iz kultnog Lovejoya, a nešto mlađi iz aktualne Downtown Abby. Zanimljiva stvar… ovdje možete pronaći i danas ekstra popularnog Christoph Waltza u jednoj od svojih ranijih uloga. Lokacijski je pristojan, iako je pravo Goldeneye imanje u svarnosti malo prozračnije, a i može se nazvati dovoljno informativnim da zadovolji vašu znatiželju. Ako vas ne zanima što je ustvari radio tata James Bonda, onda vas neće previše zaintrigirati, no to ne bi trebala biti neka velika prepreka da ubijete sat i pol vremena špijunskim/biografskim materijalom za kojeg danas jako malo ljudi uopće zna i da postoji.

goldeneye48yf5.8034 goldeneye11fl9.3391 goldeneye18op8.994 goldeneye47ti2.1590

Mission27 Mission21 goldeneye54qg7.7591 goldeneye65bm2.3499

Mission41 Mission30

The Dirty Dozen: Next Mission (1985)

Posted: Siječanj 9, 2013 in Akcija, Ratni

l_89026_9f3714a4

IMDb

Trailer

 

Već kad sam se uhvatio nastavaka, da nastavim u istom tonu. Pretpostavljam da su svi čuli/gledali/ The Dirty Dozen, jedan od najboljih i najpoznatijih ratnih filmova koji do danas nije izgubio ama baš ništa od svojeg šarma. Vjerojatno se zna da postoje i nastavci koji, ruku na srece, nisu ni blizu kvalitete originala, ali koje možemo svrstati u onu kategoriju ”pogledaj, zabavi se dok traje i zaboravi na njega već drugi dan” jer, pa tako su i napravljeni. O njima nekom drugom prilikom jer za sada ću pažnju zadržati na drugom nastavku, onom koji je, da tako kažem, nastavio originalnu priču. Dobar/loš… vaša odluka, ali vrijedi naglasiti da je loš po jednoj stvari. Nastao je čak 18 godina nakon originala i Lee Marvin je reprizirao svoju ulogu Reissmana što je fora (uvijek je lijepo vidjeti kad se neki od originalnih glumaca vrati u nastavku) ali i nije baš jer… čovjek je stariji 18 godina, a nastavak bi se trebao odigravati koji mjesec kasnije nakon originalne misije. Pa sad vi sami pokušajte dokučiti koje su mane tolike rupe između nastavaka. Zanimljivo je da sam mislio kako je film dijelom snimljen u bivšoj Jugoslaviji, ali promašio sam nastavak. Drugi i Treći dio snimani su kod nas (u Hrvatskoj) kao i neke epizode istoimene serije. Na stranu to, koja riječ o sadržaju.

Iako vam nemam što posebno reći. Nova misija, samoubilačka, naravno, ovaj put opet iza neprijateljskih linija i cilj zadatka je ubiti nekog tamo SS/Gestapo/kojivećkurac časnika. Zašto? Oh, zato što je on mastermind iza neke akcije koja bi mogla promjeniti tijek rata (u korist Nijemaca) a ne Adolf Hitler, pa je red to spriječiti. Misija uključuje infiltraciju u neprijateljske redove, putovanje iza neprijateljskih linija, izvršenje zadatka i, ako je moguće, bijeg. Kako? Smislite sami. Ako preživite.

Prednosti filma jednostavne su – ne komplicira previše. Mane filma su – ne komplicira previše. Pojavio se u vrijeme kad je bilo popularno snimati filmove o Vijetnamskom ratu (Platoon, Hamburger Hill) i ujedno bacati kritiku na američki vojni vrh, pa izgleda kao stara škola, ona malo naivnija. Stara škola je i to što je nastavak jednog od najboljih ratnih filmova, koji je, na nesreću, rađen za televiziju (nikada mi nije bilo jasno zašto netko nije složio scenarij za pravi nastavak, kino film, koju godinu ranije) te djeluje kao šmrkavi mlađi brat starijem bad ass bratu. Priča je htjela ponoviti prethodnika, ali to je doslovce nemoguće kad vam je trajanje stucano na svega 90 minuta (original traje 180 minuta) jer morate rezati, rezati i rezati. Trening naših vojaka je srezan na par scena, pa se ne stignemo ni priviknuti na njih i već su u akciji. Kretenski potez je ubaciti i crnog vojnika (da film bude politički korektan) jer tamo gdje oni idu, u Fatherland zemlju gdje crnaca nema, to bi ih odmah stajalo glave. Akcija je korektna, ali televizijska. Nema pirotehnike, nema ni puno krvi, puškaranje je odrađeno korektno, bez nekih trikova kamere ili neke posebne dinamike, što stvara dojam osrednjosti. Ipak, ako nemate visoke kriterije, volite mrku facu Lee Marvina, nemate što raditi jedno nedjeljno poslijepodne… bit će vam kao naručen za ubit vrijeme, ali odmah da znate kako je to sve i što će vam značit u životu.

2301836,6yuwvvUzzTyarDYfSSiAJ74WK5h8SmJ14QgdQcgjxUg9XFBzVwqcUXsds9NSYsDNY3ruOmmqefLhVA86hafmjQ== 2301837,Zwgbda_jZqk8CiIEQHNHaUIKpWMzTyie5ThI7ma58AO6epR_p5BKNKraMwdzchjkxp3GOge0ydyOjPmjX3lZSA== 2301834,WQZy+_3zKEKqOXl5vO6kkN3__LI8A6RGT2pvaepNS+xM1xxB7m5A6C93P67YzOOjlZaKygcQDjJaG9r5Npl0GQ== 2301835,6yuwvvUzzTyarDYfSSiAJ74WK5h8SmJ14QgdQcgjxUg9XFBzVwqcUXsds9NSYsDNY3ruOmmqefLhVA86hafmjQ==

Mission16 Mission6 Dirtydozennextmission_guns5 Dirtydozennextmission_guns1

Mission21 Mission27 Mission30 Mission41


l_120847_50b58468 l_120847_50b58469

IMDb

Trailer

Prije nekog vremena sjeo sam i zapisao dojmove o jednom punokrvnom B filmu koji je svojedobno ispao popriličan (i neočekivan) hit u videotekama (nešto je malo zaradio i u kinima). Tom Berenger odradio je ulogu plaćenika koji se ubacuje u školski program i iznutra rastura dilere drogom koji koriste školu za svoju bazu. Naravno, kako svaka dobra ideja u Hollywoodu i visokoj produkciji zna biti iscijeđena do zadnje kapi, slična stvar se radi i u onoj B, što je dobra i loša stvar. Loša jer se obično radi o naslovima koji nemaju bog zna kako jak budžet, ali dobra jer ne igra po pravilima zarađivanja (čitaj=da se vrate glumci koji su od prvog filma napravili hit) što ispadne zanimljiva stvar. Zamjenik 2 jedan je od takvih naslova, zadržao je osnovnu ideju, ali su došli novi glumci i jednostavno napravili novo poglavlje priče (a tu sad moram zastat i zahvalit se kolegi Dragonrageu na uslugi-dvije što mi je omogućio da napokon kompletiram ovaj mali serijal) i ponovo smo dobili mali, nezavisni film koji je u svojim danima isto tako privukao dovoljno pažnje da opravda nastanak. Meni osobno je ovo nekako i najbolji nastavak, no da odmah upozorim kako ima i mana, kako to obično ide s filmovima koji se šlepaju na uspješan original.

Iako smo opet u školi, ovaj put naš zamjenik je Carl, drugi plaćenik, koji se u školski program ubacuje kako bi pronašao ubojice svojeg brata. On se pomalo junački ubacio u sprečavanje krađe automobila i popušio metak, a ono što ispočetka sliči običnoj pljački ispada lanac organiziranog kriminala koji svoj fokus ima na luksuzne automobile, a vodi ga jedan od školskih profesora iz škole u koju se Carl ubacio. Kad pročitam sve ove natpise o nasilju u školama i zakonima koji brane maloljetne delikvente, ne mogu da ne pomislim kako bi nekoliko ovakvih likova bilo k’o grom za sređivanje stvari. Maloljetni delikventi, kojima se sve popušta (primjer Luke Ritz) na kraju postanu veliki delikventi koji imaju popust zato što ih se nije smjelo dirati dok su bili mali delikventi. Svašta. Pošalješ par likova kao što je Carl i imaš mirnu školu, poslušnu klinčadiju i čist dosje, bez da će za koju godinu fino sjesti na teret držvai jer se nije reagiralo na vrijeme. Na stranu moje mišljenje…

…ovo je ipak školski primjer kako nastavak nikad nije kao original. Iako je meni slađi i draži, radi se o filmu kojemu nedostaje dosta stvari. Jedna od njih je ravnomjeran balans škola/akcija. Prvi film to je imao dosta pod kontrolom, drugi baš i nema. Školske stvari površne su i tipične (o čemu će plaćenik učiti djecu nego… plačeništvu) i ništa ekstra što se već nije vidjelo u sličnim filmovima. Akcija je u najboljem slučaju prosjek (i to zato što mi se film sviđa) te nedostaje malo bolja završnica (zato je original zaigrao u kinima, a nastavak nije) te ni ona ne predstavlja ništa što se već nije vidjelo (rutinsko je naziv koji mi pada na pamet). Svjetlija točka je meni uvijek rado viđeni Treat Williams. Čovjek nije Tom Berringer i većina ga nije mogla baš koncipirati kao ubojitog plaćenika, ali to, za čudo, liku daje neku draž jer djeluje bezazleno, dobroćudno. Williams zna i odglumiti ponešto, ne puno, ali barem nije neki tamo no name amater. Glavni negativac je B.D Wong. Za one koji prate televizijske programe prepoznat će ga kao stalni inventar serija kao što su Law&Order: SVU i Oz (ne leže mu negativci, da odmah naglasim) a glavna ženska uloga pripala je Michael Michele (koja ispada skoro pa i najjači glumački kalibar u ekipi). Malo kritike školskog sustava, malo dobrog staromodnog premlaćivanja, malo… tako, svega ostalog i dobijete 90 minuta prosječnog B filma koji će vam se svidjeti… ili neće.  Ali svejedno je jedan od boljih primjera kako se radi zgodan B film, s glumcima koji ipak znaju dvije-tri o glumi i koji su barem pokušali pokazati nešto za razliku od današnjeg štanceraja koji uglavnom nemaju voznog reda.

2189172,WQZy+_3zKEKqOXl5vO6kkN3__LI8A6RGT2pvaepNS+wukgr0i6X53wH4ohwA3gAOZmSGjIltu8m8+putdBgbSg== 2189171,hgPYXbszoLlWIdK9UPTqVxfFvPcj_vL2xL5CIm0ou9HX7J6UdoytEj46IKyBx57sSC9Kjftmcbw6lYuLX2_rBg== 2189170,rf75uI06MhuRvuEbrPEJCoNHK8z9dkzrFsAtOh4kXQieikKpPI9Pt112wst1Lq3gpOlSW4gK8peoaQp3srLcBw== 2189169,WQZy+_3zKEKqOXl5vO6kkN3__LI8A6RGT2pvaepNS+wukgr0i6X53wH4ohwA3gAOZmSGjIltu8m8+putdBgbSg==

2301833,WQZy+_3zKEKqOXl5vO6kkN3__LI8A6RGT2pvaepNS+xM1xxB7m5A6C93P67YzOOjlZaKygcQDjJaG9r5Npl0GQ== 2301832,IoXe6lwO0QMh6Z04p6fOKZYvOlooUZkWjQYZrXa4RHqhx6Bc2+v7wgMLdv+hcmIcSr_7eqK9guqJkPpD4fA6uw== 2301831,J8pewl_AL5lVjAz0EF78Zj+1+ep9VZmtno7d6guTTjRw+7oNmxMioOI6kztYzm9gPGnkVBCfYYeZ3H8jcyq0DA== 2301830,Nr1ze7vsXPICTg0DEbJMqPFeFqV+G8LJCv3lkXy+Up2bQepquqi9pZhA8gInJI1BdqSVxJsLYAg9z+cpkuJvaw==

2301837,Zwgbda_jZqk8CiIEQHNHaUIKpWMzTyie5ThI7ma58AO6epR_p5BKNKraMwdzchjkxp3GOge0ydyOjPmjX3lZSA== 2301835,6yuwvvUzzTyarDYfSSiAJ74WK5h8SmJ14QgdQcgjxUg9XFBzVwqcUXsds9NSYsDNY3ruOmmqefLhVA86hafmjQ== 2301834,WQZy+_3zKEKqOXl5vO6kkN3__LI8A6RGT2pvaepNS+xM1xxB7m5A6C93P67YzOOjlZaKygcQDjJaG9r5Npl0GQ== 2301836,6yuwvvUzzTyarDYfSSiAJ74WK5h8SmJ14QgdQcgjxUg9XFBzVwqcUXsds9NSYsDNY3ruOmmqefLhVA86hafmjQ==

Dead Again (1991)

Posted: Siječanj 7, 2013 in Misterija, Neo-Noir, Thriler

l_101669_e411289a l_0101669_32c4070b l_135433_0101669_876c0185

IMDb

Trailer

Nakon teškaša kao što je Skyfall i nešto malo manje uspješnih izleta u neke druge naslove, vrijeme da se vratim u svoj mali ured, navučem masku cinizma i ponovo posjetim nekog privatnog istražitelja da mi olakša bol i neimaštinu zanimljvih naslova za gledanje. Ovaj put je riječ o malo lakšoj verziji od običnih hardboiled nalova, ali to je ne čini manje zanimljivom, upravo suprotno. Iznenađujuće je koliko se sa malim budžetom i nekim stvarno, da tako kažem, banalnim trikovima može snimiti poprilično napet i lijepo zaokružen filmić. Ono što je još zanimljivije, film je režirao Kenneth Branagh, kojeg oni malo uporniji poznavatelji filmske umjetnosti znaju kao tipa koji je režirao hrpetinu kostimiranih komada od Šekspira (uz to da je i dobar glumac) a ovi neki noviji klinci ga mogu pronaći na redateljskim kreditima nedavnog Thora i nadolazećeg Jacka Ryana (koji preokret u karijeri, ne). I ovo mu je bio drugi redateljski pokušaj, što uspjeh čini još boljim jer film s svidio i kritici i publici. Zašto je ovo zanimljiv komad neo-noir filma? Zato što slijedi temelje žanra (privatni dekster, tajnstvena dama, zločin) ali dodaje malo začina u obliku… pa ne bih to nazvao nadnaravnim elementima, ali tu su negdje. Priča je pravi slatkiš, pa je treba malo bolje opisati.

Radnja započinje tamo negdje u 40-50 godinama prošlog stoljeća – izvršenjem smrtne kazne nad Romanom Straussom, poznatim glazbenikom koji je, kako doznajemo gledanjem novinskih naslova, ubio svoju ženu Margaret škarama. Premotavanje naprijed u sadašnjast… Mike Church (recite da to nije ime baš kao krojeno za privatnog žandara) je P.I koji spaja dane pomalo bezveznim slučajevima ljubomornih muževa i nestalim osobama. Na poziv svećenika iz sirotišta gdje je odrastao, pronađe se u poprilično zanimljivom slučaju – kod njh se pojavila žena bez sjećanja, ali malo zbubecana, imenom Grace. Mike je uzima pod svoje i oni počinju polako istraživati njezinu prošlost. Jesam rekao da Brannagh i Emma Thompson igraju iste uloge? Kao on je Roman Strauss/Mike Church, a ona Margaret Strauss/Grace? Nisam? I, povrh toga, onda su bili vjenčani. Sjajno, eto vam malo onoga što je meni fora u tom filmu. Jer, pogađate, njih dvoje su povezani su s tim starim slavnim slučajem, a nije jasno tko je tu ustvari ubojica, Mike ili Grace (ili Roman ili Margaret) ili netko treći. Da bi to doznali, morate pogledati do kraja. Vjerujte mi, isplatit će vam se vrijeme.

Prvo što mi je bilo pomalo urnebesno… ovo je američki mystery krimić, neo-noir, a u njemu uopće (ili barem gotovo) nema Amerikanaca. Sve važnije uloge glume Englezi (tu je i jedan Derek Jacobi) i jedan Kubanac (Andy Garcia). Američke boje brani, khm, Robin Williams u jednoj maloj, ali nadasve spaljenoj ulozi psihijatra koji radi u supermarketu jer je dobio otkaz iz prave prakse. Glumci su (trebam li to uopće i spominjati) svoj posao odradili vrhunski (Brannaghu nekako i leži taj detektivski štih) te je to prvi razlog zašto je ovo zgodan filmić. Drugi: priča. Detektivska, prava ”tko je to napravio” zagonetka, s dosta preokreta i sumnji među likovima da vam ne bude posve jasno tko je kriv do samog kraja (možete sumnjati). Treće: malo nadnaravnog začina. Grace ima neke flashbackove u vezi prastarog zločina, a pojavi se i hipnoza, pa malo ”to su naši prošli životi” pojašnjenje. Nema duhova. Nema putovanja kroz vrijeme. I razdoblja su dobro razdvojena upotrebnom drugačijeg filtera, da se zna razlika.Možda neće svima odgovarati ta mješavina staro/novo (tu je nekako i jedina mana) ali ne može se reći da je film išao po nekoj šabloni već viđenog. Zgodno, lijepo zaokruženo, dobro ispričano, fino odglumljeno… Više od toga nije ni potrebno reći.

2189165,1ebr0NNurHg7pyGaqTGvKFi1mYu8tK50F3X2zZsiWwC5vlLma+InCuf+WGyZGONpFG54BcGDKzs2m9EcdXUIwQ== 2189163,MqveFMRzikFV7Hc_8n63Uc1ipmVb1vLp9msrFhS3XaEtcAt+Fsvlg6ONLfyZMTzjSXWrTFvr7eQHr2OVvq3ulg== 2189162,1ebr0NNurHg7pyGaqTGvKFi1mYu8tK50F3X2zZsiWwC5vlLma+InCuf+WGyZGONpFG54BcGDKzs2m9EcdXUIwQ== 2189168,Zwgbda_jZqk8CiIEQHNHaUIKpWMzTyie5ThI7ma58AO6epR_p5BKNKraMwdzchjkxp3GOge0ydyOjPmjX3lZSA==

2189161,YLP7zQLz6ZSLuWzmze0PW+cnYRhdXbprbGh7njsvg0iMHY6n9UFdx_F1sfhwcUnP_6c6uuIOt37+Um3E6fWHFg== 2189167,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== 2189174,WQZy+_3zKEKqOXl5vO6kkN3__LI8A6RGT2pvaepNS+wukgr0i6X53wH4ohwA3gAOZmSGjIltu8m8+putdBgbSg== 2189176,WQZy+_3zKEKqOXl5vO6kkN3__LI8A6RGT2pvaepNS+xM1xxB7m5A6C93P67YzOOjlZaKygcQDjJaG9r5Npl0GQ==

2189169,WQZy+_3zKEKqOXl5vO6kkN3__LI8A6RGT2pvaepNS+wukgr0i6X53wH4ohwA3gAOZmSGjIltu8m8+putdBgbSg== 2189170,rf75uI06MhuRvuEbrPEJCoNHK8z9dkzrFsAtOh4kXQieikKpPI9Pt112wst1Lq3gpOlSW4gK8peoaQp3srLcBw== 2189171,hgPYXbszoLlWIdK9UPTqVxfFvPcj_vL2xL5CIm0ou9HX7J6UdoytEj46IKyBx57sSC9Kjftmcbw6lYuLX2_rBg== 2189172,WQZy+_3zKEKqOXl5vO6kkN3__LI8A6RGT2pvaepNS+wukgr0i6X53wH4ohwA3gAOZmSGjIltu8m8+putdBgbSg==

Breathless (1983)

Posted: Siječanj 5, 2013 in Kriminalistički, Remake

l_85276_ea8fc064 l_85276_19489d90

IMDb

Trailer

 

Moram biti iskren i priznati da mi originalni À bout de souffle (1960) ne znači baš ništa u životu, dapače, držim ga poprilično dosadnjikavim. Znam da je riječ o novo valnom francuskom filmu koji je taj imao taj neki egzistencialno minimalistički pristup, ali nikad mi nije sjeo kako treba (barem ne u tom filmu) tako da sam ga pogledao (pogledam svašta, to je najmanji problem, ako me zaintrigira) i stavio na policu ”nikad više”. I onda sam pogledao remake. I opet mi nije jasno o čemu je tako velika stvar da svi obožavaju mrziti ovaj film. OK, kužim onaj dio ”to je remake tako sjajnog filma” i kužim kad ljudi kažu da im Richard Gere ide na jetru, ali to je još samo jedan u nizu običnih, debelo promašenih krimića kakve Ameri štancaju na desetine. I kad kažem promašen, ne mislim direktno na film, njegova je radnja posve OK, samo što je izbor glumaca za noseće stupove ispao kriminalno loš i to najviše zahvaljujući scenariju koji nije isporučio ono bitno – ljubavnu kemiju glavnog para. On je djetinjasti kreten, ona je kurva koja bi bila jebena i poštena… da oprostite na mom francuskom. Ameri, da se razumijemo, znaju itekako napraviti dobar crni krimić (ne kao Englezi, ali znaju) i znaju napravit pošten ljubavni film i, ono što je nekako najrazočaravajuće, film je radio Jim McBride, koji zna složit suvisli naslov kad mu se prohtje.

Tako naš junak Jesse ukrade auto u Las Vegasu i kreće put Los Angelesa jer je imao jednu vruću noć s francuskom studenticom i zato što je ludo zaljubljen. Usput napravi mali zajeb i slučajno ustrijeli cestovng murjaka. U L.A on se lovi sa svojom ženskom, malo se natežu, a murja steže obruč oko njega. I to je otprilike to. Nema tu neke prevelike mudrosti. Naš lik se muva po ulicama L.A, nateže se s curetkom i čeka da mu netko isplati lovu da može zbrisati iz grada u pravcu Meksika. Ono što je problem… idemo mi nekim redom, ima toga dosta za reći. Za početak, glavni likovi. Jesse je lik koji vjeruje da je bogomdan tip za sve, izvlači se na šarm, dobar izgled i lajavost. Inače su takvi likovi zanimljivi, a Richard Gere zna biti OK i iskoristiv glumac… samo što su ga ovdje pretvorili u nedoraslog kretena kojeg bi najradije sami ubili. Motivacija zašto se toliko zakačio za žensku ostaje neobjašnjiva, dapače, nakon svega što vidite imate dojam da su se ludo voljeli deset godina, a ne jednu noć. Monica, Francuskinja u USA, djeluje kao da bi se povalila sa svima ako će joj to donijeti nešto dobro (jedan od njih je i njezin profesor) i većinu filma vuče nekakav kvazi moral (jer na kraju napravi nešto što je baš u tom duhu) pa bi malo bila divlja cura, pa onda je malo ludo zatreskana u Jesseja… apsolutna zbrka. I Valerie Kaprisky je loša glumica, ukočena (što objašnjava zašto nije napravila nekakvu značajniju karijeru) te uglavnom antipatična (što ona sama, što sam lik).

Dalje. Za film koji skoro cijelu svoju radnju polaže na veliku strast između dvoje likova ona se uglavnom svodi na pomalo delikventno ponašanje. Jesse je tip kojeg boli đon za budućnost, živi za trenutak, Monica samo o budućnosti razmišlja. On se ponaša kao djetinjasti klinac koji vjeruje da je Jerry Lee Lewis bog među glazbenicima (tu se čak donekle i slažemo) a Monica kao proračunata kurva koja gleda kako bi se dokopala prilike da radi s nekim poznatim arhitektom. Dva apsolutno nespojiva svijeta. Koji je pun međusobnog natezanja i dječije ljubomornih ispada te golišavih scena (za ženski dio publike, Gere se prije nije sramio pokazati willya iako ne baš u krupnom planu) koje nemaju ni strastveni naboj, ni ljubavni, a ni nešto praktični (Valerie nije nešto posebno zgodna da bi se opravdalo to što je pola filma u toplesu). Kada se u obzir uzme da je ono glavno ispalo u konačnom proizvodu poprilično izvan tračnica, gotovo je besmisleno reći što uopće vrijedi u filmu. No, kako to uvijek radim, da ne radim iznimke. Film ima OK konstrukciju, ništa lošiju ni ništa bolju od drugih krimića. Proteže se taj mladi i buntovni motiv kojeg Ameri njeguju još od vremena Bonny & Clayda, a ni zadnjih dvadesetak minuta, kad se policijski obruč počne stezati oko glavnog lika, nije loše napravljen. Ima malo napetosti i, moram priznati, jedan od stvarno boljih krajeva kakvi se danas više ne rade. I, da, soundtrack je ubojit, ali mislim stvarno ubojit. To bi otprilike bilo to. Zato sam sklon misliti kako je film pokopan zato što je remake slavnog prethodnika (da nije remake bio bi, vjerujem, puno bolje ocjenjen) a ne zato što je stvarno zbrčkan. Jedno gledanje vrijedi, ali pošteno je s moje strane naglasiti kako nište ni ne gubite ako ga preskočite.

1786914,Ew1Au+EgkhcCnRN91HfHi3IAdiDtfQoSZ289M3ycDlNeLvkr2ZIXwAC6hh_T8A2HbNJMbTn0Yqcuqqw+krDp1w== 1786918,VwhFldAt9VSesTlQO1wAKSzAvqPs01Lbqbf5kCRIWjxM1xxB7m5A6C93P67YzOOjlZaKygcQDjJaG9r5Npl0GQ== 1786922,B5jGH8SUJdtW9mW4BIbKPtiqzHTDZzEtgHM7pp77xTJdMf3pUgk7xLDXZ8tKvlDi1H1IAfmPU7pckuW_8sNCwg== 1786923,j8lRRzimVq0aW57pvmyVDqVmzOSWbpC9rjF0BAr1M6cCpzdB7gSn3YZw+bRYHkEGwyQHkgDu163xeErIJvHxhA==

1786936,vADbWDL43NRAF3Y53Z1Pp1Z76LkGhMHep_p_6W7601FwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw== 1786937,94U6YpHIF+CNCWp4GKnMnkYolD4TQoevtACYGxv3rr6t5nv32EGTV6zGRHbiSj4J6iXr2vhUzGnCwmhp5HRNsQ== 1786927,B5jGH8SUJdtW9mW4BIbKPtiqzHTDZzEtgHM7pp77xTJdMf3pUgk7xLDXZ8tKvlDi1H1IAfmPU7pckuW_8sNCwg== 1786932,UGbQiHO+ZxpDcVwbqm9__soBP2Tcq1mWNHJTX3YQgFfW9fC5uMR0R6MVhU9ZiXqM12AxECZljuiSY18QHn5l7g==

5090293,Q9dpB8jitxuDkdRiMYAXLdPnWFqRtVXKAO28Io7_jhBbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 5074499,Pf8+N7SxWKI7paHAbYqIP27GFaHodnUoDXehHEiJCkdhHm2Ii+I9LMEiWUXbTDU0l348UG7Q6XzVwDdY48zI9Q== 5090281,4ed6S3v2zWk1GD6UDxN8BlwT0pTtOMusvGW2t6vM_WRbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 5090290,Q9dpB8jitxuDkdRiMYAXLdPnWFqRtVXKAO28Io7_jhBbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg==

Skyfall (2012)

Posted: Siječanj 1, 2013 in Akcija, Avantura, James Bond

l_1074638_bcf6732c l_1074638_12326d43 l_1074638_7813f16b l_1074638_7d3651bc

IMDb

Trailer

Da započnemo Novu 2013 kako treba, s malo engleskog stila i eksplozivno, kako dolikuje prigodi. Pošto ja baš i nisam nešto ekstra brz za pisanjem o novim filmovima na ovim stranicama (ono što završi uglavnom je ”posao” za moje kolege u službi njegova Veličanstva FAK) ali kao dugogodišnji uživalac u avanturama najtajnijeg svjetskog agenta, i pošto sam već pisao o nekoliko filmova, da ubacim malo raznolikosti jer Skyfall, kako trenutačno stvari stoje, ide pod najbolje onog što je 2012 ponudila, a najbolji zaslužuje da o njemu piše najbolji (zanemarite lažnu skromnost, nikad joj nisam bio sklon) te složiti nekoliko riječi dojmova, trivija, glasina i običnih amaterskih zaključaka (znate već, sve ono što obično možete pročitati ovdje) ispada gotovo najbolji način da se starta nova filmska godina, a malo i riješi mamurluka koji vreba tu u pozadini. A Skyfall je ovih dana prešao magičnu brojku od milijarde dolara svjetske zarade, što me odmah podsjetilo na starog Arnija i njegovu jednu prastaru izjavu kako je James Bond mrtav te da je on James Bond za nove generacije (bilo je to ljeta 199-i neke kad je izašao njegov True Lies) te danas to djeluje… luckasto (riječi koje je jednom prilikom upotrijebio i Pierce Brosnan) kad se u obzir uzme da najbolji dani za agenta 007 tek dolaze (osim ako ne zajebu nešto kao skoro s Quantum of Solance) a, iako nisam baš neki pobornik isticanja box office zarade kao znak uspjeha, baš je lijepo imati predstavnika za hvalu među svim onim silnim plavim Štrumfovima (aka Avatar) ili disco kuglama koje se ovih dana prodaju pod vampire. Enyhoo, da je riječ o baš ono, filmu bez ijedne mane, nije, ali kad prednosti nadglasavaju iste, onda znate da je riječ o izvan serijskom proizvodu.

Za početak se može napomenuti da baš nisam obožavatelj filmova koji prate aktualne trendove, a kad redatelj (Sam Mendes) naglasi kako mu je cilj bio napraviti Bonda koji će za serijal značiti ono što je The Dark Knight značio za super hero filmove, odmah mi se upale zvona za uzbunu. Doduše, ne u kompletu, James Bond je već nekoliko puta stajao na loptu i odlazio u sfere realnog (Timothy Dalton je tu rasturio) i još jedan takav pokušaj ne znači nikakvo otkrivanje tople vode, samo što malo živcira da je to napravljeno zato što je to, eto, trenutačno popularno. No, filmu nije naškodilo, dapače, kako je Casino Royale još uvijek najbolji Bond od Daniela Craiga (moj imenjak, zna čovjek znanje) jedno vrijeme se planiralo napraviti serija filmova koja bi povezala jednu zločinačku organizaciju kao glavnog neprijatelja (bilo je to već u starim filmovima: SPECTRA) ali se od toga odustalo (zato što je Zrno Utjehe bio… malo lošiji od zamišljenog) što je Skyfall učinilo zanimljivim. Umjesto cijele zločinačke organizacije, imamo jednog izdvojenog tipa (plavi Javier Bardem) koji ima neke stare račune s Bondovom šeficom M (Judy Dench, jako dobra karika Bond filmova još tamo od Brosnana) i dosta povezanu priču koja ne komplicira. Određene mane su u motivaciji glavnog negativca: malo se ponaša kao da bi ubio M na licu mjesta, a malo kao da bi je… čuvao kao vlastitu majku. Bardem je svoju ulogu odigrao zavidno… majstorski (nije baš lagano biti prvi gay negativac) i dobro je što su ga spustili na zemlju (iako ostaje misterija zašto bi takav okrutni mastermind kriminala samo tako sve riskirao da se osveti M – na takav način) jer je dobra konkurencija prizemljenom Bondu. A kad kažem prizemljenom, onda to mislim stvarno. Bond je ovdje polomljen kao plastična Barbika, izubijan, ustrijeljen, zamalo utopljen, razbucan k’o beba zvečku… shvatili ste, ne. Baš je ono gušt gledati supersosobnog agenta kako ne može pogoditi metu udaljenu deset koraka. Već kad sam kod tih likova, friška inovacija je i njegov odnos s novim Qurtermasterom (poznatijim kao Q) jer jedan je mladi svijet, a drugi je stari dinosaur i, što je najbolje, kad se sudare, surađuju kao ruka i rukavica (iako je onaj trik s kodiranim pištoljem već viđen u Licence to Kill). A već kad sam kod odnosa među likovima… tu je i Miss Moneypenny, jedan prastari element Bond filmova (ono njihovo poznato verbalno nadmudrivanje) koji, u malo ispoliranom izdanju, izgleda k’o grom (a da ne spominjem i kako je pozadina svjetski poznate tajnice puno ubojitija nego se to moglo zaključiti na prvi pogled). Stara ekipa je opet na broju (plus uvijek rado viđeni Ralph Finnes kao klasični engleski birokrat, koji na kraju postane malo manji birokrat, i neočekivana pomoć našem junaku u brobi da sačuva integritet britanskog imperija.

Osim priče koja ne komplicira, tu je i podjela filma. Podijela da uvod predstavlja gotovo klasičnog Bonda na kakvog smo navikli (zračne akrobacije, potjere, tučnjave i pucnjave) da bi onda doživio jedno gadno zaustavljanje, pa prebacivanje u nešto realnije sfere, zaokružujući to finim, old school obračunom na izoliranom imanju. Akcija kao takva nije dominantni element, a napravljeno je i par stvarno cool fora dok traje (tučnjava dva lika u neboderu dok vidimo samo njihove sjene), a tu je i mali hat tip za stare fanove jer kad vidite onaj srebreni Ashton Martin morate osjetiti tračak nostalgije (a bogme onda se i po jedini put u cijelosti čuje ona poznata Bond tema – na električnoj gitari), a već kad sam tu, odmah da se baci i mala zahvala Ianu Flemingu. Zašto njemu, pitate se vi. Zato što je čovjek nakon gledanja Dr.No ostao toliko impresioniran Sean Conneryem da je u idućih par romana i priča (prije nego je umro) prilagodio Bondovo porijeklo, pretvorivši ga u Škota. Mi sretni, Škoti sretni, svi sretni. Ono što bih sad trebao reći jeste koja o manama. Doduše, ni nema ih, ako ćemo iskreno, a jedino što mogu ovako na prvu ruku napomenuti jesu neka scenaristička rješenja koja djeluju malo smiješno – uzmete bilo koji motor s ulice i on će ispasti prava pila, u tučnjavi na krovu vlaka uvijek možete pronaći komad lanca da njime mlatnete protivnika, a bogme je i negativac vidovit kad zna kud postavit bombu da uruši podzemni vlak (valjda je planirao da će ga Bond baš na tom mjestu skoro sustići) ali u kontekstu cijelog filma – to su zanemarive, pomalo zabavne sitnice. Pošto je film postao dostupan na alternativnim izvorima baš pred samo Novu godinu, nadam se da ste i vi (kao što sam ja) ispružili svoje pohlepne ručice i ugrabili ga te ga pogledali u okruženju toplog doma dok su na ulicama balavi klinci jakim petardama raznosili svoje nejake rućice (bravo tate i mame ovog svijeta) jer ako niste… ispravite to prvom mogućom prilikom.

Što da vam kažem na kraju osim Sretna 2013 godina, narode, nadam se da nas čega dobra filmska godina te da ćemo se i dalje susretati na ovim stranicama. Lijep pozdrav.

Mali dodatak pošto je novi Bond izazvao dobrano zanimanje, riječ-dvije od mojih sup(a)utnika blogera:

Recenzija 1.

Recenzija 2.

4894590,Y7C19QhIl+qfpvpA7g_6JjO2jkDv0tA0y2sJPbUNKJ4yD7Q6YzbykyB2ZPY_LNa9TU8h7HSuj3sf1_VfdzcBQg== 5018049,ZbY02W8OUpigCU_vE4JhTUxXsrxsFg+vPbCJIkHCMiN6KJJmgbQFftbCjC9XlGJP383qGpN18GGhtEsA5K2ruQ== 4984517,L6glvGQIZr56JQ4_tDphIUyJGEqAL6aKtyTkollvij4cdz274Yc0kkiuV8RdKtqcGawYEzfwGPN4Ynq60ArLsA== 4984516,YEZuB6_CRb9ZXSnNVSJ3aJj2vEYDtCsPVA8bd1C1OmsKYWLWEwz_H1LqlROZJuqNveJ3MEqtGbb6EQccbWBKXw==

5074498,Q9dpB8jitxuDkdRiMYAXLdPnWFqRtVXKAO28Io7_jhBbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 5067655,wKpm7TYthQxtACO83ffOLeXEoevgMGAgucOx_HCiyUfsUllUqkjhfsVB6Myo+Mxy4acUhN4mCMOmQ4oV9OMkZA== 5067651,Q9dpB8jitxuDkdRiMYAXLdPnWFqRtVXKAO28Io7_jhBbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 5067648,Q9dpB8jitxuDkdRiMYAXLdPnWFqRtVXKAO28Io7_jhBbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg==

5090293,Q9dpB8jitxuDkdRiMYAXLdPnWFqRtVXKAO28Io7_jhBbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 5090290,Q9dpB8jitxuDkdRiMYAXLdPnWFqRtVXKAO28Io7_jhBbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 5074499,Pf8+N7SxWKI7paHAbYqIP27GFaHodnUoDXehHEiJCkdhHm2Ii+I9LMEiWUXbTDU0l348UG7Q6XzVwDdY48zI9Q== 5090281,4ed6S3v2zWk1GD6UDxN8BlwT0pTtOMusvGW2t6vM_WRbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg==