Dead Again (1991)

IMDb

Trailer

Nakon teškaša kao što je Skyfall i nešto malo manje uspješnih izleta u neke druge naslove, vrijeme da se vratim u svoj mali ured, navučem masku cinizma i ponovo posjetim nekog privatnog istražitelja da mi olakša bol i neimaštinu zanimljvih naslova za gledanje. Ovaj put je riječ o malo lakšoj verziji od običnih hardboiled nalova, ali to je ne čini manje zanimljivom, upravo suprotno. Iznenađujuće je koliko se sa malim budžetom i nekim stvarno, da tako kažem, banalnim trikovima može snimiti poprilično napet i lijepo zaokružen filmić. Ono što je još zanimljivije, film je režirao Kenneth Branagh, kojeg oni malo uporniji poznavatelji filmske umjetnosti znaju kao tipa koji je režirao hrpetinu kostimiranih komada od Šekspira (uz to da je i dobar glumac) a ovi neki noviji klinci ga mogu pronaći na redateljskim kreditima nedavnog Thora i nadolazećeg Jacka Ryana (koji preokret u karijeri, ne). I ovo mu je bio drugi redateljski pokušaj, što uspjeh čini još boljim jer film s svidio i kritici i publici. Zašto je ovo zanimljiv komad neo-noir filma? Zato što slijedi temelje žanra (privatni dekster, tajnstvena dama, zločin) ali dodaje malo začina u obliku… pa ne bih to nazvao nadnaravnim elementima, ali tu su negdje. Priča je pravi slatkiš, pa je treba malo bolje opisati.

Radnja započinje tamo negdje u 40-50 godinama prošlog stoljeća – izvršenjem smrtne kazne nad Romanom Straussom, poznatim glazbenikom koji je, kako doznajemo gledanjem novinskih naslova, ubio svoju ženu Margaret škarama. Premotavanje naprijed u sadašnjast… Mike Church (recite da to nije ime baš kao krojeno za privatnog žandara) je P.I koji spaja dane pomalo bezveznim slučajevima ljubomornih muževa i nestalim osobama. Na poziv svećenika iz sirotišta gdje je odrastao, pronađe se u poprilično zanimljivom slučaju – kod njh se pojavila žena bez sjećanja, ali malo zbubecana, imenom Grace. Mike je uzima pod svoje i oni počinju polako istraživati njezinu prošlost. Jesam rekao da Brannagh i Emma Thompson igraju iste uloge? Kao on je Roman Strauss/Mike Church, a ona Margaret Strauss/Grace? Nisam? I, povrh toga, onda su bili vjenčani. Sjajno, eto vam malo onoga što je meni fora u tom filmu. Jer, pogađate, njih dvoje su povezani su s tim starim slavnim slučajem, a nije jasno tko je tu ustvari ubojica, Mike ili Grace (ili Roman ili Margaret) ili netko treći. Da bi to doznali, morate pogledati do kraja. Vjerujte mi, isplatit će vam se vrijeme.

Prvo što mi je bilo pomalo urnebesno… ovo je američki mystery krimić, neo-noir, a u njemu uopće (ili barem gotovo) nema Amerikanaca. Sve važnije uloge glume Englezi (tu je i jedan Derek Jacobi) i jedan Kubanac (Andy Garcia). Američke boje brani, khm, Robin Williams u jednoj maloj, ali nadasve spaljenoj ulozi psihijatra koji radi u supermarketu jer je dobio otkaz iz prave prakse. Glumci su (trebam li to uopće i spominjati) svoj posao odradili vrhunski (Brannaghu nekako i leži taj detektivski štih) te je to prvi razlog zašto je ovo zgodan filmić. Drugi: priča. Detektivska, prava ”tko je to napravio” zagonetka, s dosta preokreta i sumnji među likovima da vam ne bude posve jasno tko je kriv do samog kraja (možete sumnjati). Treće: malo nadnaravnog začina. Grace ima neke flashbackove u vezi prastarog zločina, a pojavi se i hipnoza, pa malo ”to su naši prošli životi” pojašnjenje. Nema duhova. Nema putovanja kroz vrijeme. I razdoblja su dobro razdvojena upotrebnom drugačijeg filtera, da se zna razlika.Možda neće svima odgovarati ta mješavina staro/novo (tu je nekako i jedina mana) ali ne može se reći da je film išao po nekoj šabloni već viđenog. Zgodno, lijepo zaokruženo, dobro ispričano, fino odglumljeno… Više od toga nije ni potrebno reći.