The Dirty Dozen: Next Mission (1985)

IMDb

Trailer

 

Već kad sam se uhvatio nastavaka, da nastavim u istom tonu. Pretpostavljam da su svi čuli/gledali/ The Dirty Dozen, jedan od najboljih i najpoznatijih ratnih filmova koji do danas nije izgubio ama baš ništa od svojeg šarma. Vjerojatno se zna da postoje i nastavci koji, ruku na srece, nisu ni blizu kvalitete originala, ali koje možemo svrstati u onu kategoriju ”pogledaj, zabavi se dok traje i zaboravi na njega već drugi dan” jer, pa tako su i napravljeni. O njima nekom drugom prilikom jer za sada ću pažnju zadržati na drugom nastavku, onom koji je, da tako kažem, nastavio originalnu priču. Dobar/loš… vaša odluka, ali vrijedi naglasiti da je loš po jednoj stvari. Nastao je čak 18 godina nakon originala i Lee Marvin je reprizirao svoju ulogu Reissmana što je fora (uvijek je lijepo vidjeti kad se neki od originalnih glumaca vrati u nastavku) ali i nije baš jer… čovjek je stariji 18 godina, a nastavak bi se trebao odigravati koji mjesec kasnije nakon originalne misije. Pa sad vi sami pokušajte dokučiti koje su mane tolike rupe između nastavaka. Zanimljivo je da sam mislio kako je film dijelom snimljen u bivšoj Jugoslaviji, ali promašio sam nastavak. Drugi i Treći dio snimani su kod nas (u Hrvatskoj) kao i neke epizode istoimene serije. Na stranu to, koja riječ o sadržaju.

Iako vam nemam što posebno reći. Nova misija, samoubilačka, naravno, ovaj put opet iza neprijateljskih linija i cilj zadatka je ubiti nekog tamo SS/Gestapo/kojivećkurac časnika. Zašto? Oh, zato što je on mastermind iza neke akcije koja bi mogla promjeniti tijek rata (u korist Nijemaca) a ne Adolf Hitler, pa je red to spriječiti. Misija uključuje infiltraciju u neprijateljske redove, putovanje iza neprijateljskih linija, izvršenje zadatka i, ako je moguće, bijeg. Kako? Smislite sami. Ako preživite.

Prednosti filma jednostavne su – ne komplicira previše. Mane filma su – ne komplicira previše. Pojavio se u vrijeme kad je bilo popularno snimati filmove o Vijetnamskom ratu (Platoon, Hamburger Hill) i ujedno bacati kritiku na američki vojni vrh, pa izgleda kao stara škola, ona malo naivnija. Stara škola je i to što je nastavak jednog od najboljih ratnih filmova, koji je, na nesreću, rađen za televiziju (nikada mi nije bilo jasno zašto netko nije složio scenarij za pravi nastavak, kino film, koju godinu ranije) te djeluje kao šmrkavi mlađi brat starijem bad ass bratu. Priča je htjela ponoviti prethodnika, ali to je doslovce nemoguće kad vam je trajanje stucano na svega 90 minuta (original traje 180 minuta) jer morate rezati, rezati i rezati. Trening naših vojaka je srezan na par scena, pa se ne stignemo ni priviknuti na njih i već su u akciji. Kretenski potez je ubaciti i crnog vojnika (da film bude politički korektan) jer tamo gdje oni idu, u Fatherland zemlju gdje crnaca nema, to bi ih odmah stajalo glave. Akcija je korektna, ali televizijska. Nema pirotehnike, nema ni puno krvi, puškaranje je odrađeno korektno, bez nekih trikova kamere ili neke posebne dinamike, što stvara dojam osrednjosti. Ipak, ako nemate visoke kriterije, volite mrku facu Lee Marvina, nemate što raditi jedno nedjeljno poslijepodne… bit će vam kao naručen za ubit vrijeme, ali odmah da znate kako je to sve i što će vam značit u životu.