Deckard
IMDb
Trailer
Postoji cijela jedna priča vezana uz ovaj film, poduža. Počelo je sa slučajnim odlaskom u gradsku knjižnicu i uočavanjem naslova knjige po kojoj je film nastao. Naravno, tada sam mislio nešto drugo. Naslov sugerira nešto sasvim drugo, a korice dotične knjige izgledaju ovako: vojna zelena boja i na njoj plavuša duge kose odjevena u maskrinu odoru. Nisam ni pomirisao sadržaj jer mi je vuklo na jedan od onih ljubića koji za aktere imaju ho-ruk curu i garavog neznanca koji je obore s nogu i onda skuže da ne mogu živjeti jedno bez drugog. Onda sam negdje na TV-u (ili čak pročitao u novinama) da je John Travolta pristao odraditi ulogu u filmu ”Generalova Kći”, što mi je malo podiglo znatiželju. Travolta, naravno, nije cijepljen od lošeg odabira uloga, ali onda je bio na nekakvom akcijskom vrhuncu (a teško da može proći kao neki tamnokosi neznanac koji će komada oboriti s nogu) tako da sam se vratio po knjigu i rekao; nek’ se nosi, riskirat ću. I da vam kažem činjenicu, odmah mi je ušla u top 5 najboljih, IKAD, pročitanih krimića. Radnja uistinu ima jednu plavušu u glavnoj ulozi, ali, nažalost, mrtvu, i jednog tako fino cinično profiliranog istražitelja da je to predivno za čitanje, plus što je sadržaj generalno napet, pa ubojicu baš i ne skužite do samog kraja (iako sumnjate, ali pisac Nelson DeMille vješta baca sumnju na sve i svakoga). I onda je na red došao film. E, sad. Jedan mali, naoko nevažni problem. Ako ste čitali knjigu, onda će vam film biti dobar (ne zato što je toliko sjajan jer nije) a ako je niste čitali, onda će vam biti pravo šablonski napravljen triler (što ustvari i jest) kakvi se pojavljuju s vremena na vrijeme. Ukratko rečeno…
…netko ubije Elisabeth Campbell, kćer generala Campbella, zapovjednika vojne baze negdje na američkom Jugu i to na posve neugodan način; na otvorenom, privezanu za tlo i tako to. Srećom, tu je Paul Brenner, pomalo cinik, pomalo ironik, ali pravi vojni istražitelj kojeg će istraga odvesti u tajne vojnog vrha, ali i u otkrivanje nekih privatnih stvari. Jer, naime, Elisabeth Campbell je uspješno spavala sa svim važnijim članovima vojnog vrha u bazi, no ne zato što je bila čista ,khm, drolja, već zato da bi se osvetila za osobnu nepravdu napravljenu prije puno godina ranije. A ni ubojica ne spava dok traje istraga, tako da Brenner ima pune ruke posla.
Da potegnem odmah ručnu i zaustavim se ovdje. Ekranizacije dobrih romana uglavnom uvijek u pravilu završe prosječnim filmovima. To je i ovdje slučaj. Roman je precizna anatomija jedne istrage koja se odigrava u potpuno drugačijem okružju (vojna baza), nabijena dijalozima koji doslovce rasturaju (vjerujte mi na riječ, roman sam pročitao već najmanje 7 puta) i opakom karakterizacijom likova radi koje do kraja niste sigurni tko je ubojica. Ali, nema ubojice. Ne onakvog koji će se upletati u istragu, napadati naše istražitelje, postavljati zamke i slične stvari. To postoji samo u filmskoj verziji. To je, iskreno, bolesni znak neinspiracije, ali da se radilo o doslovnoj ekranizaciji, film bi bio prespor (i da ne govorim kako bi morao trajati najmanje 4 sata da sve pokrije). Ovako ima dinamiku, što znači da nije dosadan, ali i da bi vam za potpuniji dojam bilo bolje uzeti knjigu. Također, scenarij je dijelo proslavljenog Williama Goldmana, no neka rješenja u njemu su kriminalno loša. Završnica s bombom, napad na Brennera u njegovoj kući, napad u podrumu… kad bolje razmislim, svi dijelovi koji skrenu izvan romana strše kao djevac u javnoj kući. TO ga čini prosječnim (ni ne iznenađuje da je pokupio uglavnom loše kritike). S druge strane, John Travolta odlično je odigrao pomalo ciničnog istražitelja koji se pronađe u leglu vojne birokracije. Madeleine Stowe, meni inače jako cool glumica, ovdje baš i nije nešto posebno zablisatala jer umjesto jakog para istražitelja, dobili smo light verziju Muldera i Scully (s tim da je Travolta IPAK napravio bolji posao). Njih dvoje su u okruženju pravog glumačkog ansambla, počevši od James Woodsa, James Cromwella i Timothy Huttona koji ovakve glumačke zadatke jedu za doručak, ali koji su, uglavnom, ostali potpuno neiskorišteni. Film je koštao jezivih 95 milijuna dolara (nije mi jasno gdje je utrošen taj budget), ali uspio je postati solidni hit, što je poteglo najave nastavka. I priznajem da mi je to (još uvijek) mila ideja jer postoji i nastavak romana (koji ne govori više o bazi već o starom ubojstvu u Vijetnamu), no nekako nisam pri uvjerenju da bi ga napravili kako treba. To je već tema za drugu priču. Ovako, na prvu pomisao, ovo je zgodan mali (šablonski) triler kojeg spašavaju Travoltin nastup, galerija sporednih glumaca, intrigantna priča te je uglavnom stvarno podcijenjen (nije sjajan, ali nije baš ni TOLIKO loš) što ga čini adekvatnim materijalom za jednu brzinsku preporuku. Nakon njega, uhvatite se knjige, doživljaj će biti još bolje.
Deckardov Kutak 
