Arhiva za Veljača, 2013

Turk 182! (1985)

Posted: 24 veljače, 2013 in Drama, Timothy Hutton

l_124647_0087800_2c004f5b l_90217_ec852cec l_90217_709ca59f

IMDb

Trailer

Danas imamo Anonymouse koji, osim što koriste upečatljive maske, ni ne rade bog zna što kreativno (ako sad sruše ovaj blog bit će to potvrda mojih riječi) i koji vole slati medijska upozorenja preko you tubea. OK, svatko ima svoje veselje, ali nepravda malog čovjeka oduvijek je zanimljiv materijal za filmski svijet. Denzel je svojedobno uzeo medicinsko osoblje za taoce u patetičnom John Q – ništa protiv filma, ali kad vam Denzel glumi oca u financijskim problemima, pa mu na glavu bacite pola neba, već unaprijed znate da to neće biti ozbiljnih poteza za ukazivanje problematike – iako je lijepo oslikao stanje oko medicinskog osiguranja u bolnici. Ali prije njega i prije Anonymousa bila je još jedna opcija revolta – grafiti. Stick it to the Man riječima, slikama i javnim porukama. Grafiti su nekad bili javno zlo, dok netko nije skužio da se među onim koji ih crtaju ima i pravih umjetnika, pa su grafiti postali neka vrsta umjetnosti, što nekako pobije ono da bi vi trebali biti buntovnik protv sustava.  Ali borba malog čovjeka protiv velikog zlog sustava oduvijek je bila zanimljiva iz jednog drugog razloga – ljudi trebaju junake u vrijeme kad junaka više nema, a još više vole odmetnike koji idu protiv sustava. Hej, snimiti film o tome je nakon svega toga piss of cake. Što se tiče ovog naslova, držim ga na oku već neko vrijeme. Tematika mi je zanimljiva, tu je i Timothy Hutton (kojeg cijenim zato što je strašan glumac i obično podcjenjen u odnosu na kolege) a ima i taj outlaw štih koji mi je još zanimljiviji od ukazivanja na probleme određenih državnih sustava. Sad se vi pitati o čemu ja to točno pričam, ne, pa da vas upoznam s Turkom.

Jimmy Lynch je jedna vrsta hohštaplera koji tako malo zuji uokolo i, što kaže njegov brat, ubija vrijeme ništa ne završavajući. Kada mu stariji brat nastrada u požaru spašavajući dijete, Jimmy će neočekivano pronaći novu svrhu svojeg postojanja. Naime, zato što je bio izvan dužnosti i zato što je bez razmišljanja uletio u požar, njegov brat biva optužen od gradonačelnika osobno da je pijanac i time mu uskraćuju sva prava: mirovinu, zdravstvenu njegu i benificije koje ima po zakonu. Jimmy će tako krenuti u kampanju blamiranja gradonačelnika raznim domišljatim stvarima: grafitima, natpisima i javnim porukama, potpisujući se kao Turk 182 (kombinacija bratova nadimka i broj njegove značke). Iako je Jimmyju cilj bio osramotiti samo gradonačelnika, Turk neočekivano postaje simbol slobode govora, nešto kao Batmanov znak, što će mladog klinca staviti pod istragu, ali i zadnju životnu prepreku: može li izvesti zadnji Turk ”napad” i dokazati svijetu (gradu New Yorku) kako slobodu govora ne može ništa zaustaviti.

Ovo je cool film, kad se sve zajedno zbroji, jedna od onih drama koje vješto izbjegavaju zamku da budu patetične, sladunjave i moralno odgovorne, ali u tom procesu od jako dobre drame postane malo ”over the top” drama. Zašto? Nekim redom rečeno, Turk izvodi stvari koje bi za jednog klinca bile stvarno malo previše (pentranje po zgradama, dostupnost nekih tehničkih stvari) i u drugoj polovici jedan dio filma govori samo o njegovim ”uspjesima”. Dobra je stvar što ovdje nema globalnih motiva, Jimmyjeve akcije vezane su uz njegovog brata i radi njega to i radi, bez želje da ima slavu, lovu i komade. Uvodni dio filma sasvim je pristojna drama koja govori o tom sustavu benificija, mirovine i zasluga te kako se zbog tehničkih stvari sve to može izgubiti (kao kad uplaćujete zdravstveno osiguranje i onda vam kažu da nemaju stavku o tome što ako vas udari kamion, pa ne dobijete ništa jer vas nije udario auto). Jimmy nije ideal i uzor, ali je mlad i njegovo hohštaplerstvo djeluje prirodno, kao i posvećenost da naglasi svoje. Naravno, to bi qurtza nešto vrijedilo da ga nije odigrao Hutton koji, kad je glavni za glumačkim kormilom, zna itekako pokazati prirodni talent (nije onaj Oscar zaletio zato što ima lijepe oči) no bilo bi nepravedno izostaviti i još jednu legendu: Roberta Uricha kao njegovog brata, kojeg nije baš lagano za voljeti jer ima karakter nepredvidljiv kao petarda. Tu je ušetala i man eater Samantha (iliti Kim Cattrall) kao ljubavni interes našeg junaka te legenda Peter Boyle kao glavni lovac na anonimnog grafiti-heroja. Pristojna drama, koja dosta spretno (iako ne savršeno) miješa društvenu angažiranost i buntovništvo, nadopunjena jakim glumačkim imenima trebala bi biti dovoljna za jedno gledanje, a tko zna… Možda i sami poželite krenuti u pokoje ispravljanje nepravde naoružani limenkama boje.

2097511,e037NFsh+Krq06U7tnE3LMvUmnWzIKMK6lhhB+S0g9uMHY6n9UFdx_F1sfhwcUnP_6c6uuIOt37+Um3E6fWHFg== 2097512,MqveFMRzikFV7Hc_8n63Uc1ipmVb1vLp9msrFhS3XaFwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw== 2097513,WQZy+_3zKEKqOXl5vO6kkN3__LI8A6RGT2pvaepNS+xM1xxB7m5A6C93P67YzOOjlZaKygcQDjJaG9r5Npl0GQ== 2097514,cMc2Q4b_CzaajgpdEY_avNmH5NgwtfzP7DCe6p3GQF5dMf3pUgk7xLDXZ8tKvlDi1H1IAfmPU7pckuW_8sNCwg==

2097515,6iGnVQeFyzFlzpCT75_5xujK6tP8G8ttg77ULNENDHqNLCuMe9dOulg7+qzq9tJ7WroLIafwPOXqaJEsd2LS4Q== 2097516,94U6YpHIF+CNCWp4GKnMnkYolD4TQoevtACYGxv3rr6t5nv32EGTV6zGRHbiSj4J6iXr2vhUzGnCwmhp5HRNsQ==


7PsLp1yU2qHrfLLO l_87800_6862f1cf l_102729_77d191e0 l_124647_0087800_2c004f5b

IMDb

Trailer

Prije već oho-ho vremena rekao sam sam sebi da nikad neću sjesti i napisati nešto o nijednom od filmova iz serijala Strava u Ulici Brijestova. Ima ljudi koji su već pisali o njemu, ima ljudi koji će pisati o njemu, ima ljudi koji znaju što žele reći o njemu i to je to, odluka je donešena, poštovana sve do trenutka dok nisam pogledao (ponovo) ovaj remake iz 2010 godine. Razlozi zašto sam to napravio pošto mi ni na prvo gledanje nije sjeo nikako nisu bitni (ili ćeš gledati film ili ćeš spavati vani razlozi) ali tokom gledanja, prisjetio sam se kako je taj sklepani jad i očaj trebao dobiti nastavak, pa me nekako zanimalo što se s tim dogodilo. Jer remake nije loše prošao na box officeu, da budem iskreni, a kad se to dogodi, pa, svi znamo što slijedi. Ipak, iznenađenje-iznenađenje, od nastavka nema ni traga ni glasa, nekako je krepao putom do realizacije, što je jedna od stvarno rijetkih dobrih vijesti koje dolaze iz tog ”rimejkamo sve živo” svijeta. Doduše, vjerujem da je nastavak otišao u koš za smeće (barem za sad) zato što je remake dobio tonu-dvije loših kritika, ali to je ionako nuspojava kad uspijete od jednog od najutjecajnijih slesher horora napraviti skoro pa negledljivu papazjaniju. Iako je i original imao stvar-dvije koje su svojedobno bile pomalo škakljive (Freddy je i originalno trebao biti, kako čujem, chester the molester, pa je doživio transformaciju u djeco-ubojicu) one su tamo ispale k’o grom dobre. U rimjeku nisu. Jer, budime realni, niti je Freddy plačljiva pičkica, niti je smrtno ozbiljan, niti je ušminkani monster koji bi trebao ganjati gomilu emo klinaca. Freddy je… Freddy, sadistički killer koji uživa u onom što radi, a ne jebena pedofilčina, molim lijepo. No, zašto je original tako dobar? Ustvari, to je dobro pitanje.

Možemo početi i s tim da je Freddy jedan od najmaštovitijih killera koji su se pojavili u svim tim serijalima koji eksploatiraju ideju o nekon čudaku koji ubija klince. On je tip kojeg ne bi htjeli susresti uživo, ali to ionako nije problem jer lik ubija u snovima, što je još jedan originalni plus u cijeloj priči. Wes Craven se danas spominje, uz Carpentera i Romera, kao jedan od rodonačelnika modernog slasher horora. Craven je lik s jednom idejom, kao i Romero, koji reciklira ono što je prvi put napravio dobro. Iako je meni osobno Scream jako dobar hororac, to je vjerojatno zato što on sam nije pisao scenarij. Ali, kako je Elm Streat bio tek početak karijere (ne i debitantski početak karijere) stvari u njemu funkcioniraju iznenađujuće dobro, iako ima pomalo… blentonskih ideja. S druge strane, stari Wes nije skrivao da je pokupio trik-dva od nekih drugih majstora žanra (Hitchcock, je’l te) koji su jako lijepo radili za njegovu stranu priče. Tako imamo killera kojeg uopće ne vidimo. Većinu filma Freddy ni ne postoji, samo kao sjena ili brzinska pojava. A bogme imamo i onu foru s ubijanjem kao glavne glumice nakon određenog vremena, malo klasičnog bacanja prašine gledateljima u oči koje je stari Hitch patentirao u Psihu. I to sam, ruku na srce, nekako uspio ne zamjetiti kroz sve ove godine kad bih pogledao Stravu… Također, mora se odati i priznanje za šminkerski rad. I dok novi Freddy izgleda kao alien, ovaj stari (pod starim mislim prvi) izgleda čist sjajno. Lice mu je gotovo stalnu u sjeni, maska je nekako vlažnija, sjajnija, odvratnija i ljigavija (u kasnijijm nastavcima to je nekako nestalo i ostala je jasno vidljiva guma) što je dobro stvorilo dojam ”spaljenog” čovjeka. A, naravno, tu su i scene dobrog starog mesarenja, od čega su dvije antologijske bez prigovora.

Osim toga, jedna od boljih prednosti koje filma ima jesu… klinci. Znam koliko to čudno zvuči, ali iz nekog razloga ti slasher redatelji su svoje junake znali napraviti jednostavnijim, privlačnijim i dopadljivima, što danas ne uspjeva nikome (uglavnom ispadnu naporna razmažena derištad koju želimo vidjeti prerezanih grla) te u njihovom prikazu ima one neke čistoće s kojom se gledatelj može povezati. OK, to su bile 80-te, ali ni onda filmovi nisu bili cjepljeni protv antipatične klinačke gamadi koja je bila ili starmala (sve znaju, čak i kako pokrenuti nuklearni napad) ili su bili patetični tugomiri koji su, rezultat je isti, išli svima na živce, pa je napraviti prihvatljivu gomilu bio ipak posao. Doduše, tu je i jedan Johnny Depp, ali tu idu Cravenu čestitke što je prepoznao potencijal budućeg superstara prije reda. Ipak, da ne bude kako film vrijedi samo Deppa, ostatak casta je isto izabran… perfektno? John Saxon, B legenda svih mogućih žanrova odlično je odigrao pater familijasa, dodajući malo kredita mlađem naraštaju, Heather Lagenkamp ima onaj next door izgled, ali nije klasično djevojče u nevolji, a tu je, naravno i Robby Englund koji je do tada bio tek obično lice s TV-a (uglavnom u pozadini) čiji je nastup osigurao Freddyjevu besmrtnost (doslovnu) te me čist čudi što nakon ovog fijaska od remakea nije dobio poziv da se vrati natrag u franšizu. Mane su… tja, vrijeme u kojem se odigrava. Danas jest malo naivan u nekim stvarima, a i klinci su čisti kao planinski izvor (danas bi visili na fejsu i radili wc-sWikice), no to je ujedno i nostalgijski đir radi kojeg mu to možemo i oprostiti. Scenarij je, za horor, dovoljno inovativan, originalan i s dovoljno spooky materijala da ga možemo bez muke proglasiti uspjelim, a ni film ne kaska puno za njim jer ima režiju, glumu i glumce sasvim na mjestu, a i dobar tempo. Jedan od onih kultnih, odličnih, sjajno prihvaćenih filmova koji se mogu gledati uvijek. A kako je remake uspio nemoguće (khm, sjebati sve živo i neživo) danas mu je ocijena još bolja. Što reći za kraj osim one poznate; One, two… Freddy’s coming for you!

7PsLp1yU2qHrfLLO 2094514,QCK_6iBoKB3VNLvLcPXry8RFG7jFfdcRnZ5v+vif2tXwsp2irIj8rQaBSMwX0BLw91lzDx5nReq8DKsqp4_vTQ== 2094518,eNG94L0zQCAebyNka1bOwvr0q4mIk246jN+eyrzkVplITJLc6IrQdICKRHQwwzmm9lEb8kJ70HscVFem8gQIDw== 2094523,ocIP4tMCiOK4zT2dBFT5Vhs_Ftr_z8nmzeTRzbLyVSpaBUxILOSY3kduIOHhLVzlj5H6rI2gIQODp4BxrptAyA==

l_102729_77d191e0 nightmare_on_elm_street2 nightmareelmstreet1984-creepygirl nightmareelmstreet1984-longarms

nightmareelmstreet1984-run nightmare-on-elm-street-bathtub Heart of Summer screenshot-med-08


Siege_at_Ruby_Ridge 600full-2010-the-year-we-make-contact-poster

IMDb

Trailer/Cijela Serija

 

Standoff situacije u Americi završavaju na dva načina: ili se utvrđena grupa ljudi preda bez ijednog metka, ili stvar završi masovnom pucnjavaom, za koju se obično ispostavi da su je započeli vladini ljudi. Od četiri najgore standoff situacije, samo je jedna završena mirnom predajom, dok su tri završile pucnjavom. Doduše, zboj svih činjenica kasnije govori sasvim drugu stvar: u Wacu su FBI/ATF/SDP krenuli na imanje Davida Koresha tenkovima i plamenobacačima, no bez pravih dokaza. O, proglasili su oni njega manijakom, pedofilom, vođom kulta, ali kad je trebalo pokazati prave dokaze… pa, recimo samo da je nastupila tišina i činjenica da su poubijali bog zna koliko ljudi na osnovi sumnje i izjavama tipa kojeg je grupa izbacila iz svojih redova jer je bio sklon nasilju. Waco je samo nastavak pustošenja počinjenog od strane državnih agencija (nisu moje riječi, pronašao ih na netu, i jako dobro opisuju situacije) jer prije nego su napali Waco sa svim osim malom taktičkom nuklearkom, FBI je napao Ruby Ridge. Zemljopis – to je planina negdje u Idahu, jako lijep kraj, koji do 1996 nije bio poznat po ničemu posebnom. Izoliran kraj, ako ćemo iskreno, kao stvoren da se povučete s obitelji i zabarikadirate i dočekate napad vladinih ljudi. Dobro, Randy Weaver je to možda govorio ljudima, ali teško da je vjerovao kako će to u stvarnosti i doživjeti. U tom full frontal napadu, koji je uključivao sve, od FBI-ja do Nacionalne Garde, ubijena mu je žena i sin, kao i jedan agent, a opsada je trajala 12 dana, sve dok lokalne policijske snage nisu odjebale ”pomoć” i otišli sami do Weavera i nagovorili ga da se preda. Kasnije… stvari su izašle na vidjelo. Loš nastup pri prilaženju imanju, još gore rješavanje situacije, pucanje u nenaoružanu Vicky Weaver dok drži bebu u rukama, pucanje u nenaoružanog sina…Sve vesele stvari.

Ali, istine radi, Randy Weaver nije bio ugledna zvečka, imao je taj ”sam protiv svih” đir radi kojeg je i preselio obitelj u vukojebinu, držio se bijelcima sklonima nošenju kukastih križeva i volio je NE plaćati porez Ujaku Samu. Ipak, kad je njegovo imanje napadnuto, federalesi nisu po njega došli radi neke konkretne optužbe već samo radi razgovora, ali su, umjesto da se nekako najave, oni odlučili doći na stražnja vrata (Randy ih je već jednom otjerao sa imanja pod prijetnjom puščane cijevi – posve legitimno) i riješiti to u silu nindži. Zajeb se dogodio kad je na malu grupu agenata (koji su se prikradali u stilu Elmera Fudda) naletio Weaverov maloljetni sin i njegov prijatelj. Agenti su rekli da je klinac, u Rambo stilu, na njih otvorio vatru, no dokazi su pokazali kako su, u strahu/panici/kojem već kurcu, agenti klinca stresli s leđa dok je bježao od njih, kao i njegovog psa. Nakon toga stvari su otišle haywire i došlo je do opsade, pri kojoj je Vicky dobila metak, a i Randy (pogodio ih je isti snajperist – Lon Horiuchi – dok su bili nenaoružani) no koji je preživio. Raspištoljeni Lon će istu stvar raditi i u Wacu, puškarati po ljudima bez dokaza da su naružani, što će mu donijeti i optužnicu za ubojstvo, ali koja će biti odbačena jer Ujak Sam ne voli da ljudi misli kako za njega rade killeri lagani na obaraču. Enivej, aftrmath priče jest da  su Randy i njegova preživjela kćer dobili pristojnu naknadu od Ujaka Sama te postali nešto kao nacionalni junaci jer su preživjeli ubojiti vladin stroj.

Serija je tipični američki televizijski proizvod, uz par zanimljivh stvari. Mini serija u trajanju od tri sata rekonstruira skoro veći dio života obitelji Weaver, od vjenčanje, preko preseljenja u Idaho, do povezanosti s naci tipovima, preko opsade do završnice. Centralni dio ipak je sama opsada, ali se doznaje i zašto je došlo do nje. Weaver, kako rekoh, nije bio dobrica, ali nije bio ni teški kriminalac te serija, podosta realno, prikazuje sve njegove mane. Njegove priče o armagedonu, malo drilanje obitelji, ali i prednosti života s obitelji na zabačenom mjestu. FBI/ATF ustvari nije optuživao Weavera za ništa, ali ga je koristio za informacije, što je u seriji i prikazano, čak i njihovu ”ljutnju” što im je poručio da odjebu jer on ipak ima neka prava, bez obzira što mu je zdrav razum pomalo u pitanju. Započinje (ovo nije spoiler) kadrom mrtve Vicky Weaver, bebinim plačom, krvavim podom, ranjenim Randyem i policijskim vikanjem da će sve biti u redu (suptilna ironija) što je, priznajem, opak način da vas uhvati na prepad. Stvari se potom smiruju i vraćaju u rikverc, da pokažu što se dogodilo. Iako postoji određena naklonost obitelji Weaver u svemu tome, serija nam govori kakvi su bili, što ponekad zna izazvati WTF trenutke (ne može se povjerovati da netko ima takva razmišljanja) ali temeljena je na dokazima iz istrage, pa je u njoj sve više manje onako kako se i odigralo, što joj malo pridodaje na jačini. A najveća prednost (čuvah to za kraj) ipak su nastupi nekih provjerenih glumačkih starova koji su kvalitetu još malo podigli. Randy Quaid, Laura Dern i jako mlada Kirsten Dunst čine jezgru obitelji Weaver i njihovi nastupi su prvoklasni, nema se riječi prigovora za to. Pratnju im rade još nekoliko poznatih lica kao što su G.W Bailey (kojeg je fakat čudno vidjeti izvan Policijske Akademije) te Jon Don Baker. Exterijeri (kažu stručnjaci) podsjećaju na pravo imanje Weaverovih, pa dodaje na vizualnom dojmu (što pomaže kod televizijskih produkcija) ali od režije ne očekujte Michael Bay vratolomije već uobičajenu proceduru. Produkcija se isprsila te je dobro pokazala pretjeranost kod opsade (par tisuća ljudi se nalazilo u blizini) a pri nekim segmentima su se koristile i prave snimke s televizije. Tri sata materijala koji ima dobre glumce, dosta dobru produkciju i zanimljivu priču temeljenu na istinitim faktima. Ako niste pobornik dokumentaraca, a volite doznat koje su granice ljudske gluposti, onda s ovim ne bi smjeli pogriješiti.

2018374,I+itjQNbbsIPdeHfH5QPZ6PEBNbPPFIY0VFErXlJDyZP0rbUt26RFhhmuXnOw6Bi4NnXgDt0R2J_KaN4_5HgvQ== AA-Sample-The Siege at Ruby Ridge (1996) aug-22-ruby-ridge images

2018376,vDnNqNCUY59bwdmGLijc7bjpb7nYNMOvtBuZhi+z7IpZbyoRyQr0k4DClfJnxi27+GhwMUl_m1kFrUceacqBGQ== 2018378,9ar8aNZCpk__u078l49wc9OvjOi+QMyx5QIFISJwG6MbGRndQYnWHYFWdrgL9MAyUbryxNjuZjPcu+ryhhIDQw== 2018379,MbhjPnhzH0nevgGafNKV8wl7DpnFTcGSSHR6CmBvwP8lSnW2HGXRz8mC0AbWIOgbWQ9iEmqNIVlgd8W8TRSliA== 2163808,uKkX9If421byOGeAsRmcop_pIUZfbbKygxCyzBikvLh4yH5dzGfraQSztuop7g8E2nGELzdyrhtIXcIJJUmZxQ== 2163809,B2W1+3k92L+gfBrAt03gbqxcxBcbDlMrIW0sXkLZxijLUiAqkAXxkJMsmuoJYNQHtGeAMcKK97fbpLbH+rGI6g==


l_86837_e3c5d0c5 l_93605_a467cded 600full-2010-the-year-we-make-contact-poster

IMDb

Trailer

Najgora stvar koja se može dogoditi jednom filmu je da bude nastavak nečega što je iz temelja promijenilo žanr u kojem je snimljen. Science fiction je oduvijek imao ”tehničkih” problema s time da bude prepoznat kao žanr koji može ponuditi više od jeftinih pulp zapleta, ludih znanstvenika i invazija alienskih snaga koje svoje sličnosti dijele sa svijetom kukaca. Nije da nije bilo pokušaja, pa čak i onih dobrih, no zli izvanzemaljci i razni biološko-nuklearni pokusi koji krenu krivim smjerom oduvijek su vrebali u pozadini, pružajući redateljima dovoljno materijala da fino zarađuju na prodavanju jeftinih priča koje bi zaboravili čim bi napravili dva koraka izvan kina. Pojavom 2001 A Space Odyssey stvari su se promjenile, na toliko načina da ih trenutačno neću ni početi nabrajati jer su već drugi, posve uspješno napravili pregršt analiza naspram kojih moje skromno mišljenje (a ja baš i nisam neki obožavatelj tog filma) ne znači ama baš ništa. Ali zato tu imamo nastavak, nazvan jednostavno 2010 (ponegdje dolazi uz neslužbeni podnaslov Year We Make Contact) čiji je najveći grijeh što je, kako napomenuh, nastavak jednog od najutjecajnijih filmova… uopće. Iako polomljen pod teretom usporedbi, isprebijan od strane onih koji su ga ocrnili bez gledanja, namjerno ignoriran od kritičara (jer tko je tamo neki Petar Hyams da se mjeri s imenom Stanleya Kubricka) film je, na kraju te nesretne ”odiseje” ipak prepoznat kao uradak koji ima svoju vrijednost, pa čak i prednosti bez obzira na slavnog prethodnika. Rekao bih da je to poštena, fer play i posve dobra procjena jer osim činjenice da dijele isti svemir, dva filma su posve suprotna i gledati na njega samo u svojstvu nastavka znači propustiti fini komad realne fantastike koja, ako ćemo baš iskreno, nije nikad pravo ni zaživjela u samom žanru. Prednosti ili mane, ovisi o vama, ali mi ćemo započeti našu priču…

…deset godina nakon događaja iz 2oo1. Misterija svemirskog broda Otkriće, koji stoji ”parkiran” u orbiti Jupitera, još uvijek nije razjašnjena, kao ni ona koja uključuje crni monolit. Rusi i Amerikanci još uvijek igraju svoje hladnoratovske igre, tko će koga zeznuti i na koji način. Jedna od tih ”igara” povezana je i s Otkrićem pošto Rusi imaju veliku prednost i postoji stvarno iskrena mogućnost da dođu do broda prije Američke posade. Ipak, u duhu međunarodne suradnje (i činjenice da o operativnim sustavima nemaju blagog pojma) predlažu Rusko-Američko suradnju kako bi dobili odgovore. Svi zajedno. Rusi tako postaju međuplanetarni taksisti za tri člana američkog space programa, koji ustvari nemaju nikakve veze s istim. Jedan od njih ide tamo da vidi može li doznati zašto je famozni kompjuter HAL doživio živčani slom, jedan ide vidjeti može li Otkriće otparkirati i vratiti natrag na Zemlju, a treći član odlazi na putovanje radi osobne grižnje savjesti pošto je on poslao prvu ekspediciju prema Jupiteru. Pronaći izgubljeni brod nije teško, kao ni preuzeti ponovo kontrolu nad njim, gdje čak i HAL pokazuje sklonost suradnji, ali baš kad se pomisli kako posvuda cvjetaju ruže, počinju se javljati novi problemi. I povezani su sa misijinim starim poznanikom: crnim monolitom.

Da bi nastavak bilo kojeg filma uspješno funkcionirao treba napraviti sljedeće: ponuditi nešto drugačije. Ako uspijete, naravno, suzbiti instinktivnu odbijajuću pomisao da je ovo nastavak 2001 Odiseje, bez problema se uočavaju dvije stvari koje 2010 razlikuju od toga da bude još samo jedan bezlični nastavak u nizu. Jedna su odgovori. Sva pitanja imaju svoje odgovore i poigravanje s pružanjem istih može dovesti do zanimljivih rezultata. Redatelj Peter Hyams nije išao nekakvom sporednom prečicom i odlučio ponuditi gledateljima svoje viđenje stvari već se, kao i njegov prethodnik, odlučio držati pisane riječi slavnog Arthura C. Clarka. No, samo pružanje odgovora na to zašto je superkompjuter HAL odlučio… malo prorijediti svoju posadu povezano je s drugom stvari dodanom u filmu: dobrim starim misterijem. Brod Otkriće postao je nešto kao olupina Titanica, sveti Gral svih istraživača, i ponovno reaktiviranje njegovih pogona, upotpunjeno s kadrovima praznog, hladnog i mrtvog broda bez muke ostvaruju pravi omjer jeze, napetosti i dobre svemirske avanture. Cijeloj priči pomažu i više nego dobri specijalni efekti, od kojih ”svemirske šetnje” djeluju itekako uvjerljiv čak i danas. Ali tu postoji i još jedna različitost jer 2010: Druga Odiseja svoj vizualni identitet temelji na konceptu realnosti te unutrašnjosti svemirskih prostora (Leonov, Otkriće) djeluju mračnije, prljavije, više kao nešto što se upotrebljava na redovitoj bazi, a ne samo pokaznoj. Film time dobiva dosta, ali ujedno se uklapa i tadašnji trend science fiction interijera koje je prve predstavio Alien, a koji danas više gotovo da ni ne postoje.

No, efekti i popratne pogodnosti koje pružaju, bili bi zanemarivi da ovaj put glumačka ekipa nije popunila one elemente koji su mogli ostati prazni. Helen Mirren, Roy Scheider, John Lithgow (malu povratničku ulogu ima i akter prvog dijela – Keir Dullea)… samo su neki od onih koji su se isprsili i odradili junački posao, vjerujem, potpuno svjesni da će ih dočekati nož kritike što god da naprave. Svjestan da radi nastavak nečega što sasvim sigurno neće nadmašiti, Hyams se ne libi upotrijebiti svoje junake kao još jednu prednost, ocrtavajući im karaktere u kratkim, ali efektnim crtama te mu je uspjelo ubaciti i malo zdravog humora tipa da svemirski inženjer (Lithgow) ima fobiju od – svemira. Treba biti iskren i reći da film ima i jednu…pa, ne toliko strukturalnu manu, koliko tehničku nezgrapnost. Uvođenje stare rusko-američke hladnoratovske igre imamo lijepi , skoro pa sentimentalni, podsjetnik na prošlost, ali u smislu radnje baš i ne funkcionira osim da podigne napetost. Nepotrebno jer 2010 ima ono što 2001 nema: utrku s vremenom, koja je direktno povezana s odgovaranjem na pitanje o crnom monolitu. Iako, zamjerka toj nadogradnji Clarkova predloška i nije velika jer je i on ubacio dobro staro rivalstvo u knjigu, no, da se spomene u kontekstu završnog proizvoda. Možda nije tako psihodeličan, mističan i impresivan kao slavni prethodnik, 2010 svejedno nepotrebno nosi teret neželjenog nastavka jer, gledano by the book pravilima, njegova prednost leži u drugim, možda prizemnijim stvarima, i to je jedini način na koji bi ga se trebalo gledati. Jer, ako ste filmski snob i skloni omalovažavanju svega što ne nosi potpis nekog filmskog velikana, može se dogoditi da propustite komad intrigantnog science fiction materijala koji, skoro trideset godina kasnije, još uvijek nije počeo pokazivati tragove starenja i zamor materijala. Intrigantan, vizualno dostojan, pa čak i napredan, fino ispričan i pregledno režiran samo su neke od prednosti koje vrijedi spomenuti u završnom slovu, jer ako vas to ne privuče da se otisnete u drugačiju odiseju onda ništa drugo i neće.

2018381,WQZy+_3zKEKqOXl5vO6kkN3__LI8A6RGT2pvaepNS+xM1xxB7m5A6C93P67YzOOjlZaKygcQDjJaG9r5Npl0GQ== 2018382,dmlIx1J9hN_J51+yM2fLw5kjflLICuab_dnmLcCpzMBYQkfucX_Bf9LIirBGLfOGWhKMw_OUhUtlDdGRWW3BLA== 2049680,kbAjQ2AVf2rYpUKme42Sv4p5RZ5tEmm90NM5dkbf0Rr7Y6ndrWVt3TSkakTsbdK0YDjzV1xJTYwtQa_3w1eR_w== 2049681,dO_Z8ccVL3aZEhxqReihxcKuV_rcaLT+RmES9Vem3ol4yH5dzGfraQSztuop7g8E2nGELzdyrhtIXcIJJUmZxQ==

2018371,MqveFMRzikFV7Hc_8n63Uc1ipmVb1vLp9msrFhS3XaEtcAt+Fsvlg6ONLfyZMTzjSXWrTFvr7eQHr2OVvq3ulg== 2018372,Q9dpB8jitxuDkdRiMYAXLdPnWFqRtVXKAO28Io7_jhBbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 2049682,z+Bg4oJPl3Uow68TZvwwLwUroV4SU8PL9AvPW44uu0r37f0lxjx99739iAnbLhL0RGx37Cc1sqYCy1AsbIYeeA== 2049685,nNAXiVIEjJ6cQinF_vUhr_8pbcYuPIvy6OggEqGUCnRGjloOH+T4rMz5VSWRYOGwLjvcjUu1YrRzqTUZsIYyBg==

2018374,I+itjQNbbsIPdeHfH5QPZ6PEBNbPPFIY0VFErXlJDyZP0rbUt26RFhhmuXnOw6Bi4NnXgDt0R2J_KaN4_5HgvQ== 2018376,vDnNqNCUY59bwdmGLijc7bjpb7nYNMOvtBuZhi+z7IpZbyoRyQr0k4DClfJnxi27+GhwMUl_m1kFrUceacqBGQ== 2018378,9ar8aNZCpk__u078l49wc9OvjOi+QMyx5QIFISJwG6MbGRndQYnWHYFWdrgL9MAyUbryxNjuZjPcu+ryhhIDQw== 2018379,MbhjPnhzH0nevgGafNKV8wl7DpnFTcGSSHR6CmBvwP8lSnW2HGXRz8mC0AbWIOgbWQ9iEmqNIVlgd8W8TRSliA==

Near Dark (1987)

Posted: 14 veljače, 2013 in Bill Paxton, Horor, Lance Henricksen

l_93605_7254a5c1 l_93605_f7c371e2 l_93605_ff8c9795 l_125310_0093605_eae697dal_93605_6d585bc4 l_93605_a467cded

IMDb

Trailer

Razmišljam da napišem roman s vampirima. Ne zezam vas, danas su jako popularni, ima ih posvuda i zamalo je proglašem dan svjetske žalosti kad je Twillight sagi došao kraj. Naši pisci pišu o njima, strani pisci pišu o njima, pa si nekako mislim da bih mogao i ja. Već se vidim kako ulazim u izdavačku kuću, rukopis pod rukom, susrećem nekog educiranog izdavača i govorim: ovo je, stari, bomba. Vampiri ubijaju ljude, ljudi ih tamane k’o žohare, krv na sve strane. I već vidim kako me isti taj izdavač gleda blijedo i govori, intonacijom Eddia Murphya: Get the fuck outta here! Tužna je činjenica da su vampiri danas izgubili ono nešto što su imali godinama, desetljećima, jebote, i postali bullshit roba koja se prodaje curicama i dečkima željnih… svjetlećih vampira? To je jednostavno krivo, kako god da pogledate. Krivim Stephany Mayer što je unazadila vampirski žanr stoljećima unatrag, to je udarac od kojeg će se stvarno, stvarno, stvarno teško oporaviti. No, posao je posao, zar ne, i prodaj ljudima ono što traže, a kako je Sumrak postao globalni fenomen, nekako sumnjam da smo se riješili teen, emo, what ever vampira za dogledno vrijeme. Ipak, postoji riješenje i spas za one koji još uvijek vole pošteno sisanje krvi, krvoločne krvopije, pa čak se nađe nešto i za one koji vole poštenu ljubavnu priču u svemu tome. Mislim, kad kažem poštenu, onda mislim uvjerljivu, ne onu koja vrijeđa inteligenciju gledatelja (Bella Swan je prazna ploča koja bez Eddy Boya ne bi ni postojala, take that, feministički pokretu!) jer ako likovi nisu uvjerljivi, uzalud vam trud svirači. Rekoh to, ali da odmah nadovežem kako je ovo film nastao pod izravnim utjecajem…pa, ničega. U njemu je sve poprilično originalno, što je rijetka zvijer u žanru, a napravila ga je žena koja je ovih dana u središtu (opet) pažnje radi svojeg nedjela o lovu na Osamu Bin Ladena. Da, Kathryn Bigelow nekad je snimala jako dobre filmove (drago mi je za onaj njezin Oscar, ali dobila ga je za krivi film) i, iz priloženog, horor joj je odgovarao isto kao i akcija. A to je samo početak, u ovom filmu ima toliko dobrih stvari da ni sam ne znam odakle bih počeo nabrajati…

Radnja, možemo krenuti i od nje, prati Caleba, pristojnog i zgodnog dečka iz malog grada koji jedne večeri upozna Jenny, djevojku u slučajnom prolazu. I frcnu iskre, ljubav na prvi pogled i već kad se pomisli kako će to biti još jedna ljubavna limunada made in 80-te, ispostavi se da onaj ljubavni ugriz od Jenny i nije bio tako bezazlen, da je ona ustvari vampir te da je dio nomadske ”obitelji” koja luta Amerikom i preživljava. Svejedno, ona iskra ljubavi ostane između njih dvoje, no problem je psihotična, krvoločna i nadasve opako vampirska ”obitelj” koja baš i ne šmeka pridošlicu u svoj klan, a stvari postanu pravo krvave kad Caleb odluči Jenny i sebe podrvgnuti postupku koji bi ima, možda, mogao vratiti ljudskost, što ostatk obitelji vidi kao pozivnicu da ga napadnu iz svih snaga.

Znate, ovaj film je trebao dobiti remake. Stopiran je jer se pojavio Twillight. E, sad, to nije ništa čudno ako ne čujete ostatak priče. Producenti su rekli da su stopirali remake jer su Near Dark i Twillight jako slični te bi jedan patio nauštrb drugog. Pročitao sam to, pa pročitao ponovo. Negdje na pol drugog čitanja shvatio sam jedno: producent ili nije gledao jedan od ta dva filma, ili nije gledao nijedan. Negdje je čuo riječ ”obitelj” i povezao ta dva filma u istu cjelinu. Za razliku od Cullenovih, ”obitelj” u Near Dark uopće nije obitelj u pravom smsilsu riječi već grupa sastavljena od pojedinaca koji čine malu nasilnu cjelinu. Oni love, ubijaju i dijele ono što im je potrebno da bi preživjeli, nisu dobrih manira, ne šmekaju moral i teen gluposti. Oni su vampiri i tako se ponašaju. Ipak, ono što je zanimljivo, brane svoju malu družinu jer izvan njihovog kruga ne postoji nitko drugi, tj. nije važan, što ih izdvaja iz gomile sličnih negativaca. Ono što ih ne izdvaja jeste…pa, znaju biti jako zli gadovi. Nasuprot toga, film ima zanimljivu ljubavnu priču, kao i malu inovaciju. Prvo, priča je OK, ništa posebno što bi slomilo srca milijunima obožavateljica, ali donosi malo dramatike i kontrast prolijevanju krvi. Vampiri i romantika idu zajedno kao ruka i rukavica, ne. Druga stvar: postoji način da se riješi pitanje vampirizma. Bez brige, nije riječ o traumatičnoj gluposti tipa ”sjajimo na suncu” već o zanimljivoj i intrigantnoj ideji, koja nimalo ne odmaže vampirskom žanru (svaka inovacija, ako ima imalo smisla, može proći). Rekoh vam što. Sad da vam kažem tko. Ekipa iz Aliensa. Lance Henriksen, Bill Paxton i Jennete Goldstein. Vidi se da su se dobro zabavili na prijašnjem filmu, pa su to malo prenijeli i ovamo. Društvo im pravi Adrijan Pasdar… što ja znam, lik je ni tu ni tamo, ali može se pogledati. Režija je posve dobra, očekivano, efekti su uvjerljivi i korektni, a priča ne vrijeđa inteligenciju. Film se, tokom premijere nije baš proslavio, ali do danas je stekao kultni status. Ja bih rekao: opravdano, ali to sam samo ja. Ako su vam dosadili feminizirani vampiri koji su sve samo ne vampiri, uvijek postoji lijek za tu bolest. Zdrava doza dobrog filma. Kao što je ovaj.

2049683,6yuwvvUzzTyarDYfSSiAJ74WK5h8SmJ14QgdQcgjxUg9XFBzVwqcUXsds9NSYsDNY3ruOmmqefLhVA86hafmjQ== 2049684,Q9dpB8jitxuDkdRiMYAXLdPnWFqRtVXKAO28Io7_jhBbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 2049686,Ew1Au+EgkhcCnRN91HfHi3IAdiDtfQoSZ289M3ycDlNeLvkr2ZIXwAC6hh_T8A2HbNJMbTn0Yqcuqqw+krDp1w== 2049687,_HybAW8WDKT_SBO5Nu3B2t69NyDPIPpYKAFvaNkfZj0MnyqutUC3PCnSXCINeTLqa2V7iGzso9he3qrK0GLUUA== 2049689,IoXe6lwO0QMh6Z04p6fOKZYvOlooUZkWjQYZrXa4RHqhx6Bc2+v7wgMLdv+hcmIcSr_7eqK9guqJkPpD4fA6uw== 2049690,J8pewl_AL5lVjAz0EF78Zj+1+ep9VZmtno7d6guTTjRw+7oNmxMioOI6kztYzm9gPGnkVBCfYYeZ3H8jcyq0DA== 2049691,KfnjKqgkbh2T0X2VL_oYxQeETSJk7jPV7rXq8nD_PwQ9XFBzVwqcUXsds9NSYsDNY3ruOmmqefLhVA86hafmjQ==

2049680,kbAjQ2AVf2rYpUKme42Sv4p5RZ5tEmm90NM5dkbf0Rr7Y6ndrWVt3TSkakTsbdK0YDjzV1xJTYwtQa_3w1eR_w== 2049681,dO_Z8ccVL3aZEhxqReihxcKuV_rcaLT+RmES9Vem3ol4yH5dzGfraQSztuop7g8E2nGELzdyrhtIXcIJJUmZxQ== 2049682,z+Bg4oJPl3Uow68TZvwwLwUroV4SU8PL9AvPW44uu0r37f0lxjx99739iAnbLhL0RGx37Cc1sqYCy1AsbIYeeA== 2049685,nNAXiVIEjJ6cQinF_vUhr_8pbcYuPIvy6OggEqGUCnRGjloOH+T4rMz5VSWRYOGwLjvcjUu1YrRzqTUZsIYyBg== 2049692,Ch5IaQqnxxXrfoqhNaMHsk_Tn6biqPwv1WKFW8fmhtv37f0lxjx99739iAnbLhL0RGx37Cc1sqYCy1AsbIYeeA==


eightmillionwaystodie l_90568_f5167f68 2291

IMDb

Trailer

Kako sam u zadnje vrijeme ponovo počeo nadoknađivati čitanje tako sam nekako filmski svijet ostavio malo po strani, ali, kako to već ide, jedan svijet više ne može bez drugog. Ustvari, to nije nikakva novina, ekranizacije mega bestsellera (onih pisanih) danas je stvar prestiža, producenti su počeli bezecirati i one projekte koji tek trebaju biti napisani, dovoljno je da izađe nekakav pitch i to je to, pisci dobivaju poziv od tog i tog i u paketu s tim dolazi lijepa novčana ponuda. Zato imamo Twillight sagu, sad nam dolazi The Hunger Games saga… što da vam dalje pričam, teen generacija ima svoje dane kako god da pogledate. Ipak, kako ja baš nisam toliko u tom mladi smo, zaljubljeni i u opasni smo elementu, nedavno sam putove ukrstio s jednim amaeričkim autorom; Lawrence Block. Nije Stephanie Mayer, ali za one koji znaju žanr (kriminalistički, molim lijepo, ako vas je zanimalo) on je jedno vrlo jako i vrlo cijenjeno ime. Hrvatsko tržište malo je siromašno prijevodima njegovih dijela, postoje tek tri romana (ako nisam nešto promašio) i jednog sam nedavno dovršio (Ulaznica za groblje). Što da vam kažem, ostah oduševljen. Tvrda kriminalistička, noir proza. Zašto vam sve to govorim (osim da se hvalim kako nešto i čitam, je’l) i kakve sve to ima veze s ovim naslovom? Pa, Block je autor tvrde serije o Mattu Scudderu, bivšem policajcu, bivšem alkoholičaru i sadašnjem polu privatnom detektivu. Romana ima desetak, a na moje još veće zadovoljstvo, nije ga zaobišao ni filmski svijet. Iako baš i nije imao nešto velike sreće s prvom ekranizacijom (ovom ovdje) u pripremi je druga, gdje će Scuddera odigrati Liam Nesson (Šetnja među grobovima) i dok se to ne dogodi, pogledajte prvi film temeljen na opusu cijenjenog pisca (ili pročitajte roman na kojem će se temeljiti Liamov film pošto je preveden i kod nas). Nakon ovolikog uvoda, da se bacimo na posao radi kojeg smo ovdje.

Matt Scudder radi za LAPD i u jednoj akciji ubije čovjeka. Imao je razloga za to, ali to mu padne poprilično teško, nakon čega svoje probleme krene rješavati gledanjem u dno boce. Iako ga mi pronalazimo u stadiju kad se odlučio odreći cuge, znamo da tip baš nije zvečka. I dok se nalazi na prisilnom odmoru, uredno obilazi sastanke liječenih alkoholičara, brine svoju brigu, dobiva telefonski poziv da posjeti malu zabavu. Ne snalazeći se baš u svijetu bogataša, Matt ipak sa zabave ode sa Sunny, djevojkom za koju nije baš siguran što želi od njega… barem ne ispočetka. Iskreno mu priznavši da se smrtno boji svog svodnika, Matt odluči pomoći Sunny da napusti grad, ali to završi loše, jako loše, krvavo, i Matt, nakon još jedne cugerskog lapsusa, odluči istražiti stvar i popraviti nepravdu. Problem je samo što mu za oko zapadne Sarah, još jedna djevojka karakterski slična Sunny, a cijela situacije ima pretenziju da se opet nanovo ponovi jer njezin ”dečko”, kubanski narko diler sve je samo ne osoba kojoj se pametno zamjerati.

Nakon sadržaja, kojeg vam je zasigurno dosadilo čitati (ali tako to ide s filmovima i romanima koji imaju što reći i pokazati) idem odmah pravo u glavu i reći ću; ovo djelo ima tako prekrasne dobre stvari u sebi, ali i takvih krivih stvari da je razumljivije zašto se baš nije proslavio i zašto Scudder serija nije doživjela još koju ekranizaciju. Na početku, na kreditima stoji da je scenarij napisao Oliver Stone, ali prije nego vam krenu sline na taj podatak (tj. ako ga cijenite kao autora) samo da se zna kako je Stone želio da mu maknu ime s istih tih kredita pošto je redatelj Hal Ashby odlučio… hm, izbaciti njegove riječi i dopustiti glumcima da improviziraju u razgovorima te je tako Stone ostao autor tek okvira za film. Pojedine scene zato i djeluju kao da su snimljene u kazalištu (kamera stoji na mjestu i obuhvaća sobu, a glumci rade svoje) što nije nužno loša stvar (reći ću odmah sad i zašto) ali ako je čovjek već napisao scenarij kako treba, ja bih se radije držao Stoneovih riječi. Zašto improvizacija nije loša stvar? Zato što Jeff Bridges, Andy Garcia i još neki znaju glumiti, pa je iz toga moglo ispasti svašta dobrog. No nije, ne baš i ne u cijelosti. Andy je odličan glumac i, moram priznati, jako dobro mu leže uloge negativaca, djeluje psihotično i nepredvidljivo, što je dobra stvar jer nikad niste sigurni što će lik napraviti. Nažalost, kad je u interakciji s Bridgesom, obojica su dobili slobodne ruke da improviziraju, pa Garcijin lik sliči kurčevitim balkanskim pizdekima koja ste vjerojatno susreli u nekom narodnjačkom klubu (trzanje ramenima, unošenje u lice, poliester odijelo… ja ću te kurčenje). A Bridges, kojemu Scudderov (anti)junački karakter stoji kao saliven u tim scenama djeluje pomalo izgubljeno (vjerojatno jer ni sam nije znao što bi rekao) tako da… imam mali hanč da je to Stone bolje napisao i da bi puno bolje izgledalo da su odradili posao po pisanoj riječi. Na stranu to, kad se film drži zadanog, stvara odličan mješung kriminalističkog i noir filma, s naglaskom na…pa, na obje stvari. Fino zaokružena priča i nema nekakvih iznenađenja, znamo tko je što i kako, ali to ionako nije triler u maniri tko je koga ubio već prikaz jednog komadića običnog kriminalnog svijeta. Dvojici rasnih glumačkih mužjaka društvo prave i dvije (malo manje talentirane) dame (Rosanna Arquette i Alexandra Baywatch Paul) koje, ako ćemo baš iskreno i nemaju nešto jake uloge osim da budu tu kao motivacija našim junacima (i rade to jako lijepo) što film, u konačnici čini: gledljivim, glumački dobro popunjenim, s pričom i atmosferom koja nije namjenjena teen generaciji, ali ujedno tako osjeti se da uopće nije u cijelosti iskorišten potencijal koji je pružao. No, teško da ćete biti nezadovoljni odgledanim, a možete na to gledati i kao na malu pripremu za naslov gdje će Nesson preuzeti Scudderov karakter i napraviti svoj dio posla. Živi bili pa vidjeli kako će to ispasti.

1890799,+wriAlIJ19davfGDvXzlIufQWkKiLVaABmjAIxDq6vwCpzdB7gSn3YZw+bRYHkEGwyQHkgDu163xeErIJvHxhA== 1890802,+wriAlIJ19davfGDvXzlIufQWkKiLVaABmjAIxDq6vwCpzdB7gSn3YZw+bRYHkEGwyQHkgDu163xeErIJvHxhA== 1890803,1ebr0NNurHg7pyGaqTGvKFi1mYu8tK50F3X2zZsiWwAMnyqutUC3PCnSXCINeTLqa2V7iGzso9he3qrK0GLUUA== 1890804,Et+mXQxmf133BJLjSyMaNupE14LLyDQ2rWo3fLSS4+k3yT0CcOGfb6Gf8IFod5N+WaaOen8ziJMaAFgjMT0NlA== 1890807,e037NFsh+Krq06U7tnE3LMvUmnWzIKMK6lhhB+S0g9uMHY6n9UFdx_F1sfhwcUnP_6c6uuIOt37+Um3E6fWHFg== 1890808,4ed6S3v2zWk1GD6UDxN8BlwT0pTtOMusvGW2t6vM_WRbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 1890810,vADbWDL43NRAF3Y53Z1Pp1Z76LkGhMHep_p_6W7601FwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw== 1890811,e037NFsh+Krq06U7tnE3LMvUmnWzIKMK6lhhB+S0g9uMHY6n9UFdx_F1sfhwcUnP_6c6uuIOt37+Um3E6fWHFg== 1890812,twfuS4tPPG706OcVbNpW1pZ5p_Vno74ZQTb2VWkhGliGqX42JuFh34AhEvoXE_vtQSFs+b87AXiTQEXCn3AC3Q== 1890813,+wriAlIJ19davfGDvXzlIufQWkKiLVaABmjAIxDq6vwCpzdB7gSn3YZw+bRYHkEGwyQHkgDu163xeErIJvHxhA== 1890814,Zwgbda_jZqk8CiIEQHNHaUIKpWMzTyie5ThI7ma58AO6epR_p5BKNKraMwdzchjkxp3GOge0ydyOjPmjX3lZSA== 1890815,IoXe6lwO0QMh6Z04p6fOKZYvOlooUZkWjQYZrXa4RHqhx6Bc2+v7wgMLdv+hcmIcSr_7eqK9guqJkPpD4fA6uw==

Don’t Look Down (1998)

Posted: 10 veljače, 2013 in Horor, Thriler, TV

l_172345_b7dc7569 Wes_Craven_Presents_Don_t_Look_Down-371732641-large

IMDb

Trailer/Clip/Part 1

Znate one najave ”Quentin Tarantino presents”? Meni je to znak da bježim što dalje od tog naslova, ne zezam vas, svaki put kad bih pogledao nešto… it sucked! Ne samo Tarantino, većina tih filmova pravo-na-video, TV, ovdje i ondje uglavnom iskoristi ime nekog autora promocije radi (čisto slučajno odabrao njega) dok sami materijal nije ni blizu nečega dobrog. Ovaj uvod ne znači da se nešto posebno promijenilo, ali nekako sam otkrio par stvari. Otkako gledam Revolution, shvatih jednu stvar: da je Billy Burke poprilično podcjenjen glumac. Doduše, sama serija nije neki poligon za jačanja glumačkih vještina i brušenje acting dara, ali mogu vam reći da je Miles Matheson (pogodite po kojem piscu je dobio ime) zabavan bad ass tip koji je malo osvježio učmalost programa. Ja inače pušim te blago trashy stvari, važna je zabava, moja osobna, ne neka tamo kritika 100 apsolutno nepoznatih kritičara i rejting na top listi najkvalitetnijih naslova. Rekoh to, pa da kažem i dalje. Lika znam iz par filmova. Sporedne uloge. Ništa big deal. I prisjetio sam se tako jednog naslova kojeg sam gledao u eri VHS-a. Horor/triler (ustvari triler s horor elementima) koji me u onim danima pravo… neću reći prepao, ali bogme stvorio neugodu (može to bit’ zato što ni sam nisam preveliki obožavatelj visina) i, uz to, imao je poprilično OK priču (doduše, punu rupa, ali tko još na to gleda) i, zahvaljujući internetu, bacio sam tek tako pogled, da vidim postoji li to još ili ne. Postoji, samo ne ovako javno, privatni torenti i tako te priče. Enivej, long story short, pogledah ga sinoć i moram priznati, nema tu neke posebne pameti, ali filmić je idealan za ubijanje vremena, malo jeze, malo misterije i, da, ono Wes Craven presents baš i nema neku težinu jer je samo nabacio neku lovu za snimanje (TV film, pa vi mislite koliko je to).

Priča započinje s dvije sestre, na izletu gdje Carla radi mali foto session svoje sestre i koja, slučajno, odleti u provaliju. Carlu taj događaj potpuno istraumatizira, a dodatak je da misli i da silazi s zdrave pameti jer ima osjećaj da svako malo vidi lik svoje mrtve sestre. Duh, misterija ili joj netko, iz nekog razloga radi o glavi, pitanje je sad. Carla ima i dodatni problem nastao iz sestrine smrti: jezivi strah od visina (dogodi se to kad vam seka isklizne iz ruku i napravi slobodni pad od par stotina metara) a da bi nastavila s životom, prijavljuje se na terapiju kod doktora Sadowskog. On je… odd job, pomalo, jer ne vjeruje u tetošenje već u izravan pristup: skoro da sam baca svoje pacijente s rubova krovova kako bi ih natjerao da se suoče sa svojim strahovima, a kad se Carla zapita ne radi li netko iz njezine gupe njoj o glavi (jerbo par članova pogine/bude ubijeno) prvi na kojeg će pomisliti je upravo dobri doktor. A lik njezine seke još uvijek je tu, blizu. Stvaran ili nestvaran.

Ne znam koliko čitate, ali ako da, jeste ikad pročitali koji roman Mary Higgins Clark? Trileri za kućanice, tako ide nekako službeni opis: dobra cura/žena made in USA naleti na manijaka i to je to, bez kompliciranja ili velikih mudrosti. Umjetnička vrijednost nula bodova, ali znaju zabaviti za jedno poslijepodne, ili dva. Ovaj film vam je ekvivalent tih romana, samo što ima naglašene horor elemente, kao i malo dobre stare misterije. Priča je, kad se sve zbroji posve OK, ništa što bi zavrijedilo Oscara, ali koliko samo drugih filmova (onih izvikanih, molim lijepo) ima premisu zgodna cura vs manijak/duh? Glumački je isto tako korektan, iako, budimo iskreni, to je sve ekipa koja je odrađivala staž na televiziji (i jedino je Burke prešao na neke poznatije kino hitove – mlada ekipa će ga svakako prepoznati kao Šerifa Charlie Swana iz Twilight franšize) ali i to je OK, televizija je lijep poligon za stvaranje karijere. Dva najbolja su Burke i Terry Kinney (znalci ga znaju iz zatvorske serije OZ) a između njih stoji Megan Ward. Znam, nikad čuli za nju, iskreno, ni ja, a curetak je, uz izuzetak što izgleda kao modelirani i ljepuškasti curetak next door, i najslabija karika. Zgodan je pristup i to sa strahom od visine (iako cijeli film zvoni na neki jeftini hommage Vrtoglavici) jer to baš i nije nešto što se često vidi. Nema krvi, da kažem, to je TV film, nema klanja i mesarenja, ali čak i u tako ekstremnim ograničenjima, uspije stvoriti neku polusablasno okružje. Ništa što će vas ostaviti u dubokim dojmovima, ali kako je danas faktički potpuno zaboravljen, etogac, da ga izvučen iz tog ništavila jer vrijedi sat i pol gledanja. Tj. ako ste u toj šemi mlada cura/jako nezgodna situacija.

vlcsnap2010020520h46m00 vlcsnap2010020520h46m31 vlcsnap2010020520h48m42 vlcsnap2010020520h49m27

2302908,mImnab2HXXN3UIAbLZQw3fOn7LyxpEH+PoF7QOkkNfprYBhQhfYbDpXiuoNBVj8UmwvlTnrYrzj8Yx7FwCBWcA== 2302910,mImnab2HXXN3UIAbLZQw3fOn7LyxpEH+PoF7QOkkNfpSJB0rIMRhOo0xdpjPCCrRkNVp3ipsEq3nEd0SVLcEfQ== 2302911,z3x8LvV80j56_nPxv_Y5lAcF4L4cBw3VP52PI1EExiEsgy48osdIEnwqcJFJ7RUv21bLezPOdtU5J1RRBADAdQ== 2302913,fFNGFH_lSKjvm5gTl5LE3ipnvlMsgqJJ5oLNo0Q+uS1YQkfucX_Bf9LIirBGLfOGWhKMw_OUhUtlDdGRWW3BLA==

2302906,pg5MaDIDgbNy7ubp2JEGxnol2Ob9jkvoNySUDOaStJNQKXpUImk5zedcpGARclisRsOgZPo21DBk1HOxAsM8iA== 2302907,qS9ZKhEcXeP+RqCNEE7ngpcSyOTW2beyJGel+tGBD837Y6ndrWVt3TSkakTsbdK0YDjzV1xJTYwtQa_3w1eR_w== 2302909,5Dtk8_2u3bqCzFVSIaYfz5ARgGOyjUvvkvnU6F00QFnUuQZpM6LPlArm0UA5ENB2KSQKrAPtYcJjzPcJVNgyTw== 2302914,uKkX9If421byOGeAsRmcop_pIUZfbbKygxCyzBikvLh4yH5dzGfraQSztuop7g8E2nGELzdyrhtIXcIJJUmZxQ== 2302915,uKkX9If421byOGeAsRmcop_pIUZfbbKygxCyzBikvLh4yH5dzGfraQSztuop7g8E2nGELzdyrhtIXcIJJUmZxQ== 2302912,4F8I7Zm4+U_6pSIV0T_BqInuMysCeCA91S6uAI1oV1ZQKXpUImk5zedcpGARclisRsOgZPo21DBk1HOxAsM8iA==


l_62038_0f2ca440 l_62038_d9653d01 night-of-the-generals

IMDb

Trailer

Rat. Ubojstvo. Zavjera. Atentat. Serijski ubojica. Da krenemo redom. Do prije nekog određenog vremena nisam ni znao da ovaj film postoji, a tako bi vjerojatno i ostalo da mi ga netko nije preporučio (zahvale preporučitelju) no malo je potrajalo dok mi nije došao na red za gledanje. Nakon horora i SF-a, stvarno mi je bio pun gubec poznatih stvari (kad ne znaš što bi gledao, uzimaj ono provjereno) tako da sam uzeo nešto… drugačije. Sve ono što sam na početku spomenuo, ovaj film to ima. Znam, djeluje kao gomila toga, i vjerujte mi, gomila jest. Film traje skoro dva i pol sata, pokriva skoro tri desetljeća radnje i da je sve to sjajno ukomponirano, nije (to je onako, fer upozorenje) ali nekako se kockice na kraju poslože i ne mogu reći da je bilo loše iskustvo za gledanje, dapače, uvukao me u radnju, ali da budem iskren, za ovo treba imati takta, ne radi se o običnom ratnom filmu i ako niste spremni uložiti vrijeme, ako nemate strpljenja, onda ga bolje preskočite. Ali ću, prije nego krenem na ostalo, spomenuti i to da mi je film sjeo zato što inače gotovim te filmove istraga u vojnom okružju, no takvi su naslovi grozno rijetki, ponajviše zato što automatski isključuju prisustvo jačih ženskih uloga. Ukoliko volite usporedbe, recimo to ovako; Noć Generala je spoj Fatherlanda i Valkyrie (da, znam, onaj omraženi film Toma Cruisea koji je, čisto da budemo načistu, posve korektan uradak). Sličan im je što sadržajno, što po tome što govori priču iz gledišta njemačkih SS časnika. Sad kad sam vam dao počtne smjernice, da vam dam i sve ostalo.

Radnja se otvara ubojstvom neke prostitutke u Varšavi 1942 godine. Brutalno ubojstvo, tipa Jack Rasparač brutalno. Istraga, koju vodi Major Grau, odmah poveže tri generala s mjestom zločina, ali ne i točno kojeg. I dok Nijemci vode svoj vojni život u okupiranoj Poljskoj, balansirajući stvari od sukoba s pobunjenicima i osobnim stvarima, Grau, pomalo u maniri najvećih istražiteljskih umova, slaže slagalicu i želi da se pravde provede jer, iako su oni okupatori, pravda se ipak mora poštovati. No, događa se zastoj. Grau, nagazivši na prste visokog vojnog vrha, dobiva premještaj u okupirani Pariz i sve pada u zaborav – na dvije godine. Tada, igrom slučaja, osumnjičeni i on ponovo dođu na isti prostor i on nastavlja voju istragu. Samo što neki generali imaju dodatne planove; organizaciju atentata na Hitlera (poznata operacija Valkyrie) te im je do tamo nekog ubojstva stalo kao do lanjskog snijega. Nadalje, radnje se zaokružuje u sadašnjosti (1965 godina) gdje francuski inspektor Morand pokušava zaključiti priču staru dvadeset i nešto godina.

Kako rekoh, film imapriču koja bogme traje. Sličosti s Fatherlandom ste možda i sami uvidjeli (minus ono da se događa u alteranativnoj stvarnosti) policijska istraga gledana iz njemačke perspektive, a Valkyrie… pa, film ima iste scene miniranja kolibe koje ime i novi film, čak i neke dijelove radnje koji su se odigrali nakon toga. Ono što ću odmah naglasiti (kako kasnije ne bi bilo zabune) ovo nije tišični ratni film. Nema ratovanja, pirotehnike i sličnog. U filmu postoje svega tri scene koje se mogu okarakterizirati kao ”ratni materijal”. Razaranje kvarta u Poljskoj (uistinu impresivno napravljeno), napad na Rommela avionom (cameo ulogica Christophera Plummera) i dizanje kolibe s Hitlerom. To je to. Ostatak su međusobni razgovori, intrige i tako to. Što znači da je ovo više drama/triler nego akcija/rat. Tek toliko da budete informirani. Što se tiče same radnje, tu sad dolazimo do nekih mana. Film je, doslovce, posvuda. Prečesto gubi pravi fokus s glavnih oznaka radnje. Istraga ubojstva, planiranje atentata i zaokruživanje istrage. Tri elementa se smjenjuju s dosta praznog hoda, prikazom drugih junaka koji imaju neku ulogu u radnji, pa treba i prihvatiti spori tempo, kao i neka ponavljanja radnje (posjeta muzeju generala Tanca). Pohvalno je što su se držali originalnog romana u slovo, ali malo kraćenja dobro bi došlo. Tako da ni istraga ni atentat nisu prevladavajući motivi, a događaju se i prijelazi u ”sadašnjost” koji nisu jasno naznačeni. No, kad upadne u prave traćnice, film je itekako zanimljiv (mislim da se ovdje po prvi put i govorilo o operaciji Valkyrie) a ni istraga ubojstava nije za odbaciti jer tri osumnjičenika su posve OK zaokružena i grebe vas pitanje tko je to napravio. Sve bi to bilo puno lošije da se film nije okitio vrhom tadašnjih glumačkih zvijezda: Omar Sharif, Peter O’Toole, Philippe Noriet i Donald Pleasance. Možda današnja publika i nije sklona retro licima, ali jedno je sigurno, ta ekipa je znala glumiti, što film čini boljim od prosjeka (iako njihovi jaki engleski naglasci malo pobijaju autentiku njemačkih časnika). Kako rekoh na početku, tako ću reći na kraju. Rat. Ubojstvo. Urota. Istraga. Atentat. Serijski Ubojica. Za svakoga po nešto.

1911203,PoSkyXFWWReS+MxlyABAigNhaPA9Y0VnLbahRBORwmkHJ2WSkYN8QvVHWXhseUmHNbM4IA5dX+8Gp7hFqW3Zow== 1911204,2ZszRrdlkp7knRVmpJlEf6Rsa6WvealzJUF0yOC831AtcAt+Fsvlg6ONLfyZMTzjSXWrTFvr7eQHr2OVvq3ulg== 1911205,WFVu0czUBHBNZvX1DBchUecFSX56M2p6vch2iqr5di5aBUxILOSY3kduIOHhLVzlj5H6rI2gIQODp4BxrptAyA== 1911206,wENhz_thfdJhBgdiWFGDOVnVFwIK9XY2EIm6+lzuEKxw+7oNmxMioOI6kztYzm9gPGnkVBCfYYeZ3H8jcyq0DA== 1911207,VwhFldAt9VSesTlQO1wAKSzAvqPs01Lbqbf5kCRIWjxM1xxB7m5A6C93P67YzOOjlZaKygcQDjJaG9r5Npl0GQ== 1911208,+wriAlIJ19davfGDvXzlIufQWkKiLVaABmjAIxDq6vwCpzdB7gSn3YZw+bRYHkEGwyQHkgDu163xeErIJvHxhA== 1911209,twfuS4tPPG706OcVbNpW1pZ5p_Vno74ZQTb2VWkhGliGqX42JuFh34AhEvoXE_vtQSFs+b87AXiTQEXCn3AC3Q== 1911210,L0cyFZ37piUCmK497_DWuHzgnztfNI2Q_55t4bUDFoieRZfmSG1Gdil1vCnbWzdYXfZx8x5xKOdDOBKJT3ilMQ== 1911202,WQZy+_3zKEKqOXl5vO6kkN3__LI8A6RGT2pvaepNS+xM1xxB7m5A6C93P67YzOOjlZaKygcQDjJaG9r5Npl0GQ==


l_93777_a5914c65  l_93777_b29161b0 l_93777_677e572b prince-of-darkness-blu-ray

IMDb

Trailer

 

Sotona, Lucifer, Beelzebub, Vrag, Rogati Reponja… birajte ime koje vam odgovara, ne možete promašiti. Tipa znate, spominju ga svako malo u svakom mogućem kontekstu i okrivljuju za sve i svašta. Hej, cijela jedna religija ga ima za glavnog negativca (među likovima koji bi samo tako mogli zauzeti njegovo mjesto) pa što isti ne bi došetao do kojeg filma i odigrao istu stvar na velikom ekranu. Luci vam je kao vampiri, zombiji i ina gamad iz mraka, materijal koji nikad neće zastarijeti i kojeg možete stalno ubacivati u svašta (još ako ga igra dobar glumac, narodno veselje) ali kad se pravi majstori žanra dohvate lika i djela Najomraženijeg, onda se ulozi malo povećavaju. Iako majstor horora (i science fictiona, da dodamo reda radi) John Carpenter baš i nije bio sklon korištenju klišeja u svojoj filmografiji. Vjerojatno su ga zato kritičari voljeli, čovjek je bio maštovit i bez toga. No, kada bi se susreo s jednim od dotičnih, onda to ispadne zanimljivo. Duhovi su sasvim fino popunili The Fog, vampiri su dobili pravu i poštenu priliku da budu opaki u Vampires (Eddy Cullena bi našamarali i poslali da im donese pivu iz Konzuma) a između toga, Carpenter je odlučio priliku dati i Vragu osobno. Doduše, ne baš u klasičnom izdanju (rogovi, rep, vile) ali, hej, nećemo biti izbirljivi. Takav spoj jednostavno je morao uspjeti i podariti žanru još jednu kultno ostvarenje, ne? Pa, tako je bilo planirano, ono što je iz toga proizašlo… nije tako sjajno. No, idemo laganim redom.

Grupa studenata zainteresiranih za nadnaravno, uz pratnju svog profesora, odluči istražiti čudnu stvar smještenu u podrumu jedne crkve. Posao baš i ne zvuči kao nešto ekstra napet, no čudni događaji oko crkve, pa čudni događaji unutar crkve ih razuvjere. Jer stvar u visokom metalnom kontejneru nije samo zelene smjesa već Zlo osobno, Vrag na čekanju, i on je željan promjene okoliša, prelaska u našu dimenziju, a na našoj ekipi je da ga zaustavi u tome. Ovako rečeno, film zvuči fer, sadržaj ne baca na neke jako poznate klišeje, nema tu sumpornih jama i roštiljanja jadnih duša te mu možemo odati pohvalu-dvije što se podrudio biti originalan. S jedne strane. S druge strane, film je poprilično prežvakavanje onoga što je Carpentera proslavilo. Tu je grupa različitih karaktera, tu je zatvoreni prostor i izolacija, a tu je i ne posve definirano zlo koje napada junake. Svako tko imalo poznaje njegov opus prepoznat će uzorak koji se ponavlja, a u ovom slučaju, ono što dodatno strši u cijeloj priči, jeste potpuni izostanak neke privrženosti likovima. Za jednog autora koji je itekako znao napraviti uvjerljive i dopadljive (anti)junake (Snake, Crowe, MacCready) Carpenter je ponudio galeriju kartonskih silueta za koje nam je potpuno svejedno što će im se dogoditi. A uz to, nekako je uspio promašiti i glumačke snage da barem malo poprave stvari.

Jedna od prednosti ovakvih filmova jeste što redatelj uspije razviti naklonost prema junacima (ako dobro radi svoj posao) pa čak i ako scenarij šepa u tome, glumci su ti koji bi trebali popraviti stvar. Jameson Parker tehnički je no name (karijera mu je li-la televizijska) bez karizme, Dennis Dun je naporan kao komični side kick (puno bolje se snašao u Big Trouble in Litlle China) Donald Pleasance, koji je valjda uvijek s Carpenterom mogao pronaći zajednički jezik, djeluje kao jedini koji se trudi da nešto postigne (pa čak i pretjera u tome) te jedini korektan lik jest onaj koji igra Lisa Blount, ali jaki ženski likovi Carpenteru idu kao podmazani, pa tu nema nekog iznenađenja. Možda ću zvučati malo prežestok (ili podcjenjivački) ali cijeli cast je no name televizijski bez imalo karizme (bolje da je Alice Coopera prebacio u glavne likove) A uz to, ni scenarij im baš ne dopušta nešto ekstra razvijanje svojih karaktera. I to smeta skoro polovici filma jer radnja leži na njima. Kad stvari krenu u ubrzanje (čitaj: krene makljaža s Rogatim) film izgleda puno bolje, dinamično i s atmosferom kakvu i očekujemo od Carpentera. Samo što treba dočekati da prebaci u veću brzinu. Tehnički, plus za uobličavanje originalne ideje (Zlo nema baš čisti oblik – iako je onaj kanister pomalo trashy) ali minus za sve ostalo. OK, efekti imaju prolaznu ocjenu (zabavni i pošteni gore – kad se dogodi) i, uobičajeno, pohvale idu na poznati široko optički način snimanja radi kojeg film djeluje skuplje nego je ustvari bio. Danas je kultni, to će mu svatko priznati, ali jednako tako treba biti iskren i reći da nije najbolje od od onog što je Carpenter ponudio tokom karijere (ja još uvijek čekam da se uhvati nekog novog materijala) i da pripada onom razdoblju horor filmova kad su takve lošije stvari svejedno imale kredibilitet kakvi filmovi danas više nemaju.

1944906,pnzboi_seSmwemN1nnt7zKFz0TsXX++8kLTqmcYfo53RfXEvlZLprOD9Mx5Ha3GHNTcYybJh04GQPbBKSvfyoQ== 1944907,ooHfHR4UvtIUpM38LdEiFK+ERX7ihSCeBeGfLrm6WcB4yH5dzGfraQSztuop7g8E2nGELzdyrhtIXcIJJUmZxQ== 1944911,uHB0NL5bGDJL9dyHnktoeq0Nw7XivwSubPvyZT_5Smt+CslGxWUiU0buAB4vkKKZ_Y_G7SGC1csBlRG_nSOviw== 1944912,xT0+dImRJHe5Xy_NSnzkDGs3ie5fRGDFmR9juzRrz7R+CslGxWUiU0buAB4vkKKZ_Y_G7SGC1csBlRG_nSOviw==

2071011,MqveFMRzikFV7Hc_8n63Uc1ipmVb1vLp9msrFhS3XaFwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw== 2071012,4ed6S3v2zWk1GD6UDxN8BlwT0pTtOMusvGW2t6vM_WRbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== a c395ba pod1 princeofdarkness1987720 PrinceofDarkness1987720p-1 PrinceofDarkness1987720p-4

The Devil’s Brigade (1968)

Posted: 7 veljače, 2013 in Ratni

l_62886_88ab9c64l_62886_311c37bcl_46039_0062886_5d7d3cd1

IMDb

Trailer

 

Jednom kad se nešto pokaže uspješnim, onda to vrijedi ponoviti. Zlatno pravilo sakupljanja novca u holivudskim brdima. Nije to današnja izmišljotina, radilo se to prije, radit će se to i poslije, ali postoji jedna temeljna razlika u pristupu. Već ako se radio viđeni materijal, gledalo se da barem sliči na nešto i da može proći kao samostalni uradak. O čemu je točno riječ? O ratnim filmovima napravljenima u zltnom dobu tog žanra. Zlatno doba imaju svi filmovi, tj. žanrovi, a ovo od ratnih naslova kretalo se tamo negdje u šezdesetima i dijelu sedamdesetih kad su nastali neki od stvarno dobrih i legendarnih klasika (Where Eagles Dare, The Guns of Navarone) koji su svoju popularnost uspjeli zadržati do današnjih dana. Možda ste zamjetili kako sam preskočio jedan od njih, ali doći će i to na red. Čim spomenem neke druge stvari. Jedna od njih je što spomenuti filmovi nisu bili čisto ratni materijal već više avanturistički, koji su s ratnim razdobljem imali veze samo time što se odigravaju u vrijeme drugog svjetskog rata. To im svakako nije zamjerka jerbo su uspješno izbjegli zamku nekakve ho-ruk samoreklame kakvu je zadesila The Green Beretes iz iste godine. Oni malo izravniji naslovi, koji su išli na to da budu i jebeni i pošteni (čitaj: zabavni, ali ne baš previše patriotski orijentirani) imali su slabu prođu jer je tu bio Vijetnamski rat, pa uzdizanje američke vojske nije bilo previše popularno. Zato je Drugi Svjetski rat bio kao stvoren za velike priče jerbo, kako se kaže, bio je to posljednji veliki rat u kojima se još mogla podmetnuti ideja nekakve junačke ideje. Što me okolo naokolo dovodi i do The Dirty Dozen. Zašto do njih? Poslušajte prvo sadržaj ovog naslova, pa da onda nastavimo s pojašnjenjima.

U jeku II WW Rata nekolicina savezničkih časničkih glava dobila ideju o oforiravanju posebne vojne jedinice koja bi bila ubačena iza neprijateljskih linija (Norveška) te bi odande krenuli u pravljenje reda. Ideja je uključivala spajanje američkih vojaka s kanadskim i nije bila potpuno samoubilačka kao neke druge (iako ustvari jest). Da bi se riješili odgovornosti, generali našem pukovniku šalju one najgore od najgorih na obuku, što će se pokazati kao zanimljiv odabir, u svakom slučaju. USA-Kanada združena brigada tako prvo ima malo međusobnih problema oko prilagođavanja, vojaci se, očekivano baš i ne podnose (jerbo su Kanađani skoro pa gospoda naspram Amerikanaca) ali kroz muku trninga, vojnog drila i obuke, naši dečki postaju prava združena braća. Samo što njihov zadatak biva otkazan (ustvari, zadatak je dobila 30 Commando Unit – osnovana od strane Iana Fleminga – par riječi o tome ima u filmu The Age of Heroes) i oni na putu da budu rasformirani. U zadnji trenutak dobivaju nove zapovijedi; Italija. Ratište gdje će dobiti priliku za dokazivanje svoje uvježbanosti.

Ratni filmovi nastali po istinitim događajima oduvijek su imali svoju publiku, a kad radite film po istinitom događaju, onda možete prodati foru-dvije o svemu. Kao film, The Dirty Dozen bio je prvi, ali kao inspiracija, odavde je izvučena građa za materijal. Jedinica opisana u filmu doista je postojala i doista je bila složena od Amera i Kanađana i doista su imali velike uspjehe na bojištu, ali i gubitke te je u dvije godine svog postojanja (rasformirana je 1944) uspješno zauzela nekoliko strateških točaka. Film se fokusira na njihovu obuku i prvu misiju, zauzimanje tamo nekog strateški važnog brda. The Dirty Dozen je možda poznatiji, (jerbo ja uopće nisam čuo za ovaj naslov) no nije jedini koji je uspješno formulu ”ne volimo se, ali surađujemo” formulu. I to na dobar način, ako ćemo iskreno, jer osim osnovnih sličnosti, dva filma su različita i dobra, svaki na svoj način. Likovi su dobro zamišljeni i zaokruženi, koliko je to moguće kod karakterizacije velike grupe ljudi (uglavnom to počinje i završava sa skicom) situacije su normalnije, nema nekih opasnih prijetnji kao u 12 Žigosanih (zezni i ideš natrag na vješala) i akcija, koja se odigrava više-manje u zadnjem dijelu filma, djeluje OK. Tu su i dvije glumačke legende: William Holden i Cliff Robertson, koje drže vodu svojim zapovjednim pojavama, pa je prigovor minimalan. Vojaci su dovoljno šarena grupa da ih uspijemo popamtiti dok traje film. Mane su, kako to već ide, drvena režija i neatraktivni prizori borbe prsa u prsa (moglo je to bolje) ali to ionako ide na skoro svaki film iz tog razdoblja, a može mu se predbaciti i malo predvidljivosti (već unaprijed znamo da će se vojaci u početku mrziti, a kasnije poštovati). Na stranu to, ako volite klasične ratne spektakle, ovo je i dalje pun pogodak za gledanje tako da ne bi trebali biti razočarani.

1944895,VwhFldAt9VSesTlQO1wAKSzAvqPs01Lbqbf5kCRIWjxM1xxB7m5A6C93P67YzOOjlZaKygcQDjJaG9r5Npl0GQ== 1944896,WQZy+_3zKEKqOXl5vO6kkN3__LI8A6RGT2pvaepNS+wukgr0i6X53wH4ohwA3gAOZmSGjIltu8m8+putdBgbSg== 1944897,YLP7zQLz6ZSLuWzmze0PW+cnYRhdXbprbGh7njsvg0iMHY6n9UFdx_F1sfhwcUnP_6c6uuIOt37+Um3E6fWHFg== 1944898,MqveFMRzikFV7Hc_8n63Uc1ipmVb1vLp9msrFhS3XaEtcAt+Fsvlg6ONLfyZMTzjSXWrTFvr7eQHr2OVvq3ulg== 1944899,MqveFMRzikFV7Hc_8n63Uc1ipmVb1vLp9msrFhS3XaFwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw== 1944900,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== 1944902,wENhz_thfdJhBgdiWFGDOVnVFwIK9XY2EIm6+lzuEKxw+7oNmxMioOI6kztYzm9gPGnkVBCfYYeZ3H8jcyq0DA== 1944904,KfnjKqgkbh2T0X2VL_oYxQeETSJk7jPV7rXq8nD_PwQ9XFBzVwqcUXsds9NSYsDNY3ruOmmqefLhVA86hafmjQ== 1944906,pnzboi_seSmwemN1nnt7zKFz0TsXX++8kLTqmcYfo53RfXEvlZLprOD9Mx5Ha3GHNTcYybJh04GQPbBKSvfyoQ== 1944907,ooHfHR4UvtIUpM38LdEiFK+ERX7ihSCeBeGfLrm6WcB4yH5dzGfraQSztuop7g8E2nGELzdyrhtIXcIJJUmZxQ== 1944911,uHB0NL5bGDJL9dyHnktoeq0Nw7XivwSubPvyZT_5Smt+CslGxWUiU0buAB4vkKKZ_Y_G7SGC1csBlRG_nSOviw== 1944912,xT0+dImRJHe5Xy_NSnzkDGs3ie5fRGDFmR9juzRrz7R+CslGxWUiU0buAB4vkKKZ_Y_G7SGC1csBlRG_nSOviw==