2010 (1984)

Posted: 15 veljače, 2013 in Ekranizacije, Peter Hyams, Roy Scheider, Science Fiction

l_86837_e3c5d0c5 l_93605_a467cded 600full-2010-the-year-we-make-contact-poster

IMDb

Trailer

Najgora stvar koja se može dogoditi jednom filmu je da bude nastavak nečega što je iz temelja promijenilo žanr u kojem je snimljen. Science fiction je oduvijek imao ”tehničkih” problema s time da bude prepoznat kao žanr koji može ponuditi više od jeftinih pulp zapleta, ludih znanstvenika i invazija alienskih snaga koje svoje sličnosti dijele sa svijetom kukaca. Nije da nije bilo pokušaja, pa čak i onih dobrih, no zli izvanzemaljci i razni biološko-nuklearni pokusi koji krenu krivim smjerom oduvijek su vrebali u pozadini, pružajući redateljima dovoljno materijala da fino zarađuju na prodavanju jeftinih priča koje bi zaboravili čim bi napravili dva koraka izvan kina. Pojavom 2001 A Space Odyssey stvari su se promjenile, na toliko načina da ih trenutačno neću ni početi nabrajati jer su već drugi, posve uspješno napravili pregršt analiza naspram kojih moje skromno mišljenje (a ja baš i nisam neki obožavatelj tog filma) ne znači ama baš ništa. Ali zato tu imamo nastavak, nazvan jednostavno 2010 (ponegdje dolazi uz neslužbeni podnaslov Year We Make Contact) čiji je najveći grijeh što je, kako napomenuh, nastavak jednog od najutjecajnijih filmova… uopće. Iako polomljen pod teretom usporedbi, isprebijan od strane onih koji su ga ocrnili bez gledanja, namjerno ignoriran od kritičara (jer tko je tamo neki Petar Hyams da se mjeri s imenom Stanleya Kubricka) film je, na kraju te nesretne ”odiseje” ipak prepoznat kao uradak koji ima svoju vrijednost, pa čak i prednosti bez obzira na slavnog prethodnika. Rekao bih da je to poštena, fer play i posve dobra procjena jer osim činjenice da dijele isti svemir, dva filma su posve suprotna i gledati na njega samo u svojstvu nastavka znači propustiti fini komad realne fantastike koja, ako ćemo baš iskreno, nije nikad pravo ni zaživjela u samom žanru. Prednosti ili mane, ovisi o vama, ali mi ćemo započeti našu priču…

…deset godina nakon događaja iz 2oo1. Misterija svemirskog broda Otkriće, koji stoji ”parkiran” u orbiti Jupitera, još uvijek nije razjašnjena, kao ni ona koja uključuje crni monolit. Rusi i Amerikanci još uvijek igraju svoje hladnoratovske igre, tko će koga zeznuti i na koji način. Jedna od tih ”igara” povezana je i s Otkrićem pošto Rusi imaju veliku prednost i postoji stvarno iskrena mogućnost da dođu do broda prije Američke posade. Ipak, u duhu međunarodne suradnje (i činjenice da o operativnim sustavima nemaju blagog pojma) predlažu Rusko-Američko suradnju kako bi dobili odgovore. Svi zajedno. Rusi tako postaju međuplanetarni taksisti za tri člana američkog space programa, koji ustvari nemaju nikakve veze s istim. Jedan od njih ide tamo da vidi može li doznati zašto je famozni kompjuter HAL doživio živčani slom, jedan ide vidjeti može li Otkriće otparkirati i vratiti natrag na Zemlju, a treći član odlazi na putovanje radi osobne grižnje savjesti pošto je on poslao prvu ekspediciju prema Jupiteru. Pronaći izgubljeni brod nije teško, kao ni preuzeti ponovo kontrolu nad njim, gdje čak i HAL pokazuje sklonost suradnji, ali baš kad se pomisli kako posvuda cvjetaju ruže, počinju se javljati novi problemi. I povezani su sa misijinim starim poznanikom: crnim monolitom.

Da bi nastavak bilo kojeg filma uspješno funkcionirao treba napraviti sljedeće: ponuditi nešto drugačije. Ako uspijete, naravno, suzbiti instinktivnu odbijajuću pomisao da je ovo nastavak 2001 Odiseje, bez problema se uočavaju dvije stvari koje 2010 razlikuju od toga da bude još samo jedan bezlični nastavak u nizu. Jedna su odgovori. Sva pitanja imaju svoje odgovore i poigravanje s pružanjem istih može dovesti do zanimljivih rezultata. Redatelj Peter Hyams nije išao nekakvom sporednom prečicom i odlučio ponuditi gledateljima svoje viđenje stvari već se, kao i njegov prethodnik, odlučio držati pisane riječi slavnog Arthura C. Clarka. No, samo pružanje odgovora na to zašto je superkompjuter HAL odlučio… malo prorijediti svoju posadu povezano je s drugom stvari dodanom u filmu: dobrim starim misterijem. Brod Otkriće postao je nešto kao olupina Titanica, sveti Gral svih istraživača, i ponovno reaktiviranje njegovih pogona, upotpunjeno s kadrovima praznog, hladnog i mrtvog broda bez muke ostvaruju pravi omjer jeze, napetosti i dobre svemirske avanture. Cijeloj priči pomažu i više nego dobri specijalni efekti, od kojih ”svemirske šetnje” djeluju itekako uvjerljiv čak i danas. Ali tu postoji i još jedna različitost jer 2010: Druga Odiseja svoj vizualni identitet temelji na konceptu realnosti te unutrašnjosti svemirskih prostora (Leonov, Otkriće) djeluju mračnije, prljavije, više kao nešto što se upotrebljava na redovitoj bazi, a ne samo pokaznoj. Film time dobiva dosta, ali ujedno se uklapa i tadašnji trend science fiction interijera koje je prve predstavio Alien, a koji danas više gotovo da ni ne postoje.

No, efekti i popratne pogodnosti koje pružaju, bili bi zanemarivi da ovaj put glumačka ekipa nije popunila one elemente koji su mogli ostati prazni. Helen Mirren, Roy Scheider, John Lithgow (malu povratničku ulogu ima i akter prvog dijela – Keir Dullea)… samo su neki od onih koji su se isprsili i odradili junački posao, vjerujem, potpuno svjesni da će ih dočekati nož kritike što god da naprave. Svjestan da radi nastavak nečega što sasvim sigurno neće nadmašiti, Hyams se ne libi upotrijebiti svoje junake kao još jednu prednost, ocrtavajući im karaktere u kratkim, ali efektnim crtama te mu je uspjelo ubaciti i malo zdravog humora tipa da svemirski inženjer (Lithgow) ima fobiju od – svemira. Treba biti iskren i reći da film ima i jednu…pa, ne toliko strukturalnu manu, koliko tehničku nezgrapnost. Uvođenje stare rusko-američke hladnoratovske igre imamo lijepi , skoro pa sentimentalni, podsjetnik na prošlost, ali u smislu radnje baš i ne funkcionira osim da podigne napetost. Nepotrebno jer 2010 ima ono što 2001 nema: utrku s vremenom, koja je direktno povezana s odgovaranjem na pitanje o crnom monolitu. Iako, zamjerka toj nadogradnji Clarkova predloška i nije velika jer je i on ubacio dobro staro rivalstvo u knjigu, no, da se spomene u kontekstu završnog proizvoda. Možda nije tako psihodeličan, mističan i impresivan kao slavni prethodnik, 2010 svejedno nepotrebno nosi teret neželjenog nastavka jer, gledano by the book pravilima, njegova prednost leži u drugim, možda prizemnijim stvarima, i to je jedini način na koji bi ga se trebalo gledati. Jer, ako ste filmski snob i skloni omalovažavanju svega što ne nosi potpis nekog filmskog velikana, može se dogoditi da propustite komad intrigantnog science fiction materijala koji, skoro trideset godina kasnije, još uvijek nije počeo pokazivati tragove starenja i zamor materijala. Intrigantan, vizualno dostojan, pa čak i napredan, fino ispričan i pregledno režiran samo su neke od prednosti koje vrijedi spomenuti u završnom slovu, jer ako vas to ne privuče da se otisnete u drugačiju odiseju onda ništa drugo i neće.

2018381,WQZy+_3zKEKqOXl5vO6kkN3__LI8A6RGT2pvaepNS+xM1xxB7m5A6C93P67YzOOjlZaKygcQDjJaG9r5Npl0GQ== 2018382,dmlIx1J9hN_J51+yM2fLw5kjflLICuab_dnmLcCpzMBYQkfucX_Bf9LIirBGLfOGWhKMw_OUhUtlDdGRWW3BLA== 2049680,kbAjQ2AVf2rYpUKme42Sv4p5RZ5tEmm90NM5dkbf0Rr7Y6ndrWVt3TSkakTsbdK0YDjzV1xJTYwtQa_3w1eR_w== 2049681,dO_Z8ccVL3aZEhxqReihxcKuV_rcaLT+RmES9Vem3ol4yH5dzGfraQSztuop7g8E2nGELzdyrhtIXcIJJUmZxQ==

2018371,MqveFMRzikFV7Hc_8n63Uc1ipmVb1vLp9msrFhS3XaEtcAt+Fsvlg6ONLfyZMTzjSXWrTFvr7eQHr2OVvq3ulg== 2018372,Q9dpB8jitxuDkdRiMYAXLdPnWFqRtVXKAO28Io7_jhBbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 2049682,z+Bg4oJPl3Uow68TZvwwLwUroV4SU8PL9AvPW44uu0r37f0lxjx99739iAnbLhL0RGx37Cc1sqYCy1AsbIYeeA== 2049685,nNAXiVIEjJ6cQinF_vUhr_8pbcYuPIvy6OggEqGUCnRGjloOH+T4rMz5VSWRYOGwLjvcjUu1YrRzqTUZsIYyBg==

2018374,I+itjQNbbsIPdeHfH5QPZ6PEBNbPPFIY0VFErXlJDyZP0rbUt26RFhhmuXnOw6Bi4NnXgDt0R2J_KaN4_5HgvQ== 2018376,vDnNqNCUY59bwdmGLijc7bjpb7nYNMOvtBuZhi+z7IpZbyoRyQr0k4DClfJnxi27+GhwMUl_m1kFrUceacqBGQ== 2018378,9ar8aNZCpk__u078l49wc9OvjOi+QMyx5QIFISJwG6MbGRndQYnWHYFWdrgL9MAyUbryxNjuZjPcu+ryhhIDQw== 2018379,MbhjPnhzH0nevgGafNKV8wl7DpnFTcGSSHR6CmBvwP8lSnW2HGXRz8mC0AbWIOgbWQ9iEmqNIVlgd8W8TRSliA==

Komentari
  1. thegreatduck kaže:

    Hmm, nešto mora da nije u redu sa mnom, zakleo bih se da je ovaj film već bio ovdje pred određeno vrijeme, doduše, ne mogu naći sad…:D

  2. Deckard kaže:

    Bio je 😀 Ali prije godinu i pol dana sam složio prvi tekst. Nikad nisam bio zadovoljan s onim što sam napisao, a kako sam radio novu verziju teksta za drugu stranicu, rekoh da ga odmah i ovdje osvježim. Stari tekst je otišao u internetski pakao 😀

  3. thegreatduck kaže:

    Aha…Ima još koja recenzija koju si zamijenio, ili je namjeravaš izmijeniti?
    Inače, za koju si to stranicu pisao? FAK ili?

    • Deckard kaže:

      Za FAK. Ima još jedino Dead Bang, malo je izmjenjen. Tu i tamo su neki malo dorađeni, ali ovo je jedini koji sam napisao iznova. Ima još par koje možda doradim.

  4. […] ne tako istančanom ukusu. Hyams je inače zanimljiv autor, posebice kroz SF filmove (Outland & 2010) ali i kompletan autor jer je sam pisao svoje scenarije i radio kao glavni za vizualni izgled samog […]

  5. […] koji se tada puštao na malim ekranima. I kad kažem ciklus, onda to stvarno mislim. Blade Runner, 2010, Star Trek 3, The Thing (kojemu tu baš i nije mjesto, ali nećemo cjepidlačiti) i svi su ti […]

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s