Arhiva za Ožujak, 2013


227890.1020.A tumblr_m6asazX0Jt1qzdglao1_1280 Face-Off-1997-movie-poster

IMDb

Trailer

Prodati dobru priču oduvijek je problematično, posebice ako radite akcijski film temeljen na osnovnom plotu u kojem glavni protivnici – zamjene lica. Doslovno. Takva ideja odmah u startu vuče na premisu nekakvog lošeg B uratka čija je osnovna namjena zadovoljiti najosnovnije produkcijske kriterije: puno ispucanih metaka. Činjenica je da u akcijskom filmu možete prodati skoro pa sve, od invazije malih zelenih, pa do kućnog ljubimca koji čita misli, no napraviti zdravi, rasni akcijski uradak zahtjeva talent, temelje i umijeće. Temelj bi u ovom slučaju bio scenarij o dva lika koji jedan drugoga ne mogu vidjeti, žive u predodžbi da znaju sve što mogu jedan o drugom i glavni cilj jest što prije ubiti… pa, tko koga stigne prvi. Priznajem, ne zvuči baš nešto na prvu misao, ali kad ga stavite u kontekst današnjice, gdje akcijski žanr iznenada opet počinje dobivati zalet, pa makar on bio i financijski, gotovo je nevjerojatno što sve može ispasti iz onoga što i ne zvuči tako duboko. Spojite to s talentom, uvoznim, da naglasimo i tu malu sitnicu, te kad pridodate cijeloj priči umijeće (vizualno, da naglasimo) dobijete formulu koja je u svemu dobitna. Mislim, ako danas možete prodati priču da teroristi Sjeverne Koreje mogu zauzeti Bijelu Kuću, zamislite što sve možete prodati u priči o dva smrtna neprijatelja koji su prisiljeni živjeti u koži (doslovno) ovog drugog.

Već kad sam kod prodavanja magle, zanimljivo je da prodavanje puno smislenijih stvari (kao što su dramskih elemenata) ide puno teže nego bi se to pomislilo na prvi pogled. John Woo, poznati majstor akcije kao takve, ne samo da je uspio dobro prodati dramu kao takvu već je u cijelu stvar uspio ubaciti i realnost. Za one koji vole malu pozadinu: Face/Off inicijalno je trebao biti SF koji se događa u budućnosti. To je valjda bio preduvijet da se priča proda bez previše pitanja, no radi Woo-ove intervencije, scenarij je prebačen u sadašnjost, techno-babble je smanjen na minimum i to sve iz jednog malog razloga: želio je glumcima otvoriti prostor da pokažu svoj talent. A talent su i pokazali. John Travolta, disko plesač i dadilja malog Mickeya rukovao se Nicholasom Cageom i rekao: idemo rasturiti cijelu stvar. Tako to ide kad jedan glumi Sean Archera, vrhunskog FBI agenta čija je životna misija uhvatiti svjetskog teroristu Castora Troya. Ne zato što je Archer predan pravdi već zato je predan osveti: Troy mu je ubio sina. I dok njih dvojica u furioznom uvodu razriješe stvar u Archerovu korist (Troy odleti, doslovce, u komu) stvari ipak još uvijek nisu tako sjajne. Postoji bomba. Da bi doznao gdje je, Archer mora preuzeti Troyev fizički izgled i ušetati u strogo čuvani zatvor te podatak izvući iz njegova brata. Plan uspije. Ali ne uspije. Troy se budi iz kome (tako to ide kad ti skinu lice) i preuzme Archerov identitet. Strane su sad zamjenjene, ali nimalo završene. Dva protivnika ovaj put će svoj sukob odigrati na novoj osobnoj razini i usput doznati da iza svakog lica postoji nešto više od pukog fizičkog izgleda.

Iako film na svojim leđima broji već 15 godina; nije ostario ni dana. Moglo je to završiti i drugačije. Mogao je ispasti još jedan običan bum-tras uradak i biti zaboravljen već idućeg dana, no svoj uspjeh duguje prije svega odličnoj karakterizaciji likova. Znam što mislite: takvo što rijetko da postoji u akcijskom filmu i složit ću se s vama. Zamjena identiteta nadograđena je pogledom iza…pa, lica. Tako je zamjetljivo da su Troy i Archer u suštini isti: samotnjaci, bez prijatelja, obojica su zanemarili svoju obitelj, no kako pogled dolazi s kontra strane, tako dva protivnika itekako dobro upoznaju okružje za koje su mislili da ga odlično poznaju. Njihova motivacija (barem ona od Troya) ostaje malo postrani što se tiče predanog naganjivanja ovog drugog (Archer to radi radi sina) ali gubici svakako postoje s obje strane. To ustvari ni ne iznenađuje previše. Woo je oduvijek znao prodati duboku povezanost među svojim likovima, izgraditi njihove suprotne karaktera i ugraditi u njih puno više od pukog naganjivanja. Tu je odmah i jedna mana proizašla, vjerujem, iz toga da film ne izgubi tempo i dodatno zakomplicira stvari. Archeru nitko ne vjeruje da je uzeo lice Troya, što je razumljivo, ali Troy kao Archer skoro sve uspije uvjeriti u suprotno, čak i vlastitog brata, koji je opisan kao teški paranoik koji nije vjerovao ni slici vlastitog brata. Mala zamjerka, ali da se spomene.

Tehnička strana filma i danas izgleda kao grom. To je najednostavnije tako reći i dodati da se protok godina uopće ne vidi. Koreografija akcijskih scena je besprijekorna, iako zrno teatralna (naglašava pomalo epske elemente u sokobu Try/Archer) te jedinu stvar koju ovdje možete zamjeriti jest upotreba kaskadera koji čak ni iz aviona ne sliče Travolti i Cageu. Posljednja scena, vlika potjera čamcima, izvučena je iz otpada jer je bila namjenjena prijašnjen Woo-vom filmu, Hard Target, i ovdje se uklopila savršeno (minus kaskaderi) no cijela ova priča bila bi bez veze da glumci nisu odradili posao… vrhunski, savršeno, besprijekorno (izaberite sami). Cage i Travolta žive oba lika gotovo u detalj, od pokreta tijela, do izraza lica. Ne znam jesu jedan drugog proučavali pri snimanju, ali steknete pravi osjećaj kao da su uistinu zamjenili tijela. Mala pomoć došla im je i od priznatih karakternih glumaca; Joan Allen, Gine Gershon, Thomas Jane i redatelja/glumca Nicka Cassavetesa, što otprilike govori da glumci koji uglavnome nemaju veze s akcijom znaju napraviti stvar boljom od onih koji često u tom žanru. Konačni bi zakljkučak mogao biti da se radi o kvalitetno režiranom, odglumljenom, ispričanom i zaokruženom filmu koji neće nikoga razočarati, čak ni ako inače bježite od akcije kao takve. Kad ste posljednji put čuli da je jednom filmu to uspjelo?

1961127,WQZy+_3zKEKqOXl5vO6kkN3__LI8A6RGT2pvaepNS+wukgr0i6X53wH4ohwA3gAOZmSGjIltu8m8+putdBgbSg== 1961128,YbaW+S0Nk9IrXO0QCnIQawdIBHTqZL2AId_hyIjlV1i5vlLma+InCuf+WGyZGONpFG54BcGDKzs2m9EcdXUIwQ== 1961133,e037NFsh+Krq06U7tnE3LMvUmnWzIKMK6lhhB+S0g9uMHY6n9UFdx_F1sfhwcUnP_6c6uuIOt37+Um3E6fWHFg== 1961134,_HybAW8WDKT_SBO5Nu3B2t69NyDPIPpYKAFvaNkfZj0MnyqutUC3PCnSXCINeTLqa2V7iGzso9he3qrK0GLUUA==

1961146,MqveFMRzikFV7Hc_8n63Uc1ipmVb1vLp9msrFhS3XaFwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw== 1961147,MqveFMRzikFV7Hc_8n63Uc1ipmVb1vLp9msrFhS3XaEtcAt+Fsvlg6ONLfyZMTzjSXWrTFvr7eQHr2OVvq3ulg== 1961149,vADbWDL43NRAF3Y53Z1Pp1Z76LkGhMHep_p_6W7601FwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw== 1961153,YbaW+S0Nk9IrXO0QCnIQawdIBHTqZL2AId_hyIjlV1i5vlLma+InCuf+WGyZGONpFG54BcGDKzs2m9EcdXUIwQ==

1961124,tLmch_TO9w6b3b1LveSr9bke6mKyYFU4upoYQPxxlojUuQZpM6LPlArm0UA5ENB2KSQKrAPtYcJjzPcJVNgyTw== 1961129,Ch5IaQqnxxXrfoqhNaMHsk_Tn6biqPwv1WKFW8fmhtv37f0lxjx99739iAnbLhL0RGx37Cc1sqYCy1AsbIYeeA== 1961139,qeObvNnQ5IkF0fTecG7YiURGG660GC5oT9mXbh92M37LUiAqkAXxkJMsmuoJYNQHtGeAMcKK97fbpLbH+rGI6g== 1961140,ZIPp_ZrhMBsQR1mNUksR_qhMKuWNa0vMvaD19GLii+37Y6ndrWVt3TSkakTsbdK0YDjzV1xJTYwtQa_3w1eR_w== 1961143,YdgY3+JitI1M5hUcLOACMa9G0f_mcetXUItdNk5+zC94yH5dzGfraQSztuop7g8E2nGELzdyrhtIXcIJJUmZxQ== 1961144,Ch5IaQqnxxXrfoqhNaMHsk_Tn6biqPwv1WKFW8fmhtv37f0lxjx99739iAnbLhL0RGx37Cc1sqYCy1AsbIYeeA==

The Karate Kid (1984)

Posted: 26 ožujka, 2013 in Drama, Sportski

5kKor5pZ3ov08CAstSyk7FGDKVN karate-kid-1984-vhs-ralph-macchio-pat-morita-elisabeth-shue_MLA-F-3049068244_082012 iocSyKPG9ctyfwnyNf6JnGQbsSY

IMDb

Trailer

Sinoć sam napokon sjeo i pogledao remake ovog starog filmića i, iskreno, nisam ostao baš nešto posebno oduševljen. Ne zato što je to loš film, ima on svojih simpatičnih strana, najviše tu pomaže Jackie Chan, ali kvaka je u tome da je film čist jednostavno rečeno… nerealan. Dobro, nije ni stari baš tako realan, ali to svoje lagano pretjerivanje (da klinac koji uči karate par mjeseci zbrije one koji to rade godinama) ipak ima neko ležište u pravoj tehnici. Remake odlazi korak kasnije i klinca koji par tjedana uči kung-fu (što ono ”karate” u naslovu čini apsolutno promašenim) pretvara u kombinaciju Bruce Leeja, shaolin-ratnika i hipnotizera. Također, nedostaje mu šarma. Nije to ”crnačka” stvar, kako ovi koji film hvale vole naglašavati, jer i Crnci mogu znati karate (pardon, kung-fu) jednako kao i bijelci, ali Smith Junior u nekim stvarima ispada doslovce iritantan (kako to već ispadaju starmali klinci koji prodaju uličnu spiku) te, barem meni, nije bilo ni najmanje stalo hoće li ga nasilnici izmlatiti na mrtvo ime ili ne. Daniel-san (početak i  kraj karijere Ralpha Macchia) je ipak bio klinac koji ima nekog svog stava, ponašao se u skladu s prikazanim godinama i imao je tu neku gubitničku crtu u sebi zbog koje je, realno gledajući, trebao poljubiti strunjaču pri prvom udarcu, čime je njegov uspjeh na kraju veći, emocionalniji i dopadljiviji. Što se tiče samog filma, pa o njemu, vjerujem da znate sve i da ste barem jednom prilikom isprobali ”ždralov skok” (koji se danas, valjda i onda, tehnički zove ”udarac polugom”) glumeći frajera. Hej, nemate se čega sramiti, i ja sam ga radio u svoje vrijeme (obično nije imao uspjeha) te ga se sjećam s jednom retro romatičarskim veseljem, iako sam film ima nekih svojih mana (već spomenute u uvodu). Ipak, kako to već ide, mali podsjetnik na sportsku priču.

Koja započinje da klinac imenom Daniel kupi batine od svojih nasilnih vršnjaka, sve mahom iskusnih u karateu. Daniel, inovativan u svakom pogledu, odluči da ne bi škodilo i da on nauči koji pokret da može uzvratiti, ali baš potrefi školu karatea koju pohađaju njegovi nemesisi. Tamo je i loš instruktor, onaj koji svoje učenike uči doktrini ”bez milosti” i sve bi to loše završilo da Daniel-san jedne večeri, baš u trenutku kad su mu se  (opet) spremale gadne batine ne upozna lokalnog domara; Mr. Miyagia. Zanimljivost je što Mr. Miyagi, osim što je ubojit u popravljanju sudopera, zna itekako karate te klinac koji faktički nema nikoga postaje njegov učenik, ali i prijatelj. Cilj treninga i učenja; predstojeći turnir u kojem će Daniel-san poravnati neke stare račune sa svojim starim poznanicima.

Ono što je zabavno; Pat Morrita i Ralph Macchio nemaju pojma o karateu. To je OK, nisu ni išli prodavali priču da su vele-majstori sporta, no zabavna anegdota, ne. I još bolja, tada slatka klinka, danas opako zgodna teta, Elisabeth Shue je odigrala Danielovu curku. Ti počeci… Profesionalno gledano, film je sirova sportska priča i kao takva, nije čudo da je pokupila simpatije po cijelom svijetu. Zašto sirova? Zato što je karate u njemu gruba tehnika, nema sporta previše, a i ono što ima ima natjecateljski štih. Tehnika učenja je isto zanimljiva (wax on/wax off) i kad je oduzmu alatke iz ruku (panzl i krpe, je’l) ti potezi stvarno i sliče nečemu što grupo podsjeća na karate (tragedija je što se u remakeu koristi jakna dolje/jakna gore – no konačni potezi nemaju blage povezanosti s tim pokretima). Druga stvar; likovi. Danijel-san fora je klinac, kvartovski luzer, pomalo mudrijaš, generalno simpa klinac kakve baš i ne viđamo u filmovima. Mr. Miyagi je još zanimljiviji karakter, kombinacija Terakotina vojnika i Yode, čime je i zabavan lik, i tajanstven, s dovoljno šarma da može prodati svakojaku mudrost. Iako neki novi klinci misle da je tu riječ o opakom prebijanju, stvar je da toga skoro da ni nema. Više pažnje pruženo je povezivanju dva apsolutno različita karaktera (i Morrita i Macchio djeluju prirodno u tom odnosu) te treniranju, točnije, izgradnji karaktera kroz prizmu egzotičnog sporta (karate je i danas, za razliku od kung-fu-a, zanemarena disciplina u filmovima). Doduše, tako sirova i početnička tehnika ne bi baš bila tako uspješna protiv onih koji je treniraju godinama, ali dok se do toga dođe, koga briga. Kad nasilnici sjebu Danijelu nogu na natjecanju i on ide, onako, pravo s duhom sportskim, odraditi zadnju rundu, svi ionako već navijaju za njega. Što film čini gledljivim, nekako čistim, zanimljivim zbog svojih likova, a nije ni režija pobacila, no to su već bile sigurne karte jer je redatelj John G. Avildsen prije toga spakirao još jedan kultni sportski film; Rocky. Nedostaju vam dobri stari dani kad su film i sport bili u jako dobrom, povezanom odnosu? Uvijek se možete podsjetiti dobrih lekcija ponovnim gledanjem. Jer, gola činjenica, nakon 29 godina, film je uspješno zadržao svoj šarm i, što je najbitnije, funkcionira jednako dobro kao i ”ždralov skok”.

03 8l3t46virzpr 2695_14_screenshot 17477156696cdffa8a38ee56289ef6f49ebe217a

karate_kid_1_720_2_large karate_kid2_hi_08_8x10 karatekidbdcap1_original karate-kid-image-2

Picture 96 screenshot-lrg-28 the-karate-kid-szenebild-1 tkk3

Jack Reacher (2012)

Posted: 20 ožujka, 2013 in Akcija, Ekranizacije, Thriler, Tom Cruise

l_86508_b78f7e5a l_109297_bc2e3c81 Jack-Reacher-Poster

IMDb

Trailer

 

Mitologija je izumrla. Ne doslovce, naravno, već figurativno. Klasične poštenjačine koje su nosile šešir široka oboda i pazili da se učiteljicama na Divljem Zapadu ne pokvari frizura napravljena kod Julia na Rodeo Driveu odavno više ne jašu holivudskim prerijama, imali su svoj zalazak sunce, hasta la vista, baby. Čuvari zakona shvatili su da im nošenje limene značke može doći glave prije nego viknu potegni, a čisto istjerivanje pravde zamijenila je birokracija koja vam garantira da ćete sigurno umrijeti nego doživjeti pravicu u svoje ime. Jedino još stari dinosauri kao John McClane nekako guraju po svom, ali i tu se već vidi očiti zamor materijala jer McClane je ipak policajac, svojeglavi doduše, ali ipak na strani onih potlačenih, što ga izbacuje iz koncepta ”tajanstvenog junaka” koji dolazi tiho i ulazi u legendu (odrastanje na romanima Doca Hollidaya ima nekih svojih prednosti). Tajanstveni junaci još su u goroj poziciji nego pravični čuvari reda jer bi ih danas zatukli pred televizijskim kamerama, uz opasku neke tamo soccer mama koja bi rekla da ju je čudno gledao. Naravno, kad bi rekao da ne koristi mobitel, GPS, Iphone, Blue Tooth… poslali bi ga u Vrapče na jedan mali tretman i reality check moždanih vijuga. I već kad ste pomislili da je sve crno, pojavljuje se tip imenom Jack Reacher. Možda ste čuli za njega. Dolazi tiho, pravi glasan lom i tek onda odlazi u legendu. Pa, ukoliko niste preveliki obožavatelj pisane riječi, straha nema, vrli stari Hollywood odlučio je pružiti svoje pohlepne šape na inventar romana o dotičnom, unijeti malo dobre stare klasike i snimiti film koji, oh, slatkog li iznenađenja, još i odlično funkcionira.

Jack Reacher, film, kao i nova, potencionalno moguća franšiza radišnog Toma Cruisea, nastala je po pisanoj riječi engleskog pisca (s radnom adresom u Americi) Lee Childa. Da vas sad ne davim svim onim paralelama pisani svijet vs filmski svijet, saga o Reacheru ima oko 15 romana. I jako su dobri, ako volite taj štimung, pa Cruise ima što snimati jer ako Jack nekoga ne mlati, onda ga ubija, ako ga ne ubija, onda puca na njega (konačni rezultat je isti) ako ne puca, onda diže sranja u zrak. Jack je čovjek izašao iz prašnjavih korica zaboravljene prošlosti i dolutao u sadašnjost, što je nekako i bit ove male priče. On predstavlja uskrsnuće klasičnog tajanstvenog neznanca koji pomaže dobroj raji u nevolji. Ne radi to zato što je zlatna duše, ne radi to radi love, radi to radi pravde i to one koju interpretira na svoj osebujni način. Sudovi za njega ne postoje, dokazi su nešto što samo smeta na putu da prebije negativca, a malo ga je teško pronaći jer ne koristi mobitele, nema stalnu adresu, živi u pokretu i putuje od grada do grada.

Najveći prigovor koji se u cijeloj priči vrtio se od početka: Tom Cruise nije dobar izbor za ulogu dvometarskog razbijača. Mislim da je to sam pisac dobro sažeo na svojoj stranici, rekavši da je Jack samo konstrukcija nezaustavljive snage koja se može interpretirati od umjetnika do umjetnika. I bio je čovjek u pravu što se tiče. Sada, možete vi na Tomicu gledati kao na još jednog religijskog frika, na zaljubljenog frika, na ovakvog ili onakvog frika (ali je ipak faca jer je pio kavu na Jadranu bez ergele tjelohranitelja) ali kad je filmski svijet u pitanju, što reče jedan moj poznanik davno, čovjek je profesionalac i kao takav iznio je film bez veće muke. Reacher u njegovoj interpretaciji ima sve, od opasnog stava, do hladnokrvnog stava, preko živo me zaboli za sve stava. Ono što ga pokreće jest drugi psiho koji snajperom poubija grupu ljudi. Čini se zato što je to u Americi uobičajena pojava. Kako ništa nije tako kako se čini na prvi pogled, pa tako ni ovdje, ali nećemo previše grebati po sadržaju osim što ću reći da je spoj dobre urote, zgodnog policijskog posla i fine fizičke akcije. Nijanse popunite sami kad pogledate film.

Scenarij je OK, što znači puno, jer ima priču, ima dovoljno toga da se zaposle male sive stanice, a ima i sasvim dovoljno kaskaderskih akrobacija da svi, počevši od nostalgičara, pa do nekih novih klinaca budu zadovoljni. Glumački je pak malo li-la, ako ćemo iskreno. Cruise je svoje odradio fino i pošteno, pojavio se i legenda Robert Duvall, što im je vjerojatno došlo kao mali reunion nakon Days of Thunder, zalutala je tu i jedna druga legenda, Werner Herzog, ali da je nešto napravio (osim bio jako cool s onim svojim glasom) i nije. O, da, tu je i McClane Junior, Jai Courtney, pa svi oni koji su gotovo zamrzili neuništivi Die Hard serijal radi njega, eto vam satisfakcije jer ga Cruise namlati na mrtvo ime (doslovno i preneseno značenje). Film kao takav ima i jednu zdravu dozu opuštenog humora, uvijek tako rado viđenog u ovakvoj vrsti filma, no tu i tamo zašteka u prijelazima jer u jednoj sceni bude malo komedije, a u drugoj opasnog premlaćivanja. Ali, to su već nijanse. Ukoliko su oni tamo preko bare napokon odlučili kako je 150 milijuna jako dobra zarada, onda bi Jacka mogli gledati u još pokojoj avanturi, ali za uvod, ovo je više nego kvalitetan početak i iznenađujuće ugodno izveden film koji vas ne bi trebao ostaviti razočaranima.

1935248,CAy56Rwu1NrBC7b01Hj51sy_bKkE2K8SKJaTxFPaHy4ukgr0i6X53wH4ohwA3gAOZmSGjIltu8m8+putdBgbSg== 2347256,kbAjQ2AVf2rYpUKme42Sv4p5RZ5tEmm90NM5dkbf0Rr7Y6ndrWVt3TSkakTsbdK0YDjzV1xJTYwtQa_3w1eR_w== 2347257,ZIPp_ZrhMBsQR1mNUksR_qhMKuWNa0vMvaD19GLii+37Y6ndrWVt3TSkakTsbdK0YDjzV1xJTYwtQa_3w1eR_w== 5185073,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA==

5185074,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== 5185075,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== 5185076,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== 5185077,X4YPq7tnDfN1LnJ+7AyJACj9v2pc175O_NIAaWnm2JyeikKpPI9Pt112wst1Lq3gpOlSW4gK8peoaQp3srLcBw==

5209781,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== 5209785,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== In-the-Mouth-of-Madness-1994-movie-props 5223469,1ebr0NNurHg7pyGaqTGvKFi1mYu8tK50F3X2zZsiWwC5vlLma+InCuf+WGyZGONpFG54BcGDKzs2m9EcdXUIwQ==


l_109297_bc2e3c81 l_86508_b78f7e5a

IMDb

Trailer

Amerikanci i njihovi filmovi o Vijetnamu. Ima ih dobrih, ima ih jednostavno loših. A ima i onih koji su relativno kontroverzni. Zašto? Zato što nikad nije riješeno pitanje zaostalih zarobljenika. Američka vlada negirala je mogućnost da je bilo tko ostao ondje, dok su drugi govorili kako je i deset godina nakon rata ondje bilo preživjelih zarobljenika koji su se mogli spasiti, no, politička posla, ostavljeni su kako se ne bi iskopavale stare ratne sjekire. Osobno, tema mi je poprilično zanimljiva, uvijk ću popušiti dobru intrigu ako ima nekih stvarnih fakti u njoj, a ova priča ovdje, iako službeno fiktivna, u sebi ima neke elemente operacije koja je uistinu poduzeta početkom osamdesetih. Tada je, naime, časnik imenom Bo Gritz (u to je vrijeme, ako se ne varam, već bio u mirovini i na polu plaćeničkoj/savjetničkoj plaći) tvrdio da posjeduje izravne dokaze o zarobljeničkim logorima unutar Vijetnama. Čak je otišao tako daleko da je, financiran privatnim novcem. okupio ekipu sebi sličnih i otišao put Vijetnama da dokaže svoje tvrdnje, no od toga nije bilo ništa. Ne zato što Gritz nije ništa pronašao već zato što ga je USA vlada otkucala Vijetnamcima te su ga presreli odmah na aerodromu i zabranili ulaz. Gritz nikad nije odustao od tvrdnji da je USA vlada ustvari zataškala ostavljenje zarobljenika, što ga je dovelo na shit list tadašnje administracije. Zašto je to bitno? Pa, tako, doći ćemo na to. No, tema je upotrijebljena u nekoliko filmova, od čega se najviše ističu ”klasici” Missing in Action i Rambo: First Blood; Part Two. Oni su igrali na tipičnu macho kartu, jedan junak spašava dan i znate kako je to završilo kad se u Vijetnam vrate Chuck Norris i Sly Stallone. Sad ćete doznati kako to izgleda kad to napravi glumački laf Gene Hackman.

Film se otvara ratnom akcijom koja je već u startu sjebana; Ameri su u jakoj ofenzivi povlačenja, okruženi paljbom i eksplozijama. Kroz taj dio uviđamo kako su neki od njih ostali zarobljeni i, neizgovoreno, zaboravljeni. Radnja se seli u ”sadašnjost”, deset godina nakon rata i fokus se prebacuje na Pukovnika Rhodesa, bivšeg časnika koji tvrdi da u vijetnamu još uvijek postoje živi zarobljenici, na što ga nitko, očekivano ne jebe ni pet posto. Ipak, sreća će mu se osmjehnuti jer će dobiti izravan dokaz da su njegove riječi točne, a onda će doći i ponuda da se vrati tamo i izvuče ih van. Privatnik, čiji je sin također u zarobljeništvu, daje Rhodesu slobodne ruke da oformi jedinicu za izvlačenje te on počne sakupljati svoje ljude kojima je nekad zapovijedao da ga ponovo prate na još jednom putu u poznatu, neprijateljsku zemlju. Nakon iscrpljujućih vježbi, planiranja i obuke, Rhodes i njegovi ljudi odlaze u Vijetnam, gdje dolazi do ponovnog sukoba s nekim starim… pa, sada su ”prijatelji”, ali u njihovoj knjizi stoji; Jednom VC, uvijek VC.

Vratimo se na Gritza malo. Čovjek je stekao crnu reputaciju svojim nastupima, ali i podržavanje javnosti. Glasina ide da je privatnik financirao njegovo istraživanje i odlazak u Vijetnam, što je predočeno u film (ne sve, naravno, tek oni javne stvari) i to mu na neki bizarni način daje određenu kreditibilnost jer možemo reći da je nastao na platformi istinitih događaja (Gritz je danas nešto kao nacionalni junak zbog te svoje kampanje). Tamo gdje je stvarnost stala, film je nastavio i, mnogi će reći, potvrdio ono što su svi sumnjali u vezi zarobljenika. Ipak, za razliku od onih koji su uzeli premisu i napravili svoje viđenje stvari (da, i Nestali u Akciji i Rambo 2 su ustvari izravne kopije ovog filma, barem njegove premise) ovdje je priča osobnija: Rhodes je možda časnik, ali ga boli neka stvar za ispravljanje krivih drina već samo želi vratiti izgubljenog sina. I putovanje u neprijateljsko okružje (što je Vijetnam, usprkos rekidu rata, još uvijek bio) nije samo ”idemo mi malo ratovati” već detaljno planiranje i uvježbavanje napada, što film čini malo manje ratnim (sukobi su na njegovom početku i kraju) a malo više dramom kojom je Hackman dominirao bez da se oznojio. Podršku mu je davao, zanimljivo, jedan veteran, Robert Stack, jedan mladi gušter čije je vrijeme tek trebalo doći, Patrick Swayze, i jedan tada već, blizu Hackamnovog talenta, majstor, Fred Ward. Stoga, što se tiče glumačke kvalitete, možete biti uvjereni da je film više nego adekvatno opremljen. Što se tiče akcije, i ona je više nego solidna. Doza pirotehnike, doza puškaranja i dosta povoljan izgleda lokacija koje glume ”Vijetnam”. Režija je više nego korektna jer je na nju pazio Ted Kotcheff, a ako vam je tu nešto poznato, to je zato što je čovjek prije ovog filma spakirao First Blood, koji se danas najviše i cijeni u Rambo sagi. Hrpa odličnih/dobrih glumaca, fini produkcijski uvjeti, intrigantna i originalna tema… šteta je propustiti takvo što već kad se sve karte tako lijepo poslože. Mana, pitate vi. Nema je, ali ovo je muški film, pa sad si vi odlučite koliko je to zapravo mana.

1887037,lK6v+sYivEW5JaX_K8Cm_lhWLq+qW9MdXzNARo8WvATuwHdtONkGV7fCXrh_NOS7eKR+MnLdciUDV5eX5Nv_LQ== 1887039,ZIPp_ZrhMBsQR1mNUksR_qhMKuWNa0vMvaD19GLii+37Y6ndrWVt3TSkakTsbdK0YDjzV1xJTYwtQa_3w1eR_w== 1887040,tLmch_TO9w6b3b1LveSr9bke6mKyYFU4upoYQPxxlojUuQZpM6LPlArm0UA5ENB2KSQKrAPtYcJjzPcJVNgyTw== 1887041,lK6v+sYivEW5JaX_K8Cm_lhWLq+qW9MdXzNARo8WvATuwHdtONkGV7fCXrh_NOS7eKR+MnLdciUDV5eX5Nv_LQ==

1887042,tLmch_TO9w6b3b1LveSr9bke6mKyYFU4upoYQPxxlojUuQZpM6LPlArm0UA5ENB2KSQKrAPtYcJjzPcJVNgyTw== 1887046,EGxloAICFWSu_r7y+GPq9EciiZbCW3Mw4jOkFo1C99PLUiAqkAXxkJMsmuoJYNQHtGeAMcKK97fbpLbH+rGI6g== 1935246,IA2cqZRxweaAWq5UyvWp1kmU2lgDBQQouHqp+AtcZT42+wtLSRgswX4dxsk0ZAE5qNiTjokyUIKw_tAIPhp7QA== 1935247,Nr1ze7vsXPICTg0DEbJMqPFeFqV+G8LJCv3lkXy+Up2bQepquqi9pZhA8gInJI1BdqSVxJsLYAg9z+cpkuJvaw==

1935248,CAy56Rwu1NrBC7b01Hj51sy_bKkE2K8SKJaTxFPaHy4ukgr0i6X53wH4ohwA3gAOZmSGjIltu8m8+putdBgbSg== 2347256,kbAjQ2AVf2rYpUKme42Sv4p5RZ5tEmm90NM5dkbf0Rr7Y6ndrWVt3TSkakTsbdK0YDjzV1xJTYwtQa_3w1eR_w== 2347257,ZIPp_ZrhMBsQR1mNUksR_qhMKuWNa0vMvaD19GLii+37Y6ndrWVt3TSkakTsbdK0YDjzV1xJTYwtQa_3w1eR_w== 5223469,1ebr0NNurHg7pyGaqTGvKFi1mYu8tK50F3X2zZsiWwC5vlLma+InCuf+WGyZGONpFG54BcGDKzs2m9EcdXUIwQ==

Pure Luck (1991)

Posted: 15 ožujka, 2013 in Danny Glover, Komedija

l_102729_77d191e0 7PsLp1yU2qHrfLLO

IMDb

Trailer

Nakon ozbiljnih stvari, nešto malo opuštenije (i to vjerujem da se ne bi dogodilo da film nisam slučajno pronašao na jednom DVD-u tokom generalnog renoviranja kolekcije) jer, kažu ljudi smijeh liječi sve. O tome bi se dalo podrobnije raspravljati, ali ako ništo drugo, jedna lagana komedija za predstojeći kišni dan (tj, ukoliko netko nije nešto pogriješio) nakon teškog rada uvijek dobro dođe. A ima imam i svoje razloge zašto sam je odlučio staviti ovdje: naime, dosta ljudi uopće nije ni čulo za nju, što je zanimljivo ako se bolje pogleda jer ipak su tu neki slavni dečki, no s druge strane, ovo nije još jedna komedija o stupidnim teenegerima koji pokušavaju nešto pojebati, pa je njezin zabačeni status posve razumljiv. Vidite, upravo sam otkrio razlog zašto je meni poprilično cool film jer inače sam jako, jako…jako alergičan na komedije s prištavim samodopadnim kretenima, pa mi uopće nisu smiješne. Doduše, nema ni tu nekih baš ekstra pametnih stvari, no radije ću uviek izabrati nešto što miriši na klasiku (Jerry Lewis) nego nešto što miriši na kretenizam. A, kako rekoh, film i nije nešto posebno razvikan, ima stvar-dvije dobre u sebi, stvar-dvije loše, cijeli mali paket o kojem se isplati reći nekoliko riječi , pa tko zna, mžda vas povuče da je pogledate.

Uglavnom, ovdje nitko ne treba izgubiti nevinost, ali mogao bi život. Ili možda ne, ovisi kako gledate na to. Film započinje dolaskom kćeri nekog bogataša na neko ljetovališta. Pitate se vi o čemu je stvar. O tome da u roku odmah padne s krova hotela. Ne pogine, ali ona je kao utjelovljenje bad luck osobe. Kod nas se takvi jednostavno zovu ”baksuzi”. Sve loše što se može dogoditi, dogodit će se, ali nakon što nakon nekog vremena netko otme istu tu kćer, naš bogataš će se pronaći u dilemi kako je pronaći jer njegov tim istražitelja, predvođen sposobnim Raymondom, ne uspijeva to napraviti. Srećom (ili nesrećom) tu je Eugene. Eugen je… baksuz kao i bogataševa kćer, a netko iz bogataševa osoblja dolazi na stvarno blistavu ideju: spojiti sposobnog Raya s baksuzom Eugeneom te ovaj put proći kćerinim putem tako da ovaj drugi vodi. Znači, pošto su u istoj klasi baksuza, sve što se dogodilo njoj, dogodit će se i ovom. A to je samo početak priče gdje će Ray postati glavna meta svih Eugenovih ”nesreća” te je samo pitanje vremena kad će jedan od njih poginuti radi loše sreće… ili dok Ray radi izživciranosti samostalno ne ubije svog partnera.

Tu, naravno nema neke prevelike mudrosti. Znate sve. Draž filma je u stvarno unikatnoj ideji koja jest malo predrasudna, ali zato debelo zabavna. Film cijelu svoju komičnu stranu temelji na gegovima vezanim uz sudaranje sa stvarima, padanjem preko stvari i stvarima koje padaju na junake. To, naravno zvuči prizemno jednako koliko i zahodski humor, ali, ako ništa drugo, barem nije degutantno kako to već zna biti. I tu je ujedno i jedna moguća mana: ako ne volite Martina Shorta, cijela priča će vam biti naporna do bola. Ipak, realno gledajući, on i Danny Glover su dobro kliknuli i bio bi još bolji dojam da su autori išli biti malo ozbiljniji, s dubljim humorom (najbolja scena jest kad se Glover oprašta od Shorta u zatvoru, jer misli da je gotov zato što je baksuz, a ustvari odvedu njega) ali ako se gleda samo na površnu zabavu, norma je ispunjena. S im da nijedan nisu donijeli ništa novo na stol: Short je kao i obično laganini živčenjak (meni je tip simpa) a Glover je reprizirao svoju ulogu iz Lethal Weapona. Da vam počnem prodavati priče o dubini radnje, krakterizaciji i sličnim pizdarijama, poslili biste me u krasni zavičaj, zato ću samo reći; fora komedija s pomalo starinskim gegovima, ali koji još uvijek znaju upaliti. Ako ste i vi baksuzne sreće, neće vam se svidjeti, ako niste, možda hoće.

1887037,lK6v+sYivEW5JaX_K8Cm_lhWLq+qW9MdXzNARo8WvATuwHdtONkGV7fCXrh_NOS7eKR+MnLdciUDV5eX5Nv_LQ== 1887039,ZIPp_ZrhMBsQR1mNUksR_qhMKuWNa0vMvaD19GLii+37Y6ndrWVt3TSkakTsbdK0YDjzV1xJTYwtQa_3w1eR_w== 1887040,tLmch_TO9w6b3b1LveSr9bke6mKyYFU4upoYQPxxlojUuQZpM6LPlArm0UA5ENB2KSQKrAPtYcJjzPcJVNgyTw== 1887041,lK6v+sYivEW5JaX_K8Cm_lhWLq+qW9MdXzNARo8WvATuwHdtONkGV7fCXrh_NOS7eKR+MnLdciUDV5eX5Nv_LQ==

1887046,EGxloAICFWSu_r7y+GPq9EciiZbCW3Mw4jOkFo1C99PLUiAqkAXxkJMsmuoJYNQHtGeAMcKK97fbpLbH+rGI6g== 5223469,1ebr0NNurHg7pyGaqTGvKFi1mYu8tK50F3X2zZsiWwC5vlLma+InCuf+WGyZGONpFG54BcGDKzs2m9EcdXUIwQ==

1887042,tLmch_TO9w6b3b1LveSr9bke6mKyYFU4upoYQPxxlojUuQZpM6LPlArm0UA5ENB2KSQKrAPtYcJjzPcJVNgyTw== 2347256,kbAjQ2AVf2rYpUKme42Sv4p5RZ5tEmm90NM5dkbf0Rr7Y6ndrWVt3TSkakTsbdK0YDjzV1xJTYwtQa_3w1eR_w== 2347257,ZIPp_ZrhMBsQR1mNUksR_qhMKuWNa0vMvaD19GLii+37Y6ndrWVt3TSkakTsbdK0YDjzV1xJTYwtQa_3w1eR_w==

 

Blink (1994)

Posted: 12 ožujka, 2013 in Madeleine Stowe, Thriler

l_109297_1231c379 l_109297_afd1b2d7 l_109297_bc2e3c81

IMDb

Trailer

 

Trileri o ženama koje nalete na manijaka i onda ostatak filmu provedu u igri mačke i mišta postali su klišej još tamo od…pa, davno. Nisu toliko sami filmovi krivi koliko ideja koja je već toliko puta prežvakana kroz televizijsku produkciju, koja pak ekranizira takve knjige kao na pomičnoj traci. Romani Marry Higgins Clark su skoro svi na isti kalup: mlada, zgodna, samostalna junakinja naleti na zlog tipa i tu se odmah nađe kršni murjak da joj pomogne, ispočetka joj, naravno, ne vjerujući ni slova. Nakon cijelog ovog uvoda vi ste se vjerojatno ozbiljno zapitali što vam točno želim reći. Pa, to da uvijek postoji nešto što već viđen film može izvući na malo bolju, da kažem, kreativniju poziciju. Dodate li k tome dobrog redatelja, pošteni par glumaca i dobijete sasvim pristojan film. I dalje ispunjen klišejima, ali barem se može reći da ste pogledali pošteni rad. O čemu je riječ? Pa, glavna kvaka našem film jest da je glavna junakinja…

…slijepa. Taj motiv baš i nije nešto sjajan, znam, već ga je bilo po filmovima, ali našoj junakinji stvari se smiješe na bolje. Dobit će vid natrag operacijom, tj. transplantacijom rožnica. Prije nego pomislite da je ovo jedan stariji derivat poznatog horora The Eye, gdje junakinja može vidjeti ubojičinim očima (ili žrtvinim)… ništa od toga. Ona može vidjeti svojim očima, ali ima zakašnjelu reakciju – prođe skoro jedan dan prije nego njezin mozak registrira ono što su oči vidjele (koliko sam shvatio, to postoji i u stvarnosti). I sad zamislite situaciju u kojoj junakinja vidi ubojicu (barem se takvim ispostavi) ali ga ustvari vidi tek sa zakašnjenjem. Policija ju, naravno, drži ludom i željnom pažnje, ali jedan murjak joj ipak povjeruje, što dovodi do ozbiljne hopa-cupa veze. I već pomislite da će to biti neki erotski triler, vratimo se natrag na ubojstva i shvatimo da ubojica ima pik na našu junakinju, ne zato što ga je vidjela, već iz posve drugih razloga, radi kojih je i trebao zakucati na njezina vrata, a ne na susjedina.

Film, kako vidite, i nema nešto posebno inovativnu radnju, ali dobar je u finesama. Glavna junakinja nije neka bespomoćna dama iz visokog društva, i sasvim se fino snalazi i sama. Motiv s očima i cijelom ”kasnim” situacijom je jako dobra, iako malo nerazrađena (izgleda da samo važne slike, kao lice ubojice, kasne) ali dovoljno da bude malo razrađeniji od svojih srodnika. Naravno, tu je i žandar koji pada na našu junakinju (a i ona na njega) no nije baš na čistu voli li je, pomaže li joj ili odmaže – malo dileme tek da se popune praznine. Nema baš neke jake napetosti pošto znamo kako killer izgleda, ali kompenzira se to time što nikad nismo posve sigurni koga točno ženska vidi: ubojicu, svog žandara ili susjeda Peru. S druge strane, ima tu i malo stvarno blesavih stvari: jedan trenirani pas-vodić za slijepe nikad ne bi išao letat uokolo i lajat na zjake te još vući onog koga bi treba voditi. Naša junakinja vidi stvar-dvije koje ustvari ni nisu tamo, kao ni što se nikad ne pojave, a čini se da se ubojica snalazi bilo gdje, što je malo… ah, fušerski posao. Sve to spašavaju ugodni nastupi kvalitetnih glumaca: Madeleine Stowe, Aidan Quinn i James Remara. Stowe i Quinn je ovo drugi film u kojem igraju par (prvi je Stakeout) i vidi se da su imali onak, finu kemiju. Režiju je odradio priznati Michael Apted (kojeg ima od drama, pa do Bonda) i vidi se da čovjek zna znanje, iako tu nema nekih bum-tras kadrova. Da se poradilo na detaljima oko trilerskog dijela, bilo bi to suho zlato među sličnim filmovima, ali i ovako je riječ o konkretnom trileru uz kojeg se ne bi trebali previše dosađivati.

1887043,IoXe6lwO0QMh6Z04p6fOKZYvOlooUZkWjQYZrXa4RHqhx6Bc2+v7wgMLdv+hcmIcSr_7eqK9guqJkPpD4fA6uw== 1887045,CAy56Rwu1NrBC7b01Hj51sy_bKkE2K8SKJaTxFPaHy4ukgr0i6X53wH4ohwA3gAOZmSGjIltu8m8+putdBgbSg== 1887049,pcugeRItsfjpjjN3EWyBW2WDpGIQRcXqviHaqzvuZrPQ8k052GTGbthTcnhL_6prJtddH59TWKTF3aQIVKP3zQ== 1887051,WQZy+_3zKEKqOXl5vO6kkN3__LI8A6RGT2pvaepNS+wukgr0i6X53wH4ohwA3gAOZmSGjIltu8m8+putdBgbSg==

1887053,+wriAlIJ19davfGDvXzlIufQWkKiLVaABmjAIxDq6vwCpzdB7gSn3YZw+bRYHkEGwyQHkgDu163xeErIJvHxhA== 1887054,WFVu0czUBHBNZvX1DBchUecFSX56M2p6vch2iqr5di7xF7Dl+GQXlRS1h5+WLCen47AxVdyJm5uoPnfjRqJEUw== 1887064,Q9dpB8jitxuDkdRiMYAXLdPnWFqRtVXKAO28Io7_jhBbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 1887065,CAy56Rwu1NrBC7b01Hj51sy_bKkE2K8SKJaTxFPaHy4ukgr0i6X53wH4ohwA3gAOZmSGjIltu8m8+putdBgbSg==

1887037,lK6v+sYivEW5JaX_K8Cm_lhWLq+qW9MdXzNARo8WvATuwHdtONkGV7fCXrh_NOS7eKR+MnLdciUDV5eX5Nv_LQ== 1887039,ZIPp_ZrhMBsQR1mNUksR_qhMKuWNa0vMvaD19GLii+37Y6ndrWVt3TSkakTsbdK0YDjzV1xJTYwtQa_3w1eR_w== 1887040,tLmch_TO9w6b3b1LveSr9bke6mKyYFU4upoYQPxxlojUuQZpM6LPlArm0UA5ENB2KSQKrAPtYcJjzPcJVNgyTw== 1887041,lK6v+sYivEW5JaX_K8Cm_lhWLq+qW9MdXzNARo8WvATuwHdtONkGV7fCXrh_NOS7eKR+MnLdciUDV5eX5Nv_LQ== 1887042,tLmch_TO9w6b3b1LveSr9bke6mKyYFU4upoYQPxxlojUuQZpM6LPlArm0UA5ENB2KSQKrAPtYcJjzPcJVNgyTw== 1887046,EGxloAICFWSu_r7y+GPq9EciiZbCW3Mw4jOkFo1C99PLUiAqkAXxkJMsmuoJYNQHtGeAMcKK97fbpLbH+rGI6g==

Nomads (1986)

Posted: 10 ožujka, 2013 in Horor, Thriler

l_91647_626fdef1 l_91647_b341af4f l_68262_0091647_d361184c

IMDb

Trailer

Svatko ima svoj početak, ne, čak i oni za koje mislite da su rođeni maheri za jedan žanr. To je možda i istina, ali baš onaj pravi početak nekog redatelja, pa takve stvari znaju iznenaditi. Danas je John McTiernan u zatvoru (tako mi kažu) jer je radio vrag zna što (nisam uopće shvatio tko koga u kojem smjeru) ali skužio sam da je, valjda, lagao pod prisegom. Sretno mu bilo u buksi, nadam se da neće postati nečija biatch, a mi ćemo se vratiti filmskom poslu. McTiernan je isti taj posao napustio još 2003 korektnim trilerom Basic (problemi su mu počeli 2006) ali prije toga je već počeo zakazivati na filmskom polju jer ga više ni kritika nije puno šmekala, kao ni publika. Kad ga jesu šmekali, bio je na tronu akcijskog žanra. Die Hard, The Hunt For Red October, Die Hard 3… znate priču. Čak su ga slavili i radi Predatora (ja ga baš i ne šmekam, ali to sam ja). No, na stranu sve to, znate kako je tip započeo svoju karijeru? Hororom. Aha, to niste očekivali, zar ne? Iskreno, nisam ni ja, kad sam po prvi put uzeo ovaj naslov u ruke sve što sam vidio bile su motoristička banda i Pierce Brosnan. Nekakva makljaža je morala biti u igri. I pogriješih (događa se i najboljima) jer Nomadi su horor… OK, ne baš horor horor već triler s elementima nadnaravnog. Što je zanimljivo. Par dana prije tog filma napokon sam pogledao The Keep, uradak Michaela Manna. Čovjek je prije toga debitirao s Thief, filmčinom, a onda otišao u jedini horor izlet i napravio negledljivu papazjaniju koja nikad nije trebala biti snimljena. Očekivao sam da je McTiernan napravio istu stvar (i još mu je ovo debitanski film), ali, nije se dogodilo. Dapače…

Brosnan igra nekakvog znanstvenika koji vrijeme provodi po cijelom svijetu i promatra nomadska plemena. I rikne u prvoj minuti filma. To jednostavno ne mogu izbjeći reći i nije spoiler jer… stvarno se to dogodi. I već kad sam pomislio da je ovo čista navlakuša, da njega tu ni nema, stvari postanu zanimljive. Doktorica koja ga je primila počne viđati stvari iz Brosnanove perspektive te se vraćamo u rikverc i gledamo što se dogodilo da je on došao onako krvav da krepa na bolničkom stolu. Zanimljiv pristup, moram priznati. I što otkrijemo? Da je Brosnanu netko vandalizirao kuću i da je on skužio tek nekakav crni kombi. On ga potom pronađe, ali i grupu likova koji djeluju kao ulična banda. Skuživši da postoji obrazac u njihovu ponašanju koji mu je poznat kao znanstveniku, on ih počne pratiti, slikati i tako to sve dok se nešto ne dogodi. Nešto što je baš ono, fora preokret. I stvari se počnu rapidno pogoršavati kad ti likovi shvate da Brosnan zna za njih, što je jedno veliko NE-NE.

Već kad nije imao nekakvu eksploziju da privuče pažnju publike, McTiernan se okrenuo dobroj staroj napetosti. E, sad, ne znam koliko će vam smetati što odmah u prvoj minuti doznate što se dogodilo s likom, ali kasnije taj podatak uopće ne smeta pri gledanju (nije ni prvi ni zadnji horor u kojem netko rikne) i, ono što nisam baš očekivao da će se dogoditi, film na samom kraju ima jedan mali… nešto kao twist zbog kojeg je ta odluka razumljivija. Ako vam takav pristup ne smeta, odlično, pola problema riješeno. Druga strana, ovdje nema krvi. Zaboravite na klanje i kolinje, tu su drugačije stvari u igri. Više psihološke, dosta mračnih prolaza, sjena, zabačenih ulica punih smeća i takvih stvari zbog kojih film i nema nešto jako atraktivnih prizora ( a i budžet mu je bio malecki) no Brosnan je ipak OK glumac i dosta iskoristiva pojava te ga je McTiernan iskoristio sasvim dobro (nastavak suradnje se zbio u Thomas Crowne Affair). Nadnaravni motivi su došli iz smjera za koji nikad ne bi rekli da je pogodan za to (to vam ipak neću reći) i nekako mi je šteta što McTiernan nije napisao još koji scenarij jer ovo djeluje kao da je imao potrebnu maštovitost da napravi nešto zanimljivo. Ipak, da ne bude samo hvala, film ima radnju, ali mu je tempo sporiji. Kako rekoh, nema vizualnih pomagala, a potraga glavnog lika i njegove šetnje uokolo baš i nisu poticaj za bolji dojam, barem ne dok se ne otkrije o čemu je riječ, što, iskreno, dolazi poprilično kasno u filmu. Ako ste osoba za brzi ritam, ništa od toga, ako volite atmosferičnost, onda bi to bilo to. I da vidite kako se jedan redatelj poznat po akciji snašao u smirenijem materijalu. Ne bi naškodilo i da je napravio još koji, ako je suditi po ovom.

2148295,yVjSxmQKG8jEIo0sxnPAqmnCoJoOsqjoFTE4YvqUWDWL375QXtFDET2e4XRufbsXc5ZZUJNTfRv1AJcA+UohUA== 2148296,VwhFldAt9VSesTlQO1wAKSzAvqPs01Lbqbf5kCRIWjxM1xxB7m5A6C93P67YzOOjlZaKygcQDjJaG9r5Npl0GQ== 2148297,WQZy+_3zKEKqOXl5vO6kkN3__LI8A6RGT2pvaepNS+xM1xxB7m5A6C93P67YzOOjlZaKygcQDjJaG9r5Npl0GQ== 2148299,IoXe6lwO0QMh6Z04p6fOKZYvOlooUZkWjQYZrXa4RHqhx6Bc2+v7wgMLdv+hcmIcSr_7eqK9guqJkPpD4fA6uw==

2148300,wENhz_thfdJhBgdiWFGDOVnVFwIK9XY2EIm6+lzuEKxw+7oNmxMioOI6kztYzm9gPGnkVBCfYYeZ3H8jcyq0DA== 2148302,vADbWDL43NRAF3Y53Z1Pp1Z76LkGhMHep_p_6W7601FwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw== 2148304,Nr1ze7vsXPICTg0DEbJMqPFeFqV+G8LJCv3lkXy+Up2bQepquqi9pZhA8gInJI1BdqSVxJsLYAg9z+cpkuJvaw==

2148298,tLmch_TO9w6b3b1LveSr9bke6mKyYFU4upoYQPxxlojUuQZpM6LPlArm0UA5ENB2KSQKrAPtYcJjzPcJVNgyTw== 2148301,gs_pOGJAWG7ldB1ZVY4e_dWMjlf7yjGPytQQEAbEW4HRfXEvlZLprOD9Mx5Ha3GHNTcYybJh04GQPbBKSvfyoQ== 2148303,nNAXiVIEjJ6cQinF_vUhr_8pbcYuPIvy6OggEqGUCnRGjloOH+T4rMz5VSWRYOGwLjvcjUu1YrRzqTUZsIYyBg==


l_113552_e2f4c745 l_118226_0134983_6971cbdc LXET1W7OwNCn8ip7pu0rsDoLia

IMDb

Trailer

Što bi dobili kad bi stavili Horatia Canea, Ghost Ridera, Shafta i Marsellus Wallace u istu prostoriju? Prije nego kažete: jebeno dobar vic, odmah vam odgovaram sa: O ye, of little faith. Dobijete dobar film. Znam da zvuči naprosto bizarno, nemoguće, neizvedivo, ali kad se sve zbroji, Poljubac Smrti nije sjajan film, ali je jako dobar. Ponajviše zato što se u njemu okupila krema koja ustvari zna glumiti. Neki možda već misle kako David Caruso i nije materijal za dobrog glumca, no treba ga gledati izvan okvira CSI-ja jer se tip zna snaći (film treba imat i redatelja koji zna što hoće) i nekako ga štujem jer je napravio ono što svi rade na njegovom mjestu: uzeo lovu i uživao u 10 godina istraživanja zločina. CSI Miami je i važan dio ove priče jer je Caruso otišao iz NYPD Blue serije (Sipowicu je puklo srce od tuge) jer je želio raditi ozbiljnije filmove i u džepu je imao ovaj scenarij. Misli, nije da se tip samo tako sjetio otići, kako ljudi govore, već je imao dobar razlog. Da mi netko ponudi da zaigram s ovim dečkima u istom filmu, i ja bih otišao, ali to su već nategnute priče jer skoro svi likovi odavde bili su u uzlaznoj fazi karijere, daleko od statusa kakvog imaju sad. Ipak, to ne umanjuje impresivnost naslova, dapače, čak ga i pojačava jer oni nisu… jedini koji su nastupili u njemu. Ipak, prvo mali sadržaj. Ustvari, duži jer to priča zahtjeva.

Jimmy je bivši kriminalac koji živi svakodnevni šljakerski život s ženom i kćeri sve dok mu rođak ne ulaeti na vrata i počne ga preklinjati da mu pomogne u malom problemu. Dužan je uslugu opasnom gangsteru i tek na cimanje starih stvari obiteljskih stvari, Jimmy pristane. I najebe jer murja napravi raciju, jedan žandar dobije metak u lice i Jimmy završi u ćorki. Naravno da nije blesav pričati i cinkati, ali tu priča ne staje jer njegov Rođo, koji je spretno pobjegao, sada napravi sljedeće: počne se upucavati Jimmyevoj ženi. Što upucavat, doslovce je siluje i ona, bježeći od njega, pogine. Jimmy, sada ljut, smjesti Rođi osvetu i mirno odsluži svoje tri godine, vjerujući da je slobodan. Ali, vraga. Policija ga opet želi iskoristiti da im pomogne. Pomogne je uljepšana riječ za ucjene ga, i on opet mora izaći na ulicu. Ipak, kada novi šef napravi pizdariju i klepi saveznog agenta, Jimmy opet misli da je sve gotovo jer sad svi znaju da je bio doušnik i lik ide u zatvor, on slobodan. Opet zajeb. Šefa puste van radi političarskih igara i Jimmy, ovaj put zaozbiljno, ako želi da se stvari riješe jednom za svagda, mora ih riješiti sam.

Za početak, ovo je nekakav kilavi remake istoimenog filma iz ’47 godine, ako se ne varam, ali osim općih dodirnih točaka i nisu nešto povezani. Na prvu ruku ovo je čisti kriminalistički triler, s blagom aromom noira (samo po glavnom junaku) ali ima nešto malo elemenata i drame, pa nije baš čisto žanrovski definiran. Priča je dobro zaokružena i nije je lagano prepričati, što ste, vjerujem shvatili i samai, ali to je ustvari odlična stvar jer sadržajno ima što za ponuditi te je čist ugodno gledati nešto što ne udara na prvu loptu. Ima tu jedan drugi problem, ali on je… malo drugačiji od onog što očekujete. Film je odlično odglumljen, ali je kirurši precizno odglumljen, osjeti se da nije bilo improvizacija i da se vodilo brige o svakom kadru i riječi. Gotovo školski primjer. Ista stvar je i s glumcima, odličan posao, ali kao da nisu dobili mogućnost da se još bolje razmašu. Precizno izveden film, odlično napravljen, ali ostavlja pomalo hladan osjećaj nakon gledanja. A sad, glumci. David Caruso, Nicholas Cage, Samuel L. Jackson i Ving Rhames. Nije vam dovoljno? Nema problema. Helen Hunt, Stanley Tucci i Michael Rappaport. Impresionirani? Jedino tko je tu dobio najmanju priliku da se pokaže jest H.Hunt, nažalost, ali, opet, ne mogu svi iskoristiti šansu jednako. Svi ostali, poprilično impresivan rad, iako je i Sammy Jackson tek počinjao sličiti onom bad motherfuckeru kakvog ga poznajemo. S jedne strane pogolem glumački ansambl, s druge strane dobra kriminalistička priča… win-win situacija kako god pogledate, ali konačni ću sud prepustiti vama. Kad ga pogledate, naravno.

2337418,A6MH2O7Zp0w_zyS50ySpjJLr_M6chq4Ysy7iNpxTqKdh_f+TjbZV41hWsbub+Kmqj92KlnytUMFuYdVnwD7_Wg== 2337422,iEMoloDOhsjC4_RkI1Wpm4KxRhah3V6l_sX_MwGE2kFQKXpUImk5zedcpGARclisRsOgZPo21DBk1HOxAsM8iA== 2463057,Q9dpB8jitxuDkdRiMYAXLdPnWFqRtVXKAO28Io7_jhBbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 2463062,WQZy+_3zKEKqOXl5vO6kkN3__LI8A6RGT2pvaepNS+xM1xxB7m5A6C93P67YzOOjlZaKygcQDjJaG9r5Npl0GQ==

2463065,VwhFldAt9VSesTlQO1wAKSzAvqPs01Lbqbf5kCRIWjxM1xxB7m5A6C93P67YzOOjlZaKygcQDjJaG9r5Npl0GQ== 2463073,4ed6S3v2zWk1GD6UDxN8BlwT0pTtOMusvGW2t6vM_WRbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 2463080,4ed6S3v2zWk1GD6UDxN8BlwT0pTtOMusvGW2t6vM_WRbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 2463082,B5jGH8SUJdtW9mW4BIbKPtiqzHTDZzEtgHM7pp77xTJdMf3pUgk7xLDXZ8tKvlDi1H1IAfmPU7pckuW_8sNCwg==

2463083,CAy56Rwu1NrBC7b01Hj51sy_bKkE2K8SKJaTxFPaHy4ukgr0i6X53wH4ohwA3gAOZmSGjIltu8m8+putdBgbSg== 2463089,vADbWDL43NRAF3Y53Z1Pp1Z76LkGhMHep_p_6W7601FwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw== 2463095,WQZy+_3zKEKqOXl5vO6kkN3__LI8A6RGT2pvaepNS+wukgr0i6X53wH4ohwA3gAOZmSGjIltu8m8+putdBgbSg== 4761338,sXy+Cp1KtcFE+FM2+lEjuyDEH6DD_oyCWtvBRGXUMlh4yH5dzGfraQSztuop7g8E2nGELzdyrhtIXcIJJUmZxQ==

Money Train (1995)

Posted: 8 ožujka, 2013 in Akcija, Komedija, Wesley Snipes

l_113845_92efd4db l_113845_e84354b7 l_118226_0134983_6971cbdc

IMDb

Trailer

Trailer 2

Ako ikad odete u New York jednu bi lokaciju trebali izbjeći: njihov sustav podzemnih željeznica. Ako je vjerovati filmovima, tamo postoji velika mogućnost da vas nešto zakači; ubojica, vlak u rasulu, alieni… Ipak, to je dobro uhodan posao jer imaju svoje policajce, sustav nadziranja i, ono najvažnije, vlak koji kupi dnevni utržak od prodaje karata. Ne morate se truditi da ga pokušate opljačkati jer je to doslovce nemoguće (ili tako barem kažu) ali ako bi vam to došlo na pamet, onda bolje da radite kao tranzitni žandar jer samo tako imate potreban pristup. Rekoh vam to, pa da kažem i to kako sam se nakon SF-a zaželio dobre stare akcije, malo običnog zatupljivanja mozga nečim banalnim i zabavnim. Vlak Pun Love među poznavateljima žanra stoji kao jedan korektan naslov, ali, ruku na srce, i ništa posebno naslov. Ja bih rekao da je malo i podcjenjen, na ovo drugo gledanje mi je sjeo bolje nego na prvo, ali to je uvelike problematičan film. Zašto, pitate vi. Zato što je to film s jednom idejom (nimalo suptilno je ”skrivena” u samom naslovu”) i sklon sam povjerovati da bi puno bolje prošao da nije sve karte položio na jednu stvar; heist vlaka. Mislim, ne shvatite me krivo, to je jako lijep heist, napet i pošteno nabrijan (vozi u petoj brzini) ali počinje prekasno, a do toga imate skoro 90 minuta prodavanja zjaka. Zabavnog prodavanja zjaka, ali svejedno prodavanja zjaka. Karte su bile položene na dopadljivost nastupa Woody Harrelson/Wesley Snipes dua i, koliko god da su dečki zabavni, malo sadržaja u svemu tome ne bi naškodilo, malo više sadržaja koji bi se nadovezivao na samu pljačku.

John i Charlie su braća. Usvojena, ali to nije bitno, kompaktni su kao ruka i rukavica, osim što je John cool, smiren i frajer, a Charlie zajeb koji će svaki posao koji krene raditi zeznuti. I svako malo potegne priču o pljački vlaka punog love, reda radi i zajebancije radi. Njihov radni dan sačinjavaju međusobno podjebavanja, verbalne mudrolije i naganjivanje lopuža koji znaju harati sustavom podzemne željeznice. Imaju problema s arogantnim šefom, tpom koji voli politi benzinom blagajnice i paliti ih, a dodatnu tenziju napravit će i dolazak zgodne policajke imenom Santiago. John, kao cool brat, prepustit će je Charlieu, ali ipak će je on osvojiti, a nakon što obojica uspiju zeznuti hvatanje tipa koji voli paliti blagajnice, John će reći dosta stalnom izvlačenju Charliea iz problema (što uključuje i veliki kockarski dug) i otići. Charlie pak neće, jer, sada kada više nema što izgubiti, donese odluku kako je došlo vrijeme da napadne vlak pun love.

Razumijem stav producenata kako je akcijska komedija nešto u čemu bi se Snipes/Harrelson tandem mogli dobro snaći jer nakon White Man Can Jump, to je bio nekako logičan nastavak karijere. Osnova je jako dobra: vlak koji uistinu kupi paru od blagajni uistinu postoji i uistnu je bilo nekih pokušaja da ga opljačkaju (neuspješno) a heist filmovi oduvijek imaju dobru prođu kod publike. Gdje su stvari skrenule na krivi kolosjek. Pa svugdje i nigdje, ako ćemo iskreno. Film uistinu jest akcijska komedija i glavni dvojac je poprilično zabavan u svojim nastupima, ali realno gledajući, ima jako malo komedije i jako malo akcije da bi se mogao nazvati akcijskom komedijom kao takvom. Još bi to i prošlo da se u priču ne upetljaju ljubavni problemi, čime onaj heist dio priče stvarno ostane po strani. I film nije drama o svkaodnevnim problema tranzitnih policajaca iako ima takvih elemenata. U čemu je stvar? Cijela ideja filma počiva na ideji o pljački vlaka, a ista se odigrava posljednjih 15 minuta filma. I to je jako lijepo režiran dio, fine akcijske scene ga bez muke stavljaju u klasu onih koji imaju što pokazati, ali cijela ta napetost djeluje kao da je ispala iz nekog drugog filma. Joseph Ruben, inače redatelj poznat po svojim jako dobrim trilerima (originalni Stephfather) snašao se iznenađujuće dobro u režiranju akcije, filmu ne nedostaje ni tempa, ni dinamike te je doslovce šteta što cijela ideja nije bolje razrađena. Harelson i Snipes igraju svoje uobičajeno (cool black motherfucker i bijeli tupko) a mora se priznati da nije bilo ružno ni za vidjeti mlađahnu Jennifer Lopez (čak pokaže i tities) no o nekoj pravoj glumi tu nećemo govoriti. Doslovce je nema. Volite verbalno nadmudrivanje i dobru akciju, a već vam je pun nos gledanja Leathal Weapon filmova? Riješenje je tu. Provezite se vlakom. Vožnju nećete dugo pamtiti, ali barem će biti zabavno dok traje.

2337412,4ed6S3v2zWk1GD6UDxN8BlwT0pTtOMusvGW2t6vM_WRbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 2337414,VwhFldAt9VSesTlQO1wAKSzAvqPs01Lbqbf5kCRIWjxM1xxB7m5A6C93P67YzOOjlZaKygcQDjJaG9r5Npl0GQ== 2337416,vADbWDL43NRAF3Y53Z1Pp1Z76LkGhMHep_p_6W7601FwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw== 2337417,6MA0m+djBELcNrvKEFEqrvCnsq14dJNbNFQTFfyIz2WypHmrrOPp2LzhyyrYWsaIu2krbsIj_u3XRts5VXelQQ==

2337419,WQZy+_3zKEKqOXl5vO6kkN3__LI8A6RGT2pvaepNS+xM1xxB7m5A6C93P67YzOOjlZaKygcQDjJaG9r5Npl0GQ== 2337420,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== l_113845_92efd4db l_113845_e84354b7

2337418,A6MH2O7Zp0w_zyS50ySpjJLr_M6chq4Ysy7iNpxTqKdh_f+TjbZV41hWsbub+Kmqj92KlnytUMFuYdVnwD7_Wg== 2337422,iEMoloDOhsjC4_RkI1Wpm4KxRhah3V6l_sX_MwGE2kFQKXpUImk5zedcpGARclisRsOgZPo21DBk1HOxAsM8iA== 4761338,sXy+Cp1KtcFE+FM2+lEjuyDEH6DD_oyCWtvBRGXUMlh4yH5dzGfraQSztuop7g8E2nGELzdyrhtIXcIJJUmZxQ== LXET1W7OwNCn8ip7pu0rsDoLia


l_118226_0134983_6971cbdc l_118227_0134983_5b0d29b6 l_118228_0134983_6d15b888

IMDb

Trailer

Kako su stvari krenule, izabrao sam dva promašena SF uratka da si popunim vikend. Što je još tužnije, oba imaju sličnu radnju. Ipak, glavu gore, nije sve crno (barem ne toliko) jer malo sunca ipak se smiješi Supernovoj. Ne previše, samo malo, tek toliko da se ima o čemu pisati. Za znalce, ovo nije nikakav novi naslov, vjerujem da su ga gledali i na kraju se pitali zašto su ga gledali. Hej, i ja sam u toj grupi, no kad sam film pogledao po drugi put, nekako sam mu progledao kroz prste jer, za razliku od prijašnjeg Saturna 3, ovog ipak donekle spašavaju korektni glumci. No, govorimo o klišejima, naravno. Bez njih nema života i holivudskog posla tako da… ništa novo za zapadu. Zanimljivost je da je film pripreman još tamo od 1988 godine, vjerovali ili ne, i na njemu se smjenilo nekoliko OK autora koji, vjerujem, ne bi napravili ništa bolji posao nego je napravljen sad. Film se pojavio i malo okasno, tri godine ranije Event Horizon je uspio postati hit i svidjeti se gledateljima (a govorimo i o kvalitetnijem filmu) što je Supernovoj dodatno otežalo posao. Ali krivi su i producenti. Oni su odlučili uzeti stvar u svoje ruke i premontirati sve snimljeno po svom nahođenju, što je dovelo do toga da Walter Hill odluči maknuti svoje ima s njega i potpisati se kao Thomas Lee. Malo je reći da ga se odrekao preko narodnih novina. I dok mu produciranje SF-a ide kao podmazano (Alien serijal) režiranje istog baš i ne. Nije Hill kriv, njegova su domena krimići, a ne SF horori/trileri, ali kako se danas nište ne može sakriti, prije nekoliko godina je iscurio podatak da je Hill voljan vratiti svoje ime na film uz jedan-dva uvjeta. Da mu se omogući director’s cut verzija. Mislite vi: što bi to pomoglo? O tome malo kasnije. Sada, malo klišeja na meniju.

Svemirski medicinski brod Nightingale 229 prima poziv u pomoć iz rudarske kolonije tamo negdje daleko, daleko. Oni dolaze u pomoć, ali preživjelih je samo jedan. Tip koji je malo…pa, čudan, plus ima neki čudan artafekt sa sobom. Kako vrijeme odmiče tako nam postaje jasnije da u igri nisu čisti posli te da ne bi škodilo provjeriti o čemu se radi. Tako Nick, pilot, tough guy, odlazi na površinu i doznaje grdu istinu o došljaku, ali dok on to traži i pokušava se vratiti natrag na brod, došljak počinje preuzimati Nightingale 229 pod svoju komadu. Slijedi završni obračun.

Jesam spomenuo Dead Calm? Znam da jesam na Saturnu 3, ali uviđate i ovdje neke sličnosti, ali bogme i jaku sličnost s Event Horizon, pa je razumljiva odluka producenata da malo zavlače s premijerom u nadi da će to donijeti nekvog dobra. Nije. Ono što je ovdje prava misterija: film je koštao jezivih 90 milijuna dolara. Vizualno je on OK, i ”svemirski” kadrovi su posve fine, no kad se sve zajedno zbroji, brate mili, kud su ti novci otišli? Djeluje kao da je komotno snimljen za nekih 30-40 milijuna dolara. Tu sad dolazimo do redateljeve verzije. Kako veliki komad priče ostaje doslovce neizrečen (qurtza mi doznamo što se ustvari dogodilo na koloniji) Hill je sve to lijepo želio vratiti u film (izrezano je iz filma) zbog čega bi sadržajno bio bogatiji, razumljiviji i lijepo bi se vidjelo da je ipak koštao nešto kešovine. To se, barem koliko je meni poznato, nije dogodilo. Zašto, vrag će ga znati. Zato je sadržaj malo šlampav. Veliki problem je glavni negativac. Lik niti je dovoljno psihotičan, niti je opasan, niti nas boli neka stvar za njega. Mislim da bi fanovi Twillight sage mogli pronaći neko zadovoljstvo jer ga glumi ”tata” Cullenovih, Peter Facinelli. Na stranu što takav tip odmah ubija suspens, ni pojašnjenje ”artafekta” koji ima neke čudne moći nije pojašnjeno. Dva komponente koje su pobacile samo tako. Ipak, tu je jedan James Spader i Angela Basset. Zašto oni? Spader je poznat u SF vodama kao geek koji je uspio dešifrirati Stargate. Ovdje je poznat kao pravi cinični, macho, skoro pa anti-junak koji opasno sliči frajerima kakvi su Riddick ili Snow iz nedavnog Lockouta. Frajer je, vjerujte mi na riječ, tako jebeno cool da je to prosto nevjerojatno. Angela zna glumiti, pa je dobila i nekakvu surogat Elen Ripley ulogu, što joj dobro stoji. Konačni zaključak: smušen i nedorečen film. Nije dosadan, ali nije ni napet, ima dobre efekte, ali nedostaju komadi radnje, ima dobre glumce koji su uglavnom ostali neiskorišteni, a podbacila je i sigurna Hillova režija (nema baš njegov prepoznatljiv potpis). Zaključak? Nema ga. Jedno gledanje, dva su već plafon, a nakon toga police zaborava. A u ovakvoj kroničnoj suši pravog SF-a, bolje išta nego čišta, pa makar bilo staro desetak godina.

Supernova2000-01 Supernova2000-02 Supernova2000-03 Supernova2000-05

1792350,B5jGH8SUJdtW9mW4BIbKPtiqzHTDZzEtgHM7pp77xTJdMf3pUgk7xLDXZ8tKvlDi1H1IAfmPU7pckuW_8sNCwg== 1792354,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== 1792355,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== 1792356,WQZy+_3zKEKqOXl5vO6kkN3__LI8A6RGT2pvaepNS+wukgr0i6X53wH4ohwA3gAOZmSGjIltu8m8+putdBgbSg==

1792358,cMc2Q4b_CzaajgpdEY_avNmH5NgwtfzP7DCe6p3GQF5dMf3pUgk7xLDXZ8tKvlDi1H1IAfmPU7pckuW_8sNCwg== 1792359,4ed6S3v2zWk1GD6UDxN8BlwT0pTtOMusvGW2t6vM_WRbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 1792361,Et+mXQxmf133BJLjSyMaNupE14LLyDQ2rWo3fLSS4+k3yT0CcOGfb6Gf8IFod5N+WaaOen8ziJMaAFgjMT0NlA== 1792362,J8pewl_AL5lVjAz0EF78Zj+1+ep9VZmtno7d6guTTjRw+7oNmxMioOI6kztYzm9gPGnkVBCfYYeZ3H8jcyq0DA==