Arhiva za Travanj, 2013


Trebao mi je izazov. Ne veliki, kao što je osvajanje Mount Everesta, već neki koji bi me malo… oraspoložio. Pošto su Bahami predaleko, a na lijepom plavom Jadranu nema potonulih španjolskih galijuna punih zlata, morao sam se zadovoljiti sa sljedećom najboljom stvari. Pisanjem. Naletjeh slučajno na jednu malu nagradnu igricu i pomislih, što da ne. Pišem i ovako, filmove gledam i ovako, a Carpenterova filmografija mi ionako stoji na repertoaru za obaviti. Izazov je bio u tome da sam ovaj put mogao upotrijebiti svoj Clark Kent identitet, riješiti se lošeg glasa kojeg me prati kao autora ovog zloglasnog bloga (pravim sam sebi reklamu u duhu najboljeg samostalnog poduzetništva) i rad potpisati pravim imenom. Izazov, kako rekoh. Baš da vidim kako će proći. Kako vidim, ekipi s jedne stranice za sve ljubitelje horor filmova (slobodno navratite do njih ovdje, ne grizu) nije imala lagan posao. 40 recenzija. Krvav posao za obradit. No, da se odmah službeno pohvalim, čak i Clark Kent može nešto napravit, pa je ova mala recenzija jednog od lošijih filmova starog majstora, pa tako i osvojit prvo mjesto. Odmah da se zahvalim ekipi, uživat ću u prvoj nagradi (DVD kultnog horora Carrie) i samo neka nastave s dobrim poslom. Tko zna, možda se opet susretnemo :))

l_114852_261f60f8 4390

IMDb

Trailer

Remake starog kultnog horora i John Carpenter. Dva pojma koja nikako nisu mogla pobaciti, zar ne? No, ovisi kako gledate na to. U svoje vrijeme njegov remake The Thinga bio je dočekan s povećim decibelima otvorene mržnje (kako Johnny sam kaže) fanova originala, financijskim krahom i kritičarskim epovima posvećenima svemu što su mogli zamjeriti. Par godina kasnije pjesma se promijenila, film je postao kultni klasik, svatko tko imalo drži do sebe pogledao ga je barem jedanput, i tako dalje, i tako dalje. Napraviti novi remake starog filma trebalo je biti šetnja parkom za Carpentera, no negdje u procesu, šetnja je postala obavijena maglom i još uvijek nije jasno tko se na njoj izgubio; materijal kojeg baš i nije trebalo modernizirati, ili Carpenter, koji je ovo odradio na automatskom pilotu i odšetao dalje s čekom u ruci. Bilo kako bilo, Selo Ukletih je fijasko, ne potpuni da se razumijemo, to je film u kojem se na trenutke vidi pravi autorski potpis, no kojemu nedostaje iskrene autorske angažiranosti koja bi ga uzdigla nešto izvan prosjeka. I ne koristim riječ fijasko baš često, pogotovo ne kad je Carpenter u igri (othranjen sam i filmski odgojen na njegovim filmovima) ali svaki redatelj barem jednom doživi grubo slijetanje, pa kako je ovo bilo njegovo, filmu se smije uputiti dvije-tri ružne riječi jer ih zaslužuje. Također i pokoju pohvalu, tek toliko da bude ravnomjeran omjer.

Film se otvara intrigantnom scenom prelijetanja velike sjene preko malog, all time american gradića, koja izazove masovnu nesvjesticu svih žitelja. Najbolje dolazi kasnije, kad se počnu buditi i nekoliko žena shvati da je – ostalo u drugom stanju. Po Duhu Svetom. Koliko je taj uvod intrigantan, toliko i nije (ideja svoje porijeklo vuče iz debelo zastarijelih pedesetih godina prošlog stoljeća kad su takve smiješne ideje prolazile bez pitanja) jer gledatelji nikad ne doznaju tko je (ili što) oplodilo te divne žene. Ipak, ta mala anomalija prolazi relativno bezbolno i sve žene rađaju divnu plavokosu (i plavooku) dječicu koja jako brzo počinje pokazivati svoje… nezemaljsko porijeklo. I ne baš sjajnu osobnost. Stanovnici gradića shvaćaju da se nalaze u gadnom škripcu, a konačno riješenje njihovih muka je jezivo, bilo za ondašnje godine, pa tako i u moderniziranoj verziji. I sve je to lijepo, film ima glavu, rep, radnja je razumljiva, mjestimice i sablasna. Što je onda pošlo po krivu? Dobro pitanje, Idemo redom.

Carpenter sve karte polaže na jezivu djecu. Jeziva jesu, to im se ne može prigovoriti, ali zbor odabrane djece nije jak u glumačkim talentima, pa su to djeca koja glume da su jako zli stvorovi. Naglasak na glume. Onaj njihov izgled ima svojeg šarma, ali to je retro stvar, takva su bila i u originalu, koji je snimljen još dok su odjekivali odjeci nacističkih zločina, pa je takav izgled bio po defaultu odbojan. U devedesetima više i nije. Izostala je i specifična Carpenterova režija, inovacije, poneki kut snimanja, a nadovežemo li i to da su svi likovi previše kartonski odmah je jasnije zašto film ima miris po rutinskom poslu. U njegovu obranu može se reći i da je to korektan film jer ne komplicira te, iako ne donosi ništa novog, ne uništava stvari previše. Gleda ga se, kako bi se reklo, bez muke (to što ga drugi dan zaboravite već je drugačija priča) i ne izgleda loše, barem s vizualne strane. Lijep ili ne, tu se našle i zgodna lista glumaca koja bi vas mogla podsjetiti i na nekakvu listu propalih nada. Christopher Reeve je odradio svoju veću i značajniju ulogu izvan Superman serijala s prepoznatljivom opuštenošću te je stvorio zanimljiv lik do kojeg nam je čak i stalo (ima to lice prostodušne dobrice) te je kraj malo podiglo baš što se publika poveže s njim (a i odjel za pirotehniku se iskazao). Tu je i Mark Luke Skywalker Hamill, Michael Pare i Kirstie Alley te, iako su svi oni zanimljive pojave, to je promašeni casting samo takav (tko je vidio komičarki Alley dati ulogu ozbiljne znanstvenice). Tragovi intrige, tragovi jeze, ponešto poznatih lica i malo podsjećanja na neka drugačija filmska vremena trebali bi biti dovoljni barem za jedno gledanje, tek toliko da vidite kako izgleda kad majstor horor i SF stvarno nije u formi. Za neki bolji provod uz TV ekran – potražite drugi film.

1835621,twfuS4tPPG706OcVbNpW1pZ5p_Vno74ZQTb2VWkhGliGqX42JuFh34AhEvoXE_vtQSFs+b87AXiTQEXCn3AC3Q== 1835622,YLP7zQLz6ZSLuWzmze0PW+cnYRhdXbprbGh7njsvg0iMHY6n9UFdx_F1sfhwcUnP_6c6uuIOt37+Um3E6fWHFg== 1835623,YbaW+S0Nk9IrXO0QCnIQawdIBHTqZL2AId_hyIjlV1i5vlLma+InCuf+WGyZGONpFG54BcGDKzs2m9EcdXUIwQ== 1835624,vADbWDL43NRAF3Y53Z1Pp1Z76LkGhMHep_p_6W7601FwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw==

1835618,Q9dpB8jitxuDkdRiMYAXLdPnWFqRtVXKAO28Io7_jhBbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 1835619,twfuS4tPPG706OcVbNpW1pZ5p_Vno74ZQTb2VWkhGliGqX42JuFh34AhEvoXE_vtQSFs+b87AXiTQEXCn3AC3Q== 1835625,+wriAlIJ19davfGDvXzlIufQWkKiLVaABmjAIxDq6vwCpzdB7gSn3YZw+bRYHkEGwyQHkgDu163xeErIJvHxhA== 1835626,2ZszRrdlkp7knRVmpJlEf6Rsa6WvealzJUF0yOC831AtcAt+Fsvlg6ONLfyZMTzjSXWrTFvr7eQHr2OVvq3ulg==

MSDVIOF EC001 1835617,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA==

Runaway Car (1997)

Posted: 27 travnja, 2013 in Drama, TV

runaway_car_1997_frontcover_large_bHC9ImnYdzVHloB 090215103142921_f0_0

IMDb

Trailer/Clip

 

Imali ste kad probleme s autom? Krepa vam akumulator, crke anlaser, ode gefufna na cincilatoru i ispusti se rikverc ulje? Sve znam, sve sam prošao, i najbolji dijelovi sjećanja su vezani uz krepavanje uz cestu i povici; nabavi bolji auto, moronu. Danas klinci voze BMW i gaze klinke koje idu iz škole, a ja sam nauku stjecao na Golfu i Škodu Favorit, prvoklasna vozila, stalno u kvaru, ali su išla… barem dok nisu stala. No, što bi bilo kad ne bi stala? Ima jedan zanimljiv događaj, a zanimljivi događaji običnu budu filmovi, i nisam siguran jeli uistinu istinit događaj, ali je zanimljiv i bizaran događaj. Naime, jedan auto NIJE stao, iako je krepao, te je nastavio voziti se dok nije ostao bez goriva. Sve bi to bilo lijepo da mu se brzina nije počela povećavati i da nije postao ozbiljna opasnost za ostali promet, a bogme i za putnike, od kojih je jedna bila beba. Kada vas lovi murja, a niste ništa krivi, onda je to zanimljiva stvar. I, nakon, što mi kolega Dragonrage kaže da sam postao javna kurva, pa pišem o poznatim filmovima, da odmah to ispravim i napišem nešto o nepoznatim. Omjer, ne, vaga pravde i tako te priče. A volim zanimljiv stvari za pogledati (doduše, ovo je bilo prije par godina na TV-u, ali tko pita ako je još u sjećanju) i, što je još zanimljivije, ovaj mali, nepoznati filmić dobio je i svoj remake. U neku ruku. Pojasnit ću na kraju. Za početak, prije nego okrenete ključ u kontak-bravi, malo sadržaja.

Uglavnom, priča je jednostavna. Jednog lijepog dana u Los Angelesu jedna djevojka pokupit će svoj automobil s popravka (ironija samo takva) i onda će ponuditi prijevoz biznis menu čiji auto još nije popravljen i jednom crnom bratu. To je sve OK, dečki nisu manijaci, nitko nema zlih namjera… sve dok auto ne prošvika i pojuri, što zamjeti policija. Naravno, žandar ne vjeruje da je auto sam od sebe krenuo i da je sve to tipična priča da se vozač izvuče iz gabule. Stvar bude još bolja kad se naša družina vrati natrag na put i automobil (neka pis of shit Fordova kanta) opet prošvika. Sustav se zakoči, ne može se ugasiti i brzina samo raste. Umjesto vlaka izvan kontrole, sad je u pitanju auto, a na policiji je, i samim putnicima da smisle kako će se zaustaviti. I kako da izbjegnu prepreke na putu, od kojih je ona više manje kobna… ako se ne zaustave.

Već sam u nekoliko navrata hvalio televizijsku produkciju. Ne zato jer je dostupna već zato što ponekad na njoj naiđete na stvarno jako dobre stvari. Da budem iskren, za film nisam nikad čuo dok ga nisam vidio na telki, ali kad sam ga počeo gledati, ponajviše zbog simpa Judge Reinholda, pratio sam ga pravo. Jer, film je napet k’o puška, ne zezam vas. Možda nema scene jurnjave i razbijanja kao Brzi i Žestoki, no izgradi situaciju s likovima koja vas zaintrigira. Ima i ponešto dobrog starog krivudanja po cestama, ti stari pis of shit old timeri su znali kako se koči i zanosi u krivinama, što lijepo nadopunjava one dijelove kad radnja nije fokusirana na likove zatvorene u unutrašnjosti auta. Također, da se situacija bolje sagleda, imate pogled i s policijske perspektive, pajkan ih prati i osigurava na neki način (u procesu skuži da ga ženska nije lagala kad je rekla da je auto prošvikao), a tu su i neizbježni novinari koji vole pratiti takve stvari iz zraka. Za jednu ograničenu produkciju i jako mali budžet, stvar izgleda odlično. Ne sjajno, ali vidi se da je kreativnost radila. Da upotpunim dojam, ima malo i kaskaderskog posla jer u jednom trenutku jedan od putnika pokušat će iskinuti kablove za dovod struje, pa si zamislite pentranje po vozilu koje ide blizu stotke. A ugodna je i preglednost, no to pripisujem iskusnom radu ovdje već nekoliko puta spomenutog Jack Sholdera, redatelja koji se profilirao na hororima, ali kojemu jurnjave s autima nisu tako strane jer je napravio jednu od boljih u svojem filmu The Hidden. A remake, pitate. Iskreno, priča je bila tako dobra da je napravljena dvostruka epizoda u popularnoj seriji Cobra 11 (čak je i naslov ostao isti; Runaway Car) u kojoj je u seriju ušao novi Samirov partner: Tom Kranich. Čak je i radnja, kao i većina napetijih scena ostala gotovo ista, iako je rasturanje voznog parka bilo spektakularnije. Rekao bih vam da, ako volite napete situacije, uživate u gledanju, ali kvaka je da film uopće ni nema dostupnog (barem ga nije bilo) kao ni nekih dobrih slika, ali to samo govori kako se radi napravda nekim stvarno ugodnim naslovima. Ako ga pak pronađete… pa, uživajte u vožnji.

i167410 images video1 vlcsnap21977rl4.7293

20236933.jpg-r_640_600-b_1_D6D6D6-f_jpg-q_x-xxyxx Panique sur la voie express ocarrodesgovernadojulia runaway_car_1997_profilelarge.png

3cb0c736-3561-4cd5-b2a7-3264190fc32b

 

American Ninja (1985)

Posted: 25 travnja, 2013 in Akcija

stir-crazy-dvd-cover-21 The_Riverman_TV-186488616-large l_81562_f2b9a0d4

IMDb

Trailer

 

Oh, kao da niste mogli shvatiti da će se jednog dana i ovo pojaviti ovdje. Mislim, kako god da okrenete jedan Američki Ninja mora imati svoje mjesto na blogu gdje se pretežno spominju stari i kultni filmovi, to je kao ruka i rukavica, djevojka i dijamanti, benzin i vatra… savršeni spoj. Suđeno mu je da bude spomenut. Ipak, na stranu to što sam ga svojedobno čak gledao i u kinu (doživljaj je to za jednog 7-8 godišnjaka) i što mi je to poprilično simpa film (svi detalji bit će spomenuti kasnije u tekstu) nisam baš imao u planu pisati o njemu (barem ne sada) sve dok nisam slučajno otišao vidjeti što stari Mickey dobrog radi i shvatio da je izašao iz mirovine (nije snimio film još tamo od 2002 godine) i to se ubacio u poprilično dobru stvar; Olympus Has Fallen i G.I Joe; Retaliation. Nisam siguran koliko velike su mu uloge, ali, opet, nije loše čak ni ako su samo cameo. Skoro k’o trening za The Expendables 3 (nek’ se Stallone nosi u tri krasna qurtza ako ga ne pozove), pa već kad se vratio filmovima (i odmah pa na velike ekrane) rekoh da sjednem i zapišem koju. Jer Ninja je, htjeli vi to priznati ili ne, dio svetog bratstva napoznatijih naslova 80-ih. Doduše, i najslabiji je po kvaliteti, no važno je da se nalazi tamo. Tehnički gledano, nije akcijski film, iako ga tamo trpaju, već martial arts, no ima svega pa ni ne smeta koji god žanr mu odredite. A nije ni loš film, ako ćemo iskreno, samo što je loše izveden. Da je iza sebe imao malo suvisliji scenarij i jačeg redatelja, bio bi to slatkiš samo takav. Ali, i ovako ima svojih prednosti. I mana.

Dakle, za one koji su nekako prespavali radnju; Joe je vojnik stacioniran negdje na Filipinima. Baš i ne šmeka svoje drugove vojnike, drži se postrani, bere svoju brigu. Dok jednog lijepog dana momci uvijeni u crno ne odluče napasti konvoj oružje. I Joe sa setom poprilično opakih vještina (kao što je zaustavljanje strijele ispred zgodnog ženskog lica drškom lopate) spašava kćer zapovjednika baze. Iako bi, tenički, trebao dobiti Medalju Časti ili neki slični kurac, dobije ukor jerbo je izigravao junaka. I ostali vojaci ga baš ne šmekaju, drže ga za nekakvog preseravatora. Među njima je i kapetan Curtis, koji, zabave radi, odluči Joeu očitati lekciju. Koja baš ne prođe najbolje, ali se ustanovi da vještine nisu hokus-pokus već ninjutsu, no da Joe nema pojma odakle mu to. Ima rupu u sjećanju. No, neće to dugo trajati. Oni dečki u crnom s početka filma, pa oni planiraju i dalje krasti američko oružje, a naš čovjek Joe će im stati na rep. I usput skužiti da postoji razlog zašto zna sve to što zna.

Već sam nekoliko puta na ovim stranicama spominjao kako američki mitovi o ”tajanstvenom strancu” svako malo iskrsnu u žanrovskim filmovima, pa nije čudo da se u jednom trenutku isti morao pojaviti i u martial arts filmu. Što je jedan od razloga zašto radnja donekle dobro funkcionira. Joe Armstrong je klasični tajanstveni junak koji djeluje tiho i ulazi u legendu, a bez obzira što se Ninja danas drži šarmantnim polu trash proizvodom, njegov uvod blistavi je primjer kako se takvi junaci predstavljaju. Kratko, jasno i sa stilom. Dudikoff, kojemu se cijelo vrijeme spotiče to što nije znao ništa od borilačkih vještina, dobio je ulogu jer je priča tražila nekoga tko sliči mladom James Deanu i tko će uspješno dočarati nekoga tko ima malo ”svi mi idu na živce” stav. Iako će oni zagriženi filmski čistunci reći kako bi to bolje da je fajtove odradio netko tko ustvari zna ninjutsu, filmu je pomoglo (što je malo… neobično za reći) što, već kad nema fajterskog iskustva, ima glumačkog. Dobra stvar je i što je lik prikazan kao netko tko je svojeglav (iako ”buntovnik bez razloga” nije nimalo nov motiv) i s nešto dobre stare mističnosti u svojoj pojavi. A film je bogme i profitirao na Učitelj/Yoda/Mr. Miyagi motivu jer i naš Joe ima jednog takvog: Shinyuki (John Fujioka). Tu ide jedna od prvih debelih mana što se tiču radnje: odakle bijeli klinac zaglavi u đungli? Po filmu, ispada da je pao iz vedrog neba. Inače nisam neki čistunac što se tiče tih… minornih detalja, ali ovo je kao malo smiješno. Na to sam mislio kad sam spomenuo malo suvisliji scenarij. Jer, inače, Ninje su ratnici noći, ne bijela dana, što je isto tako malo… u kategoriji trasha (i u filmu ih ima k’o blata). Kako su bili lopovi, ubojice, atentatori i sva ostala sila jakog zanimanja, to što kradu neki kurac je i dobro napravljeno. Naravno, svi negativci su stereotipni, junaci još više, zadnji napad je mješavina teškog preseravanja (napad oklopnom divizijom) i zanimljivog osobnog fajta, dijalozi su u nekim slučajevima kriminalno loši, ponegdje zabavni i film je ili-ili slučaj. No, ili ga volite, ili ga mrzite, mora se priznati da ima aromu koja je potrebna da postane kultni. Zašto, nemam pojma, ali s tehničke strane gledano; nije dosadan, nema praznog hoda, na trenutke djeluje čak i cool vizualno i Mickey stvarno dobro izgleda kao šutljivi tip koji zna znanje. Čak mi je zabavna ljubavna priča (da, film ima i to, molim lijepo) te mi je uho zapelo i to da film ima jednostavan, ali prokleto efektan soundtrack koji se dobro uklapa. Otkriva vrijeme kad su svakojake ”bedastoće” mogle poslužiti kao inspiracija te se od njih napraviti gledljiv film. Stoga, mali naklon ”jedinom” bijelom Ninji (ne priznam ostale) i neka nam i on zaigra uskoro u nečemu zanimljivom (već ako nije dobio pozivnicu za Plaćenike 3)

2311961,1ebr0NNurHg7pyGaqTGvKFi1mYu8tK50F3X2zZsiWwC5vlLma+InCuf+WGyZGONpFG54BcGDKzs2m9EcdXUIwQ== 2311963,Q9dpB8jitxuDkdRiMYAXLdPnWFqRtVXKAO28Io7_jhBbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 2311965,B5jGH8SUJdtW9mW4BIbKPtiqzHTDZzEtgHM7pp77xTJdMf3pUgk7xLDXZ8tKvlDi1H1IAfmPU7pckuW_8sNCwg== 2311966,cMc2Q4b_CzaajgpdEY_avNmH5NgwtfzP7DCe6p3GQF5dMf3pUgk7xLDXZ8tKvlDi1H1IAfmPU7pckuW_8sNCwg==

2311967,_HybAW8WDKT_SBO5Nu3B2t69NyDPIPpYKAFvaNkfZj0MnyqutUC3PCnSXCINeTLqa2V7iGzso9he3qrK0GLUUA== 2311968,IoXe6lwO0QMh6Z04p6fOKZYvOlooUZkWjQYZrXa4RHqhx6Bc2+v7wgMLdv+hcmIcSr_7eqK9guqJkPpD4fA6uw== The_Riverman_TV-921207128-large theriverman2004720p

2311957,v0tdG0RXXIZuedeBNiBg_g47BdaSphE48allFZ9IUC7uwHdtONkGV7fCXrh_NOS7eKR+MnLdciUDV5eX5Nv_LQ== 2311962,EGxloAICFWSu_r7y+GPq9EciiZbCW3Mw4jOkFo1C99PLUiAqkAXxkJMsmuoJYNQHtGeAMcKK97fbpLbH+rGI6g== 2311964,YdgY3+JitI1M5hUcLOACMa9G0f_mcetXUItdNk5+zC94yH5dzGfraQSztuop7g8E2nGELzdyrhtIXcIJJUmZxQ== 2311969,qxlPXzzJxtk2EdgprGQCnJjgHSucxik5J9jwFAMeHxJ4yH5dzGfraQSztuop7g8E2nGELzdyrhtIXcIJJUmZxQ==


firebase-gloria-poster 883904261995

IMDb

Trailer

Da ja malo opravdam i ono zaboravljeni u sloganu bloga i izvučem nešto stvarno cool iz arhive jer, koliko čitam po netu, za ovaj film zna jako malo ljudi. Što je nekako čudno jer bi trebao biti negdje na listama relevantnih naslova, ali jasno je i zašto ga tamo nema. Film naime ne gubi vrijeme na pizdarije kao što su ”borim se za domovinu” ili ”umro sam hrabro na ratištu vrlom”… Ne, ovo je Alamo u Vijetnamu. Imate oko 500 VC-a i jedno 30-ak vojnika u nekakvoj pripizdini koja se ni ne može nazvati bazom. I film je jedna dugačka orgazmička pucnjava kojoj, na trenutke se tako čini, nema kraja. Drugi razlog zašto bi trebao imati malo bolji položaj u tom vijetnamskom žanru… Ipak, prvo neke male trivije iz prošlosti. Znate kako je R. Lee Ermey dobio ulogu dril instruktora Hartmana u Full Metal Jacket? Slučajno. Naime, produkcija ga je unajmila da nauči pravog glumca onom predivnom urlanju na koje su svi svršavali i Kubrick kad ga je čuo odlučio je skratiti zajebavanje i uzeo njega da to odigra. A što je i fer, Ermey je pola života bio bad ass vojničina, marinac do srži, dril narednik koje smo svi voljeli mrziti (tj. ako ste vidjeli vojarnu iznutra kao ročnik) pa mu je uloga jednog takvog… što uloga, nije ni glumio, sjela kao budali šamar (iako, nije mu prva). Jednostavno je bio sam svoj. E, to je drugi razlog što je film dobar. Ermey, koji nikad nije bio vodeće lice, ovdje ima glavnu ulogu, što je potez kakav volim vidjeti. Karizmatične njuške, kakva je njegova, inače nisu u prednjem planu, ali kad jesu… pa, stvari obično ispadnu dobro. Na stranu to… sadržaj.

Kako rekoh: Alamo u Vijetnamu. Požarna baza (uopće nisam skužio koji je tu kurac) jest nešto malo više od rupe u tlu. Par rovova, par koliba i to je to. Neki poluvažan strateški položaj… jebeno brdo, ako ćemo govoriti iskreno. Film nas upoznaje s patrolom koja nailazi na izmasakrirano selo (VC nije volio ni svoje, a kamoli druge) i ta jedinica nakon poduže šetnje završi u bazi Gloria. Na bazu se priprema napad, a naši junaci, i oni koji su u bazi, uskoro će dobiti posjetu prekobrojne vojske koja mora osvojiti to vražje brdo. To je više stvar morala (pojašnjenje će doći kasnije) nego što samo brdo ima neku važnost. A napad nije jedan napad već nekoliko njih i ne zna se koji je gori od kojeg.

Započinjemo s onim očitim. To je ratni film i ako očekujte pirotehniku, dobit ćete je. Znam da to baš i nije neka jaka preporuka, ali kad radite film koji uključuje tonu ispucanih metaka, eksplozije, napad helikopterima (ja fakat volim kad su ti Huey u kadru) onda je bolje da to na nešto sliči, i ovdje to sliči pravo. Još jedan razlog zašto bi mu rejting trebao biti bolji. I izravan je u eksplicitnim scenama, da spomenemo, jer uvod kad naša jedinica ulazi u masakrirano selo… pa, ima se što vidjeti, čisto iznenađujuće jer baš to i ne očekujete. Iskreno, nisam išao provjeravati stvarne fakte (navodno je film inspiriran nekim stvarnim događajima, što može biti istina, a i ne mora) no kako sam spomenuo Alamo, znate kako ide konstrukcija. Dolazak u bazu, priprema, prvi napad, zatišje, drugi napad, zatišje, treći napad… Zanimljivo je da film pruža uvid i u drugu stranu medalje, VC časnike, njihove dvojbe, način razmišljanja tako da nije baš jednodimezionalan. Zanimljivo je kako je VC bio pod pritiskom i slabim moralom te je bilo kakva pobjeda bila dovoljna da se to popravi. Napad na golo brdo jasni je pokaz kako je to bilo sjebano razmišljanje, ali i da su iza crnih piđama stajali ljudi koji su jako dobro znali kako je to sjebano razmišljanje. Razlog zašto nije baš popularan može biti i zato što, osim onih sranja o veličanstveniom umiranju za domovinu, ima i prikaza kako su Ameri itekako radili sranja. Mučenje zatvorenika, ubijanje ranjenika na otvorenom polju i ostale vesele stvari. Samo mrtav VC je dobar VC i tako te priče. Mane… pa, ovo je ratni Alamo. Osim pucnjave i sporadičnih prekida nema ničeg drugog. Likovi nisu baš nešto razrađeni, osim Ermeya i nema baš nešto poznatih faca te ako ga mislite gledati u ženskom društvu… ne znam koliko vam je to pametan izbor. No, ako volite ratne filmove koji ne prodaju jeftinu filozofiju, koji imaju dobru priču (iako možda već viđenu) i odlično izvedenu produkciju (iako je napravljen za samo par milijunčega) te želite vidjeti nešto novo (u smislu drugačijeg filma)… ovo bi vam moglo riješiti dosta od tih stavki.

05 1828782,VwhFldAt9VSesTlQO1wAKSzAvqPs01Lbqbf5kCRIWjxM1xxB7m5A6C93P67YzOOjlZaKygcQDjJaG9r5Npl0GQ== 1828783,WQZy+_3zKEKqOXl5vO6kkN3__LI8A6RGT2pvaepNS+xM1xxB7m5A6C93P67YzOOjlZaKygcQDjJaG9r5Npl0GQ== 1828784,6MA0m+djBELcNrvKEFEqrvCnsq14dJNbNFQTFfyIz2WypHmrrOPp2LzhyyrYWsaIu2krbsIj_u3XRts5VXelQQ==

1828785,1ebr0NNurHg7pyGaqTGvKFi1mYu8tK50F3X2zZsiWwAMnyqutUC3PCnSXCINeTLqa2V7iGzso9he3qrK0GLUUA== 1828786,sbo5748Au+X2u6AhoHsdIG0MRTRmmCmFYe045xx0iahUuPPeng3MKs1YePXY6_TiIijWSraLhe1RiUMg+ucE8w== 1828787,VwhFldAt9VSesTlQO1wAKSzAvqPs01Lbqbf5kCRIWjxM1xxB7m5A6C93P67YzOOjlZaKygcQDjJaG9r5Npl0GQ== daf86f5d1f44

SFBG_14 siege-of-firebase-gloria

An Innocent Man (1989)

Posted: 15 travnja, 2013 in Drama, Thriler, Tom Selleck

vhs305 an-innocent-man-movie-poster-1989-1020204028

IMDb

Trailer/Clip

 

Nedavno sam naletio na jedan poprilično uznemirujući video, jedan od onih koje snime kamere unutar policijskih auta. Naime, tip nije stao na STOP znaku već je produžio nekih stotinjak metara i došao do svoje kuće, zaustavio se na prilaznom putu i nekeko nespretno izašao van iz auta. I pao mrtav. Naime, iza njega je išao patrolni auto, a žandar za volanom je izašao van iz auta i hladnokrvno stresao vozača sa čak 13 metaka. Navodno je vjerovao da lik iz auta izvlači oružje. Plus, da situacija bude bizarnija, lik krvari na travi ispred kuće, hropćući samrtnim dahom, a pajkan, ni pet ni šest, mu nabaci lisice na ruke. U to izlazi tipova žena iz kuće i ona zamalo dobije koju rundu, od pajkanovog partnera. Naravno, svi stereotipi su uključeni u priču; bijeli pajkan, bad ass motherfucker kad ima gun u ruci, kratka vojna frizura i sunčane cvike na očima, crni osumnjičenik, kvart koji sigurno nećete zamjeniti za Beverly Hills… I zaintrigiralo me što je bilo dalje. Pajkan je odšetao, sud je presudio u njegovu korist da je 13 metaka posve opravdano jer je žandar imao SUMNJU kako lik u auto ima oružje (koje nije pronađeno). Mislim, zar je netko vjerovao da je Rodney King zadnji zajeb koji su murjaci napravili? Jedina razlika je što je onda gorjelo pola Los Angelesa jer su pripadnici White Power policije odšetali javno, dok je ovaj lik dobio zatvoreno saslušanje (bez suđenja, molim lijepo). I sad se vi pitate koji je meni quratz da s time započinjem tekst o nekom filmu. Zato što uvijek imam aduta u rukavu da vam kroz filmski svijet ilustriram stvarnost (koja, naravno, uvijek bolje završi u filmskom svijetu) i nekako da napravim ono što već duže vrijeme planiram napraviti – da se vratim na meni omiljenog Hollywoodskog brku jer već dugo nisam gledao neki njegov film (ne trebam ni reći da sam big fan Magnuma, jel’). I riječ je o odličnom trileru o kojem se ne govori puno, pa da ujedno i tu nepravdu ispravimo. I tako…

…priču započinjemo s prikazom života Jimmie Rainwooda, običnog all american tipa koji radi kao mehaničar aviona, ima skromnu kućicu, ugodnu ženu i život bez problema. Pa se onda upoznajemo s dva hardcore murjaka, Mike i Danny, koji rade točno…preko ruba zakona, ulijeću, pucaju, uhićuju narko dilere. Uzimaju malo i za sebe, naravno. Kakve veze imaju ova dvojica s Jimmiem? Nikakve… barem ne dok ne zajebu adresu i umjesto u dilerovu kuću upadnu kod našeg junaka. Ne samo to već ga stresu u jednim metkom i tek onda skuže kako su genijalno i generalno sjebali stvari. Ipak, izvuku se. Zato što podmetnu pištolj i drogu u kuću te na sudu dobiju slučaj (jerbo su oni kakti stand up dečki – bijaše to doba prije Rodney Kinga dok su ljudi još naivno vjerovali kako su murjaci med i mlijeko) i Jimmie odlazi u zatvor. Tamo priča postaje još gora. Učenje novog načina života, upoznavanje novih pravila i tako to. Ipak, kad dobije uvjetno, murjaci nastave malo stiskat našeg junaka (jerbo mu žena diže dreku što su strpali nevinog čovjeka u zatvor) i to dovede do odluke da naš junak malo poravna neke račune.

Recimo da je ovo triler/drama. Više drama nego triler (nema baš nekih nejasnih zona u njemu) i funkcionira poprilično dobro u svakom slučaju. Prvi dio filma gotovo je sudska drama, pa zatvorski život, a onda krimić. Sudski dio je smijurija, da vas odmah fer upozorim, jer Jimmie je dobio valjda najjadnijeg fiškala koji postoji (to bi i pripravnik uspješno riješio) no treba odmah napomenuti kako ni nije bila osnova namjera raditi John Grisham film već je to mehanika koja dovede junaka u zatvor. Zatvorski dio je najbolji. Dobro prikazano okružje, nešto malo stereotipa, ali dobro je prikazana promjena karaktera koju takvo mjesto izaziva. Selleck je to i fer odglumio, ali svjetla reflektora je pokrao F. Murray Abraham kao čovjek koji zna pravila i koji uči našeg mladog padawana zakonima preživljavanja. Zadnji dio filma balansira između drame i kriminalističkog filma i više vuče na ovo drugo. Ništa posebno, ali lijepo zaokružena priča bez puno mudrovanja i ponešto dobrih situacija. Mane sam već rekao (ustvari nelogika suđenja je najveća rupa cijele priče, možda malo i zatvorski stereotipi) a prednosti su glumci koji su svoje odigrali s guštom. Spomenutom dvojcu vrijedi pridodati i Davida Raschea koji u filmu igra jednog od žestokih murjaka. I u to je uletio odmah nakon Sledge Hammer izvedbe, pa vas uopće neću kriviti ako vam bude… pa, neobičan u negativnoj ulozi. I ako ga baš ne možete shvatiti za ozbiljno. Znači, u duhu svih onih razvikanih zatvorskih filmova, popisu pridodajte i ovaj mali draguljčić jer… pa, tamo mu je i mjesto. Što radi priče, što radi glumaca…

innocentman01 innocentman02 mZlmGFeAUZ9ATsC2jF6sqYkO2nf tDDcbSZWBhjQnQX0zJVa1dTZZeU

2421713,1ebr0NNurHg7pyGaqTGvKFi1mYu8tK50F3X2zZsiWwAMnyqutUC3PCnSXCINeTLqa2V7iGzso9he3qrK0GLUUA== 2421714,4ed6S3v2zWk1GD6UDxN8BlwT0pTtOMusvGW2t6vM_WRbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 2421717,_HybAW8WDKT_SBO5Nu3B2t69NyDPIPpYKAFvaNkfZj0MnyqutUC3PCnSXCINeTLqa2V7iGzso9he3qrK0GLUUA== 2421718,4ed6S3v2zWk1GD6UDxN8BlwT0pTtOMusvGW2t6vM_WRbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg==

2421715,lK6v+sYivEW5JaX_K8Cm_lhWLq+qW9MdXzNARo8WvATuwHdtONkGV7fCXrh_NOS7eKR+MnLdciUDV5eX5Nv_LQ== 2421719,EGxloAICFWSu_r7y+GPq9EciiZbCW3Mw4jOkFo1C99PLUiAqkAXxkJMsmuoJYNQHtGeAMcKK97fbpLbH+rGI6g== 2421721,oIRrpKkTj1LEzuYZ0RDuZcbNKpnWABzBFhbrqElUT0N4yH5dzGfraQSztuop7g8E2nGELzdyrhtIXcIJJUmZxQ== 2421723,MbLpbo+UbuvfD8YWffICNZ2OOkjtgVjqgjqm3++B1TVGjloOH+T4rMz5VSWRYOGwLjvcjUu1YrRzqTUZsIYyBg== 2421724,FEwsu6L6z+_85RPTmzI+qv43q1IfTHK6SsPzOVzd4gh1Em+3vDb9zfon3uv_jNxJfz3ogxTr3jHE26akqhRXcA== InnocentM1_07

The Riverman (2004)

Posted: 11 travnja, 2013 in Drama, Ekranizacije, Thriler

l_81562_c817005a The_Riverman_TV-725336884-large l_81562_f2b9a0d4

IMDb

Trailer/Clip

Profili serijskih ubojica nastali su kao rezultat nebrojnih sati razgovora s istima; FBI agenti, koji su ih radili, imali su stvarno jeben posao slušanja njihovih fantazija, opisa i opravdavanja. Neki od njih nisu se ni opravdavali, rekli su se crno na bijelo, ali neki od njih bili su prave enigme. Stara garda, ona od koje je krenula zloglasnost (Bundy, Dahlmer, Gacy) stekla je svojih pet minuta (dodatne) slave, a neki od njih došli su i kasnije, nakon što je početna zaluđenost serijskim ubojicama već počelo popuštati. Kao Gary Ridgway, ubojica koji je operirao oko 20 godina i kojeg terete da je ubio oko 50 žena, što ga čini najgorim od svih. Ipak, Ted Bundy i danas ima početnu prednost iako je ubio ”samo” 30 djevojaka. Zašto? Zato što je bio zgodan i šarmantan, djelovao je bezopasno i radio je svakakve boleštine. Kako se Ridgway i Bundy uklapaju u istu cjelinu? Tako što je Bundy svojedobno čak pomagao FBI-ju (iz svoje zatvorske ćelije) da uhvate ovog drugog. Zvuči vam poznato, pomalo kao deja vu? Na jednom od covera za ovaj film stoji naznaka kako je taj stvarni odnos između agenta FBI-ja, Roberta Keppela, i Bundya ostao temelj za odnos između Clarice Starling i Hanibala Lectera. Istina… samo što se kiksao film, odnos je bio inspiracija za događaje iz romana Red Dragon; Will Graham i Hanibal Lecter. Isti je prikazan u filmovima Manhunter i Red Dragon, a bogme sad ide i serija koja se koristi sličnim temeljem. Postoji i jedan paradoks u cijeloj priči; filmovi o fiktivnim serijskim killerima (Manhunter, Psycho, Silance of the Lambs) kvalitetni su naslovi, dok su oni koji ustvari govore o pravim stvarima (Bundy, Dahlmer, Gacy, Green River Killer) negledljiva sranja (vjerujte mi na riječ i ne gubite uzalud vrijeme). Kad se dogodi susret stvarno i filmsko, jedino što otprilike vrijedi jest Zodiac (koji isto malo prekraja činjenice). Televizijski svijet malo je bolji po tom pitanju jer postoji Manhunt, a ovih dana popisu mogu dodati i ovaj naslov. Kako sam ga pronašao? Posve slučajno, tražeći nešto posve deseto. O čemu je riječ.

Robert Keppel, čovjek koji je pravdi priveo Teda Bundya, dobiva poziv da pogleda mjesto gdje je policija pronašla hrpu odbačenih tijela. Novi serijski ubojica i pronalazk dobivaju poprilično pažnje u medijima, na što Keppel dobije neobičnu ponudu. Ted Bundy, koji čeka izvršenje smrtne kazne u Floridi, ponudi mu neka zapažanja koja bi mogla pomoći oko lova na ubojicu jer već kad je i sam jedan taka monstrum, zna dosta toga oko nagona, samokontroli i profilu. Keppel odlazi u zatvor i tako započinje serija razgovora između njega i osuđenog killera, kroz koje se dobiva uvid u način razmišljanja jednog serial killera, kao i stvari koje ih pokreću.

Film ima svega jedan problem. Iako primarno počinje kao priča o Ridgwayju i njegovim ubojstvima, brzo skrene na Bundya tako da nije baš riječ ni o jednom posebno pošto je Bundy već u zatvoru i ne govori svoju povijest kao ubojice. Na kraju se otkrije što je bilo s Ridgwayom (Keppel je napravio osnovni psihološki profil, te kasnije razgovarao s njim) ali za vrijeme trajanja filma, ovaj zloglasniji ima skoro svu scenu. Što je dobro jer ima povijesnu notu, ali nije dobro jer film starta kao triler. Triler/drama, da ga nekako smjestimo u kategoriju. Prednosti, pitate. Prednosti su povijesna pozadina priče, ali ne očekujte previše, razgovor Keppel/Bundy najviše se fokusiraju na pomaganju ovoga time što lupa podatke koji mu dođu na pamet (informacije radi; Teddy Boy se nije pokazao tako dobar kao Hannibal, iako je pogodio općenite stvari tipa da tip radi 8 sati u nekoj firmi – to sam i ja mogao bubnuti) i na to da prizna kako je napravio stvarlo loše stvari. Bundy je imao tu metodu da je o sebi pričao u trećem licu (nisam ja, bio je to netko drugi) ali na kraju je počeo priznavati sve što je mogao (Keppel je tu jako pomogao), no taj dio ne vidimo u cijelosti. Druga stvar; Glumci. Bruce Greenwood odlično nosi na leđima teret agenta koji ima taj posao da zaviruje u glavu gadnog killera i još uspijeva ostati pri zdravoj pameti, Cary Elwes je naprosto jeziv kao Bundy, nešto stvarno neočekivano, te razgovori s njim imaju dozu napeosti i horor štimung. Pošto je ovo TV film, ne treba očekivati hektolitre krvi, klanja i mesarenje, te će za dosta ljudi biti pomalo spor, ali i prefilozofski nastrojen (zna se malo i pogubiti u tome) ali takva je stvarnost bila (barem što se tiče razgovora dok su bili u zatvoru). Triler/drama nastala pod jako, jako, jako skromnim budžetom, ali atraktivna jer je napravljena po stvarnim faktima te se može pohvaliti i odličnim glumačkim izvedbama.

3 11070769_gal 8450020951293213914 l_94739_0081562_ce14ba49

stir-crazy-dvd-cover-21 The_Riverman_TV-186488616-large The_Riverman_TV-921207128-large theriverman2004720p


80end063 stir-crazy-original 2188

IMDb

Trailer

Započelo je kao malo bezvezno istraživanje. Naime, radim na jednoj maloj, osobnoj ideji o avanturističkom romanu (ideja koja se razvlači već godinama i, kako stvari stoje, razvačit će se još toliko) koji uključuje more, potonule objekte i tako to; pravi avanturistički materijal. I nekako sam došao na poznatu storiju o HMS Bountyju. Čak i uz sve dostupne podatke, nekako sam propustio ranije baciti pogled na stvarne fakte i vidjeti što se ustvari događalo. Točnije, nisam imao pojma da su ostaci broda u stvarnosti pronađeni (spominju se u jednom romanu Clive Cuslera kojeg sam nedavno pročitao). Nije ostalo puno od njega, istina, ali ondje su, pokraj otoka Pitcairn gdje su se pobunjenici smjestili nakon preuzimanja broda. I, da, pobunjenici su skončali neslavno, već kad smo kod povijesnih lekcija, navodno su se međusobno poubijali jer nisu mogli razriješiti puno stvari. Enivej, Bounty su po legendi spalili kako ih ne bi pronašli (iako mi djeluje logičnije da su ga razmontirali i uzeli drvenu građu) i od onda tamo leži. Već kad sam tu; još jedan Bounty je imao tragičnu sudbinu. Replika izgrađena za potrebe snimanja Marlon Brando verzije filma ostala je u ”službi” do nedavno, kad je uletjela u valove uragana Sandy. Posada, sačinjena uglavnom od dobrovoljaca, izvukla se, iako je dvoje od njih poginulo. Kapetan je nestao s broda, a pra-pra-pra-pra-pra unuka od samog Christiana Fletchera, vođe pobude na pravom brodu, pronađena je mrtva u moru. Treća replika, koja je izgrađena za potrebe snimanja ovog filma, još uvijek je u upotrebi (iako nije klasični brod na jedra) te predstavlja turističku atrakciju. No, dosta povijesti (ovdje je detaljniji tekst o tome ako vas uhvati znatiželja), mi ćemo se zadržati na ovom naslovu. Znači, jako, jako, jako… jako poznata priča ide…

HMS Bounty i njegov kapetan Blight imaju zadaću otići do Tahitija i opskrbiti zalihe biljkom kruhovac te je prevesti na drugi kraj svijeta. Zbog vremenskih uvjeta, opskrbe i svega ostalog, Bounty stoji usidren na Tahitiju pet mjeseci, što posada iskoristi za uživanje u raskoši domorodaca, lijepom vremenu i rajskom krajoliku. Nakon što se počnu raditi pripreme za povratak, dosta njih nije oduševljeno time, a stvar eskalira nekoliko tjedana nakon isplovljavanja, gdje pobunjenici pruzimaju brod…Vrijedi napomenuti da je ovo peta verzija koja priča istu priču, ali jedina koja za koju se drži da je najbliža prikazivanju istinitih fakti. Iako i ona uzima određene slobode (Blight brod ne bi vraćao natrag kroz Rt Horn te to nije razlog pobune) gotovo činjenično je prikazala odnos, kao i karaktere Blighta, Christiana i posade. Možda ga ne drže najboljim filmom o toj temi (što je nekako čudno jer film uistinu jest dobar u okvirima svojeg žanra) ali barem da znate njegov rang u povijesnom kontekstu. Na stranu to, ostatak priče je podjednako dobar, ako uzmete u obzir da je film nastao pa skoro pod prisilom. Uloženi novci trebali su biti polog za režiju Davida Leana, ali nakon što je bio prisiljen odustati, doveden je poznati australski redatelj; Roger Donaldson. Za malo… napete uvjete nastajanja (u nedostatku bolje riječi) stvari su ispale sjajno, mjestimično i vrhunski.

Razlika između ostalih verzija jest u tome što su karakteri Blighta i Christiana debelo prizemljeni, nijedan nisu niti sadistički gad, ili romantični buntovnik. Dodatno, Donaldson je uspješno prikazao kako je posada izgledala na takvom brodu: neobrazovana, divlja, kurčevita i nesklona autoritetu jer su isti znali predstavljati klinci koji su jedva 16 godina navršili. Nakon raspusta na Tahitiju, nije baš neko iznenađenje što im je pobuna bila k’o dobar dan. Uz prikaz brodskog života, nisu izostali ni prikazi opasne plovidbe jer Rt Horn je jedno od najzajejebanijih mjesta na svijetu da se tamo igrate s jedrenjakom. Pohvale idu tehničkoj ekipi koja je uspješno stvorila dojam vodenog pakla koristeći se old school trikovima kao što je bazen i maketa broda. Nadalje, film jako dobro prikazuje transfer mišljenja i stvaranja napetosti koja je dovela do pobune. Iako većini baš i nije trebao neki dodatni motiv, uvjerljivo se spojila Blightova želja da čvrščom rukom vrati disciplinu te buntovništvo onih koji su zavoljeli opušteni život na sunčanom otočju. Također, radnja prati situaciju nakon pobune i prikazuje je onako kako je bila; za Blighta jeben morski put, podvig samo takav (oploviti skoro pola svijeta u čamcu bez zaliha) a za Christiana razočaravajući (pobunjenici su spremni pobuniti se i protiv njega), što je plus u izgradnji cijele slike. Vrhunski odglumljene karaktere na leđima imaju Anthony Hopkins i Mel Gibson, posebice jer su bez riječi dočarali frustracije svojih likova. Pratila ih je garda budućih superstara (Liam Nesson, Daniel Day Lewis i kapetan Titanica, Bernard Hill), a podržavala već dokazana posada starih morskih vukova (Laurence Olivier i Edward Fox). Uz njih, treba spomenuti i izgled samog filma; lokacijski, ali i dinamičnu radnju u kojoj je sve idealno uklopljeno. I za kraj, zaokruženo još jednim izvrsnim soundtrackom Vangelisa (priznajem, jedva da sam ga jednom preslušao do ovih dana, i trenutačno mi je skoro pa broj jedan). Mane, pitate? Paaa, rekao bih da ih nema, osim što je malo zaobišao neke povijesne fakte. Osim toga, vrhunski avanturistički film koji ima razrađene likove, jaku priču i odlične glumce.

1850976,VwhFldAt9VSesTlQO1wAKSzAvqPs01Lbqbf5kCRIWjxM1xxB7m5A6C93P67YzOOjlZaKygcQDjJaG9r5Npl0GQ== 1850977,WQZy+_3zKEKqOXl5vO6kkN3__LI8A6RGT2pvaepNS+xM1xxB7m5A6C93P67YzOOjlZaKygcQDjJaG9r5Npl0GQ== 1850982,WQZy+_3zKEKqOXl5vO6kkN3__LI8A6RGT2pvaepNS+wukgr0i6X53wH4ohwA3gAOZmSGjIltu8m8+putdBgbSg== 1850988,2ZszRrdlkp7knRVmpJlEf6Rsa6WvealzJUF0yOC831AtcAt+Fsvlg6ONLfyZMTzjSXWrTFvr7eQHr2OVvq3ulg==

1924338,+wriAlIJ19davfGDvXzlIufQWkKiLVaABmjAIxDq6vwCpzdB7gSn3YZw+bRYHkEGwyQHkgDu163xeErIJvHxhA== 1924347,C+xfxNnqnb0lTLalWnrb2vW8+dgHkZXfhn8T4wxQgvd0RBN5mzBRRxQi6UMyhfhYngDK1tyCq69kIE0Vls0ppQ== 1924354,MqveFMRzikFV7Hc_8n63Uc1ipmVb1vLp9msrFhS3XaFwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw== 1924356,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA==

1850976,VwhFldAt9VSesTlQO1wAKSzAvqPs01Lbqbf5kCRIWjxM1xxB7m5A6C93P67YzOOjlZaKygcQDjJaG9r5Npl0GQ== 1850977,WQZy+_3zKEKqOXl5vO6kkN3__LI8A6RGT2pvaepNS+xM1xxB7m5A6C93P67YzOOjlZaKygcQDjJaG9r5Npl0GQ== 1850982,WQZy+_3zKEKqOXl5vO6kkN3__LI8A6RGT2pvaepNS+wukgr0i6X53wH4ohwA3gAOZmSGjIltu8m8+putdBgbSg== 1850988,2ZszRrdlkp7knRVmpJlEf6Rsa6WvealzJUF0yOC831AtcAt+Fsvlg6ONLfyZMTzjSXWrTFvr7eQHr2OVvq3ulg== 1850979,oIRrpKkTj1LEzuYZ0RDuZcbNKpnWABzBFhbrqElUT0N4yH5dzGfraQSztuop7g8E2nGELzdyrhtIXcIJJUmZxQ== 1850991,kbAjQ2AVf2rYpUKme42Sv4p5RZ5tEmm90NM5dkbf0Rr7Y6ndrWVt3TSkakTsbdK0YDjzV1xJTYwtQa_3w1eR_w==

The Skulls (2000)

Posted: 3 travnja, 2013 in Paul Walker, Thriler

1961124,tLmch_TO9w6b3b1LveSr9bke6mKyYFU4upoYQPxxlojUuQZpM6LPlArm0UA5ENB2KSQKrAPtYcJjzPcJVNgyTw== 1961129,Ch5IaQqnxxXrfoqhNaMHsk_Tn6biqPwv1WKFW8fmhtv37f0lxjx99739iAnbLhL0RGx37Cc1sqYCy1AsbIYeeA==

IMDb

Trailer

I, tako, mirno veče, ugodna atmosfera, dobra klopa. Naravno, morate popustiti i ponekad prihvatiti to da će vam netko drugi odabrati film za gledanje. Posljednje poglavlje Sumrak franšize…Bella, Eddy Boy, i tako. I onda kažu ljudi da se svašta snima. Pa, naravno da se svašta snima kad svašta može zaradit lovu. Pa sam nekako sa svojom boljom polovicom došao na to kako postoje teen horori, teen fantazije, teen komedije… i da je to to. Srećom, uvijek imam aduta u rukavu kad se ovakve rasprave dogode, pa nije bilo teško izvući i jedan teen triler. Odmah ga i pogledati nakon toliko godina, već kad smo kod toga, i shvatiti da imam identično mišljenje o ovom naslovu kao i prije desetak godina: zanimljiv, ne baš prepametan i posve gledljiv triler koji dosta toga duguje dopadljivom glumačkom castu. Mlade snage vs Stare snage. I ponešto između. Pa već kad sam ga pogledao, mislim si što ne bih ponešto i zapisao, tek toliko da iskoristim ovo hladno vrijeme i napravim nekakvu korist. Nije da se tu ima štogod jako pametnog i za reći, ali fascinacija tajnim društvima traje od vajkada, kao i snimanje trilera koji koriste jedno od njih za glavne negativce, i ako ću baš biti realan, nikad nisam kužio čemu tolika fascinacija njima. Kao što kaže jedan od likova; ako je tajno i elitno, onda nije dobro, ali ujedno se može dodati; ako svi znaju za njega, onda to nije tajno društvo, zar ne? Enyhoo, Skulls vuku korijene iz pravog ”tajnog” društva (Skulls and Bones), pa je i to malo privuklo pažnju publike, no osim toga…

… riječ je o običnom trileru s premisom ”običan čovjek u frkovitoj situaciji”. Luke McNamara je student, siromašan, ali radišan, odgovarajući, sve po špagi kriteriji koji ne može dočekati da upadne u ”tajno” društvo i postane lubanja. Luke je praktičan tip i na Lubanje gleda kao na priliku da ostvari snove jer društvo pokriva sve troškove školovanja. I stvar funkcionira… pa sve dok mu ne pogine prijatelj. Luke, ispravan kako već takvi tipovi jesu, ide malo pronjuškati po svemu i dozna kako su stvari daleko od idealnog; Lubanje imaju stroga pravila, potpuni nadzor nad životima svojih članova, a nisu im strane ni kriminalne radnje da sačuvaju svoje tajne. Igra protiv njih može biti jako zajebana, ako ne i smrtonosna.

Iako poprilično površan, može se zamjetiti jedna zgodna stvar; film ima sasvim lijepe kritike na račun američkog načina života. Kapitalizam, bogatstvo i moć jako dobro riješava sve probleme, a cijela priča nije prošla bez riječ-dvije o moralu i ljudskom karakteru. Čini se da pošteni rad zanima jako malo ljudi, a sustav u Americi takav stav potpiruje još dok ste u osnovnoj školi. Ipak, jedan problem. Glavni pokretač radnje je smrt prijatelja i to bi bilo posve dovoljno da scenarij Lukeovog prijatelja nije prikazao kao iritantnu ljubomornu pijavicu koja je njihovo prijateljstvo pokušala iskoristiti samo da napravi svoj osobni probitak; da napiše razotkrivajući članak o Lubanjama. Sjećam se od prvog gledanja da mi je to bilo malo off, a bogme to se nije promjenilo ni na drugo gledanje. Will je takav lik da bi u roku odmah izgubio prijatelje, a kamoli da jedan ide stavljati vlastitu glavu na panj da ga osveti. Ako pregurate to, onda će vam radnja biti bolja. Iako ne sjajna. Događaju se stvari koje nemaju smisla; Luke ni za živu glavu ne može dokazati da mu je frend ubijen zato što ga neki likovi ometaju u tome, ali na kraju ispadne da su ti likovi radili za njega, pa svo to bacanje klipova pod noge nema smisla (jer bi puno prije riješili cijelu priču) osim da bude, eto, dio radnje. Možda se išlo na to da se dočara frustracija pojedinca u borbi protiv moćnog sustava, ali to je uspjelo djelomično zato što ustroj Lubanja podsjeća na neku kriminalnu organizaciju, a ne onu koja voli zgrtati moć. Dopadljivost leži u nastupima Joshue Jacksona (kojeg respwektiram puno više nakon gledanja Fringa) i Paula Walkera, a boje stare garde branili su William Petersen i Craig T Nelson, dva glumca koji su najveću popularnost postigli igrajući, ironično, prave poštenjačine od policajaca. Režiju je korektno odradio majstor bum-tras spektakala Rob Cohen, čime je film dobio malo na dinamici i dobrom izgledu. Konačni rezultat je prolazan trilerčić koji se ne pamti dugo, ali koji je zabavan dok traje, barem donekle. Niska očekivanja i tako to i trebalo bi vas držati budnim na oko 90 minuta.

1961143,YdgY3+JitI1M5hUcLOACMa9G0f_mcetXUItdNk5+zC94yH5dzGfraQSztuop7g8E2nGELzdyrhtIXcIJJUmZxQ== 1961144,Ch5IaQqnxxXrfoqhNaMHsk_Tn6biqPwv1WKFW8fmhtv37f0lxjx99739iAnbLhL0RGx37Cc1sqYCy1AsbIYeeA== frozen-ground-movie-image-600x400 frozen-ground-movie-image-john-cusack-600x400

1782430,e037NFsh+Krq06U7tnE3LMvUmnWzIKMK6lhhB+S0g9uMHY6n9UFdx_F1sfhwcUnP_6c6uuIOt37+Um3E6fWHFg== 1782437,IoXe6lwO0QMh6Z04p6fOKZYvOlooUZkWjQYZrXa4RHqhx6Bc2+v7wgMLdv+hcmIcSr_7eqK9guqJkPpD4fA6uw== 1782440,e037NFsh+Krq06U7tnE3LMvUmnWzIKMK6lhhB+S0g9uMHY6n9UFdx_F1sfhwcUnP_6c6uuIOt37+Um3E6fWHFg== 1961139,qeObvNnQ5IkF0fTecG7YiURGG660GC5oT9mXbh92M37LUiAqkAXxkJMsmuoJYNQHtGeAMcKK97fbpLbH+rGI6g==

1782446,IoXe6lwO0QMh6Z04p6fOKZYvOlooUZkWjQYZrXa4RHqhx6Bc2+v7wgMLdv+hcmIcSr_7eqK9guqJkPpD4fA6uw== 1782447,Nr1ze7vsXPICTg0DEbJMqPFeFqV+G8LJCv3lkXy+Up2bQepquqi9pZhA8gInJI1BdqSVxJsLYAg9z+cpkuJvaw== 1782449,YLP7zQLz6ZSLuWzmze0PW+cnYRhdXbprbGh7njsvg0iMHY6n9UFdx_F1sfhwcUnP_6c6uuIOt37+Um3E6fWHFg== 1961140,ZIPp_ZrhMBsQR1mNUksR_qhMKuWNa0vMvaD19GLii+37Y6ndrWVt3TSkakTsbdK0YDjzV1xJTYwtQa_3w1eR_w==

Gangster Squad (2013)

Posted: 3 travnja, 2013 in Kriminalistički

gangster-squad-poster-has-a-b-movie-vibe-117331-1000-100 9781250020116 GangsterSquadMF GANGSTER-SQUAD-POSTER_FAN-MADE_.jpeg gangstersquad

IMDb

Trailer

O njemu su pisali Raymond Chandler, Ross McDonald i James Ellroy, The Doors su pjevali o lijepim ženama koje tamo žive, a na njegovim ulicama filmove su snimali Michael Mann, Robert Altman i Roman Polanski. Mjesto radnje; Los Angeles. Grad Anđela. Godina radnje: 1949. Doba kad su gangsteri vladali njegovim ulicama, a policija bila podmićena, vrijeme kad su slava i krvoproliće dijelili zajedničke naslove u novinama. Los Angeles je inspiracija kojoj vijek trajanja neće isteći samo tako (čak se i jedan futuristički Blade Runner odigrava na njegovim ulicama) ali u današnje vrijeme kad je granica između poštenja i kriminala poprilično maglovita, prašnjave stranice njegove prošlosti još uvijek predstavljaju jako dobru inspiraciju. Točnije, za one filmaše koji znaju što rade. Lee Tamahori svojedobno je snimio Mulholland Falls, skroman i poprilično podcijenjen film o naporima grupe žestokih policajaca da riješe teške slučajeve koji se odigravaju na ulicama anđeoskog grada. Curtis Hanson napravio je bolji posao sa svojim L.A. Povjerljivo, ekranizacijom pisane riječi spomenutog Ellroya (dobar film, jebeno bolja knjiga; citat by Ellroy) a da povijesne stvari još uvijek potiču inspiraciju pokazuje nedavni primjer filma u kojemu grupa žestokih murjaka kreće u rat protiv gangstera Mickey Cohena. Cohen je jedan od likova koji se mogu pronaći i u knjigama James Ellroya (ima ga i u filmu L.A. Povjerljivo) i svojedobno je bio pandan Al Caponeu te je, baš kao i slavni ”poslovni” čovjek, završio u zatvoru zbog neplaćanja poreza. Što Gangsterski Odjel čini zabavnom povijesnom… pa, pomalo besmislicom jer si je uzeo dosta umjetničke slobode oko reintepretiranja nekih povijesnih stvari. Na stranu to, riječ je o pristojnom filmu, barem do neke mjere, koji ima taj peh da bude pun mana. Inače bih rekao da svaki film ima svoje mane, no na neke je gotovo nemoguće zatvoriti oči, ma koliko god one bile ugodne i dobro izvedene.

 Ako se zadržimo na osnovnoj priči, stvari djeluju obećavajuće. Los Angeles grca se u, kako kaže jedan od likova, opsadi kriminala. Policija je nemoćna, nitko ne može napraviti ništa protiv Cohenove vladavine. Sve dok načelniku policije za oko ne zapadne narednik John O’Mara. O’Mara je žestok tip koji više voli pravila i poštenje nego mito i korupciju, što ga čini savršenim čovjekom za predstojeći rat protiv Cohena. Uz slobodne ruke da izabere svoje ljude i upotrijebi metode koje god želi da sruši glavnog zlikovca, O’Mara vrlo brzo pokreće akciju koja će u konačnici, barem po filmu, dovesti do Cohenovog pada. Takva premisa obećavala je film gotovo starinskog štiha i to je obećanje ispunila, do neke mjere. Gangsterski Odjel postojao je u stvarnosti, no njegovo djelovanje i danas nije u cijelosti razjašnjeno. Neki kažu da su bili neopjevani heroji, neki kažu da se nisu razlikovali od Cohena samog. Istina je, vjerojatno, negdje između. Problem je što takva premisa i ostaje na tome. Film je skupina već viđenih stvari. O’Mara i njegovi ljudi ekvivalent su Elliotu Nessu i njegovim Nedodirljivima (i to nije jedina sličnost koja će vas podsjetiti na poznati film Briana De Palme), glavni negativac obična sirovina je koja najbolje razumije jezik nasilja, a postoji i predvidljiva kompozicija scenarija sastavljena od svetog trojstva: junaci dolaze, junaci padaju, junaci uzvraćaju. Između toga ubačeno je nešto sitnog izgrađivanja karaktera naših junaka, no ljubavna priča između Emme Stone i Ryana Goslinga, kako je već netko primijetio, funkcionira samo zato što su njih dvoje u tim ulogama jer sama po sebi ne nudi apsolutno ništa zanimljivog.

Spomenuvši njih dvoje, mora se spomenuti i ostatak naoružanog ansambla. I naglasiti kako je spoj zanimljiv, odličan čak, ali neiskorišten. Sean Penn svoju ulogu radi tako da na sve galami, udara ili mrko gleda. Josh Brolin (bivši klinac koji je pedalirao dječji bicikli u The Goonies) karizmatična je pojava, baš ono što jedan vođa treba biti, ali on je to: Junak. Bez sivih zona. Robert Patrick je zabavan kao kauboj koji već u modernom dobu još uvijek ima taj ‘kill e’m all pristup, kao i Giovanni Ribisi u ulozi stručnjaka za ”tehniku”. Mala ulogica dopala je i legendu Nicka Noltea, (u Mulholland Falls je imao ulogu kakvu ovdje ima Brolin). I lijepo ih je vidjeti sve na jednom mjestu, kao i činjenicu da svi oni znaju glumiti, ali i shvatiti da im scenarij nije ponudio ništa zanimljivog da izgrade svoje junake. S druge strane, za jedan gangsterski film, koji u pravilu obiluju kišom metaka i izravnim nasiljem, Gangsterski Odjel taj je dio odradio više nego korektno. Puno pucnjave, puno akcije i puno macho nastupa jer, kako se kaže, klin se klinom izbija. Uočljivo je da redatelj Ruben Fleischer nije iskusan u režiranju akcijskih scena, no napravio je pametnu stvar i umjesto da izmišlja toplu vodu, uzeo je za inspiraciju majstore koji su znali što rade. Pucnjava u slow motionu podsjeća na John Woo-a u najboljem izdanju, izravnost pomalo na Sama Peckinpaha, a napravio je i mali hat tip De Palmi scenom obračuna na stepeništu, čime je paralela s njegovim Nedodirljivima još uočljivija. Što ga nekako stavlja u sredinu dojmova. Gangsterski Odjel film je dobrih namjera, kvalitetne glumačke postave i ugodnog vizualnog dizajna. Nerazrađenost likova i pomalo zbrkan scenarij stvaraju protutežu kvalitetama tako da ga se može pogledati, eventualno čak i zabaviti, no ne predstavlja uradak za dugačko pamćenje. Kako obrađuje razdoblje povijesti koje nije previše na meti autora, ima jednu malu prednost nad ostalim kriminalističkim filmovima, ali naglasak ja na ”malu”. Koliko ju je dobro iskoristio procijenite sami.

4965504,4ed6S3v2zWk1GD6UDxN8BlwT0pTtOMusvGW2t6vM_WRbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 4965505,4ed6S3v2zWk1GD6UDxN8BlwT0pTtOMusvGW2t6vM_WRbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 4965507,2JJNGv0SEyiobXNRuTV5qNl3_HCDo7+MdgYeybry3tG8zrKZvqRgcKMVP0xevBQ0cFyRGClZ537xy2aF5OfrNw== 4991408,fMiD0gGwxDApEfLAvvA85wr1Wo2yaTDri_j7hkaAefHARKFh5S8cX_WjZKX5Eanl_VKtC0fCf0wB1v_FX9ttMw==

5191148,4ed6S3v2zWk1GD6UDxN8BlwT0pTtOMusvGW2t6vM_WRbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 5191151,4ed6S3v2zWk1GD6UDxN8BlwT0pTtOMusvGW2t6vM_WRbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 5191152,4ed6S3v2zWk1GD6UDxN8BlwT0pTtOMusvGW2t6vM_WRbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 5191155,4ed6S3v2zWk1GD6UDxN8BlwT0pTtOMusvGW2t6vM_WRbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg==

4991409,_uJ8Qy5P0JD8Ow9COMbgItTmJlpjqSsaXjKXllVq_1ic3wmyNLfyky96mlvjyEAAHdZyFRurIgqf1RiDHc2JUg== 5191150,4ed6S3v2zWk1GD6UDxN8BlwT0pTtOMusvGW2t6vM_WRbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 5191154,1rKAiOuINTDWikqGTRPjON3VigQ4zdQgtl5GzI6f7U27J0mgcYwkFa8PDfsOni0VXs0QVgBN+qH0KOTWKrd7BQ== 5191156,4ed6S3v2zWk1GD6UDxN8BlwT0pTtOMusvGW2t6vM_WRbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg==