IMDb
Trailer
I, tako, mirno veče, ugodna atmosfera, dobra klopa. Naravno, morate popustiti i ponekad prihvatiti to da će vam netko drugi odabrati film za gledanje. Posljednje poglavlje Sumrak franšize…Bella, Eddy Boy, i tako. I onda kažu ljudi da se svašta snima. Pa, naravno da se svašta snima kad svašta može zaradit lovu. Pa sam nekako sa svojom boljom polovicom došao na to kako postoje teen horori, teen fantazije, teen komedije… i da je to to. Srećom, uvijek imam aduta u rukavu kad se ovakve rasprave dogode, pa nije bilo teško izvući i jedan teen triler. Odmah ga i pogledati nakon toliko godina, već kad smo kod toga, i shvatiti da imam identično mišljenje o ovom naslovu kao i prije desetak godina: zanimljiv, ne baš prepametan i posve gledljiv triler koji dosta toga duguje dopadljivom glumačkom castu. Mlade snage vs Stare snage. I ponešto između. Pa već kad sam ga pogledao, mislim si što ne bih ponešto i zapisao, tek toliko da iskoristim ovo hladno vrijeme i napravim nekakvu korist. Nije da se tu ima štogod jako pametnog i za reći, ali fascinacija tajnim društvima traje od vajkada, kao i snimanje trilera koji koriste jedno od njih za glavne negativce, i ako ću baš biti realan, nikad nisam kužio čemu tolika fascinacija njima. Kao što kaže jedan od likova; ako je tajno i elitno, onda nije dobro, ali ujedno se može dodati; ako svi znaju za njega, onda to nije tajno društvo, zar ne? Enyhoo, Skulls vuku korijene iz pravog ”tajnog” društva (Skulls and Bones), pa je i to malo privuklo pažnju publike, no osim toga…
… riječ je o običnom trileru s premisom ”običan čovjek u frkovitoj situaciji”. Luke McNamara je student, siromašan, ali radišan, odgovarajući, sve po špagi kriteriji koji ne može dočekati da upadne u ”tajno” društvo i postane lubanja. Luke je praktičan tip i na Lubanje gleda kao na priliku da ostvari snove jer društvo pokriva sve troškove školovanja. I stvar funkcionira… pa sve dok mu ne pogine prijatelj. Luke, ispravan kako već takvi tipovi jesu, ide malo pronjuškati po svemu i dozna kako su stvari daleko od idealnog; Lubanje imaju stroga pravila, potpuni nadzor nad životima svojih članova, a nisu im strane ni kriminalne radnje da sačuvaju svoje tajne. Igra protiv njih može biti jako zajebana, ako ne i smrtonosna.
Iako poprilično površan, može se zamjetiti jedna zgodna stvar; film ima sasvim lijepe kritike na račun američkog načina života. Kapitalizam, bogatstvo i moć jako dobro riješava sve probleme, a cijela priča nije prošla bez riječ-dvije o moralu i ljudskom karakteru. Čini se da pošteni rad zanima jako malo ljudi, a sustav u Americi takav stav potpiruje još dok ste u osnovnoj školi. Ipak, jedan problem. Glavni pokretač radnje je smrt prijatelja i to bi bilo posve dovoljno da scenarij Lukeovog prijatelja nije prikazao kao iritantnu ljubomornu pijavicu koja je njihovo prijateljstvo pokušala iskoristiti samo da napravi svoj osobni probitak; da napiše razotkrivajući članak o Lubanjama. Sjećam se od prvog gledanja da mi je to bilo malo off, a bogme to se nije promjenilo ni na drugo gledanje. Will je takav lik da bi u roku odmah izgubio prijatelje, a kamoli da jedan ide stavljati vlastitu glavu na panj da ga osveti. Ako pregurate to, onda će vam radnja biti bolja. Iako ne sjajna. Događaju se stvari koje nemaju smisla; Luke ni za živu glavu ne može dokazati da mu je frend ubijen zato što ga neki likovi ometaju u tome, ali na kraju ispadne da su ti likovi radili za njega, pa svo to bacanje klipova pod noge nema smisla (jer bi puno prije riješili cijelu priču) osim da bude, eto, dio radnje. Možda se išlo na to da se dočara frustracija pojedinca u borbi protiv moćnog sustava, ali to je uspjelo djelomično zato što ustroj Lubanja podsjeća na neku kriminalnu organizaciju, a ne onu koja voli zgrtati moć. Dopadljivost leži u nastupima Joshue Jacksona (kojeg respwektiram puno više nakon gledanja Fringa) i Paula Walkera, a boje stare garde branili su William Petersen i Craig T Nelson, dva glumca koji su najveću popularnost postigli igrajući, ironično, prave poštenjačine od policajaca. Režiju je korektno odradio majstor bum-tras spektakala Rob Cohen, čime je film dobio malo na dinamici i dobrom izgledu. Konačni rezultat je prolazan trilerčić koji se ne pamti dugo, ali koji je zabavan dok traje, barem donekle. Niska očekivanja i tako to i trebalo bi vas držati budnim na oko 90 minuta.