Arhiva za Lipanj, 2013


air_force_one_ver4_xlg kinopoisk.ru 001-air-force-one-el-avion-del-presidente-estados-unidos

IMDb

Trailer

Kako to ide ona narodna izreka; kad je bal, nek’ je odmah i maskenbal. U ovom slučaju, ako pišeš o jednom, slobodno nastavi u istom tonu jer, pa tematski je to tu, a malo proameričke propagande nikad dovoljno na ovim stranicama. Već kad sam s takvim entuzijazmom napisao par riječi o tome kako USA Predsjedniku demoliraju Kuću, da odmah nadovežem kako to nije prva stvar koju su mu napali zli teroristi jer Predsjednik je k’o Batman, ima stvari posvuda, a neke su čak i cool, kao što je Air Force One. Taj avion je, dame i gospodo, gotovo neprobojan, neosvojiv i tako jebeno dobar da nije čudo što se njegovi tehnički detalji drže skoro pa u najvećoj tajnosti. U vrijeme dok se snimao ovaj naslov, nitko, ali ama baš nitko nije imao pristup njegovoj unutrašnjosti, barem ne nakon debele provjere, i kad su producenti, scenaristi i tehnička ekipa upitali dečke iz Tajne Službe koji bi najbolji način bio da se zauzme taj avion… ovi su doslovce legli na pod i valjali se od smijeha. To je nemoguće. Nakon filma, koji je na bizaran način privukao pažnju javnosti na tu leteću tvrđavu, National Geografic napravio je dokumentarac o njemu, što je bila prva prilika da su kamere smjele u njegovu unutrašnjost. Još preciznije, kad je Wolfgang Petersen letio s njime (tadašnja je administracija bila više nego susretljiva (bilo je to doba Billa Clintona) smjeli su skicirati unutrašnjost za potrebe snimanja, ali su pri tome morali koristiti papir i olovku… što je, ako čovjek ne laže, vrlo zabavna anegdota. A uz američku zastavu, Pentagon, Bijelu Kuću, Air Force One je jedan od zaštitnog znamenja te zemlje, pa kud ćeš bolje mete za napad ako želiš napraviti političku izjavu. Bila su to ponešto naivnija, ali nimalo manje kreativnija filmska vremena, što je rezultiralo, iznenađujuće, jednim neočekivano rasno dobrim akcijskim trilerom koji, iako koristi Die Hard/Passenger 57 formulu, ima itekako dobrih prednosti nad ostalim klonovima. Da li je to sve prošlo bez nekih… optužbi za ljigavi partiotizam i preuveličano domoljublje? Što vi mislite?

Dakle, James Marshal je USA Predsjednik koji se vraća doma iz Rusije, gdje je upravo izvršena akcija uhićivanja nekog ruskog generala (kratki, ali slatki mali reunion Petersena s Jurgenom Prochnowom nakon Das Boot). Marshal je… idealan predsjednik, omiljen u narodu, voljen od svojih bližnjih (svaka sličnost s Clintonom je namjerna) ali prati ga glas kao pomalo pacifiste, osobe koja zaizre od oružanih sukoba i rješenja. To će se promjeniti kad mu grupa ruskih ekstremista (oh, što volim tu holivudsku kreativnost) zauzme zračno prometalo te nakon što Marshal ostane jedini adut za vraćanje kontrole nad avionom i spašavanju dana. A tko najbolje poznaje unutrašnjost super aviona od njegova vlasnika, zar ne? (ustvari, točan odgovor bi bio služba održavanja, ali nećemo sad cjepidlačiti).

Kako stvari stoje, najlakše je oteti/zauzeti neki vraga na USA tlu jeste ako imate pomoć iznutra, funkcionira u svakom filmu. U doba kad je ovo snimano postojalo je već nekoliko filmova koji su išli na isti kalup; Bruce Willis je već bio veteran toga da bude na krivom mjestu u krivo vrijeme, Wesley Snipes je pak bio na pravom mjestu u pravo vrijeme, a Steven Seagal je samo kuhao, ništa više, no kad uzmete jednu temeljnu razliku između njih, uvidjet ćete zašto je ovo bolji film od, recimo, Putnika 57. Harrison Ford nije nabildan, nije prljav od glave do pete, nije stručnjak za borbu prsa u prsa, ne zna spremiti eksplozivni puding… on uistinu djeluje kao netko tko se našao u vrlo frkovitoj situaciji i kojemu borba u malim prostorima baš i ne leži. Zato djeluje dobro u toj ulozi. S druge strane, Gary Oldman, inače strašan glumac, ovdje pretjeruje preko svake mjere, što ga više čini iritantnim nego ugodnim za gledanje. Sama priča u svojoj osnovi uopće nije loša jer stvara dovoljno prostora za akciju u zatvorenom, ali i na otvorenom (zrak-zrak sukobi) te su scenaristi dosta dobro popunili rupe i napravili nekoliko impresivno napetih scena koji odvajaju ovo od sličnih bum-tras razbijačina. Ne, ovo nije film u kojemu će stvari letjeti u zrak u svakom kadru, ali kad odlete, onda odlete pravo. Iako, po cijeloj akciji, film je više triler nego neka prava pravcata akcija, no sve je dobro izmješano da i nema neki pravi opis. Ima čak i zgodnog, skoro pa Indiana Jones humora (kad zove Bijelu Kuću i nema pojma koji mu je broj) a vrijedi spomenuti i preciznu režiju starog filmskog vuka, Petersena, koji je već navikao na Predsjednike i probleme s njima još tamo u In The Line of Fire. Uz standardno dopadljivog Forda, over the top Oldmana, tu je i jedna Glenn Close, ali i Willian H. Macy koji malo popunjavaju kadadrove pojavama i kvalitetnom glumom. Nije legendaran film, nije kultni film, nije ni nešto posebno podcjenjen film, ali u tom svom entuzijazmu i pomalo naivnim idealima nekako uspije biti dobar film, što se ne može reći za svaki. Ali, već smo navikli da Predsjednici ionako bolje izgledaju na velikom ekranu nego u stvarnosti.

2011124,B5jGH8SUJdtW9mW4BIbKPtiqzHTDZzEtgHM7pp77xTJdMf3pUgk7xLDXZ8tKvlDi1H1IAfmPU7pckuW_8sNCwg== 2011126,Q9dpB8jitxuDkdRiMYAXLdPnWFqRtVXKAO28Io7_jhBbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 2011127,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== 2011128,1ebr0NNurHg7pyGaqTGvKFi1mYu8tK50F3X2zZsiWwC5vlLma+InCuf+WGyZGONpFG54BcGDKzs2m9EcdXUIwQ== 2011131,cMc2Q4b_CzaajgpdEY_avNmH5NgwtfzP7DCe6p3GQF5dMf3pUgk7xLDXZ8tKvlDi1H1IAfmPU7pckuW_8sNCwg== 2011132,J8pewl_AL5lVjAz0EF78Zj+1+ep9VZmtno7d6guTTjRw+7oNmxMioOI6kztYzm9gPGnkVBCfYYeZ3H8jcyq0DA== 2011134,cMc2Q4b_CzaajgpdEY_avNmH5NgwtfzP7DCe6p3GQF5dMf3pUgk7xLDXZ8tKvlDi1H1IAfmPU7pckuW_8sNCwg== 2011135,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== 2011137,2ZszRrdlkp7knRVmpJlEf6Rsa6WvealzJUF0yOC831AtcAt+Fsvlg6ONLfyZMTzjSXWrTFvr7eQHr2OVvq3ulg== 2011149,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== 2011155,_HybAW8WDKT_SBO5Nu3B2t69NyDPIPpYKAFvaNkfZj0MnyqutUC3PCnSXCINeTLqa2V7iGzso9he3qrK0GLUUA== 2011156,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA==

Oglasi

Olympus Has Fallen (2013)

Posted: Lipanj 30, 2013 in Akcija

olympus_has_fallen_ver10 olympus-has-fallen-movie-review olympus-has-fallen1

IMDb

Trailer

Okey, raščistimo nešto na samom početku; ja sam čovjek koji voli akcijske filmove. Ne ono sofisticirano, spy-triler-podobno sranje već onu golu osnovu. Želim Junaka, želim Negativca i želim da stvari lete u zrak sve u 16. Naravno, danas je to postala rijetkost, svi žele biti jebeni i pošteni, a akcijski film je u prošlom desetljeću imao sasvim finu krizu identiteta jer se tražio pravac koji bi bio podoban. Ne možete raditi podoban film i biti ono što bi trebali biti; klasična razvaljotka, praznik za oči, katalog za što sve možemo dignuti u zrak i priručnik na koliko različitih načina nekoga ubiti. Doduše, imali smo Plaćenike 1&2 i, iako su oni sasvim pristojan uradak (drugi dio mi je za stepenicu-dvije bolji od jedinice – vjerojatno zato što Van Damme nalupa Stallonea) to je bilo nekako sve što bi znalce žanra podsjetili na one good old days. Sly i ekipa izbjegli su zamku koja se obično pripisuje ovakvim filmovima; patetičnost, jeftina domoljubnost, patriotizam koji se slijeva s ekrana zajedno s kišom metaka, ali ovdje to nije slučaj. No, budimo iskreni, ubacite u opis filma ”Bijela Kuća” i ”Predsjednik” i dobit ćete takav opis bez obzira o kakvom se filmu radilo, čak i ako ne ispalite jedan metak i radnja filma se svodi na to kako si Predsjednik traži novu ženu. Znači, kritike su nešto što jednostavno ne možete izbjeći, pa se na to uopće ne treba ni obazirati. Dobro, reći ćete vi, ali to stvarno postoji u filmu. Postoji, naravno, ali kad ste nacija koja je ponosna na svoje znamenje (izrešetana zastava, nova zastava) trebate se samo prisjetiti kako to kod nas funkcionira. I dok Ameri od svojih Predsjednika i Junaka rade Mitove, mi imamo tamo nekog opskurnog lika koji se nalijeva jeftinom brljom i ima krvavi pogled. Mislim, jebote, ne bi nas ubilo da i mi prikažemo koji put vlastitu zastavu u filmu, nije ružnija ni ljepša od ostalih.

Skrenuh s teme. Dakle, Pad Olimpa je film koji se ide gledati radi A) nevjerojatnog i nadasve teško izvedivog plota, B) pirotehnike koja vas treba izbaciti iz sjedala i C) junaka koji će napraviti sve da očuvaju američki način života. Ukoliko netko ide gledati nešto drugo, tj. gledati ovo i očekivati nešto drugo… mali savjet, Google vam je prijatelj, pročitajte riječ-dvije o filmu. Ili ga idete gledati samo zato da možete kasnije pričati kako imate sofisticirani ukus i kako je ovo obično propagandno smeće, u kojem slučaju ste snob i to ona vrsta od koje me podilaze žmarci. A Predsjednici i napadi na njih… točnije, njihovo vlasništvo, zgodna su fora još tamo od Air Force One, gdje Harrison Ford kao ideal predsjedništva skida sve po spisku onima koji su napravili pogrešku i odlučili se zahebavati s njegovim avionom. Bijela Kuća je samo logičan korak dalje u tom smjeru. A današnji teroristi su stvarni ridikuli (nažalost, naoružani nuklearnim oružjem) pa ubaciti Sjevernu Koreju kao bad guyse uopće nije upitabilno jer… pa oni su spremni i u stvarnosti napraviti razne gluposti. Naravno, tu je i usamljeni junak, iza neprijateljskih linija koji sa setom posebnih vještina (pomaže kad ste agent Tajne Službe), sklon improvizaciji i brzim verbalnim dosjetkama (humor olakšava puno toga). A Olympus ima nešto što već dugo nije viđeno na velikim ekranima; jezivu veliku količinu dobre akcije – cijeli uvodni dio je jedna velika rafalna paljba i užitak je gledati kako stvari, što je davno rekao Jan De Bont dok je snimao kultnu Speed, lete u zrak sve u 16. Tako se to radi. Ili nikako. Nakon toga, stvari se malo smiruju, no igra mačke i miša (iliti hrpe miševa i jednog opasno zgodnog mačka) ima svojih draži jer se zna da je glavni junak cool (ipak je to Gerard Butler, molim lijepo) i da će spasiti dan te nam pruža onu perverznu satisfakciju što znamo da će isprebijati glavnog negativca k’o vola u kupusu i naplatiti sve one zle pizdarije koje je ovaj radio tokom filma.

Sada bih trebao o manama, znam, ali njih ima toliko (ako ćemo realno gledati, je’l) da ih se ne isplati ni nabrajati. U ovakvoj vrsti filma sve je mana, čak i ako nije mana, mana je jer nije mana. No, ipak postoji nešto što mi je… idemo reći malo zasmetalo. Iako je ovo još jedan u nizu filmovi koji kopiraju provjerenu Die Hard formulu, teško je ne zamjetiti i da kopira i sam koncept slavnog filma. Tako imamo i jedan frontalni napad helikopterima (Nakatomi su napali oklopnim vozilom) koji loše završi zbog neočekivanog vatrenog odgovora (tamo je bila bazuka) negativac radi diverziju u završnici (ovdje rušenje helikoptera, tamo je dizanje krova u zrak), postoji i scena s dva lika koji se susretnu u objektu i jedan drugom prodaje priču, okliznuvši se u jednoj izgovorenoj stvari, a završnica je Mike i Leah (umjesto Holly i Johna) u sretnom zagrljaju. Uviđate paralele… kojih je ipak malo previše. No, ima tu priča i iza priče. Butler je trebao igrati jednog lika koji se zove Mitch Rapp. Ime vam ne govori ništa, znam, ali Mitch je nešto kao Jack Bauer, supersposobni agent Tajne Službe i postoji cijeli serijal romana o njemu (pisac je čak sudjelovao u stvaranju serije 24 kao savjetnik) no film je otkazan. Ipak, Olympus dijeli stvarno ogromne sličnosti s prvim romanom iz tog serijala; teroristi zauzmu bijelu kući i Rapp spašava dan, te se ovo, tehnički može gledati i kao ekranizacija iz druge ruke (koja je ubacila one jake sličnosti s Die Hard filmom). Znači, na zapadu ništa novo, ali uz eksplozije, rasturanje stvari (i nimalo suptilne reference na rušenje Tornjeva Blizanca tipa kad se ruši memorijalni spomenik) ima tu i poprilična gomila poznatih faca koja je, eto, ušla u projekt da malo pokaže svoje lice (ne i glumačko umijeće) pa su tu Bog (Morgan Freeman) i Tina Turner (Angela Bassett) i Two Face (Aaron Eckhart) te meni jako draga Radha Mitchell (iako bolesno neiskorištena) i njezin supatnik iz Pitch Blacka, Cole Hauser te veteran Robert Foster kao general sklon dizanju sranja u zrak. Nimalo pameti, ali zato je tu hrpa eksplozija, metaka, poznatih faca i cool dijaloga (čistog preseravanja, da kažemo kako stvari stvarno stoje) da nadomjesti ono prvo. Za fanove poštene akcije, ovo je čisti praznik za oči. A kako svaka dobra ideja mora biti realizirana dva puta, sad se valja prepustiti čekanju na White House Down i nadanju da će neki terorist uspješno smjetiti Jamieu Foxxu metak u čelo. Do čitanja, ljudi.

05 Still05.jpg Olympus_Has_Fallen_Aaron_Eckhart_Ashley_Judd_HD_CraveOnline_Exclusive Scene from the movie 'Olympus Has Fallen' Olympus-Has-Fallen olympus-has-fallen-image02 WEK_OlympushasFallen_0322 Olympus-Has-Fallen-Quad-Poster-UK

Morgan olympus-has-fallen04-1 olympus-has-fallen10 Olympus-Has-Fallen-14 OHF_12660.psd oly5


4702 j26246FhuDhmWlZ60YEO8pO93hy

IMDb

Trailer

Dan posvećen komedijama, ili večer, ili djelomičnim komedijama. Što god. Zaokružimo to na dobrim filmovima. Nedavno sam baš spominjao Roberta Redforda kao prepoznatljivog lika, ne baš vičnog jakoj glumi, ali to je posve OK, ima šarma, ima izgleda i ima karizmu, što je više nego dovoljno da imate dobru karijeru, čak i kvalitetnu, plus da napravite tonu posla oko promocije nezavisnih filmova. Čovjek je s punim pravom legenda… i nekako sam u svemu tome shvatio da nisam uopće ništa napisao o njegovim filmovima. Pa odlučih malo baciti pogled na karijeru mu (nije da se nisam nagledao onih poznatijih filmova) i da vidim što se može pronaći između redova. Ima svega, čovjek čak snima Captain America 2, ako TO možete vjerovati, i izvukoh jedan naslov ne zato što je tako strašno dobar, ili nepoznat, ili kultni već zato što je nedavno bio na TV-u i da sam od njega uspio uhvatiti svega pet minuta koje su me zaintrigirale dovoljno da ga potražim i pogledam. Dakle, prvo formalni opis. Ovo je; romantično/triler/sudsko/kriminalistička/komedija i ako ste pomislili da tu ima jednostavno previše žarova, uvjeravam vas da nije tako. Svi su oni tu i, iskreno rečeno, funkcioniraju sasvim OK. Možda jer se iza kamere nalazio poznati mešter humorističnih filmova, Ivan Reitman, kojemu takvo spajanje žanrova nije strano, a možda i jer je scenarij fino sve to zaokružio. Nešto od toga sigurno jest.

Uglavnom, priča ide nekako ovako; počinjemo požarom, gdje slavni neki umjetnik pogine, ali preživi njegova kćer. Danas, ona odrasla, tvrdi da slike njezinog oca, koje vrijede pravo malo bogatstvo, nisu izgorjele u požaru već ih je netko ukrao (i ubio njezinog starog usput). Zgodni i šarmantni odvjetnik, buduća velika faca, i jednako tako šarmantna no name odvjetnica počinju malo istraživati slučaj, no sve se zakomplicira kad iz ugla počnu iskakati neki hitmeni, pa nešto malo odleti u zrak, a i njihova klijetica uspije zaraditi ptužbu da je ubila nekog tamo tipa, koji je bio povezan sa slikama, ali i njezinom obitelji.

Tu bi sad trebalo malo razraditi nijans žanrova. Romantični dio ide na naše glavne likove, očito, koji imaju taj odnos koji korijene vuče iz doba pravih romantičnih komedija tipa Spencer Tracy i Katherine Hepburn. Trilerski dio pokriva koje umorstvo, kriminalistički dio ide na priču o tgovanju slikama na crno (opasna lova tamo leži), a sudski dio pokriva…pa, suđenje klijentici naših junaka. Jesam rekao da ima svega ovdje? Jesam lagao? Hvala lijepo. Idemo dalje. Dakle, nakon 50 Nijansi Sadžaja, idemo malo na ono što čini taj sadržaj; stvarno zgodnu, pomalo old school cjelinu koja se gleda bez muke. Ima malo misterije, tek toliko da vam pažnju bude na pravom mjestu, nešto malo simpa humora (uglavnom su glumci simpa, pa su i situacije s njima simpa), a tu i tamo se provuče pokoji originalni trenutak koji vam bude neobičan, ali dobar (kao kad Redfordov lik optuži svoju klijenticu). Znači, sve to ima svoje zašto i zato. Glumci se baš nisu previše potrgali od neke kvalitetne glume, ali ovo ni nije vrsta filma u kojemu bi to trebali raditi. Ipak, neće vam biti dosadno jer ovdje se sakupila zanimljiva gomila poznatih faca, počevši s Redfordom, preko Debre Winger, pa Terenca Stampa, Daryl Hannah i Brian Dennehy. Simpatičan filmić, iznenađujuće dobre priče, s poznatim facama u svojem opuštenijem izdanjima, i, malo iznenađujuće, kvalitetnom pirotehnikom u nekoliko važnijih scena (dva požara i jedna big ass eksplozija). Dosta za preporuku.

1802891,L0cyFZ37piUCmK497_DWuHzgnztfNI2Q_55t4bUDFoieRZfmSG1Gdil1vCnbWzdYXfZx8x5xKOdDOBKJT3ilMQ== 1802893,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== 1802896,MqveFMRzikFV7Hc_8n63Uc1ipmVb1vLp9msrFhS3XaFwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw== 1802900,WQZy+_3zKEKqOXl5vO6kkN3__LI8A6RGT2pvaepNS+xM1xxB7m5A6C93P67YzOOjlZaKygcQDjJaG9r5Npl0GQ== 1802901,wENhz_thfdJhBgdiWFGDOVnVFwIK9XY2EIm6+lzuEKxw+7oNmxMioOI6kztYzm9gPGnkVBCfYYeZ3H8jcyq0DA== 1802902,wENhz_thfdJhBgdiWFGDOVnVFwIK9XY2EIm6+lzuEKxw+7oNmxMioOI6kztYzm9gPGnkVBCfYYeZ3H8jcyq0DA== 1802903,Et+mXQxmf133BJLjSyMaNupE14LLyDQ2rWo3fLSS4+k3yT0CcOGfb6Gf8IFod5N+WaaOen8ziJMaAFgjMT0NlA== 1802907,MqveFMRzikFV7Hc_8n63Uc1ipmVb1vLp9msrFhS3XaEtcAt+Fsvlg6ONLfyZMTzjSXWrTFvr7eQHr2OVvq3ulg==

1802895,JSg9qf_ICg9XI70_mnk+0YKnEwjDCNvEJ135zZiOOG51Em+3vDb9zfon3uv_jNxJfz3ogxTr3jHE26akqhRXcA== 1802904,ZIPp_ZrhMBsQR1mNUksR_qhMKuWNa0vMvaD19GLii+37Y6ndrWVt3TSkakTsbdK0YDjzV1xJTYwtQa_3w1eR_w== 1802906,lK6v+sYivEW5JaX_K8Cm_lhWLq+qW9MdXzNARo8WvATuwHdtONkGV7fCXrh_NOS7eKR+MnLdciUDV5eX5Nv_LQ== 1802909,tLmch_TO9w6b3b1LveSr9bke6mKyYFU4upoYQPxxlojUuQZpM6LPlArm0UA5ENB2KSQKrAPtYcJjzPcJVNgyTw== 1802911,ZIPp_ZrhMBsQR1mNUksR_qhMKuWNa0vMvaD19GLii+37Y6ndrWVt3TSkakTsbdK0YDjzV1xJTYwtQa_3w1eR_w== 1802912,YdgY3+JitI1M5hUcLOACMa9G0f_mcetXUItdNk5+zC94yH5dzGfraQSztuop7g8E2nGELzdyrhtIXcIJJUmZxQ==

Stir Crazy (1980)

Posted: Lipanj 24, 2013 in Komedija

stir_crazy Stir_Crazy_1980_WS_R2-front-www.GetDVDCovers.com_

IMDb

Trailer

Nema dugo kako sam dobio kompliment da sam nostalgičar. Ili je to možda trebala biti uvreda, nisam siguran, još uvijek se premišljam oko toga. No, ima i nešto istine u tome. Nenamjerne. Prve ljubavi se pamte, naravno, svi znate za taj klišej, ali ima nešto i u filmskom odgoju. Odrastao sam na filmovima 80-ih, samo što sam ih gledao u 90-ima, pa sam pokrivao i 90-te i 80-te u istom razdoblju, što znači da mi je filski ukus… dobar, loš: nebitno. Ali kad pogledam današnju situaciju što se tiče komedije… dođe mi da plačem. Zaozbiljno. Današnji tandemi koji bi trebali značiti smijeh su Owen Wilson, Ben Stiller, Jack Black i Jonah Hill. Dođe mi da si nešto zaozbiljno napravim. Ili Chris Rock. Chris Tucker. Pun quratz bezveznjakovića koji običnim prostačenjem žele pokazati kako su face. Hej, svi smo mi kurve koje traže pažnju (čak i ja, molim lijepo) ali dragi moji, TO nisu komičari. TO nisu komične situacije. TO nije komičarski talent. TO nije komedija. Sad će netko reći da pokušavam naglasiti kako se u nekim dobrim starim filmskim vremenima snimalo čisto zlato… nije, dapače. Negledljivog krša bilo je uvijek i bit će ga i dalje, ali oni kultni filmovi… s razlogom su takvi. Komedije nisu iznimka po tom pitanju, a kad se govori o tim stvarno smiješnim tandemima, ne spomenuti (ili se barem prisjetiti) legendarnih Genea Wildera i Richarda Pryora je osnovno ne poznavanje filmske građe. Jer oni su… bili komičari. S talentom, molim lijepo. Njih dva snimili su 4 zajednička filma i za 2 vam mogu garantirati da su stvarno smiješna (ostala 2 nikako do pogledam) ali ovaj ovdje… je, pa, materijal za ove stranice. Jer, Šašavi Robijaši (kako to već ide s prijevodima) kombinacija su dobre komedije i, iznenađenje, sasvim solidnog prison break filma.

Priča započinje tako što upoznajemo Skipa i Harrya, dvojicu… maskota koji zarađuju reklamiranjem proizvoda obučeni u kostime žutih kokoški. Problem nastaje kad dva druga lika uzmu njihove kostime i opljačkaju banku, a naša dva junaka budu ukrivljeni za to. Slijedi otprema u zatvor i upoznavanje s tamošnjim stanocnicima. Ipak, kako naši dečki nisu građeni da dugo žive u buksi, tako će početi razmišljati i o bijegu, a prilika će im se otvoriti kad otkriju posve drugačije talente; jedan da bude kalun na rodeu, a drugi, ni više, ni manje, jahač. S natjecanjem u pripremi, naši dečki, uz pomoć svoje šarene pratnje, planiraju i brisanje preko ograde, ali planovi su… pa, podložni promjenama.

Što se tiče komedije, univerzalno dobra komika Gene Wildera garantira uspjeh, lik je baš… humorističan (nedavno sam gledao intervju s njim i čovjek je legenda, bez daljnjega) i on i Pryor imaju tu kemiju koja je više nego funkcionalna te čak ne morate biti kalibrirani na tu vrstu humora jer pokriva gotovo sve; od školskih gegova, do igra s riječima, što definira pojam ”komičari”. Što se tiče samih gegova, dobro su osmišljeni, malo… pomaknuti zatvorski klišeji na koje smo inače navikli vidjeti u zatvorskim filmovima ovdje baš imaju draž zabave. I, iznenađujuće, prijelaz u malo ozbiljniji dio filma odrađen je jako dobro, s tim da druga polovica i nema toliko humora koliko se uspije dobro izgraditi napetost pri bijegu iz bukse. Doduše, nije to i neki kompliciran plan, a simpatičnost funkcionira zato što su likovi tako… pa, jednostavno prihvatljivi. Naravno, o suvislom scenariju, dramskoj glumi ili nečemu takvom ne treba ni govoriti, ali reda radi vrijedi spomenuti sporedne glumce koji su malo popunili taj dojam jer tu su i jedan Craig T. Nelson te JoBeth Williams (njih dvoje će koju godinu kasnije odglumiti bračni par koji ima malih problema s duhovima u kultnom Poltergaistu) a što se tiče režije… dobra, iako ništa posebno, no vrijedi spomenuti da je ovaj put poznati glumac Sidney Poitier stajao samo iza kamere, kao redatelj, no ne i kao glumac. Ukratko, to je to. Nije previše, ali je zato vraški zabavno te nakon 30 i nešto godina starosti, film još uvijek može dobro nasmijati. To je ono što se, folks, zove dobro napravljena komedija.

1863572,eJZr+M4v46pTDNC8xmw16CLqwgLxT4X33UC0h8KbLqy3Y+UTbf09pMQVc4mLR42ksrrwE7ue9otRmR433VrFjQ== 1863573,B5jGH8SUJdtW9mW4BIbKPtiqzHTDZzEtgHM7pp77xTJdMf3pUgk7xLDXZ8tKvlDi1H1IAfmPU7pckuW_8sNCwg== 1863574,eNyu7KAJfrj+Z4bNmaNdBxvKDQ+c8VoslPQIsU4RSt544Utb4Ae4kjjeKHasCeHq2XLd47_5frQegQXfi7pKow== 1863576,FBov0ay4GX84yLaI4IOSZB60J6q5gwGyfWcTJgRKrDdGAGm_VPTb7Yx+dwL7aJ8IkVJ73JFXVJBITH6Gr5I6Gw== 1863581,z9i+DMgLLiI3MjiMYWm+Q+lPAFA9Nsyho5JHrlPP793GkOZdJRrD72v9gRoXUM417PBUzgSVbNlEh_krNPFsVw== 1863582,qQ46hxytNVNFeVR1n3LOabXSLKvjwi9GpeYxAPph5KSvcY8UpVROCDXIPhbJqg7bxT_mMFr8KvojoNeQ8a0b9A== 1863583,XTteq5tCL1ZYikZWN1CmGf6KVD1gQ6R2meXO0DAH4mOc3wmyNLfyky96mlvjyEAAHdZyFRurIgqf1RiDHc2JUg== 1863584,uehIQnBEGGTzFKkWXCW_9Gt1jhFRaxiGFNHXSLvJVQbr1KuxdEchg8sj7pZfqcWRe7yTowcBU2QO1XItR_PzSA== 1863585,q+ZrVJLrDLW7LelyqFH65H0t9AjkjdkniiDdrh4QxO8hEO+_McS2eXtMUVBunzcHPPcc1waWe7CK38XzKHa2_A== 1863586,uehIQnBEGGTzFKkWXCW_9Gt1jhFRaxiGFNHXSLvJVQbr1KuxdEchg8sj7pZfqcWRe7yTowcBU2QO1XItR_PzSA== 1863588,eiS_7eTsXf8VhB6Rvek3vNZAI9mnvvYeqPVzTfsRxpkA4+dduLjXVruWRd7EkIuGViTMsXj+BpJkjE2irqViww== 1863589,DIx6wPrQsHKpbgSJRimC3Bp7ibLEMK7xBCSwB9plg5EDXyDTEU4DpWZsBI+3e1LH2KaUESNzia2tu9exRfJGJA==


last_castle_ver1_xlg last_castle_ver2_xlg last-castle-dvd-cover-06

IMDb

Trailer

Sjećam se jedne zanimljivosti koja je izašla davno u novinama. Jedan mladić, zgođušan i ludo zaljubljen, imao je svađu s djevojkom i odlučio to riješiti u  Brando stilu; deranjem ispod prozora njezine zgrade. Znate već; Steeeelaaaaaa!!!!! (dotičnoj nikad nije izašlo ime u novinama) i sve bi to bilo fino da u istoj zgradi nije živio James Gandolfini. I, ponukan tim silnim, glasnim, izljevima ljubavi, čovjek je izašao van, odjeven samo u kućni ogrtač s onim svojim pospanim pogledom i prepoznatljivom pojavom. Sad, dečko je bio ili pijan kao Vladimir Šeks na sjednici Sabora, ili napušen kao Keith Richards dok je snimao Pirate s Karibe (ili bilo koji drugi dan), ali on uopće nije skužio ovog kao glumca, ne, kao  Gandolfinija, već je za istač pomislio da je svojim ljubavnim mukama probudio Tony Soprana osobno. I ovaj, kako su rekli svjedoci nije ništa rekao, nije stigao, a dečko mu se već počeo naveliko ispričavati i to u stilu (rekla-kazala) Tony, čovječe, meni je žao, razumiješ, nisam znao da tu živiš. Evo, bježim, nema me. Nemoj slati dečke za mnom, nikad me više nećeš vidjeti. Jedna fina starija gospođa je nadodala kako je gospodin Soprano (tu su već sumnje na starost, ne alkohol ili droge) stvarno fin gospodin te ne bi nikad rekla da je on mafijaš kojeg se svi tako boje. Koliko u toj priči ima istine, nemam pojma, ali kad sam je čitao, znam da sam umirao od smijeha (pratila ju je slika pospanog Gandolfinija) te sam je više-manje zato i zapamtio. Kako znate, Tony… ovaj, James je preminuo prije dan-dva, iznenada i šokirao svijet time. Za većinu će on biti zauvijek mafijaš, ali, na vašu veliku nesreću, ja Sopranose nisam nikad gledao (ne više od par epizoda) što znači da ću, (red je spomenuti čovjeka) se baciti u filmski posao jer je čovjek i tamo ostavio traga. Pa da se ne zaboravi. Doduše, uvijek je dobio sporedne uloge, efekte, ali sporedne (svi znaju da je s takvim guštom premlatio Patriciju Arquete u True Romance te niste jedini koji se zapitao nije li je koji put sastavio i za stvarno, čak i uživao u tome) te izabrati iz ostavštine… pa, nije lagan posao.

Mogao bih spomenuti njegovu povezanost s još jednim Tonyjem (Tony Scott) jer je čovjek startao od nule kod njega. Ne zajebavam vas, Gandolfini ima scenu ili dvije u The Last Boy Scout i dobio sam piće za to jer mi nitko nije vjerovao da je to istina, pa je tu i Crimson Tide, pa već spomenuta True Romance, a vrhunac je Pelham 123, gdje je Gandolfini, počevši od nule, dogurao do gradonačelnika New Yorka. Tu sam ga i zadnji put gledao, da budem precizan. I uloga je onako, prosjek, ipak su tamo Travolta i Denzel imali veće pištolje od njega. Stoga, idemo u vrijeme Sopranosa jer je netko mudar pomislio kako bi bilo dobro iskoristiti čovjekovu popularnost i pružiti mu skoro, pa glavnu ulogu. Vjerujte mi, kad je Robert Redford u filmu, nema nikoga tko će biti ispred njega, ali druga violina, u ovom slučaju, itekako puno znači. I uloga je bila dobra, glavni, recimo, negativac koji maltretira glavnog junaka. Umjesto da nabacuje nejaku djevojku po hotelskoj sobi, Gandolfini je ovaj put dobio hrpu macho muškaraca koje može zajebavati do mile volje po vojnom zatvoru i ne brinuti za dežurne moraliste koji su graknuli kao jato vrana zbog Prave Romanse. Dapače, ovdje je dobio otvorene ruke da bude zločest do mile volje, poticalo se to samim scenarijem koji je malo poliran nakon što je on prihvatio ulogu samo da lik bude u duhu… pa Soprana.

Ipak, da li je riječ o dobrom filmu? Ne, nije. Ali, nemojte odmah požuriti i stvoriti krive zaključke jer film jest dobar, ali nije dobar, odnosno dobar je toliko koliko treba biti da ne bude loš, ali loš je zato što nije toliko dobar da bude odličan. Shvatili ste, zar ne? Dakle, cijela ova priča može se sažeti nekako na; imamo Redforda, i imao Gandolfinija. Kad njih dvojica ukrste mačeve, to je prizor. Doduše, Redford i ne zna glumiti (već čujem kolektivni uzdah negodovanja) jer je postao nešto kao Clint Eastwood (prepoznatljiv lik) i potreban je stvarno jebač od redatelja da izvede čudo, što ovdje nije bio slučaj. Zato, ako kojim slučajem pomislite da ga Tony Soprano jede za doručak po boljim scenama… to je zato što to i radi. Teško da i možete nešto napraviti s likom koji je moralan, častan, američki uzor, rođeni vođa kojeg svi poštuju. To bi bio Redford, da nema zabune. Zato su negativci uvijek zanimljiviji.

Pukovnik Winter je ono što se laički naziva ratnikom bez pravog rata, on upravlja zatvorom efikasno, ali s jakom dozom sadizma jer je svjestan kako sve što radi nema pokrića u stvarnosti jer ratišta vidio nije. Možda i najbolji dio filma (osim pirotehnike) jesu dijelovi kad Winter počne polako kopčati da gubi autoritet jer se u njegovom zatvorskom dvorištu pojavila nova njuška koja ima sve što on nema. Odglumljeno pravo dobro, uz malo zdrave nepredvidljivosti koju Gandolfini donosi, čini se, bez muke na stol. Doduše, to je i klišej, biti ratnik bez ratišta, ali jednako kao i biti ratnik sa svom silnom slavom. Razlog zašto je ovo loš film jeste što taj zatvor djeluje više kao nagrada neko kazna neposlušnim vojacima. Oni su svi odreda časni, odani, hrabri i ispravnog karaktera. Uz to da je svizac onda zamotao čokoladu ide i pitanje; kojeg vraga onda svi rade u zatvoru? Iako, ruku na srce, ne postoji baš puno filmova koji bi pokazali hijerarhiju vojnog zatvora, pa postoji mjesta za improvizaciju. Ili, ako niste tome skloni, da pojednostavimo stvari, ovo je priča o tome kako žrtve ruše s trona nasilnika. Demokracija, pravo za život i ostale bullshit američke pizdarije koje dolaze u paketu s filmovima koji se dotiču vojske.

Zatvorski filmovi inače funkcioniraju posve korektno ako imaju glavu i red, što je ovdje slučaj. I onaj lokalni prijevod Posljednja Bitka iznenađujuće točno govori stanje stvari, ovdje nema bijega iz zatvora, što je, vjerujem, već svima malo povrh glave, već umjesto toga ide proguravanje demokracije, rušenje lošeg sustava i filmu stvarno ne nedostaje dobra akcije, kao i ponešto zdrave napetosti. Ima i uobičajenog maltretiranja nasilnik vs svi ostali i ponešto od toga djeluje dobro, dok ponešto djeluje i kao forsiranje negativnosti samo zbog toga što je netko negativac. Teško da će vam biti dosadan, što mu je možda, uz dobre glumačke izvedbe (koje pak puno toga polažu i na karizmatičnost glumaca) i bolja prednost. Razlog zašto sam ja sve ovo lijepo sjeo i napisao nije da odam počast Gandolfiniju (nije mi bio baš u top deset onih čije karijere pažljivo pratim) ali u jednu ruku i jest jer ako bi se njegovo ime pojavila negdje na najavnim kreditima onda bi to značilo poštenu kvalitetu kakvu znaju isporučivati oni koji nikad nisu u prvom planu. The Last Castle možda i jest mjestimično smušen film, ali pruža jasnu sliku o njegovom glumačkom rasponu te bi stvarno svi profitirali da je ovakvih uloga bilo više. I, da se podsjeti, kako je čovjek imao karijeru i izvan Sopranosa te ako vam isti ikad dosade, slobodno se upustite u malo istraživanje. Iznenađujuće je što se sve može pronaći.

1_0_2008_07_09_06_34_03_17187 7461_poslednij-zamok_or_the-last-castle_1024x768_(www.GdeFon.ru) 7463_poslednij-zamok_or_the-last-castle_1024x768_(www.GdeFon.ru) 7464_poslednij-zamok_or_the-last-castle_1024x768_(www.GdeFon.ru) 7466_poslednij-zamok_or_the-last-castle_1024x768_(www.GdeFon.ru) 27882_7 dernier-chateau-2001-53-g kFAuXNTRElxYm06HYq1RMMJ6t4k last-castle-2001-22-g last-castle-2001-24-g the_last_castle the_last_castle_uc

Fire Birds (1990)

Posted: Lipanj 16, 2013 in Akcija, Nicolas Cage, Tommy Lee Jones

Fire.Birds.1990.DVDRip.XviD fire_birds-1990-war-film l_87594_0099575_e70dcfaa

IMDb

Trailer

Kada vam vojska financira film te sudjeluje kao tehnički savjetnik, onda očekujte da ćete gledati jednu od dvije stvari. Reklamu za najbolju, najuhodanije, naizvježbaniju i najsposobniju vojsku na svijetu (jedni je pitanje koji će se rod vojske odabrati). Ili – reklamu za novi proizvod. Taktično napadalački helikopter Apache jest uistinu predivna mašina, njegove su manevarske sposobnosti stvarno vrhunske, a kako dolazi u paketu da je naoružan od glave do pete, to je proizvod koji se uistinu isplati reklamirati. Za najbolju reklamu potreban je film. Kako je Top Gun čuda napravio za zrakoplovstvo i F-16, red je i da ova, poprilično podcjenjeni ogranak vojne mašinerije, dobije svojih pet minuta na velikim ekranima. Što je šteta, iskreno, helikopteri kao takvi ogromnu su popularnost stekli u Vijetnamskom ratu, pokazali su se izuzetno podobnima za brzi transport, napad, a ni teren im ne predstavlja veliki problem. Filmovi, s druge strane, baš i nisu tako skloni im… osim kad treba nešto rasturiti, kao u završnici Ramba 2. Ipak, alfa i omega tog žanra (što je uljepšavanje, žanr skoro da ni ne postoji) ima svog konja za utrku; Blue Thunder. Ako zastante na mali trenutak i pogledate (ili se prisjetite) tog helikoptera, jasno je da film ponekad tako dobro predvidi budućnost (čak ni ako to nije cilj) jer Apache je pljunuti Plavi Grom, počevši od elektroničkih sustava, pa do manevarskih sposobnosti. No, ovdje je više u igri Top Gun (što kažu i u reklami na coveru) a manje Thunder (manje u smislu da Apache nije prototip) a kako ovdje imamo jednog mladolikog i ljepuškastog Nicholasa Cagea te jednog veterana Tommy Lee Jonesa, stvari izgledaju bolje nego što ustvari jesu. Jer, a ovo je činjenica, Cage nije ni u prošlosti bio cjepljen od snimanja loših filmova, kao što nije ni danas, ali do toga ćemo tek doći.

Dakle, naš junak Jake je pomalo hot shot pilot helikoptera, čovjek zna znanje, ali sad je došao u novu situaciju; welcome to the future zračnog ratovanja. Kako se helikopteri koriste uglavnom za zrak-zemlja ratovanje, red je da se pokaže kako je moguće i zrak-zrak ratovanje, da to nije samo privilegija aviona. Kako je američka vlada odlučila pomoći tamo nekoj banana zemlji da razbiju veliki kartel, u kojem radi nekakav profi ubojica i koji skida helikoptere svojih helikopterom k’o muhe, odlučili su ubaciti novu igračku u akciju; Apache helikopter.  Naš junak mora proći obuku, koja ne ide bez muke jer letjeti na ovom modelu znači letjeti nekonvencionalno, a onde se uputiti u akciju jer on ima nekih starih računa s istim onim ubojicom pošto mu je s plavog neba skinuo prijatelja.

Priča je… bit ću blag i reći sklepana tek toliko da ima početak, sredinu i kraj i da je ovdje tek toliko da postoji neki okvir u koji će se natrpati silna demonstracija novog helikoptera. Znači, jedan dio filma čista je prezentacija; manevarske sposobnosti, način leta, pogled na to kako mu rade sustavi (a bome smo se daleko maknuli od upravljačke palice i gledanja krop prednju šajbu) te sve one prednosti koje Apache ima. Ako vas živciraju one reklame za usisavače s sto nastavaka… moglo bi i ovo, a ako vam je to tehnike stalo k’o do lanjskog snijega, živcirat će vas još više. Ja inače imam fetiš na klopirajuće strojeve, fascinantni su mi i fakat volim gledati filmove gdje se pojavljuju, ali nisu svi ja, pa da budete fer upozoreni. Ima tu i malo ljubavnih iskri (zguđušna Sean Young) te malo… pa svega; od političarskih priča, do međusobne hvale, te odnosa mentor-učenik. Ima i akcije, naravno, povezana je s prikazom kako se helikopteri koriste u modernom ratovanju, ali da odmah kažem kako je to dvije razine ispod Top Guna (nema Tony Scotta da tome da začin, aromu i miris) a bome tri razine ispod akcije koju je prezentirao Blue Thunder (i što je najbolje, u oba filma negativci koriste isti model helikoptera) tako da je sve to prolazno, no granični slučaj. Cage ima svoj uobičajeni nastup, ni ‘vamo, ni tamo, a Jones je faca kao i uvijek. Njih dva… eto, jedan od razloga zašto se može pogledati, malo prosječne akcije, i dosta kadrova letenja. Za ubijanje vremena kao stvoreno, no teško da će vam ostati u predugačkom sjećanju.

2246952,B5jGH8SUJdtW9mW4BIbKPtiqzHTDZzEtgHM7pp77xTJdMf3pUgk7xLDXZ8tKvlDi1H1IAfmPU7pckuW_8sNCwg== 2246953,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== 2246954,MqveFMRzikFV7Hc_8n63Uc1ipmVb1vLp9msrFhS3XaEtcAt+Fsvlg6ONLfyZMTzjSXWrTFvr7eQHr2OVvq3ulg== 2246956,IoXe6lwO0QMh6Z04p6fOKZYvOlooUZkWjQYZrXa4RHqhx6Bc2+v7wgMLdv+hcmIcSr_7eqK9guqJkPpD4fA6uw== 2246957,1ebr0NNurHg7pyGaqTGvKFi1mYu8tK50F3X2zZsiWwC5vlLma+InCuf+WGyZGONpFG54BcGDKzs2m9EcdXUIwQ== 2246959,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== 2246963,Oqsxy_Rc4XKUxT7QfTcHPnxlMJl5KyhZXVVwUn1g7pGvcY8UpVROCDXIPhbJqg7bxT_mMFr8KvojoNeQ8a0b9A== 2246964,PoSkyXFWWReS+MxlyABAigNhaPA9Y0VnLbahRBORwmkHJ2WSkYN8QvVHWXhseUmHNbM4IA5dX+8Gp7hFqW3Zow== 2246966,PoSkyXFWWReS+MxlyABAigNhaPA9Y0VnLbahRBORwmkHJ2WSkYN8QvVHWXhseUmHNbM4IA5dX+8Gp7hFqW3Zow== 2246967,Oqsxy_Rc4XKUxT7QfTcHPnxlMJl5KyhZXVVwUn1g7pGvcY8UpVROCDXIPhbJqg7bxT_mMFr8KvojoNeQ8a0b9A== 2246970,DJ6tEeEAHHPkD5C3GD0ByTgEBSsCnX4nTjw8OZBY3gR+CslGxWUiU0buAB4vkKKZ_Y_G7SGC1csBlRG_nSOviw== 2246969,UyjIJYpo8yLevg8oiHymN7HjGI65M4tr_KCjY5F5eeKc3wmyNLfyky96mlvjyEAAHdZyFRurIgqf1RiDHc2JUg==

Road House 2: Last Call (2006)

Posted: Lipanj 9, 2013 in Akcija, Osveta

Road_house_2_Zone_1-09341405032007 Road_house_2-19191919042007

IMDb

Trailer

Nastavci poznatih filmova uvijek su opcija koja je na stolu čak i prije nego se neki film snimi. Doduše, ona je teorijska, rijetko kad se i razmišlja ozbiljno o njoj (čak i popularni književni serijali čekaju da vide uspjeh prvog dijela) sve dok se ne vidi što će biti. Nastavci dolaze i u paketu s iznenadnim uspjehom, kao što je ovaj slučaj jer originalni Road House nije film koji je sve oborio s nogu svojim financijskim uspjehom (može ga se opisati tek korektnim) ali je uspio zaraditi kultni status u jako brzom vremenu. Nastavak njega… nije stvar toliko eksploatiranja financijske strane priče koliko ideje. I ja obično ne pišem o ovakvim filmovima, to ste mogli zamjetiti, čak ih ni ne gledam previše (sve jasno i s namjerom izbjegavam nastavak S.W.A.T-a) ali ako pogledam, i ako čak odlučim podijeliti mudrost preko ovih stranica, onda znate da priča ima barem jedan zanimljivi aspekt. Doduše, isti neće svima biti zanimljiv, to vam čak i garantiram, ali ovo ionako nije naslov za široke mase već za one koje znaju cijeniti male stvari. A i pun mi je quratz pisanja o poznatijim stvarima, a već kad sam išao pogledati nešto za svoj gušt, da i pisanje odmah bude u tom duhu.

Shane Tanner prikriveni je DEA agent koji se vraća u rodni kraj da vidi u kakve je to probleme upao njegov ujak, vlasnik bara ”Crni Pelikan”. Shane, kao takav i ne bi bio zanimljiv lik širem gledateljstvu, da ga radnja ne predstavlja kao sina legendarnog izbacivača Daltona. Očeva reputacija ga prati u stopu, ali nije baš ni sinek nesposobno derište već tip koji se itekako zna suočit s problemima, a kad shvati da lokalni krimosi vode glavnu riječ u velikoj preprodaji droge, i to preko spomenutog bara, doći će i vrijeme velikog obračuna u kojem će se naći mjesta i za podatak da je glavni krimos ubio njegovog oca.

Da, dobro ste pročitali. Dalton je mrtav, barem po ovoj priči, ubio ga je tamo neki opskurni krimos i to je jedna od onih strana priče koje vam samo tako mogu dignuti tlak. No, to je napravljeno s nekim razlogom. Pokojni Patrick Swayze originalo je trebao i glumiti u ovom filmu, kao sporedna, ali efektna uloga, no onda je došlo do nekog neslaganja između njega i producenata, pa je ispao iz priče. Umjesto njega u priču je upao Will Patton (OK, nije to ni tako velika tragedija, lik zna glumiti, ima karizmu…) no onda su scenaristi, da malo napakoste Patricku, odlučili napisati da je njegov lik mrtav. I zato ovakvi nastavci, koji se samo referiraju na slavni prethodnik, a ne direktno nastavljaju, uglavnom budu sranje koje se može bez žaljenja zaobići. Istina, nije ni ovdje to baš nešto posebno daleko od istine, ali osim tog malog detalja, koji će, vjerujem, više naživcirati one koji poznaju i vole original (kao ja) nego prosječnog gledatelja kojeg boli neka stvar za nekog tamo Daltona, film i nije takva propast kakva se čini na prvi pogled. Zašto? E, tu sad priča ide malo na neke šire sfere. Danas je postalo popularno raditi filmske tučnjave tako…pa, da ih ni ne radite. Zeleni ekran, CGI, žice, neki quratz koji je mix borilačkih pokreta i koreografije Barišnjikova… to je sadašnjost. Kad vi u filmu isporučite old school tučnjave, finu koreografiju pravog rasnog muškog fajta… hej, imate piće na moj račun. Da nema toga, teško da bih ovaj filmić i pogledao drugi put. Priča je ionako ništ posebno; obično vrli junak/opasni krimos/zgodna dama/ sve već viđeno sranje i od toga nećete postati pametniji. Ipak, ta doza fine zdrave tučnjave ga dosta izvlači, dovoljno za jedno veče, a nije mu baš ni glumački cast toliko odbojan. Osim Pattona tu je Johnathon Scheach, a i sinek Garrya Buseya, Jake. Uglavnom, OK, podnošljivo, nije dno dna… kužite što hoću reći. Ako vam je dosta Matrix fora, i letimo po drveću kineskih fora, pa vas zanima kako je to kad netko zvizne o pod nošen dobrom starom gravitacijom, uz obavezni dodak zgodne količine dobrih ženskih nogu, sisa i još boljih tijela (znam, pomalo sam šovinist)… sat i pol vas neće ubiti. Tko zna, možda vam bude i donekle zabavno. Ali, samo možda.

roadhouse2_3 Road-House-2-10 Road-House-2-14 SPFdYyom0zWKk4md27EHXNgmJN

Road-House-2-14 roadhouse2_3 Road-House-2-10 Road-House-2-14 Road-House-2-15 Road-House-2-16 Road-House-2-19 SPFdYyom0zWKk4md27EHXNgmJN

Bad Girls (1994)

Posted: Lipanj 3, 2013 in Madeleine Stowe, Western

max1361153317-frontback-cover badgirls94

IMDb

Trailer

Vikend je iza nas. Došao, prošao… nadam se da ste se odmorili, ugodno proveli… znate već, uobičajene pizdarije. Ja sam pak proslavio novi rođendan. Neću vam reći koji, neka to bude mala tajna velikih blogera, ali recimo da je sam malo mlađi od Isusa, i negdje u rangu s Brojem Jedan.  Šalu na stranu, bilo je dobro, bilo je ukusno bilo je… recimo deprimirajuće do neke mjere, ali danas je novi dan i tako te priče. U tom razdoblju, taj dan, vrijedi nešto pogledati. Naravno, ne bilo što. Kako sam u posljednje vrijeme bio dosta u okruženju muškaraca (samo u filmskom smislu, ne stvarnom) bio je red da i to malo promjenim. Muškarci su muškarci, ali dame su dame… uvijek rado viđenije od nas. I još u vestern okružju. Samo po sebi, ta dva dojma, dovoljna su da stvari već izgledaju zanimljivije. Pogotovo kad uzmemo da je vestern kao takav još koncem osamdesetih bio službeno proglašen mrtvim. Doduše, nije ni danas više tako nešto posebno aktualan, no početkom devedesetih imao je mali zalet. Samo mali jer Young Guns 2 su uspjela napraviti nešto… zanimljivo. Zaraditi ozbiljnu lovu (oko 50 milja zelembaća), sakupiti pozitivne kritike i izazvati zanimanje za taj izumrli žanr. Doduše, bio je to i eksperiment, film je rađen za ukuse MTV publike (mladi glumci, zgodni glumci, živahan tempo, jako dobra glazba) i to se pokazalo kao uspjeh. Pa što onda ne nastaviti u istom tonu, rekli su oni. Što nas dovodi do Loših Djevojaka. Mislim, pazite, nisam ja to smislio već scenaristi; četiri zgodne kurve idu u borbu protiv tamo nekog desperadosa. Ako su vam počele lagano kapati sline, u potpunosti vas razumijem. Ipak, prije nego počnemo o damama, malo o sadržaju.

Četiri djelatnice… khm, kuće za zabavu (doslovno – imate cugu, streljanu, kupleraj) jednog dana budu prisiljene napustiti grad jer vrli stanovnici gradića odluče jednu od njih objesiti zato što je ustrijelila nekog tamo debelog suca dok je mlatio njezinu prijateljicu. Sad, nikoga baš posebno ne jebe što je to bila samoobrana i što je jedan častan, vjeran i predivan sudac uopće bio u kupleraju, pa je kazna više reda radi, ali cure se organiziraju i pobjegnu. Plan je uzeti ušteđevinu i otići u lijepi zeleni kraj i napraviti farmu. Plan se zajebe kad im novce otmu neki tamo negativci, a cure budu prisiljene uzeti revolvere i krenuti same natrag po svoju kešovinu.

Nisam siguran odakle bih uopće krenuo. Ovo je pusti-mozak-na-pašu film i zato sam ga gledao. Mana/Prednost, odlučite sami. No, priča je skup klišeja, što, vjerujem, vidite i sami, ali su šarmantni. To je priča koja se već zna, s posvetama drugim pričama koje svi znaju. Osim što su u muškim ulogama došle žene. I to sasvim lijep skup… lijepih žena. Andie McDowell, Madeleine Stowe, Drew Barrymore i Mary Stewart Masterson. Ova zadnja i nije baš neki highlight filma, ali nećemo to zamjeriti previše. I cure se… opasno dobre (film u cijelosti opravdava svoj naziv – iako ne istu stvar na koju se misli). Madeleine je valjda najzgodnija žena koju znam na velikim ekranima (Kate Beckinsale joj je tu, konkurencija) Drew je baš slatki curetak (u to doba stvarno bila – baš kad je odlučila prekinuti s alkohol/droga sranjima i srediti svoj nastup) a nije ni Andie za odbaciti… Mislim, da ne pišem ništa dalje, evo već tri razloga da pogledate film. Mane su… ma, nema mana, sve ste to već vidjeli, nema iznenađenja. Tako je tu i mala posveta tihim strancima (nije čudno da jedna od njih padne na njegov šarm i pojavu) imamo i završni dvoboj, a Madeleine čak sjedne za poznatu gatling strojnicu i, u najvećoj maniri Clinta Eastwooda, počne smicati protivnike. James Russo, dežurni negativac dosta filmova, ima stav i izgled nekoga koga nije teško mrziti, tu je malo pripomogao i veteran Robert Loggia. Za one tvrdokorne fanova serije Supernatural, tu je zalutao i Uncle Bobby (iliti Jim Beaver) u svom netipičnom… mršavom izdanju. Režija je fer, pregledna, poletna, dovoljno da ne bude loša. Scenarij je, da ponovim još jednom ako niste shvatili prva dva hinta, skup klišeja, a gluma je na momente iznenađujuće pristojna. Ukoliko gotovite vestern kao takav… pogledajte onaj kojeg i vrijedi gledati zbog svoje ljepote. Mislim, dama, ne krajolika.

2285445,MqveFMRzikFV7Hc_8n63Uc1ipmVb1vLp9msrFhS3XaFwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw== 2285446,KGA8kuoMlRTexsKB8MiJpZYSkXPJlDG_aSjZB2NyY5et5nv32EGTV6zGRHbiSj4J6iXr2vhUzGnCwmhp5HRNsQ== 2285447,e037NFsh+Krq06U7tnE3LMvUmnWzIKMK6lhhB+S0g9uMHY6n9UFdx_F1sfhwcUnP_6c6uuIOt37+Um3E6fWHFg== 2285449,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== 2285450,WQZy+_3zKEKqOXl5vO6kkN3__LI8A6RGT2pvaepNS+wukgr0i6X53wH4ohwA3gAOZmSGjIltu8m8+putdBgbSg== 2285451,MqveFMRzikFV7Hc_8n63Uc1ipmVb1vLp9msrFhS3XaFwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw== 2285453,e037NFsh+Krq06U7tnE3LMvUmnWzIKMK6lhhB+S0g9uMHY6n9UFdx_F1sfhwcUnP_6c6uuIOt37+Um3E6fWHFg== 2285455,KGA8kuoMlRTexsKB8MiJpZYSkXPJlDG_aSjZB2NyY5et5nv32EGTV6zGRHbiSj4J6iXr2vhUzGnCwmhp5HRNsQ== bad_girls_madeleine_stowe_jonathan_kaplan_050_jpg_uugf 'Bad Girls' Movie Stills Bad-Girls-1994-westerns-28005924-1267-654 girls-bad-girls-western-28006017-1255-652