Arhiva za Srpanj 29, 2013

The Abyss (1989)

Posted: Srpanj 29, 2013 in Michael Biehn, Science Fiction

abyss_ver1_xlg 6908552105_5e5a059659_b abyss_ver2_xlg the-abyss-film-poster

IMDb

Trailer

Jednom sam negdje pročitao zanimljivu stvar; najbolji primjer kako James Cameron voli svoje junake nalazi se u zabavnim True Lies. OK, znam film, znam tko glumi, gledao sam ga u kinu, gledao sam na TV-u i koliko god ga dobro znao… ipak nisam baš najbolje shvatio što pjesnik time želi reći. Tada je došlo pojašnjenje; kad eksplodira nuklearka (oni koji su gledali, znaju o čemu je riječ) obratite pažnju na to gdje se kadar zadržava – Na Švarcijevom liku koji fino zagrli ženu Jamie i da joj sočnu pusu (ipak je imao sto grdih muka da je spasi iz zarobljeništva). Onaj famozni nuklearni oblak ni ne vidimo, nevažan je za priču. Zanimljivo zapažanje, moram priznati (ja inače film pogledam jer je jednostavno urnebesan) i ide sjajno pod moju tvrdnju da je Cameron nekad davno bio autor s velikim A. Danas više nije. Ne zamjeram ja čovjeku što se voli igrati s tehnološkim napretkom i izmišljati nove stvari, pomicati neke granice, to je opravdano – ako nemaš, izmisli – ali otkako je osjetio miris novca još tamo u Titanicu (a to je još i mila majka od filma) stvari su krenule južno od dobrog. Otkako je Avatar pomeo financijsku konkurenciju postalo je svima jasno; Jimmy je postao money bitch. Nemam ništa protiv takvih; Michael Bay je takav i njegovi su mi filmovi zabavni (ako već idem u kino onda želim nešto i vidjeti, jel’te) ali kad netko kao Cameron postane takav… tragičan dan za sedmu umjetnost. God bye dani Terminatora, hello… koji već quratz Avatar jest. I ovih dana su počela kapati vijesti da se započinje rad na Avataru 2. O, sreće. Već vidim horde onih… bistrijih kako izvlače plavu boju i ponovo se bojaju, izražavajući podršku Na’vi narodu jerbo su tako junački nastrojeni. No, nije bitan Avatar, kao ni nastavak, prije će se pakao zalediti nego krenem pisati o njima (osim ako nije riječ o tome da ih sahranim pod lavinom oštre kritike, tada sam vaš čovjek) već o tome da će Avatar 2 biti smješten u predivne oceane Pandore. Stvari su zanimljive zato što je Cameron već radio sličnu stvar, i neslavno prošao, ako ćemo iskreno, no njegova otvorena fascinancija dubokim plavim morem je uspjela pronaći put čak i do druge planete. Kako se ovdje piše o drugačijim stvarima, nimalo pomodnim (osim kad i sam ne postanem money bitch) tako je došlo vrijeme da se naoštri pero i napiše koje slovo o filmu koji je nekad davno bio osrednji flop u kinima, ali koji je pomeo jednog Spielberga po pitanju kreativnosti i donio pokoju malu raspravu oko toga vrijedi li više originalna kino verzija ili director’s cut verzija. Ja sam uvijek da se filmovi prošire, pogotovo raniji Cameronovi radovi jer se ima i što za vidjeti, ali o tome će biti riječi malo kasnije. Za početek, privežite pojaseve… zaranjamo.

Do Deep Core naftne pltaforme i njezinih… bome čudnih, ali zabavnih radnika koji dobiju od Ujaka Sama zadatak asistirati Navy Seal timu u izvlačenju potonule nuklearne podmornice (uistinu impresivan uvod). Točnije, dečki Tuljani ne planiraju operaciju spašavanje već dizanja u zrak iste. Rusi su tu, sranja svuda uokolo, lakše je to fino dignut u zrak i kraj priče. Problem dolazi kad posadu počnu posjećivati… mali vodeni nepozvani gosti koji žive na dnu procjepa i koje bi detonacija taktičke nuklearke zauvijek izbrisala iz postojanja. Kako to već ide, nastaju dva tabora, jedan mahniti Tuljan koji želi sve živo rasturiti, i drugi koji to žele spriječiti. Utrku s vremenom prate emocionalni problemi glavnih junaka (tako je to kad volite bivšu ženu) a mali vodeni gosti mogu samo čekati da vide tko će ispasti pametniji, iako i oni imaju aduta-dva u rukavu da pokažu svoje ja.

Filmovi o prvim susretima s tuđinskom inteligncijom nisu jučerašnja novost, oni su vijest od prekjučer. No, dok je većina bazirana na onoj staroj klasici leteći tanjuri vs ljudi, Cameron pametno prvi kontakt smješta pod more (iako je 70% Zemlje pod vodom, pa ima logike) što mu dopušta da uživljava u svoje osobne fascinacije dubokim plavim bezdanom, ali i da se igra tehničkim novotarijama kao što je tekući kisik koji dopušta dubinsko ronjenje. Ali, nije se zaustavio samo na tome jer je dodatno uposlio i ILM da mu rade efekte, napredne, naravno, nešto neviđeno, pa smo dobili usmjereni vodeni val koji preuzima oblike živih bića poradi lakše komunikacije. Isti je kasnije dodatno ispoliran za potrebe Terminatora 2 tako da oni koji uzdišu na šarene boje Pandore… please, bitches, prava se revolucija u efektima radila davno prije. Riješivši to, riješilo se i područje snimanja. Dva vodena tanka, napuštena, dobro su poslužila svrsi (jer bi jedino totalni moron snimao na otvorenom moru) a tu je upotrijebljena cijela garnitura starih, provjerenh stvari; od maketa, dvostrukih projekcija i cijele sile zabavnih, old school stvari kako bi se dočarao život (i sranje) pod morem. Za razliku od kolege Spielberga koji je posegnuo za klasikom (nisu Bliski Susreti loš film, dapače, samo su malo naivni) Cameron je odlučio staviti svoje junake u malo zahebanu situaciju, pa, iako je malo dobre stare napetosti poželjno, općenito manijaci koji vole dizati sranja u zrak nisu. Srećom u maloj nesreći, ulogu je odradio njegov kućni glumac Michael Biehn, po prvi put negativac u Cameronovu filmu, pa je stvar ispala podnošljiva (iako Biehnu stvarno ne pristaju uloge manijaka). Razlog zašto sam to prvo spomenuo jeste minimalistički prikaz (jedan luđak) onoga što je općenito prihvaćeno; ako ne razumiješ – blow the shit up. Znači, nema tu neke mudrosti, sve je opasno, i to, u poprilično klaustrofobičnim uvjetima, funkcionira.

Priča ipak leži na likovima koji su, heh, poprilično ne toliko stereotipni koliko jednostavni i zabavni. Čak je i štakor zabavan. Njihova je jednostavnost namjerna jer sve su to priprosti likovi (ne u uvredljivom smislu) koji su toliko neadekvatni za ”prvi susret” da je to nemoguće opisati. A Camerona zanima i ljubav. Ne ova klinci smo i to je sad popularno već stariji smo par i prošli smo neke ceste. Ljubav je… dobar i jak motiv u Cameronovim filmovima (valjda zato jer je sam kiksao 3-4 razvoda) i koristio ga je kako treba, u svrhu radnje. Što nas dovodi do ovog proširenog izdanja jer u njemu mali vodeni odluče malo… naglasiti svoju pristutnost time što podignu ogromni val i ”parkiraju” ga pred nekoliko važnijih metropola. Povuku ga radi ljubavi, ali u kino verziji… to jednostavno nije imalo smisla (ostala je poruka, ali ne i pokaz zašto su se povukli i odlučili pokazati) – a scena je i jebeno spektakularna pa je čisto šteta to bilo izbacit. No taj vrhunac, temeljen gotovo na osjećaju, ono je što film izvlači iz grupe raznih polugluposti koje završavaju bombardiranjem. Iskreno vjerujem da je to čak bio i razlog što film nije bio jezivo uspješan na box officeu, izostanak djelovanja globalno i spuštanje stvari na osobno. U globalu, ovo je funkcionalan film. Mane su mu nerazrađenost likova – bolja razrađenost, jel – i pomalo ziheraški razvoj nekih situacija (manijak s bombom) sli sve ostalo funkcionira. Zaplet je dovoljno originalan da drži vodu, ostalo je dovoljno misterije da može ponuditit prijatnu dozu intrigantnosti, likovi su zabavni i funkcioniraju, a sam izgled filma je jednako dobar kao i kad je snimljen, gotovo nevjerojatno što se moglo napraviti s malo mašte, malo kompjutera i pokojom maketom. A uvijek je lijepo vidjeti Eda Harrisa u nekoj cool ulozi (a kako čitam, Cameron je dobio i udarac od njega zbog svoje ne tako sjajne tehnike da malo glumce stavi pod pritisak te je nastavio snimati kad je Harris ostao bez zraka u sceni) i poštenom filmu. Pošto vjerujem da će posjeta Pandorinim oceanima biti puno isplativija nego ova na Zemlji, ipak ostaje neki trag da je prije blještavila efekata bila važnija priča, što Cameronu daje neke kredite. Kako je krenuo, mogao bi ih brzo potrošiti, barem po pitanju svega ostalog osim efekata.

2402086,4ed6S3v2zWk1GD6UDxN8BlwT0pTtOMusvGW2t6vM_WRbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 2402087,Q9dpB8jitxuDkdRiMYAXLdPnWFqRtVXKAO28Io7_jhBbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 2402089,vADbWDL43NRAF3Y53Z1Pp1Z76LkGhMHep_p_6W7601FwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw== 2402091,VwhFldAt9VSesTlQO1wAKSzAvqPs01Lbqbf5kCRIWjxM1xxB7m5A6C93P67YzOOjlZaKygcQDjJaG9r5Npl0GQ== 2402093,MqveFMRzikFV7Hc_8n63Uc1ipmVb1vLp9msrFhS3XaEtcAt+Fsvlg6ONLfyZMTzjSXWrTFvr7eQHr2OVvq3ulg== 2402097,vADbWDL43NRAF3Y53Z1Pp1Z76LkGhMHep_p_6W7601FwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw== 2402124,CAy56Rwu1NrBC7b01Hj51sy_bKkE2K8SKJaTxFPaHy4ukgr0i6X53wH4ohwA3gAOZmSGjIltu8m8+putdBgbSg== 2402133,WQZy+_3zKEKqOXl5vO6kkN3__LI8A6RGT2pvaepNS+wukgr0i6X53wH4ohwA3gAOZmSGjIltu8m8+putdBgbSg==

2402088,yclV0JryrnrrvfDuNO_NYRiSMlcozjyT5wpxP95fyX7LUiAqkAXxkJMsmuoJYNQHtGeAMcKK97fbpLbH+rGI6g== 2402092,poT+CWnkyejhi+EFWzY9l+cYAuM6Rdhf0c0Hr1nOLFzRfXEvlZLprOD9Mx5Ha3GHNTcYybJh04GQPbBKSvfyoQ== 2402102,kbAjQ2AVf2rYpUKme42Sv4p5RZ5tEmm90NM5dkbf0Rr7Y6ndrWVt3TSkakTsbdK0YDjzV1xJTYwtQa_3w1eR_w== 2402108,iEMoloDOhsjC4_RkI1Wpm4KxRhah3V6l_sX_MwGE2kFQKXpUImk5zedcpGARclisRsOgZPo21DBk1HOxAsM8iA== 2402125,RME5UFn8XbaFDuJDSrP2i_8fZJkPN+62_vz2EALft9zLUiAqkAXxkJMsmuoJYNQHtGeAMcKK97fbpLbH+rGI6g== 2402126,iEMoloDOhsjC4_RkI1Wpm4KxRhah3V6l_sX_MwGE2kFQKXpUImk5zedcpGARclisRsOgZPo21DBk1HOxAsM8iA==