Arhiva za Kolovoz, 2013


972123_392001254255795_666898424_n l_120844_28a7efa3 F78808B0C75DDEBE83B3EB786EA395BD2BFC0EC4C9D30_1004_1500

IMDb

Trailer

Oduvijek sam volio kad film ima odmetnički štih. To, narafski, dolazi od priče, scenarija i početne ideje, ali kad taj isti koncept primijenite na serijal koji… recimo to tako, voli pravila, onda stvari ispadnu zanimljive. Stari Star Trek je doba prošlosti, u rangu s video-kasetama, radio-kasetama i dinosaurima. Nema ga više. OK, razumijem, došlo je novo doba, filmski biznis je najgori biznis, treba pronaći novo tržište i potencionalne konzumere novog proizvoda. To ne znači da mi se to sviđa, dapače, ispalio sam popriličnu gomilu negativnosti što se tiče Star Trek (2009) i planiram još, ali to ne znači da ne razumijem kako tako stvari moraju stajati. Zato je ”stari” serijal još uvijek dostupan, danas više nego ikad. Imate DVD, Blu-Ray, Shit-Ray, sve dostupno jednim klikom miša, a kako ja inače volim pisati o stvarima koje su malo izvan vremena, podcijenjene i obično loše dočekane, red je da se opet malo vratim natrag na kapetana Picarda i njegovu družinu desperadosa. Kaubojska usporedba ovdje ima smisla, vjerujte mi, jer kad se jedan stand-up kapetan, koji je slika i prilika britanske uštogljenosti (s francuskim imenom) i krutog praćenja pravila (iako ih svako malo krši) okrene protiv svojih poslodavaca… hej, to zvuči baš onako kako bi trebao zvučati film po mom ukusu. Da sad baš govorimo o sjajnom filmu… i ne baš, ali zanimljivom to da. A riječ je i o filmu koji se na neki način i oprašta od stare garde (da, znam da još postoji Nemesis – o tome kad dođe vrijeme) jer uz akciju, pomalo humora i priču koja drži vodu (barem u Trek svemiru) ovdje je zadnje ”opušteno” druženje s posadom Enterprisea jer se u idućem filmu stvari tako radikalno mijenjaju da Pobuna djeluje kao projekt nastao dok su glumci mali opušteni odmor te su ga proveli u nabacivanju zanimljivih ideja. Gotovo da se osjeti kako je snimanje (i cijeli projekt) nastalo pod prijateljskom i opuštenom atmosferom, prije nego je Star Trek vlak skrenuo u vode strogo poslovnog zgrtanja zelenih dolara. Rekoh to (da izbacim to iz sebe) pa da se laganini vratim natrag na onaj odmetnički štih. Jer kad pronađete planet koji je tako očit ekvivalent za Izvor Mladosti (ili Vječnog Života) naravno da je netko s lošim planovima u blizini. Još bolje ispadne kad je to nitko drugi do all mighty Federacija jer stvari postanu baš pravo zabavne.

Federacija kao takva nije bila prikazivana često kao netko tko će raditi loše stvari. Doduše, postojali su pojedinci sa zlim planovima, (Neotkrivena Zemlja) ali naglasak je bio na ”pojedinci” od kojih je moglo lagano oprati ruke. A izvor vječnog života je primamljiva stvar, priznajte, i vi bi imali nedoumice oko eksploatacije toga čuda, i kad se Federacija udruži s drugim lošim likovima… onda imate hrpu loših likova kojima netko mora stati na kraj i pomrsiti planova. Taj ”netko” će biti Jean-Luc Picard i njegova posada i to u pravoj maniri Doca Hollidaya i Wyatt Earp (Saddle up, lock and load – reče Data) jer valja spasiti stanovnike planeta, a valja izmijeniti i pokoji fotonski torpedo s negativcima. Jedna stvar koju vrijedi napomenuti ovdje jest da su Trek filmovi s posadom Nove Generacije uvijek uspjeli raspodijeliti stvari da svi glumci dobiju po pet minuta vremena (OK, Nemesis je to malo zaribao fokusirajući se na Picarda i Datu) te to ni ovdje nije omašilo. Cijela posada ima svoje scene, što je dobro za sveukupni dojam ”zajedničke” avanture. Tako Picard ratuje na zemlji, a Riker u svemiru (najurnebesniji trenutak cijele priče jeste da je cijelim fricking Enterpriseom moguće upravljati preko običnog – joysticka!) i to dodaje na dinamici. Mislim, cijeli film je OK mješavina istraživanja i akcije, kao i malih moralnih poruka te jedne ogromne kritike USA politike zapakovane u SF priču. Rekoh to, pa da kažem koju i izvan kalupa.

Film je jednostavan. To shvatite doslovno. U njemu nema prevelikih misterija, spletki, ogovaranja i tračeva – vozi ravnom prugom. To je i jedan od razloga zašto se na filmova s novijom posadom gleda kao na produžene televizijske epizode. Također, ti su filmovi snimani u doba kad je Trek bio uhodan posao malih produkcijskih budgeta i velikih zarada, što se i osjeti. Dok je Prvi Kontakt imao dizajn setova ravno iz serije, Pobuna se odlučila za još jednostavniju opciju – stvarne eksterijere. Sve je to lijepo za vidjeti, ali ako steknete dojam da djeluje pomalo produkcijski siromašno, iako drugi dio filma, koji ima ponešto akcije u svemiru to kompenzira. Također, možda je samo do mene, nova ekipa za efekte (ILM je iz nekog razloga otišao ovaj put na godišnji) nije napravila baš bang-up job. Kako je ovo prvi film (tako kaže trivija) koji je u cijelosti izgrađen od CGI-ja… imao sam dojam da su se trebali još malo praksati prije konačnog posla jer pola svemirskih scena djeluje… skoro kao nacrtano vodenim bojama (iako ima poneka dobra scena, nije sve osrednje). Naravno, dosta tih… štucavica je pokrpano dosta brzim tempom, film jedva da ima praznog hoda, s nekoliko uvijek zabavnih pričica (Picard ima polu ljubavni interes sa stanovnicom planeta, Troi i Riker opet otkrivaju stare osjećaje) a može se priznati i da se već uhodanoj ekipi dobro pridružio i veteran F. Murray Abraham, iako je njegov lik još samo jedan zlokobni gad kojeg volimo mrziti. Dosljedna režija Jonathana Frakesa nije podbacila, iako je očevidno da je naučio na ekrane manjeg formata, što je dovoljno za prolaz, iako ne baš sjajnu ocjenu. Znači, laganini priča koju je moguće primijeniti na nekoliko stvarnih kutova, ponovni opušteni i zaigrani nastup stare ekipe, ponešto vizualnih ljepota planina Sierra Nevade i ponešto zdravih svemirskih scena da Trek film ima sve što treba. Teško da ga se može nazvati vrhuncem Trek filmova, ali prelazi na stranu onih bolji. Ako ništa drugo, barem gledljivijih.

 2058922,MqveFMRzikFV7Hc_8n63Uc1ipmVb1vLp9msrFhS3XaFwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw== 2058923,v5JjlPyBPsyIQpFsrJwnAtFexJAgnrPXNyucYxCFPRSNLCuMe9dOulg7+qzq9tJ7WroLIafwPOXqaJEsd2LS4Q== 2058925,IoXe6lwO0QMh6Z04p6fOKZYvOlooUZkWjQYZrXa4RHqhx6Bc2+v7wgMLdv+hcmIcSr_7eqK9guqJkPpD4fA6uw== 2058930,_HybAW8WDKT_SBO5Nu3B2t69NyDPIPpYKAFvaNkfZj0MnyqutUC3PCnSXCINeTLqa2V7iGzso9he3qrK0GLUUA== 2058941,1ebr0NNurHg7pyGaqTGvKFi1mYu8tK50F3X2zZsiWwC5vlLma+InCuf+WGyZGONpFG54BcGDKzs2m9EcdXUIwQ== 2058947,J8pewl_AL5lVjAz0EF78Zj+1+ep9VZmtno7d6guTTjRw+7oNmxMioOI6kztYzm9gPGnkVBCfYYeZ3H8jcyq0DA== 2058950,YbaW+S0Nk9IrXO0QCnIQawdIBHTqZL2AId_hyIjlV1i5vlLma+InCuf+WGyZGONpFG54BcGDKzs2m9EcdXUIwQ== 2058955,1ebr0NNurHg7pyGaqTGvKFi1mYu8tK50F3X2zZsiWwC5vlLma+InCuf+WGyZGONpFG54BcGDKzs2m9EcdXUIwQ== 2058957,wENhz_thfdJhBgdiWFGDOVnVFwIK9XY2EIm6+lzuEKxw+7oNmxMioOI6kztYzm9gPGnkVBCfYYeZ3H8jcyq0DA== enterprise-e in4 star-trek-uss-enterprise-ncc1701-e-insurrection-modeling-kit_MLM-F-4738814312_072013

Oglasi

UnderSiege_onesheet-1-500x723 1992-under-siege-poster1

IMDb

Trailer

 

Jordan Tate: So who are you? Are you, you, like, some special forces guy or something?

Casey Ryback: Nah. I’m just a cook.

OK, priznajete, već ste se zapitali što čekam s ubacivanjem najboljeg filma od jednog i jedinog Stevena Seagala na ove stranice. Niste jedini, pitao sam se i ja. Ipak, u svoju obranu mogu reći samo jedno; draži mi je nastavak. Znam, znam, radi se o inferiornijem filmu, slabijem i ne tako dobro dočekanom (iako je razlika u kritičarsko/financijskom smislu samo dvije stepenice, što je sjajno, ako ćemo biti iskreni) ali imam neki fetiš na vlakove i radnju koja se odigrava u njima i to je to. Što se tiče Pod Opsadom… to je stvarno kvalitetan film. Doduše, nastao je na temeljima Die Hard premise, ali teško da ga se može nazvati baš ono klonom, koji se šlepa na popularnost kamena temeljca (Olympus has fallen je doslovce klon Die Hard filma, bilo po strukturi, bilo po samoj priči, bilo čak i po kopiranju scena) jer, usprkos općenitom mišljenju da je Seagal jako, jako… jako ograničen glumac, ovdje je napravljena jedna jako pametna stvar i njega se postavilo gotovo u sporednu ulogu. Kad znaš koji ti dio filma funkcionira najslabije, na njega postavi najmanje težine i dobiješ odmah bolji proizvod. Što se tiče još razloga zašto nisam prije pisao o njemu… pa, postalo je popularno govoriti o Seagalu kao kreaturi (debeloj) pa pisati pozitivno o njemu dođe vam nešto kao provociranje zdravog razuma. I film nisam dugo gledao, da budem iskren, a kako sam u zadnje vrijeme imao mali val akcijašenja koji idu identičnim tračnicama (teroristi vs usamljeni junak) nekako se i brod Missouri našao na udaru (a nije da ga se već nisam nagledao u drugim filmovima) pa već kad sam gledao, šteta da ga i ne spomenem u nekom… idemo reći, pozitivnijem kontekstu. Da, znam, neki već prekreću očima, ali tako vam to ide s tim čudno uspješnim filmovima; ili ih ne podnosite (kao ja Twilight franšizu) ili ih podnosite. A Pod Opsadom je i dobar film, ako ćemo biti iskreni, pošten, s korektim scenarijem koji tek sporadično komplicira neke jednostavne stvari.

Dakle, posljednje putovanje vojnog broda Missouri; legendarno plovilo koje ima važno mjesto u američkoj povijesti – na njemu su se Japanci predali nakon što su Ameri hitili dvije A-Bombe na njihove gradove. Putovanje kao putovanje, nema nekih posebnih zadataka, laganini more i vjetar u jedra. Doduše, tu je i mala oproštajna zabava za kapetana, ali to je ionako sporedna stvar, nešto da se posada zabavi. Sve dok članovi benda i popratnog osoblja ne otkriju da ih ne zanima torta (kao ni vruća striptizeta u njoj) već nuklearni arsenal koji bord prevozi, pa umjesto žestokih rock ritmova udare žestoku rafalnu paljbu po onima koji se pokažu neposlušnima. Napadači osiguravaju brod dok kažeš keks (imaju i malu inside pomoć) počnu prepravljati stvari da lakše iznesu nuklearke na gornju palubu i sve što im počne smetati jest dosadna buha zvana Casey Rayback. Ispočetka dečki vjeruju kako je to kuhar (koliko kuhar može napraviti sranja, ne?) ali kad doznaju da je kuhar ustvari bad ass Navy Seal… stvari će postati zanimljive.

Osim što se Seagala maknuli iz glavne slike, radnja je napravila i malo zgodno unaprijeđivanje priče; glavni junak nije kauboj (jedan McClane je sasvim dovoljan) već lik uistinu taktički ide onemogućavati neprijatelja; komunikacije, transportno sredstvo. Nije da je sve to napravljeno baš po udžbeniku Navy Sealsa, ali je lijepo vidjeti da je netko ustvari nešto i pročitao prije nego je išao snimati gerilski način borbe. Film ga malo komplicira oko motiva negativaca; nuklearke je danas lakše nabaviti na crnom tržištu nego otimati cijeli brod, a ako ga već i otmu, čovjek bi pomislio da već postoji neki način da posada koja radi s njima i ima neki način da ih izvuče na gornju palubu. Tehnikalije, iskreno, ali malo da se spomenuo. Pozitivan je i nastup oko cijele stvari; likovi ubijaju samo kad trebaju, ne tek toliko da nekoga ubiju, držeći rulju pod kontrolom s finim; ako zajebeš ili poželiš glumiti heroja… metak dobiva i onaj pokraj tebe. Efikasno. Akcija kao takva dovoljno je raspoređena kroz cijeli film, ali ruku na srce, uopće nije spektakularna već više… bliska, puno pucnjave, jako malo dizanja sranja u zrak. Tu je Seagal još uvijek bio pravo fit dečko koji je mogao bez muke izvoditi majstorije, što mu, htjeli vi to priznati ili ne, daje na potrebnom autoritetu, a i općenito je zabavno gledati kako slaže bombu od maslaca, malo ulja i žlice vegete (ne pokušavajte to doma, mikrovalka stvarno nije dizajnirana za to). Mane…mislim, mane. Nastup Tommy Lee Jonesa je pohvaljen od svih i svakog, ali realno gledajući on je još samo jedan u dugačkom nizu psihopata. U trenucima zabavan, ali se osjeti dosta preglumljavanja (ima on i boljih uloga). Gary Busey jest malo bolji (da malo) ali bez neke motivacije, pa tako negativci u osnovi ispadaju negativci jer filmu trebaju negativci. Trebao bih spomenuti i… khm, zračno razvijenu Eriku Eleniak, ali on je toliko u pogrešnom filmu da se baš doslovce osjeti kako je njezin lik ubačen tek toliko da ne budu samo muška lica u kadru. Ne možeš dobiti sve. Zahvaljujući preglednoj režiji majstora Andrew Davisa (krivca i za Seagalov debitanski film; Abow The Law) nema praznog hoda čak ni onda kad film i jest u praznom hodu (konfederacijski stol i glavešine za njim) te kad se sve zajedno zbroji… nije ni čudo što je publika i kritika objeručke prihvatila ovaj proizvod kao svjež i poprilično originalan. Kako stvari stoje, USS Missouri vidio je više filmske akcije nego stvarne (ili barem blizu) jer su ga iz mirovine izvukli i u filmu Battleship (ni u ovom filmu više nije bio operativan) ali teško da se mogao požaliti da je bio u lošem društvu. Svima koji film još nisu pogledali… mirno vam more i dobru zabavu.

1805548,1ebr0NNurHg7pyGaqTGvKFi1mYu8tK50F3X2zZsiWwC5vlLma+InCuf+WGyZGONpFG54BcGDKzs2m9EcdXUIwQ== 1805551,vADbWDL43NRAF3Y53Z1Pp1Z76LkGhMHep_p_6W7601FwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw== 1805558,MqveFMRzikFV7Hc_8n63Uc1ipmVb1vLp9msrFhS3XaEtcAt+Fsvlg6ONLfyZMTzjSXWrTFvr7eQHr2OVvq3ulg== 1805559,vADbWDL43NRAF3Y53Z1Pp1Z76LkGhMHep_p_6W7601FwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw== 1805561,IoXe6lwO0QMh6Z04p6fOKZYvOlooUZkWjQYZrXa4RHqhx6Bc2+v7wgMLdv+hcmIcSr_7eqK9guqJkPpD4fA6uw== 1805562,B5jGH8SUJdtW9mW4BIbKPtiqzHTDZzEtgHM7pp77xTJdMf3pUgk7xLDXZ8tKvlDi1H1IAfmPU7pckuW_8sNCwg== 1805563,GRydhGNuQxJ2RysjKGnvReIv4s6zIGSVqlKMirxXeUu2x1pEi68ZP6ykQPq_5ra3crfTSJG1TkgOhTnYFZavhw== 1805565,MqveFMRzikFV7Hc_8n63Uc1ipmVb1vLp9msrFhS3XaFwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw== 1805567,_HybAW8WDKT_SBO5Nu3B2t69NyDPIPpYKAFvaNkfZj0MnyqutUC3PCnSXCINeTLqa2V7iGzso9he3qrK0GLUUA== 1805569,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== 1805572,YLP7zQLz6ZSLuWzmze0PW+cnYRhdXbprbGh7njsvg0iMHY6n9UFdx_F1sfhwcUnP_6c6uuIOt37+Um3E6fWHFg== 1805574,6yuwvvUzzTyarDYfSSiAJ74WK5h8SmJ14QgdQcgjxUiypHmrrOPp2LzhyyrYWsaIu2krbsIj_u3XRts5VXelQQ==


A70-11177  gMeAgOBa4MXYkiVXxuSDPfVEK0S

IMDb

Trailer

Nakon izleta u modernije vode, idemo opet malo u starije. Na nešto malo zanimljivije, ako ćemo iskreno. Doduše, ako niste obožavatelj kaubojske ikonografije, možda će vas naslov već na početku odbiti, ali to je samo naslov, korice knjige, dok je unutrašnjost/sadržaj nešto što se najbolje može opisati kao mješavina komedije, akcije, trilera i, pa… ponešto vesterna. Nijedan od tih žanrova nije posebno naglašen već čine zabavnu cjelinu u kojoj su, uz dopadljiv miks žanrova, dominirali dečki koji imaju zdrav komičarski talent, ali ih baš i ne viđamo previše u komičarskim ulogama. Ruku na srce, Woody Harleson ima ovakvih uloga nekoliko, ali Kiefer Sutherland baš i ne, što je šteta jer mu dobro leže, a i osvježenja ga je vidjeti u nečemu osim persone Jacka Bauera te ostatka karijere koja pleše na granici između normale i jako pomaknutih psiho likova. Vidjeti ga kao brkatog kauboja je scena sama po sebi, ali autori nisu zaboravili ni to da su dečki poprilično karizmatični (Kiefer više nego Woody, žalim Woody) pa je kriminalistički đir nadograđen i s malo dobre akcije tek toliko da naši dečki ne ispadnu karikature mitova o ljudima s Divljeg Zapada… No, to je već malo žurba unaprijed. Potežem uzde i vraćam se na početak da znate o čemu točno pričam.

Dva frenda, Pepper (Woody) i Sonny (Kiefer) odrasli su zajedno i zajedno nastupaju na rodeo natjecanjima, živeći i dišući tipični kaubojski život. Sve dok njihov zajednički prijatelj ne nestane. Tu priča postaje malo zanimljivija; frend im je otišao u New York po kćer koju je tamošnji krimos trebao prešvercati preko granice (Kuba, ilegalni useljenici, je’l) ali obojema se gubi trag. Dva prijatelja, koji imaju i nešto svađa na ramenima, kao i međusobna zamjeranja, moraju nekako izgladiti nesuglasice i pokušati doznati što se dogodilo njihovim poznanicima, a uz to se trebaju i pokušati snaći u velikom gradu koji na kauboje gleda… heh, na različite načina. Od ismijavanja, pa do obožavanja.

Susret starog Zapada s novim svijetom nije neka nova ideja; sjeća se netko popularne serije od Dennisa Weavera; McCloud? (popularno prevedena kao Šerif iz New Yorka?) Pomalo taj đir, ako me razumijete, koji spaja očito (i gotovo stripovsko/plus predrasude) i moderno. No, iako su Sonny i Pepper likovi koji odišu klišejima, začudo to ipak nisu. Možda jedino odjećom, no u konačnici dečki ispadaju poprilično zanimljivi likovi, što i sami film čini iskrenim, možda blago romantičarskim (tko od nas ne bi volio odjebati pravila i malo jahati pod vedrim nebom) i neuobičajenim spojem vesterna i krimića koji je, možda čak i malo prenapadno, podvučen eksploatacijskim kontekstom jer se jasno i glasno kritiziraju ilegalne radionice prepune ilegalnih useljenika. Sonny i Pepper možda ispadaju likovi s dobrom dubinom (iako je već šablonski da je Woody onaj blesaviji, bez odgovornosti, a Kiefer onaj ozbiljiniji) ali zato su svi ostali likovi površni. Nije to loše, ali tek toliko da ne očekujete Hemingwaya. Tako je to običan krimić koji vodi poslove i želi postati gazda te pajkan koji sanja da bude kauboj. Jednog je… ustvari, obojicu je neobičano vidjeti u takvim ulogama jer Dylan McDemott i nije često u ulogama negativaca (zadnje čega se sjećam jest Olympus Has Fallen) a Ernie Hudson baš i nije tip koji bi žudio za tim da bude kauboj. Priča je dovoljno šarena da ima svega; malo humora (najbolji dio je kad se Pepper pronađe u klubu gdje gay dizajneri doslovce sline nad njegovom kaubojskom pojavom) malo akcije (zar ste mislili da se Kiefer neće u jednom trenutku dokopati pištolja) dobre stare potjere (to je film koji se fura na vestern – potjera na konjima kroz pune ulice New Yorka izgleda čak i odlično) te malo dramskih elemenata koji popunjavaju dojam. Uz sve to vrijedi spomenuti da našim dečkima u par scena društvo pravi i CSI Marge Helenberger te da je tragična šteta što ženske nema u više scena. Prolazno, lagano, opuštajuće, ne podcjenjujuće, sklono ikonografiji koja je gotovo izumrla i par vrsnih glumaca… sve što je potrebno da se napravi zabavan film uz kojeg vrijeme samo tako prolazi.

2020644,yVjSxmQKG8jEIo0sxnPAqmnCoJoOsqjoFTE4YvqUWDWL375QXtFDET2e4XRufbsXc5ZZUJNTfRv1AJcA+UohUA== 2020645,Nr1ze7vsXPICTg0DEbJMqPFeFqV+G8LJCv3lkXy+Up2bQepquqi9pZhA8gInJI1BdqSVxJsLYAg9z+cpkuJvaw== 2020648,B5jGH8SUJdtW9mW4BIbKPtiqzHTDZzEtgHM7pp77xTJdMf3pUgk7xLDXZ8tKvlDi1H1IAfmPU7pckuW_8sNCwg== 2020649,WQZy+_3zKEKqOXl5vO6kkN3__LI8A6RGT2pvaepNS+xM1xxB7m5A6C93P67YzOOjlZaKygcQDjJaG9r5Npl0GQ== 2020650,WQZy+_3zKEKqOXl5vO6kkN3__LI8A6RGT2pvaepNS+xM1xxB7m5A6C93P67YzOOjlZaKygcQDjJaG9r5Npl0GQ== 2020652,J8pewl_AL5lVjAz0EF78Zj+1+ep9VZmtno7d6guTTjRw+7oNmxMioOI6kztYzm9gPGnkVBCfYYeZ3H8jcyq0DA== 2020653,yXjFcRygtzX6OUBvL4wodjF55lqMyCi8i_n528rBm1ciGg+h0dqo50fk7lPvgjSnY+BvngqnbXXaR+tZXniKAw== 2020654,WQZy+_3zKEKqOXl5vO6kkN3__LI8A6RGT2pvaepNS+wukgr0i6X53wH4ohwA3gAOZmSGjIltu8m8+putdBgbSg== 2020655,VwhFldAt9VSesTlQO1wAKSzAvqPs01Lbqbf5kCRIWjxM1xxB7m5A6C93P67YzOOjlZaKygcQDjJaG9r5Npl0GQ== 2020656,IoXe6lwO0QMh6Z04p6fOKZYvOlooUZkWjQYZrXa4RHqhx6Bc2+v7wgMLdv+hcmIcSr_7eqK9guqJkPpD4fA6uw== 2020657,YLP7zQLz6ZSLuWzmze0PW+cnYRhdXbprbGh7njsvg0iMHY6n9UFdx_F1sfhwcUnP_6c6uuIOt37+Um3E6fWHFg== 2020647,VwhFldAt9VSesTlQO1wAKSzAvqPs01Lbqbf5kCRIWjxM1xxB7m5A6C93P67YzOOjlZaKygcQDjJaG9r5Npl0GQ==

No One Lives (2012)

Posted: Kolovoz 10, 2013 in Akcija, Horor

2SHxCaXdHm2o2kkHFMHAecB8shd NoOneLives no-one-lives-bd no-one-lives-poster

IMDb

Trailer

Prošlo je već nešto vremena otkako sam sjeo i pogledao neki horor novijeg datuma. Ne da ih nema, rimejkovi i found footage izlaze skoro pa svaki dan po jedan, ali kad stanete i malo pogledate kvalitetu, jednostavno odlučim ne gubiti vrijeme. Ne bih ni danas, ali iz nekog razloga sadržaj mi je vukao na nešto što sam odavno napisao (i još uvijek čekam da mi se javi neki jebeni izdavač) pa već kad sam na poznatom području, sat i pol me neće ubiti. Također, nekako nisam u nekim jakim odnosima s ovim silnim rimejkovima, a još manje su mi zanimljivi found footage filmovi, a da budem još otvoreniji, nekako nisam ni sklon hororu u zadnje vrijeme kao žanru. Ima akcije, ima serija, nema se vremena i tako te priče. Enivej, da sam ne pišem cijele romane, je’l, pogledao sam i ostao poprilično zadovoljan viđenim. To je fer ocjena, film ima nekih svojih mana (bit će spomenute) i nekih svojih prednosti (bit će spomenute) i na kraju nije ispao slično onom što sam osobno napisao, ni najmanje, ali to uopće nije bio problem. Samo, odmah ću vas fer upozoriti, u daljnjem tekstu će biti masivnih spoilera jer bez njih ne mogu napisati ono bitno u filmu (a i sami preokret se dogodi jako brzo u radnji, pa vam samo malo ubrzavam saznanje) a ako ne volite da vam neko trećerazredno piskaralo otkrije što je pjesnik htio reći… prestanite s čitanjem; sada. Ako ste odlučili nastaviti…

Radnju započinje pomalo šablonska horor scena u kojoj polugola djevojka bježi kroz šumu. Naravno, ne stigne daleko, neki vrag je uhvati i ona ostane zaglavljena, jadna i izubijana. Idemo unaprijed par mjeseci i upoznajemo zgodni i bezimeni par koji je u fazi proputovanja Amerikom jer su upravo spakovali svoje stvari i sele u novi grad. U njihovom držanju imalo hladnoće jer ženska više nije toliko zagrijana za tipa, barem ostavlja takav dojam, no još uvijek su zajedno i, kako stvari stoje, uskoro će naletjeti na neke problema (već kako to ide u horor filmovima) pošto se u njihovoj blizini nalazi opasna i nimalo simpatična banda nasilnika, pljačkaša i ubojica. Već po prvom susretu u nekom bircu dolazi do izražaja da je naš par civiliziran živalj, što će im se kasnije obiti o glavu kad ih član bande uhvati i dovuče do njihova imanja. Već kad pomislimo da će se sve ovo pretvoriti u još jednu orgiju mučenje… netko flipne prekidač i stvari su postavljene drugačije. Naš mirni par je ustvari par psihopata koji su oteli djevojku s početka filma, a bezimeni lik je nešto nevjerojatno opasno, što će banda jako brzo i sama osjetiti kad ih krene smicati uzduž i popreko i to samo da bi se dokopao djevojke koju su oni pronašli u njegovu autu.

Valja se malo zadržati na tom preokretu. Nije da ga je baš teško naslutiti, ali kad se dogodi, ono što slijedi je još bolje. Iako u osnovi u filmu i nema pozitivnih likova, nekako počnemo sažaljevati bandu kad se nađu na udaru gadnog psihopate. Iako su likovi uglavnom šablonski, zbog dosta dobrog dijaloga, koji više vuče na Tarantina nego na klasično ”oh, svi ćemo umrijeti” evanđelje i ne baš uobičajenog setinga za ovakve stvari, stvari funkcioniraju poprilično dobro. Tako su svi naoružani do zuba, nitko ne radi glupe stvari i ide provjeravati što to šuška u tami, a zbog toga film djeluje gotovo svježe, a da ne spominjemo i to da ima efektnu količinu prolivene krvi na ekranu, kao i jednu stvarno bizarnu scenu tipa Hannibal navukao sam tuđe lice Lecter scenu. Iako film ima odličan tempo, jako malu dozu uobičajenih klišeja (skoro pa ništa) i efektnu mjestimičnu napetost, ono što mu je mana jest neražrađenost glavnog lika (čak bi se moglo reći da bi nastavak dobro došao) jer od njegovog karaktera i onog što ga pokreće ne doznajemo ništa, a tu i tamo ima stvarno posebne sposobnosti da namjesti hrpu zamki i da se pojavi gdje god treba. Nećemo to zamjeriti, nitko nije rekao da je ovo savršen film. U najboljoj maniri mogu mirne duše povući i paralelu s kultnim The Hitcherom jerbo su dva lika poprilično slična, čak dijele sklonost morbidno duhovitim replikama, te stil odjevanja. Luke Evans, koji je nakon ovoga išao zahebavati Vina Diesela u Fast 6, je faca koja će se još dokazati na ekranu (ima i remake The Crow u džepu) i ima sve potrebno; glas, stas i karizmu. Tu je i Lee Tergesen, a najslabija karika glumačkog ansambla jest Adelaide Clemens koja niti ima potreban izgled, a bome ni glumački raspon da pokaže zašto je ubojica tako povezan s njom i naglasi dubinu njihova odnosa. No, dobro, ima drugih stvari koje su zanimljivije. Znači, ovo neće postati kultni film, nije sigurno ni najbolji, ali zahvaljujući dašku originalnosti, poštenoj radnji, izostanku preočitih klišeja može proći kao jako dobro utrošeno vrijeme i kao sredstvo za ispiranje lošeg ukusa koje ostavlja ovo štancanje raznih ŽNJ naslova. Ukoliko nemate što pogledati…

kinopoisk.ru kinopoisk.ru kinopoisk.ru kinopoisk.ru kinopoisk.ru kinopoisk.ru kinopoisk.ru kinopoisk.ru kinopoisk.ru kinopoisk.ru kinopoisk.ru kinopoisk.ru

White House Down (2013)

Posted: Kolovoz 9, 2013 in Akcija, James Woods, Thriler

okladka_wiat-w-plomieniach_1.jpeg url whitehousedown-internationalposter1-full white-house-down-poster-2 white-house-down-poster-5 l_71772_0426535_a6780c33

IMDb

Trailer

Rekli bi narodni ljudi; došla je rodna godina. Akcijskih filmova kao u priči, a priči nikad kraja. Doduše, nije ni zlato sve što sja, ali tko pita, može se, ima se. Nekad je bilo dovoljno iskeširati oko 20 milijuna i mogli ste snimiti pravi film, prepun zabavnih stvari (eksplozije, pucnjava, prevnutih auta da se onesposobi jači vozni park) dok danas ako nemaš 200 milja… bježi kući i ne ometaj ozbiljne ljude. Doduše, taj biznis jest dobar i unosan, ali samo ako imate zdravi hit u džepu, pa čak i potencionalno dobru ideju koju možete iskoristiti. Istina, američki predsjednici već su znali imati mali tehničkih problema s teroristima koji imaju pik na njihovu imovinu (Air Force One) no kako je dotični film mogao biti uguran u svašta (avion k’o avion, može biti i putnički) druga ideja, malo bliže zemlji, imala je nekog potencijala da bude… zabavnija. OK, OK, mirisala je i na malo veću trash glupost (napasti Bijelu Kuću je u osnovi kretenizam pošto Predsjednika ondje da skoro ni nema… tako barem idu glasine) ali ako ubacite dovoljno eksplozija, pucnjave i zabave… tko pita za logiku. Ionako nedostaje malo pusti-mozak-na-pašu filmova, ljeto je, pasje vrućine, tko se još vidio zamarati razmišljanjem. I, priznajem, volim pošteni komad akcijskog filma, onako, junake koji naprave posao, što me nekako navuklo i do moje malenkosti (iako sam ja daleko od akcijskog junaka, hell no, ja sam ljubavnik, ne ratnik) jer već kad sam napisao par riječi o prethodniku, Olympus Has Fallen, pa da napravim posao do kraja. Kao junak, ne.

Odmah da kažem konačni zaključak; ako imaš potencionalno zanimljivu (čitaj; trashasto zabavnu) ne rasteži istu na dva filma. To nikako ne može izaći na dobro. Sjećate se Armaggedona i Deep Impact? Jedan je bio veliki, glasni hit drugi tek srednja žalost? Pa Dante’s Peak i Vulcano? Opet ista priča. Zanimljiva je stvar da su ovi drugi slabiji ustvari (ne previše) kvalitetniji naslovi, ali nitko ne pamti baš drugo mjesto. A jedni teroristi u Bijeloj Kući su sasvim dovoljni, hvala lijepo, jer kad radite istu stvar, onda nešto mora poći naopako, a White House Down (u daljnjem tekstu WHD) je film gdje sve od početka ide naopako. Na stranu to što je brat blizanac tematski sličnog uratka (Olympus Has Fallen = OHF), na stranu to što ima posve, onako zbiljski nevjerojatno… khm, glupu početnu ideju i na stranu to što je to ipak samo ljetni blockbuster (barem trebao biti) pa ne treba biti previše kritičan… gotovo je nevjerojatno koliko je ispao praznjikav i dosadnjikav čak. OHF držim blesavim, ali zabavnim filmom. On je isporučio ono što se od njega očekivalo; žestoku akciju, pregršt eksplozija i toliko ispaljenih metaka da je potrošio pola vojnih rezervi. Tako se nekako radi akcijski film – ako znate da imate priču koja je disfunkcionalna u svakom aspektu. Zabavite gledatelja. Stoga ne iznenađuje činjenica da je OHF ispao i hit, a WHD flop koji neće vratiti ni uloženo. To nije nekakvo iznenađenje. Za film koji je koštao jezivih 150 milijuna dolara (OHF je snimljen za bagatelu od ”samo” 70 milijunčeka) u njemu skoro da nema nekih napetih, raskošnih ili jednostavno over the top akcijskih scena koje bi rekle; evo, već kad ste platili kartu, uživajte. Osim dizanja zgrade Kongresa (valjda je to ta) u zrak i nešto kasnije njezina urušavanja sve ostalo je manjeg formata, gotovo prosječnog. Tu bi sad trebao spomenuti i poštene namjere autora da priču spuste malo na zemlju, naprave (možda) nešto što bi više sličilo trileru, a manje akciji, no to pali samo ako imate priču koja bi odgovarala toj zamisli. Teroristi koji zauzmu Bijelu Kuću (odjeveni kao čistači, molim lijepo, njih nitko nikad ne provjerava) i onda izvode tako besmislene zahtjeve (gdje je nestalo dobro staro; želimo 400 milijuna dolara, autobus i avion pun goriva ili počinjemo smicati taoce) da nama nije ništa jasno, a junaku još manje.

Plus je, recimo, što WHD ne koristi aktualnu situaciju već umjesto S. Koreje negativce čine dobri stari plaćenici i pola državnog vrha i rekao bih da je baš sjajno što ih predvodi glumačka lafčina James Woods. Samo što nije. Woods je gotovo nezamjetan, ili mu se nije glumilo, ili je skužio da sve to neće na dobro izaći, pa je odradio svoje, pokupio ček i hasta la vista, baby prema parkiralištu. Jamie Foxx (meni apsolutno iritantan nosio on kaubojski šešir ili poslovno odijelo) kao Predsjednik… recimo samo da sam iskreno žalio što mu neki od negativaca nije smjestio metak u čelo (stvarno sam navijao da se to dogodi) dok Chaning Tatum djeluje kao da je dobio upute tipa; čuj, dečko, pokušaj malo skinuti Johna McClanea, malo pokaži to zgodno tijelo (jer nema apsolutno nikakvog razloga da se u pola filma skine u potkošulju) i to je to, svi će navijati za tebe. Znači, pobačaj što se tiče isporuke dobre vizualne akcije, pobačaj što se tiče glumaca (da je barem macho njuška kao Gerard Butler) a to odmah donosi i pobačaj na zanimanju gledatelja za stvari koje se odvijaju na ekranu. A ne pomažu ni stvari koje su odlučili nagurati u samu radnju, tipa deseto-godišnja curica koja je lumen za sve, od poznavanja američke vanjske politike, povijesnih stvari vezanih uz Bijelu Kuću, snimanje terorista i slanja videa medijima te spriječavanju zračnog napada mahanjem zastavaom (najgluplja scena filma, iskreno) jer ne dopridonosi ničemu osim još većem smaranju (OHF je imao sličan problem i riješio ga je efikasno – klinca je kroz nekoliko minuta lansirao van radnje da se odrasli mogu kvalitetno poubijati) i stvarno ne pomaže što film ima identične scene kao i prethodnik mu (desant na Bijelu Kuću s tri helikoptera koji ne prolazi dobro) jer odiše besmislenim kopiranjem. Lekcija dana? Nema je. Ukoliko ste gledali OHF onda možete pogledati i WHD, ali da se odmah zna, ovih stotinjak minuta vam neće biti zabavno, čak ni u negativnom smislu, a nije isključeno da doživite i osjećaj lošeg deja vu-a. Tako to ide kad se jedna nategnuta blesava ideja ide rastezati na čak dva filma.

5240834,GqQb9EO6veyZu4NKg931s1U3X8KKdeidX1NkzTF6fUt9dsUCBPN_vH2wV4AJAoDOpvDIPpeT7X9OZ4NPCjUcQw== 5347143,vADbWDL43NRAF3Y53Z1Pp1Z76LkGhMHep_p_6W7601FwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw== 5347146,vADbWDL43NRAF3Y53Z1Pp1Z76LkGhMHep_p_6W7601FwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw== 5350012,vADbWDL43NRAF3Y53Z1Pp1Z76LkGhMHep_p_6W7601FwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw== 5350013,vADbWDL43NRAF3Y53Z1Pp1Z76LkGhMHep_p_6W7601FwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw== 5350015,vADbWDL43NRAF3Y53Z1Pp1Z76LkGhMHep_p_6W7601FwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw== 5469470,vADbWDL43NRAF3Y53Z1Pp1Z76LkGhMHep_p_6W7601FwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw== 5469471,vADbWDL43NRAF3Y53Z1Pp1Z76LkGhMHep_p_6W7601FwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw== 5469472,vADbWDL43NRAF3Y53Z1Pp1Z76LkGhMHep_p_6W7601FwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw== 5469474,vADbWDL43NRAF3Y53Z1Pp1Z76LkGhMHep_p_6W7601FwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw== 5682718,zDACrtY4SVZdshvuSJX0C8BPec0hD78YR8r9+W3_cYDQ8k052GTGbthTcnhL_6prJtddH59TWKTF3aQIVKP3zQ== 5682722,vADbWDL43NRAF3Y53Z1Pp1Z76LkGhMHep_p_6W7601FwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw==


1990-the-first-power-poster1 first_power_poster_01 CAtAijq6lJlDeLm

IMDb

Trailer

Već kad sam u prošlom tekstu spomenuo starog Loua, nekako sam uhvatio malo vremena i bacio pogled na njegovu filmografiju. Istina, čovjek se nasnimao svega i svačega, što je lijep znak da je kao glumac uvijek zaposlen, ali pronaći nešto baš zanimljivo u tome… to je već druga priča. Ali, uvijek postoji nešto što će se provući ispod radara, a time postati meni zanimljivo. Bez brige, nemam ništa bolji ili gori ukus od vas, ali kad naletite na jedan sadržaj koji vas podsjeća na drugi, a taj drugi je sasvim fer film, onda je to recimo zanimljivo. Inače baš ne šmekam previše te filmove koji koriste Vraga, Sotonu, Belzebuba za protagonistu, ali on je ovdje tek ovlaš spomenut, nije čak ni lik, nešto za što znate da će iskrsnuti čim se u filmu pojavljuju časne sestre, svećenici i film ima pomalo nadnaravnu crtu. No, to je jedan od onih B filmova koji imaju starog šarma u sebi (čitaj, moglo je svašta proći pod sadržaj) i ako je tu još simpa glumac, onda su stvari bolje od očekivanog. Što se tiče samog filma, gledao sam bolje, gledao sam lošije, ali dok je trajao nisam nijednom pogledao na sat, pa je to jako dobro za početak jer sadržaj… pa, recimo samo da nije za svakoga.

Priča započinje tako što upoznamo Russella Logana, L.A.P.D stručnjaka za hvatanje serijskih ubojica; čopio ih je par u zadnjih par godina i zadnji na listi mu je Pentagram Ubojica, lik koji voli rezbariti Pentagrame na svoje žrtve. Tu se malo ubacuje tajanstvena ženska koja Loganu kaže sve što treba da ga uhvati, a s druge strane jedna časna izražava svoju bojazan da je The Devil osobono odlučio nešto napraviti. Logan uhvati ubojicu (i skoro sam popuši u tom sukobu9 i lik dobije stolicu i vožnju prema drugom svijetu. Sve bi to bilo lijepo da se lik ne vrati natrag, kao duh i počne zauzimati tijela drugih ljudi kako bi napakostio Loganu i tajanstvenoj ženi, za koju se ispostavlja da je vidovnjak koji zna sve što treba i ne treba. A kako riješiti nešto što ne možeš pravo vidjeti ili uhvatiti? Uz malo pravog detektivskog posla, a i ona časna s početka zna neke stvari.

Jeste gledali Fallen? Film s Denzel Washingtonom u kojem uhvati ubojicu, ovaj završi na električnoj stolici, pa se vrati kao duh i onda počne skakati iz tijela u tijelu da junaku zagorča život? Ako jeste, onda vas ne krivim što vam sadržaj ovog filma zvoni na nešto poznato. Neki komentari na forumima idu tako daleko da je Fallen ustvari remake (nepotpisani) ovog filma, a nekako se teško ne složiti s tim kad se vidi poveća sličnost između dva filma. Ipak, Fallen je pucao više na trilersku atmosferu dok Prva Moć igra na kartu… pa svega ostalog. Akcija je iznenađujuće dobra; počevši od scena gdje se likovi mlate, a ima i nešto automobilskih vratolomija zbog kojih film baca na još jedan polukultni B klasik; Hidden. Naravno, tu nema neke pretjerane logike pa se ubojica pojavljuje svagdje, a malo se zaboravlja da je negativac ustvari duh, no to ne spriječava da postane od živog mesa kad radnja to traži. U te mane se može ubrojiti i pomalo smušena završnica kojoj nedostaje pojašnjenje-dva, ali već kad film ima dobar tempo, dovoljno napetosti da zadrži pažnju te ideju-dvije koje zgodno razviju priču (recimo, istraga o tome zašto je ubojica postao ubojica) to ipak ispada minorna zamjerka. Lou Diamond Phillips nije neki jak glumac, ali je dovoljno karizmatičan da nosi film bez muke, a nije ni baš ružna pojava, pa bi i ženski dio mogao pronaći plus ili dva u njegovoj pojavi. Nastao u zlatnom dobu B filmova, šarene priče koja spaja akciju, triler i dašak nadnaravnog… film možda nećete pamtiti predugo, ali će biti korektna zabava dok ga gledate.

MSDFIPO EC002 2246084,vADbWDL43NRAF3Y53Z1Pp1Z76LkGhMHep_p_6W7601FwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw== 2246089,1ebr0NNurHg7pyGaqTGvKFi1mYu8tK50F3X2zZsiWwAMnyqutUC3PCnSXCINeTLqa2V7iGzso9he3qrK0GLUUA== 2246092,2ZszRrdlkp7knRVmpJlEf6Rsa6WvealzJUF0yOC831AtcAt+Fsvlg6ONLfyZMTzjSXWrTFvr7eQHr2OVvq3ulg==

2246083,kbAjQ2AVf2rYpUKme42Sv4p5RZ5tEmm90NM5dkbf0Rr7Y6ndrWVt3TSkakTsbdK0YDjzV1xJTYwtQa_3w1eR_w== 2246086,RHiWxIYOZM4_DKBBV4Zps9RB9BzKFkCGLc9MaJ6FCNZQKXpUImk5zedcpGARclisRsOgZPo21DBk1HOxAsM8iA== 2246087,iEMoloDOhsjC4_RkI1Wpm4KxRhah3V6l_sX_MwGE2kFQKXpUImk5zedcpGARclisRsOgZPo21DBk1HOxAsM8iA== 2246088,Ch5IaQqnxxXrfoqhNaMHsk_Tn6biqPwv1WKFW8fmhtv37f0lxjx99739iAnbLhL0RGx37Cc1sqYCy1AsbIYeeA== 2246090,2M90NKt_0DZvnF1L0Omj5GQAmSgOxA4neuxgfmI5mJJQKXpUImk5zedcpGARclisRsOgZPo21DBk1HOxAsM8iA== 2246091,z+Bg4oJPl3Uow68TZvwwLwUroV4SU8PL9AvPW44uu0r37f0lxjx99739iAnbLhL0RGx37Cc1sqYCy1AsbIYeeA==


2402088,yclV0JryrnrrvfDuNO_NYRiSMlcozjyT5wpxP95fyX7LUiAqkAXxkJMsmuoJYNQHtGeAMcKK97fbpLbH+rGI6g== 2402102,kbAjQ2AVf2rYpUKme42Sv4p5RZ5tEmm90NM5dkbf0Rr7Y6ndrWVt3TSkakTsbdK0YDjzV1xJTYwtQa_3w1eR_w== 2402108,iEMoloDOhsjC4_RkI1Wpm4KxRhah3V6l_sX_MwGE2kFQKXpUImk5zedcpGARclisRsOgZPo21DBk1HOxAsM8iA== 2402125,RME5UFn8XbaFDuJDSrP2i_8fZJkPN+62_vz2EALft9zLUiAqkAXxkJMsmuoJYNQHtGeAMcKK97fbpLbH+rGI6g== 2402126,iEMoloDOhsjC4_RkI1Wpm4KxRhah3V6l_sX_MwGE2kFQKXpUImk5zedcpGARclisRsOgZPo21DBk1HOxAsM8iA== 2402092,poT+CWnkyejhi+EFWzY9l+cYAuM6Rdhf0c0Hr1nOLFzRfXEvlZLprOD9Mx5Ha3GHNTcYybJh04GQPbBKSvfyoQ==

IMDb

Trailer 1

Trailer 2

Kako stvari stoje, kolega Dragonrage ima piće-dva na moj račun zato što mi proširuje televizijski opus i pronalazi materijal za gledanje koji pogoduje mom istančanom okusu. Ja sam inače poprilično jednostavan tip, ne volim komplicirati stvari i kad tražim nešto za gledanje… molim vas, neka bude jednostavno. Danas je popularno isticati ovo ili ono, pomodnost, biti u trendu, kvalitetu scenarija, glumce, mrkve i rotkvice, ali uzlaud vam trud svirači ako mi ne sjedne štimung. Tako sam počeo gledati Following. Mislim, zgodna ideja, volim starog Kevina i serijske ubojice (svi oni imaju ne baš zdrave sljedbenike) ali, brate, kad je krenulo preokretanje likova… hvala, bilo mi je drago, sljedeći molim. Tu sam negdje na koleginom blogu zamjetio jednu malu najavu koji mi je uključila radar; šutljivi šerif nekog tamo okruga u božjoj pripizdini… zvučalo je dovoljno deckardovski da bude zanimljivo za gledanje. Doduše, Walt Longmire je na prvu vukao malo na Raylana Givensa, no, srećom, to je tek aroma koju iza sebe ostavljaju ti muškarci koji u današnje vrijeme vole nositi big ass šešire na glavama. OK, bacio sam pogled na trailer, bacio sam pogled i na neke podatke, čak sam se upustio u malo literarno istraživanje jer Longmire je ustvari nastao na osnovu serije dobro ocjenjenih kriminalističkih knjiga. Što da vam kažem, pušim te ekranizacije serijala koji djeluju tako… čisto i gotovo natraktivno pokraj silnih Breaking Bedova, Sopranosa i Shelocka. Naravno, ako krenemo od zemljopisa, Wyoming je inače kaubojski kraj, kraj Indijanaca, rezervata i… prelijepe prirode. Točnije, to je gotovo ravno/planinska pripizdina gdje muškarci još uvijek nose šešire, žvaču duhan i govore ”Howdy, ma’m”. Sad, što se tiče zemljopisa… stvar je uistinu prekrasna (potječam iz kraja koji ima brda, šumu… uglavnom… mala sredina) i da bih riječ rekao. Što se tiče western karakteristika… pa, nisam baš veliki fan istih. Pogledam tu i tamo koji, uglavnom reda radi ili zantiželje radi, ali da imam fetiš na velike bijele šešire, i nemam. Ali zato kužim mrke i šutljive likove koji ne šmekaju moderne novotarije, a već kad pomislite kako su i s inteligencijom u zaostatku, iznenade vas britkim umom i ugodnim razmišljanjem. Longmire bi, da je sniman dvadesetak godina ranije, bio materijal za Clint Eastwooda… približno, da, tako nekako, samo što Walt, za razliku od Clinta, puno više koristi svoju glavu, a malo manje pucaljku (i nije Colt s šest metaka već Brownnig s devet) što dodaje na svježini, zanimljivosti čak. Ali, ono najvažnije, serija je tako ugodnog kriminalističkog štiha da je to nevjerojatno i ako vas odbije zbog cijelog tog Wild Wild West fellinga, radite pogrešku u procjeni, i samo vas fer upozoravam na to. Onako malo okvirno…

Walt Longmire je šerif malenog okruga Absaroka u Wyomingu (okrug je fiktivan, ne postoji u stvarnosti) i njegov odjel broji svega četiri zaposlenika, od kojih je jedna tajnica te tri zamjenika. Iako bi na prvi pogled mogli reći da je to kraj gdje ne bi trebalo biti prevelikih sranja, to tek djelomično ispada točno; svi imaju međususjedskih svađa, dobrog starog trenja između bljedolikih i crvenokožaca (indijanski rezervat je odmah na uglu), subotnje pijanke koje završavaju šakom u lice, trgovinu drogom te dobrog starog ubojstva iz koristi, čak i zabave. Ima čak i egzotičnih stvari kao su kultovi (Waco je isto tamo po zemljopisu i naravno da će David Koresh biti spomenut) krađa stoke (tko bi rekao da šleper pun finih kravica vrijedi toliku lovu, dođe mi da otvorim ranč i postanem stočar) i nestalih ljudi. Drugim riječima, okrug Absaroka nije ništa bolji ili lošiji od drugih. Ono što funkcionira jest spajanje novog i starog svijeta, klasika s modernizacijom (indijasnki rezervati ovih dana imaju svoju vlastitu policiju, nema više da Bijelci rade što žele ondje) i mitova s realnošću. Walt je gotovo klasika koja je naizbrisivo utisnuta u američku mitologiju; čvrst muškarac, gruba lica, gruba glasa i jako muževne pojave. Ono što ga čini zanimljivim likom jest inteligencija koja dolazi u lijepim valovima te predstavlja poznati lik (svi smo gledali barem jedan s vestern s takvim) kojeg nije lagano pročitati. Da je preveliki čistunac, nije, ima i on svojih duhova iz prošlosti, što ga čini manje mitom, a više običnim čovjekom. Možda nije egzotičan kao većina pristunih na malim ekranima, možda nije ni šarmer, čak i ljepotan, ali je po dubini daleko ispred konkurencije (jedan Raylan Givens djeluje kao kartonski poster pokraj njega, a ja čak i volim Raylana) što osvježava radnju.

Epizode su povezane i nepovezane. Ono što je dobra stvar jest što nema puno epizoda po sezoni (druga upravo ide na vašim torentima) i uz slučajeve za koje do kraja niste sigurni tko je nešto kriv, idu sporedne/glavne priče koje čine kontinuitet. U prvoj sezoni su to napori detektiva iz velikog grada da dokaže kako je Walt jednom prilikom uzeo pravdu u svoje ruke i ubio dilera koji mu je ubio ženu, a kroz drugu se provlače reizbori za šerifa, gdje Longmire po prvi put ima konkurenta (vlastitog zamjenika) što je dobar poligon za predstavljanje svjetonazora starog i novog Divljeg Zapada. Nastavlja se i veza s prvom sezonom; istraga Waltove prošlosti, koja je nadograđena i s njegovom kćeri koja radi istu stvar na svoju ruku, ali tu je ujedno i jedna mala mana serije jer nekako su neshvatljivi motivi jednog detektiva iz velikog grada koji baš s tolikom upornošću želi otkriti tko je ubio tamo nekog ništ’ koristi dilera, ubojicu i što sve ne. Djeluje isforsirano, neuvjerljivo čak, i služi samo za izgradnju napetosti te je čista sreća što se taj motiv ne forsira previše. Uz sadržaj koji sam vam predstavio u grubim crtama (bilo bi malo previše govoriti o svakoj epizodi pojedinačno) na kraju cijelu pohvalnu priču vrijedi zaokružiti i spominjanjem glavnih aktera, jel, već kad su odradili svojski pošten posao. Tako je tvrdog američkog zapadnjaka Longmirea odigrao jedam… khm, Australac Robert Taylor. Znam da vam ime ništa ne govori, ali to je i prednost, iako ste ga mogli zapaziti u famoznom The Matrix (jedan od onih bezličnih agenata) te avanturi Vertical Limit. Oni koji su uživali u još famoznijoj Battlestar Galaktici, tu je Kate Sackhoff, koja se ne tako zgodnim izgledom dobro nadopunjava s grubim Taylorom, uz njezin bok SF dama tu je i junakinja nekoliko sezona Smallvillea, Cassidy Freeman, a malenu grupu glavnih aktera zaokružuje jedan poznatiji veteran velikih/malih ekrana; Lou Diamond Phillips. Uz provjerenu glumačku kvalitetu, uz jedan realni prikaz američkog zapada, uz nevjerojatno spretno izbjegavanje klišeja nije nikakvo čudo što je serija dobila odlične kritike i zanimljvo visoku gledanost (izgleda da je ljudima dopizdilo stalno prežvakavanje CSI/NCIS/FBI/HDZ/SDP serija) a ako šmekate manje urbanije sredine, životne likove i jako lijepo ugođene kriminalističke priče, kao i blago poigravanje s mitologijom… što da vam pričam dalje. Pogledajte i dođite mi reći kako sam Vam preporučio pravu stvar.

662167_662167-1_p hi_res37691535_1_FULL hi_res37691535_4_FULL hi_res37706336_3_FULL hi_res37732019_2_FULL hi_res37742131_2_FULL hi_res37759391_1_FULL k5nWe1x Longmire - Season 2 - Cast Promotional Photos (10)_FULL Longmire - Season 2 - Cast Promotional Photos (14)_FULL LongmireS1_TheEntertainmentHotline.net8_ the-abyss-film-poster