Arhiva za Rujan, 2013

The Frozen Ground (2013)

Posted: Rujan 25, 2013 in Nicolas Cage, Thriler

frozen-ground-poster-2 poster70 Frozen-Ground-Exclusive-Poster-HD1

IMDb

Trailer

Prije šesnaest godina Nicolas Cage glumio je nabildanog, u potkošulju odjevenog i pravedničkim motivima ispunjenog zatvorenika koji se jedini nađe između čekića i nakovnja, točnije policajaca i zatvorenika koji su oteli zatvorski avion. Malu pomoć pružio mu je tada mlađahni John Cusack, svježe obrijan i transportiran iz romantičnih komedija u akcijom nabijeni spektakl (tu slobodno stavite i navodnike), pretekavši tako Edwarda Nortona, koji je silno želio upasti u, citiram, jedan nabrijani projekt Jerryja Bruckheimera. U današnjici, uloge su se okrenule. Cage je iskusni policajac koji počne slijediti sitne i nepovezane tragove koji će ga na kraju odvesti do najgoreg serijskog ubojice kojeg je Aljaska vidjela. Točnije, Cusacka. Zanimljivo je i stanje izvan filma, u doba Opasnog leta obojica su bili poznati po drugačijim ulogama (Cageu se zalomio i Oscar za glumu), a danas su poznati po tome što… pa, gotovo da ni nemaju zanimljivih uloga. Cage upada iz projekta u projekt, vođen golom financijskom računicom svaka plaća je dobra plaća, Cusack je nakupio nešto medijske pažnje kroz Emmerichovog spektakl 2012 i to je otprilike to, sažetak. Ponovno spojiti njih dvojicu u novom projektu nije nikakav projekt iz snova (ta nisu oni De Niro i Scorsese), i tu malu trivijalnost vjerojatno su zamijetili oni koji prate njihove karijere (čak sam se i ja toga propustio sjetiti), ali ta je suradnja ipak donijela nešto dobro. Recimo, nešto malo dobre glume, što u Cageovom slučaju znači povratak u dane kad je bio i cijenjen zbog toga, a Cusack se malo odmaknuo od stereotipa zaljubljenog budalaša koji uvijek ima problema s onom pravom djevojkom.

The Frozen Ground istinita je priča o naporima nekoliko policijskih jedinica da pravdi privedu Roberta Hansena, serijskog ubojicu koji je volio otimati prostitutke, silovati ih, držati u zarobljeništvu nekoliko dana, a onda puštati na slobodu i loviti ih svojom puškom. Ono istinita priča shvatite malo otvorena duha jer u tonu lakšeg pripovijedanja neke su činjenice malo prekrojene, no ništa toliko drastično da biste nešto važno propustili. Projekt na papiru i ne djeluje osobito privlačno, još jedna policijska priča koja priča već viđenu priču, i to je skoro sve istinito. Zanimljivo je, primjerice, vidjeti kako se nekad moglo nekažnjeno ubijati jer nije bilo međusvjetske povezanosti kao danas. 80-e su bile raj za serijske ubojice, njihovi zločini bili su rašireni po nekoliko država, zavedeni u evidenciju kao ”još jedan neriješeni slučaj” i gotovo zaboravljeni. Papirologija je bila smrt svake dobre istrage, a film to ne uljepšava, Hansen je ubijao jer je mogao i nikoga nije bilo briga za to, čak ni nakon što se pojavila svjedokinja koja ga je mogla povezati s umorstvima. Tu dolazi do preokreta jer djevojka Cindy privuče pažnju policajca Jacka Holcomba, koji pak počne povezivati niz točkica u jednu cjelinu, polako dovodeći istragu do Hansenovih ulaznih vrata. Nikakvi murjak mimo pravila sranja već čisti prikaz policijske istrage, mane iste, kao i frustracije ljudi koji su je vodili.

Za one koji svijet serijskih ubojica vide kroz oči Hannibala Lectera, ovo nije takav film, nema orgija nasilja, klanja i krvi do koljena. Recimo samo da se igralo više na atmosferu nego grafiku, što je posao relativno dobro napravljen, iako je moglo bolje. Barem vizualno, jer film ima određeni digitalni izgled koji vuče na skromniju produkciju i svoje ”nedostatke” popunjava s malo previše krupnih kadrova lica likova, povremeno ubacujući predivne krajolike Aljaske. Iznenađenje dolazi upravo u Cusack-Cage tandemu jer obojica su potegli iz pete da naprave dobar posao, vjerojatno i sami shvaćajući da je njihov nastup jedino što može nadograditi projekt koji, po holivudskim standardima, ima jednu veliku nulu šanse da postane atraktivniji nego što jest. Cage, koji se naglumio svakojakih ludih ljudi, ovdje ima opušten, smiren i čvrst nastup, bez forsiranja, bez preglumljavanja, bez… kejdžovštine koja je postala skoro pa zaštitni znak nekvalitete. Cusack je uvjerljiv kao ubojica Hansen, no kako nije imao s bog zna čime raditi, uspio je stvoriti jezivog lika samim svojim izgledom, pogledima i mimikom lica. Gotovo najbolje scene filma su konfrontacija njega i Cagea dok traje ispitivanje u zatvoru, gdje pokazuju da obojica znaju itekako dobro odglumiti… ako se pronađu u kvalitetnijem materijalu. Mana svega toga jest što gotovo da nema karakterizacije likova, film ne ispituje zašto je Hansen radio to što je radio, već očekuje od publike da prihvati to kao jasnu stvar.

Druga stvar je što osim glavnog dvojca ostatak filma pati od jake glumačke neinspiracije. Vannesa Hudgens (Cindy) bezlična je i nezanimljiva i ima previše minuta u filmu koje nemaju veze s glavnom pričom. 50 Cent jednako tako, dok Radha Mitchell i Dean Norris (koji se od skoro od pa nepoznatog epizodnog anonimusa kojemu znate lice, ali ne i ime prometnuo u facu zbog uloge u Breaking Badu, a kasnije i Under the Dome) stoje potpuno neiskorišteni. To što film nije išao u kino distribuciju je opravdano, ima okus i miris video produkcije, ali za jedno neobavezno gledanje prolazi bolje od očekivanog jer dobrih trilera, koji k tome imaju i nit istinite priče, baš i nema na bacanje. A lijepo je vidjeti i Cage-Cusack dvojac u netipičnim ulogama, kao i to da su se dobro pokazali doraslima izazovu. Dovoljno za prolaznu ocjenu.

8d022406dfa8b04b86dd5b220aa4c306 9b722975c0160381bccde6344a866f76 71c6bc87c922deea5ea8e495443e03b3 IMG_9976.CR2 76d07818d5f1c01171c90137b4832755 c9b80101a3776b8eba1305f47d295b60 dc3e944af552b2fbe946b5116a2358e2 dc29cf4214b1f84b29588f4e90345e9d IMG_0133.CR2 IMG_9343.CR2 The+Frozen+Ground IMG_1685.CR2

Oglasi

282370 104533.1020.A 1370160818_7a47d86

IMDb

Trailer

Nakon što sam malo izbacio iz sebe ove poznatije i kultnije naslove, da se lijepo i lagano vratim malo u B produkciju. Lijepo je to mjesto za biti, zanimljivo, sklono iznenađenjima ako znate gdje treba tražiti, a ja, posve slućajno, znam. No, nisam ni ja toliko lumen što se tiče traženja filmova, stvari se događaju slučajno te kao takve znaju ispasti dobro, ali ovdje i nije riječ o posebno jakom iznenađenju jer za film znam već poduže vrijeme (otkako je izašao) jer je napravio ono što jako malo B filmova uspije napraviti – prebiti k’o mačke konkurenciju svojom kvalitetom. To je stvar koja ne upali uvijek, a kad vam naknadno odobre i limitiranu kino distribuciju jer ste počeli razvaljivati rent-statistike po videotekama onda znate da imate komad dobrog filma u rukama. Ali, da sad ne hvalim konja svog, ovo je ipak žanrovski filmić, a oni u pravilu ne odgovaraju svima. Špijuni, zakulisane igra, državne tajne… nije to za svakoga. Kako postoji čak dva slična uratka koji vuku vodu na svoj mlin zbog slične tematike (Day of The Jackal & The Jackal) ovaj treći će vam doći kao nešto za što mislite da ste gledali, ali ustvari niste. Jeste ikad čuli za Carlosa Šakala? Najpoznatiji svjetski terorist (uhvaćen, naravno, nema kruha u terorizmu) i ovo je naslov koji govori o tome kako su ga uhvatili. Prvo što pomišljate jest kordon policije, puškaranje na sve strane, hrabri junaci, zli negativci… sva klasika koju Hollywood voli bacati na nas čak i onda kad je film inspiriran istinitim događajima, ali… nije tako. Sve što vam je potrebno da uhvatite zloglasnog teroristu jest – njegov dvojnik. Ništa više.

Film počinje eksplozijom kafića. To ima veze zato što jedan od preživjelih bude Jack Shaw (uvijek simpa faca Donald Sutherland), operativac koji će kroz godine postati hodajuća enciklopedija podataka o Carlosu. Sadašnjost – pratimo odmor američkog mornaričkog časnika Anibala (sigurni Aidan Quinn) na odmoru negdje u Izraelu. Bio bi to divan odmor da našeg junaka iznenada ne počnu ganjati živi i neživi. Zbrka bude jako brzo razjašnjena, naš junak pljunuta je slika zloglasnog teroriste, naš stari poznanik Shaw, uz asistenciju Mosadovog agenta Amosa (the man Ben Kingsley), dobivaju zadatak da obuče našeg junaka kako bi se infiltrirao u Carlosove redove i napravio zbrku i na kraju balade ščepao negativca. Plan je – sve samo ne tako jednostavan. Jer nakon što ga podvrgnu rigoroznom treningu, dva agenta junaka bacaju skoro pa u lavlje ralje, slikovito rečeno.

Treba reći najbolju i najjednostavniju stvar o filmu; ne komplicira. Radnja je izravna, zna se tko i što, a podjela unutar radnje funkcionira kao sat. Prvi dio je Anibalova obuka, gotovo maltretiranje, da počne razmišljati kao Carlos Šakal, gdje posebno do izražaja dolazi činjenica kako je Aidan jako dobar glumac, karizmatičan, s osjećajem za pokazivanje osjećaja. Kingsley je samo karizmatičan, ali njegova uloga zahtjeva da bude tvrd kao kamen jer tetošenje ne pomaže kod ovakvih stvari, s malom iskrom crnog humora. Sutherland, ruku na srce, ni ne glumi. On je isti skoro u svakom filmu, mješavina sarkazma, napušenosti i ozbiljnosti, i mi ga volimo takvog. Već kad sam kod tog obuka dijela… Film nije imao velik budžet, skromna video produkcija, i da bi dobio na zanimljivosti koristili su se lagani scenaristički trikovi (klopanje zobene kaše) da stvar bude zanimljiva, upotpunjujući to s malo vanjske obuke (dobar štos s poboljšanjem pamćenja da se zapamte imena na grobovima). Nakon toga prelazimo na zadatak (film je lokalno preveden kao Zadatak: Uhvatiti Šakala) koji ima malo svega, od trilera, pa do dosta dobrog natjerivanja likova, ponešto pucnjave, a nije izostalo ni činjenica da (ovo ponavljam jer vrijedi ponoviti) je Quinn jako dobar glumac jer je majstorski odradio moralne dvojbe glavnog junaka, kao i rastrganost između normale i ludila toga što ga svi vide kao teškog negativca (a usput je odigrao i Carlosa, iako malo ravno, stereotipno) što je odlična nadopuna akcijskih scena. Sve u svemu, svi elementi filma funkcioniraju kao dobro podmazani stroj, usprkos činjenici da nije imao veliki budžet, da nema prenaglašene pirotehnike (iako ima eksplozija-dvije) te da skoro sve karte položio na glumce i debelo dobio zbog toga. Nije ni čudo što je, kad je počeo postizati odlične rent-rezultate prebačen nakratko i u kina jer puno veći, glasniji i skuplji filmovi ne uspiju ovako dobro posložit priču (primjera radi pogledati samo kakav je krš i lom ispao Willisov The Jackal). Lekcija na kraju dana? Nikad, ali nikad ne treba podcjenjivati male stvari jer zna se dogoditi da ispadnu kud i kamo kvalitetnije nego velike, a uvijek je i lijepo vidjeti kvalitetnu glumačku garnituru u projektu kojeg se čak ni nakon 16 godina od izlaska na svjetlo dana ne trebaju uopće sramiti. Ako nemate što pametno pogledati…

2200941,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== 2200942,J8pewl_AL5lVjAz0EF78Zj+1+ep9VZmtno7d6guTTjRw+7oNmxMioOI6kztYzm9gPGnkVBCfYYeZ3H8jcyq0DA== 2200943,IoXe6lwO0QMh6Z04p6fOKZYvOlooUZkWjQYZrXa4RHqhx6Bc2+v7wgMLdv+hcmIcSr_7eqK9guqJkPpD4fA6uw== 2200944,_HybAW8WDKT_SBO5Nu3B2t69NyDPIPpYKAFvaNkfZj0MnyqutUC3PCnSXCINeTLqa2V7iGzso9he3qrK0GLUUA== 2200946,6yuwvvUzzTyarDYfSSiAJ74WK5h8SmJ14QgdQcgjxUiypHmrrOPp2LzhyyrYWsaIu2krbsIj_u3XRts5VXelQQ== 2200947,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== 2200949,MqveFMRzikFV7Hc_8n63Uc1ipmVb1vLp9msrFhS3XaFwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw== 2200950,+wriAlIJ19davfGDvXzlIufQWkKiLVaABmjAIxDq6vwCpzdB7gSn3YZw+bRYHkEGwyQHkgDu163xeErIJvHxhA== 2200952,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== 2200953,MqveFMRzikFV7Hc_8n63Uc1ipmVb1vLp9msrFhS3XaFwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw== 2200954,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA==


Sky-LivingThe-BlacklistKeyArt01S3 The Blacklist - Cast Promotional Photos (1)_595_slogo 1374935466000-nbc-blacklist-spader-1307271821_3_4

 

 

IMDb

Trailer

 

Jako poštujem vatrogasce. Policajce nešto manje. Ponešto loših iskustava u mlađim danima, svi smo to prošli, iako, ovo će vas baš šokirati, bio sam posve nedužan. Ali, s vatrogascima sam oduvijek u dobrim odnosima, čak sam jedno vrijeme bio i njihov član. Za taj posao potreban je poseban mentalni sklop jer ulaziti u zgrade zahvaćene požarom, probijati se kroz vatru, dim i otpadke te tražiti ljude u svemu tome… svaka čast. Dragedija koja se dogodila na Kornatima posebna je priča, kao i suđenje koje je nedavno završilo (zapovjednik nije ništa znao, susjed Pero je taj kojeg tražite) ali to samo djelomično ilustrira sliku onoga što možete očekivati dok to radite. Ipak, na filmovima ih baš nema. Naravno, vatrogasci nisu policajci, nemaju razloga biti potkupljeni i raditi razna čudesa samo da bi izvukli neku dobit (iako, vjerujem da se zna i takvo što dogoditi) te ih obični ljudi, ljudi kao vi i ja, gledaju kao na junake. OK, to je malo idealizirana slika njihova zanimanja, a filmovi nas se ne trude posebno razuvjeriti u to, i tu nekako dolazimo do općenite javne slike; policajaci su potkupljiva gamad (ili svojeglava gamad koja radi mimo pravila – takve volimo jednako kao i vatrogasce) a vatrogasci su – junaci. Nema tu ničeg lošeg, kad se nađem u vatrenom okruženju želim da me, dok se davim teškim dimom i mislim koje sve filmove nisam spomenuo na blogu, spašava profesionalac. Znate već. Teško odjelo, kaciga, sjekira u ruci… cijeli paket. Nemam ništa protiv toga da ispadnem kašljajuća krepalina na nacionalnoj televiziji dok me kršni momci izvlače van iz zgrade koja samo što se ne sruši, ja sam ionako ljubavnik, ne ratnik. Rekavši to, pa da se bacimo na filmski posao.

Ron Howard nasnimao se svega i svačega u karijeri, mora mu se priznati da je čovjek svestran, a čak se malo zabavljao i s glumom. Režija mu ipak ide bolje, a kad se 1991 pojavio Backdraft (eksplozivno stanje požara) Ron je u svoju radnu knjižicu upisao još jedan hit, još jedan obrađeni žanr i… ups, malo ćemo se ovdje zaustaviti. Backdraft (naslov nikad točno preveden za lokalno tržište) je spoj nekoliko žanrova; drama, filma katastrofe, trilera, čak i akcije, pa ga je malo teže svrstati u neku kategoriju. To uopće nije loša stvar jer je film lijepo napravljen, samo što je malo maglovit u nekim stvarima. Znam da vatrogasci i nemaju nekog svog predstavnika u filmskom svijetu (dobili su kasnije naslove kao što je Ladder 49) i u vrijeme snimanje bilo je teško za očekivat da će jedna socijalno angažirana drama privući publiku u kina (to i nije tako bezvezno razmišljanje) pa su od filma napravili rollercoster svega i svačega. Priča o dva brata (u ne tako sjajnim odnosima) koji zajedno rade u istoj postaji ima svojih dobrih dramskih trenutaka, no u njihovom se okružju počinju događati čudni požari koji ubijaju ljude (da publika ne bi zaspala) što uključuje vatrogasne istražitelje, a ima tu i ljubavne priče, priče o pohlepi, korupciji i te iskupljenju. Mislim da sam više manje sve pokrio. I danas se taj film vodi kao najbolji koji govori o vatrogascima. Čast tim ljudima, ali to je malo daleko od istine. O, on jest jedan od malobrojnih koji govore o njima, ali nema veze s njihovim pravim radom (pročitao sam razne komentare stručnijih ljudi) pošto su za potrebe filma neke stvari malo… hm, uljepšane. OK, to nimalo ne smeta, da se razumijemo, čak su se i pravi vatrogasci složili s tim, pa to nemojte gledati kao na manu ili mane.

Ono što jest mana je malo zbijen sadržaj koji sve stvari ostavlja nedorečenima. Ne previše, ali dovoljno. Dramska priča je slaba, konflikt dva brata je to, konflikt koji je svrhovit samo zato što između njih postoji tenzija. Kriminalistički zaplet je nategnut preko svake mjere (počinitelj postavlja požare da kazni krivce koji žele zatvoriti vatrogasne postaje) jer je bolesno neuvjerljiv po pitanju motivacije (nijedan vatrogasac ne bi na takav način ugrožavao tuđe živote) te film iz početnog dramskog okvira jako brzo sklizne u istražiteljske/triler vode. čiju radnju presjecaju impresivno snimljeni kadrovi požara. Howard radi gotovo genijalnu stvar; na ničemu se ne zadržava predugo, efikasnim scenama ocrtava radnju, ne stvarajući dubinu, no ne može se reći ni da je ostao na samoj površini. Nešto između, ali uglavnom nedorečeno ako se pažljivije pogleda. Zato mu je glumački cast briljirao, što jest jest. Kurt Russell pruža jednu od svojih jačih izvedbi, William Baldwin je ljepuškast dečko kojemu talent nije jača strana, uvijek pouzdani Scott Glenn, pa Robert De Niro kao vatrogasni istražitelj, ali cijeli show krade Donald Sutherland kao spaljeni piroman. Nevjerojatno, ali s toliko zvijezda (tu su i dame Rebecca De Mornay i Jennifer Jason Leigh) balans između svih njih je čudno neviđeno, svi imaju svojih pet minuta. A vrijedi spomenuti i najboljeg sporedog glumca – vatru. Scene požara čudo su neviđeno, spektakularne i intenzivne, plus što su i glumci bili u njezinu središtu. Odjel za pirotehniku se bome fino iskazao, toliko dobro da je završne scena u kemijskoj tvornici postala dio atrakcije u Univerzalovom studiju. Možda ne toliko realističan koliko je mogao biti, kreativan po pitanju specijalnih i praktičnih efekata, pomalo tanak s motivima glavnog negativca, dobrano zapaljiv glumačkim imenima i više nego dobro ispričan film koji baš ne ide u neke strogo određene kalupe. Nije mala stvar za napravit, a mora se priznati da je i uspjela jer film nakon dvadeset i nešto godina još uvijek djeluje svježe kao da je jučer snimljen.

1753350,1ebr0NNurHg7pyGaqTGvKFi1mYu8tK50F3X2zZsiWwAMnyqutUC3PCnSXCINeTLqa2V7iGzso9he3qrK0GLUUA== 1753361,e037NFsh+Krq06U7tnE3LMvUmnWzIKMK6lhhB+S0g9uMHY6n9UFdx_F1sfhwcUnP_6c6uuIOt37+Um3E6fWHFg== 1753365,MqveFMRzikFV7Hc_8n63Uc1ipmVb1vLp9msrFhS3XaEtcAt+Fsvlg6ONLfyZMTzjSXWrTFvr7eQHr2OVvq3ulg== 1753368,1ebr0NNurHg7pyGaqTGvKFi1mYu8tK50F3X2zZsiWwC5vlLma+InCuf+WGyZGONpFG54BcGDKzs2m9EcdXUIwQ== 1753379,KGA8kuoMlRTexsKB8MiJpZYSkXPJlDG_aSjZB2NyY5et5nv32EGTV6zGRHbiSj4J6iXr2vhUzGnCwmhp5HRNsQ== The Blacklist - Cast Promotional Photos (4)_595_slogo The Blacklist - Cast Promotional Photos (5)_595_slogo The Blacklist - Cast Promotional Photos (6)_595_slogo

1753351,pHMv1gcHKLVl+xKKmvFD2nxfmQhXdQMZ8BFBk3Hj2Vx1Em+3vDb9zfon3uv_jNxJfz3ogxTr3jHE26akqhRXcA== 1753352,MQy0l6cjwES8zDrzykUt4Br7xTTjA5hdv18jsvaPovtGjloOH+T4rMz5VSWRYOGwLjvcjUu1YrRzqTUZsIYyBg== 1753356,RHiWxIYOZM4_DKBBV4Zps9RB9BzKFkCGLc9MaJ6FCNZQKXpUImk5zedcpGARclisRsOgZPo21DBk1HOxAsM8iA== 1753360,Ch5IaQqnxxXrfoqhNaMHsk_Tn6biqPwv1WKFW8fmhtv37f0lxjx99739iAnbLhL0RGx37Cc1sqYCy1AsbIYeeA== 1753372,kbAjQ2AVf2rYpUKme42Sv4p5RZ5tEmm90NM5dkbf0Rr7Y6ndrWVt3TSkakTsbdK0YDjzV1xJTYwtQa_3w1eR_w== The Blacklist - New Promotional Poster - Never Trust a Criminal_FULL


Robocop (1987) Turkey robocop robocop-affiche_382447_24656 robocop-1987-movie-poster-01

IMDb

Trailer

Nisam zagriženi protivnik rimejkova, neću ocjenjivati film prije nego ga pogledam i svakako neću gubiti vrijeme uvjeravajući nekoga zašto se nešto ne bi smjelo prepravljati. Ipak, neke stvari funkcioniraju zato što su napravljene na način na koji su napravljene. Ponekad je samo ideja dovoljna da se prenese u drugi film, modernizira za potrebe novog doba i stvar može funkcionirati, kao što funkcionira u slučaju Snyderove Dawn Of Dead. Kritika potrošačkog društva i komercijalizma danas je aktualnija no ikad, zombiji su to samo da malo popune praznine i dodaju na zanimljivosti. No, kad funkcioniraju stvari iza ideje, onda je to nešto s čime treba biti jako oprezan. Jer, poslušajte samo inicijalni pitch za Robocopa; policajac koji pogine na dužnosti vraća se natrag kao stroj (i manjim dijelom kao čovjek) i provodi zakon na ulicama kriminalom preplavljenog grada, a usput izvršava i svoju malu osvetu. Razumijete? To je kao mokri san loše B produkcije u kojoj se može ugurati svega i svačega u jedan film i izvući s onim poznatim; entuzijazam. Sama ideja originalnog RoboCopa nije nešto čega bi se se trebalo držati kao da je zapisano u kamenu, kao takva ona je podložna čak i dobrim poboljšanjima, nadogradnji te zanimljivim (ako je redatelj malo bolji u svom poslu) improvizacijama. Ono što je originalnog RoboCopa učinilo slavnim jesu stvari, male stvari, iza glavne ideje; režija, vizaulni rezultat, mali trikovi koji su danas sastavni dijelovi osnovne filmske režije (već su i u vrijeme nastajanja filma bili korišteni) a i glumački cast bio je izabran gotovo s osjećajem za dobru glumu i dijaboličnu pojavu za ono što je trebalo iznijeti na veliki ekran iako se nitko od njih nije mogao podičiti statusom velike zvijezde osim možda Nancy Allen. Sve to doprinjelo onom što je film danas; kultni SF, odlične režije, zanimljivih kritika ubačenih u sadržaj i originalnih scenarističkih rješenja te čijem cjelokupnom dojmu ne smeta ni to što je dobio nekoliko mrlja u dosjeu zbog nastavaka i loše TV serije.

Priča kao takva je jednolično jednostavna; revni i pošteni policajac Alex Murphy gotovo na prvom radnom danu doživi neugodan susret s bandom koja vodi glavnu riječ u Detoritu. Neugodan susret, naravno, završi njegovom smrću, što kao naručeno dobro dođe ambicioznom direktoru tvrtke za high-tech stvarčice jer on ima plan kako zaustaviti kriminal u gradu koji bi trebao doživjeti ekonomski preporod – RoboCop. Više stroj, manje čovjek, sve zakon. Budućnost sprovođenja zakona. Kao takav, RoboCop je savršen. No, kako to već ide u nesavršenom svijetu, velika mudrost izranja na površinu; ništa nije savršeno. Umjesto da bude poslušan stroj, Murphyjeva ličnost počinje izranjati ispod sklopa bakrenih žica, a s njom i sjećanja na ono što mu je napravljeno. Naravno, u duhu nove osobnosti, Murphy na pameti i dalje ima provođenje zakona, samo što sad kreće na one koji su ga stvorili.

Film je nastao u vrijeme kad su roboti kao takvi imali zanimljivu popularnost na velikim ekranima (nije ni književnost baš nešto zaostajala) ponajviše zbog Cameronovog Terminatora. Spojite to sa motivom osvete možete reći da je film gotovo plakat za ono što je značilo zanimljive elemente u 80-ima, barem drugoj polovici istih. No, gledajući danas, film je bio projekt u kojem se može osjetiti određeno kockanje. Redatelj je bio stranac, a Paul Verhoven, iako cijenjen u svojoj zemlji, iza sebe nije imao baš ništa što bi sugeriralo da će se snaći u vodama američke produkcije, i to nasilnog SF uratka jer takve do tada nije radio (iako mi nasilje kao takvu u filmovima nije strano). Glumački ansambl sačinjen je od danas cijenjenih glumaca (naglasak na danas) ali onda su bili poznati u okvirima televizijskih programa, s izuzetkom seks simbola sedamdesetih (i uvodnih godina 80-ih) Nancy Allen. Ironično, dok je drugima karijera nakon ovog filma dobila potreban polet, njezina je počela stagnirati. Spomenuo sam nju, pa da spomenem i zanimljiv Verhovenov pristup da joj u cijelosti izbriše seksipil kojim je zračila, želeći od nje napraviti tek ženskog partnera, a ne one girl show. Cijeli je film, već kad sam kod toga, lišen nekih seksualnih motiva koji će kasnije postati njegov gotovo zaštitni znak. Ali zato nije lišen nasilja. Od uvoda, pa do kraja, postoji zanimljiv intenzitet koji je konačnom proizvodu donio onu grozomornu ”R” oznaku, no može se reći i s razlogom. Verhoven je režirao film čisto, bez drhtanja kamere (to nije valjda ni postojalo u 80-ima) forsiranja pirotehnike (iako je ima) forsiranja krvi na ekranu (iako je ima) i brutalnih scena (iako je ima) nadopunjujući sve to zabavnim crnim humorom tipa da RoboCop silovatelja upuca u njegove genitalije – pucajući kroz raširene ženske noge.

Naravno, pozitivac je zanimljiv onoliko koliko je dobar negativac tako da ih je ovdje cijela gomila, počevši od Kurtwooda Smitha i Raya Wisea (Red Formean i Leland Palmer se mogu hvaliti kako su imali okršaj s RoboCopom) preko Ronny Coxa i Miguela Ferrera, koji, zanimljvosti radi, ima ulogu i u nadolazećem rimejku. Iako u njima ima čistih klišeja, njihova karizmatičnost čini zloću zabavnom i gleda se s guštom. Peter Weller, inače isto tako karizmatična njuška, ovdje još nema tako ispoliran nastup, no baš ta nepripremljenost čini Murphya više čovjekom, opipljivim likom, a manje običnim strojem kojeg može odigrati bilo tko. To je ustvari još jedna stvar koju vrijedi spomenuti, iako su pokreti, naravno, robotski, ukočeni, drveni (izaberite naziv) Verhovenova režija, i Wellerova gluma (više izrazi lica) učinili su cijeli lik opipljivijim, humanijim što je stvar koju treba znati napraviti (zamislite Murphya kao još jednog klona Terminatora… užasna ideja). Nadogradnja je napravljena i s vizualnim dizajnom, no, iako je to primarno SF, osjećaj je takav da je mogao biti snimljen i jučer kako je dobro pogodio omjer sivila gradskog betona. Nije baš bezvremenski ugođaj već realni, što je zanimljiva nadogradnja, kao i upotreba ”reklamnih” poruka u smislu ironiziranja, kritike, otvorenog podsmijeha (opet izaberite naziv) za ocrtavanje stanja američkog konzumerizma. Dodajte na to i suptilne nijanse o traženju humanosti, kao i nametanja vlastite osobnosti nad ”sustavom” koji traži potpunu podložnost… nije ni čudo što se film uspio nametnuti kao jedan od svježijih SF naslova 80-ih, i dogurati do kultnog statusa u kratkom roku, zaokruživši to dobrim uspjehom na kino blagajnama i kritičarskim hvalospjevima. Da rimejk uspije izvući pola od te ideje… bilo bi to više nego dobro.

2317569,YbaW+S0Nk9IrXO0QCnIQawdIBHTqZL2AId_hyIjlV1i5vlLma+InCuf+WGyZGONpFG54BcGDKzs2m9EcdXUIwQ== 2317572,e037NFsh+Krq06U7tnE3LMvUmnWzIKMK6lhhB+S0g9uMHY6n9UFdx_F1sfhwcUnP_6c6uuIOt37+Um3E6fWHFg== 2317578,cMc2Q4b_CzaajgpdEY_avNmH5NgwtfzP7DCe6p3GQF5dMf3pUgk7xLDXZ8tKvlDi1H1IAfmPU7pckuW_8sNCwg== 2317581,CAy56Rwu1NrBC7b01Hj51sy_bKkE2K8SKJaTxFPaHy4ukgr0i6X53wH4ohwA3gAOZmSGjIltu8m8+putdBgbSg== 2317582,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== Robocop (1987) Turkey robocop robocop-affiche_382447_24656

2317563,kbAjQ2AVf2rYpUKme42Sv4p5RZ5tEmm90NM5dkbf0Rr7Y6ndrWVt3TSkakTsbdK0YDjzV1xJTYwtQa_3w1eR_w== 2317570,eHonzte3D+1kOKIqlxOwG77lQjp43RE0wNQTLX2pIg5QKXpUImk5zedcpGARclisRsOgZPo21DBk1HOxAsM8iA== 2317573,2Bx_wdjMso4zS_5pktnGl34C3oWlB4PVCXqQwHd01XjRfXEvlZLprOD9Mx5Ha3GHNTcYybJh04GQPbBKSvfyoQ== 2317576,oIRrpKkTj1LEzuYZ0RDuZcbNKpnWABzBFhbrqElUT0N4yH5dzGfraQSztuop7g8E2nGELzdyrhtIXcIJJUmZxQ== 2317586,2M90NKt_0DZvnF1L0Omj5GQAmSgOxA4neuxgfmI5mJJQKXpUImk5zedcpGARclisRsOgZPo21DBk1HOxAsM8iA== 2317594,ZIPp_ZrhMBsQR1mNUksR_qhMKuWNa0vMvaD19GLii+37Y6ndrWVt3TSkakTsbdK0YDjzV1xJTYwtQa_3w1eR_w==


6IHiWSCS1tAqfxrwEXTJ9A1LD7R 7230196.3 2604291767_b59180b924_b 2671020584_2426634af3_o TXF2_5344 xfiles2-final-poster-big

IMDb

Trailer

Posve slučajno, zahvaljujući kolegi Dragonrageu, doznam da je danas dvadeset godišnjica kako su na malim ekranima startali kultni The X-Files. Još većom igrom slučaja, prije par dana sam napisao jedan mali tekst o prvom dugometražnom filmu. Kako nema smisla reciklirati i ponavljati linkove u vezi samoreklame, već kad sam krenuo, idem odmah do kraja, pa da napišem koju mudru riječ o nastavku. Jer dosta ljudi ga baš ne voli, zanimljivo, čak ni oni koju su voljeli seriju, što mi je malo čudno, iskreno, jer drugi film je više u duhu slučajeva koji su donijeli popularnost seriji nego prvi film. Čak je riječ i o boljem filmu, ako ćemo biti baš potpuno iskreni, jer ovj put se nisu pravile poveznice sa serijom već se išlo da priča bude samostalan proizvod. OK, nazovite me zaljubljenikom, ali meni bilo baš drago vidjeti FBI dvojac u novoj avanturi jerbo su mi nedostajali (Mulder je počeo piti i ševiti sve što nosi suknju, ali to nije to) a nedostajali su mi i trileri s dozom neobjašnjivog. Nažalost, film je bio dočekan mlako, ali tu je zanimljiv i odnos producentske kuće naspram proizvoda koji su malo manje out nego in, što je bio slučaj s prvim filmom. Jer dok je Fight The Future imao sve; od glasne medijske kampanje, brdo dolara uloženih u produkciju, sve moguće i nemoguće načine reklamiranja (plus je tu bila i tekuća serija) nastavak je skoro pa nezavisni film, nešto što je, eto, silom prilika otišlo u kina jer im je nedostajalo nešto da popune rupu u programu. I to su ga ”suprotstavili” Nolanovom The Dark Knight nastavku… Trebam li reći išta više od toga? Film u konačnici nije bio flop, no u jednu ruku i jest. Ipak, to što su mu gadno skresali budget za razliku od prvog filma (70 milja Fight… 30 Milja I Want…) na kraju se pokazalo i kao, recimo, dobra stvar jer je okrenuo oko 70 milja profita, što je 40 milja u plusu, pa čak ni loš odnos studija, izostanak marketinga, reklame i sudar s Batmanom nisu mogli u cijelosti pokopati projekt. No, to je financijska strana posla, idemo mi malo na umjetnički dojam, filmsku priču, što bi se reklo.

Stvari danas; Mulder i Scully su se povukli iz FBI-ja i uživaju u mirovini, miru i tišini. Barem on. Kad nestane FBI agentica, nova generacija agenata morat će pozvat dvije legende Biroa da im pripomognu oko slučaja. Ne zato što su ih tamo baš željni već zato što slučaj ima male… khm, spooky stvari u sebi. Naime, zatvorenik, bivši svećenik sa sklonošću prema maloj dječici, ima vizije koje poprilično dobro pogađaju sve vezano za dotični slučaj. Sad, glumi li dobri pater ili je autentični vidovnjak, ostaje na Mulderu i Scully da vide, no nije samo on njihov problem jer netko (ili nešto) nastavlja otimati žene u nekoj snježoj pripizdini, a razlozi za to su… pa, baš u duhu Dosjea X.

Osim činjenice da su to Mulder i Scully, prednosti filma, a koje imaju neke veze s ostavštinom serije, jest što se razriješava Mulderova sudbina. Kako je finale serije bilo takvo kakvo jest (Mulder postaje gost the most wanted listi) lijepo je vidjeti da je i to riješeno, iako je to i ziheraški način pokretanja radnje; daj ponudu i neka glavni lik radi za svoju dobrobit. Možda su razlozi zašto mi ovaj film sjeda više nego većini i ti što nikad nisam volio preveliko teoriziranje o urotama, skrivenim vladinim igračima i besmislenim scenarijima koji nikad ne budu razjašnjeni, To Ja Želim Vjerovati čini puno jednostavnijim, izravnijim i, recimo, boljim filmom. Umjesto kompliciranja, radnja ide u fine trilerske vode, uz jako lijepi dodatak horora. Serijski ubojice možda jesu već malo out (teško je biti kreativan i originalan) no ovdje je napravljena pametna stvar; on je, kao i razlozi za otmice žena, ostavljeni za finiš filma. Što je dobra stvar, vjerujte mi. Još bolja je stvar što film ne puca na spektakularnost već atmosferu (volim ja i finiš prvog filma, ne shvatite to krivo) te smještanje radnje u neku božju pripizdinu okovanu snijegom stvara neke stvarno dobre trenutke, ali i scene, kao što je FBI potraga za tijelima. Također, cijela priča zove u sjećanje i neke odlične stvari koje smo voljeli u seriji; čudan slučaj, zabačena lokacija, nelagoda… Malo vjerujem-ne vjerujem trenutaka moralo je doći, iako su ti malo uamnjeni pošto Scully više nije toliki skeptik, kao ni Mulder vjernik, ali to je samo arome radi da se podsjetimo što smo voljeli gledati. Gluma je standard, nema iznenađenja, Duchovny i Gillian uhodani čak i spavajući u svoje uloge, zanimljiva pojava Billy Connolya (samo onaj teški irski naglasak nikako ne ide u tipičnu američku storiju o mažnjavanju žena) kao i Amande Peet i rapera Xzibita u jednoj formi ”novog” para FBI agenata zaduženih za obične slučajeve (čudim se nije nastala neka spin off serija). Vrijedi spomenuti da vizualna strana filma nimalo ne pati zbog manjeg budgeta. Zimski i snijegom okovani krajolici su oku lijepi i djeluju dobro, prirodno sablasno kao mjesto radnje. No, osim toga, u filmu i nema nekih ekstravagancija (više horor stvari nego spektakl) što ga možda čini malo siromašnijim nego prvi film, ali zato posve drugačijim proizvodom. Pošten posao, sva stara lica na okupu, dašak one stare misterije… sve štima i film je pomalo bez razloga podcjenjen. Kako je ipak uspio zaraditi neku lovu, tako su krenule priče o 3 dijelu, koji bi se vratio alienima i zavjerama (čitaj; mogu se ubaciti puno više cool stvari da se privuče publika) no do toga još nije došlo iako su su uključeni rekli da bi ga voljeli napraviti. Idu li Mulder i Scully doista u zasluženu mirovinu? Ako da, zaslužili su je i pošteno nas zabavili. Ali, bilo bi ih lijepo opet vidjeti zajedno. Barem ja.

I-Want-to-Believe-Promo-Images-the-x-files-i-want-to-believe-7686800-1506-1000 I-Want-to-Believe-Promo-Images-the-x-files-i-want-to-believe-7686818-1500-1000 THE X-FILES I WANT TO BELIEVE Mulder-and-Scully-the-x-files-i-want-to-believe-8490936-2560-1700 Mulder-and-Scully-the-x-files-i-want-to-believe-8490956-2560-1701 I-Want-to-Believe-Promo-Images-the-x-files-i-want-to-believe-7686800-1506-1000 IWTB-promos-and-stills-the-x-files-i-want-to-believe-10901820-1231-818 I-Want-to-Believe-Promo-Images-the-x-files-i-want-to-believe-7686818-1500-1000

4e725254ed9f8cd8dab115ac4e81a49cd416876 I-Want-to-Believe-Promo-Images-the-x-files-i-want-to-believe-7686782-1000-1336 I-Want-to-Believe-Promo-Images-the-x-files-i-want-to-believe-7686785-1000-1542 mulder_scully_colored eVzmR


Intelligence_TV_Series-145784135-large Josh-Holloway-in-INTELLIGENCE-TV-Series The X-Files - Fight The Future - Poster 08 _1998_ Josh-Holloway-and-Meghan-Ory-in-INTELLIGENCE-TV-Serires-600x399

IMDb

Trailer

Trailer 2

Postoje stvari koje vam na neki način obilježe život. Ako ste jedan od onih pomodnih, macho tipova, reći ćete da nikad niste ništa gledali te da su za vas sjećanja na vrijeme provedeno ispred televizora obična glupost. Ako ste iskreni, reći ćete da ste se odlično proveli gledajući Baywatch (i niste jedini, čitatelji moji, niste jedini) no kad bih trebao strogo definirati ono što me televizijski odgojilo, bilo bi to podijeljeno na mlade dane (dok sam bio klinac, je’l te) gdje su najvažniji bili Richardo Tubbs i Sonny Crockett. Običnim jezikom rečeno; Miami Vice. Nije ni čudno da dan danas volim vidjeti brze aute, zgodne žene i šareni izgled snimljenog materijala. Druga podijela ide na one starije dane, a tamo su dominirali FBI agenti Fox Mulder i Dana Scully. I, opet, nije čudo da i dana danas volim vidjeti dobru teoriju urote gdje mutni likovi (po mogunosti s manijom lančanog pušenja) pokušavaju sakriti istinu od pojedinih entuzijasta koji vjeruju u sve živo (ili pak ne, ovisno kojeg agenta više preferirate). Kultna serija Dosjei X žarila je i palila u 90-ima kao malo koja do tada, stekle je gomilu sljedbenika, pokrenula grozno veliko zanimanje za paranormalno, normalno, malo manje normalno i bizarno. Iako joj je kvaliteta oscilirala od sezone do sezone (a bilo je u njoj svega i svačega, doslovce) ne može joj se poreći da je imala svježu premisu, odličan par glavnih glumaca (i sporednih) gomilu referenci na stvarne; događaje, ljude, incidente i misterije te da je dosta ljudi ima u jako dobrom sjećanju (jedino ako ste takav njah od čovjeka, pa to nećete priznati). Također, serija je imala takvu popularnost da se nešto moralo dodatno napraviti kako bi se to kapitaliziralo (posao je ipak posao) a ”dodatno” znači; više gledatelja, više kešovine i proširivanje globalnog fenomena (jer serija je to bila) čime polako dolazimo do glavnog dijela ovog malo… podužeg uvoda. Cijelovečernji igrani film nastao po seriji nije neka novost, no obično bi nastao nakon što bi serija bila gotova i zamalo zaboravljena. To da se snimi film dok je serija još uvijek na vrhuncu popularnosti nije bila praksa ni onda, kao ni danas. Nažalost, takvo… ubrzavanje prelaska na veliki format ima svojih mana, film jest dobar, ali ne toliko (a to vam pišem baš teška srca) no taj ”loši” dio njegova postojanja ne znači nužno da cijeli prozivod ne valja. Dapače, film je korektan, s glavom i djelomičnim repom, sa svim onim poznatim stvarima koje smo voljeli u seriji, a što uključuje i ne baš poželjnu nedorečenost. No, o tome malo kasnije. Prvo, mali podsjetnik na to zašto smo ovdje.

Uvod nam predstavlja… heh, Krapinskog pračovjeka, koji dolazi u gadan susret s ”crnom tvari” (opis nejasan; sluz, virus, alienska sperma, neki vrag) te se selimo u sadašnjost gdje na istu stvar nalete nekoliko klinaca. Nakon tog malo intrigantnog uvoda, a puno nedorečenog, prelazimo na naš FBI dvojac koji traži bombu po nekim zgradama. Čistom intuicijom, Mulder i Scully pronalaze bombu i zamalo da ih odnese na drugi planet, jedva izvuku živu glavu. Tu počinje priča o prikrivanju (bomba je samo način da se netko riješi dokaza) a mic-po mic naši junaci shvaćaju kako su naletjeli na zavjeru stvarno globalnih razmjera. Da vam pojednostavim; odabrana grupa ljudi u crnim odijelima (jedan voli paliti cigaretu za cigaretom) zna da nam predstoji alienska invazija te su spremni napraviti sve kako bi sakrili činjenicu da su uspješno razvili neku vrstu ”oružja” u obliku virusa. Mulder, znatiželjan kako već jest, će to otkriti, no postavlja se pitanje tko jest, a tko nije pravi prijatelj u svemu tome i sve bi možda ostalo na tim zakukuljenim razgovorima (u kojima nitko ništa ne kaže) da njegova vjerna partnerica ne doživi zarazu s tim istim alienskim virusom te joj se odmah potom izgubi svaki trag. Nakon toga, naš junak s jako izraženim smislom za crni humor pokrenut će nebo i zemlju ne bi li je pronašao, kao i otišao na kraj svijeta, što ovdje to znači doslovno jer ga put vodi na Arktik. Ili Antartik. Uglavnom, na kraj svijeta.

Film ima jedan… ne veliki, ali izražen problem. Čini most između sezona. To odmah u startu znači da će dosta stvari ostati nerazjašnjeno, a ako niste pratili seriju, onda će vam neki rukavci priče ostati mistrijom. I serija je svoju najveću popularnost stekla zbog ”malih” ali čudnih slučajeva, nikad zbog globalne paranoje, skrivanja i vladnih urota, to je nekako išlo uz ono prvo. No, da ne pomislite kako bi mogli provesti dva sata pred ekranom i ne doznati ništa, to nije točno. Film je zaokružen i stvari koje su mogle biti zaokružene jesu završene (doznamo tko, što, gdje i kako… barem dobrim dijelom) a u osnovi, to je ionako još jedan slučaj, koji, iskreno, ima nekih svojih draži (Mulder i Scully prate tragove do kojih dođu na svoje osebujne načine) ali i mana (produžena TV epizoda mi pada na pamet) koje su malo ublažene dobrom produkcijom (u film je uložena fina količina dolara) i dodavanjem poprlično dobrih efekata koji služe u svrhu priče (eksplozija zgrade jezivo podsjeća na onu iz Oklahome) ali i kao zabava za oči (kraj kad se lomi polarni led je uistinu impresivna, kao i pojava svemirskog broda). Također, nije se promašilo ni s glumcima jer osim onih već poznatih (David Duchovny, Gillian Anderson, Mitch Pileggi, William B. Davis…) tu je došlo i nekoliko jačih njuški kao ispomoć (Martin Landau, Armin Mueller-Stahl, Blythe Danner…) a kad sve to zaokružite s tehničkom stranom filma, širokim kadrovima koji prave odmak od serije (pametan potez, usput rečeno) dobijemo punokrvni kino proizvod koji bi možda prošao nezapaženije da nije dio The X-Filles svijeta, ali koji ima svojih prednosti za obranu kvalitete. Zamjerit ćete mu već spomenute nepojašnjavanje rukvaca iz serije, eventualni prigovor bi se mogao bacit i na sporije razvije radnje (iako zbog toga više djeluje kao obična misterija, što nije loše, nego neki SF gdje ga obično trpaju) a i neki likovi su ostali neiskorišteni. Ako nikad niste pripadali svijetu Muldera i Scully mogao bi vam otvoriti apetit da vidite u čemu je bila sva ta silna senzacija, a ako ih već znate jako dobro, onda vam ovo dođe kao podsjetnik i ponovni susret sa starim prijateljima. A uvijek je lijepo vidjeti stare prijatelje s kojima ste proveli ugodno vrijeme, ne?

2129553,B5jGH8SUJdtW9mW4BIbKPtiqzHTDZzEtgHM7pp77xTJdMf3pUgk7xLDXZ8tKvlDi1H1IAfmPU7pckuW_8sNCwg== 2129555,cMc2Q4b_CzaajgpdEY_avNmH5NgwtfzP7DCe6p3GQF5dMf3pUgk7xLDXZ8tKvlDi1H1IAfmPU7pckuW_8sNCwg== 2129560,1ebr0NNurHg7pyGaqTGvKFi1mYu8tK50F3X2zZsiWwC5vlLma+InCuf+WGyZGONpFG54BcGDKzs2m9EcdXUIwQ== 2129565,+wriAlIJ19davfGDvXzlIufQWkKiLVaABmjAIxDq6vwCpzdB7gSn3YZw+bRYHkEGwyQHkgDu163xeErIJvHxhA== 2129566,Q9dpB8jitxuDkdRiMYAXLdPnWFqRtVXKAO28Io7_jhBbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== Fight-The-Future-the-x-files-25300684-2560-1725 Fight-The-Future-the-x-files-25300700-2560-1845 FTF-the-x-files-fight-the-future-8566342-2560-1724

2129552,yclV0JryrnrrvfDuNO_NYRiSMlcozjyT5wpxP95fyX7LUiAqkAXxkJMsmuoJYNQHtGeAMcKK97fbpLbH+rGI6g== Fight-the-Future-Promo-Image-the-x-files-fight-the-future-7686862-508-692 Fight-the-Future-Promo-Image-the-x-files-fight-the-future-7686892-680-863 Fight-The-Future-the-x-files-25300690-1702-2560 FTF-the-x-files-fight-the-future-8565662-1702-2560


l_93326_0106292_4c2f1b77 l_106292_cd75ac4e l_106292_67527fd3

IMDb

Trailer (Review)

Prije oho-ho vremena napisao sam mali tekst o jednoj od držih mi akcijskih komedija koje postoje u tom buddy-buddy svijetu i žanru; Stakeout. Radnja je bila dovoljno jednostavna; dva murjaka nadziru zgodnu Madeleine Stowe u nadi da će je posjetiti bivši dečko koji je zbrisao iz zatvora. Bilo je malo humora, malo ljubavnih iskri, malo akcije 8u duhu 80-ih, molim) i film je, iznenađenja li, posao ugodan mali hit. Šest godina kasnije, dolazi nam nastavak. Kako kaže Siskel, Ebertov kompanjon kritičar, nepotreban nastavak, no realno gledajući – koji film uistinu i jest zamišljen kao više djelni proizvod. Barem ne oni akcijski, komični i mix oba. Da je Druga Zasjeda dobar nastavak, nije, nije čak ni baš tako bajan film, ali da je zabavan, jest. Do neke granice. Problema ima malo više (bit će spomenuti) ali jedan od razloga što sam uopće sjeo pisati o njemu jesu kriteriji koje zadovoljava; bio je dočekan na debeli nož, kritika ga nije mazila, bio je pobačaj u kinima, zaboravljen je, podcijenjen ipak malo previše… Shvatili ste, ne? Ovaj naslov kao da je rođen da završi na mojim stranicama. I, što da vam kažem, slab sam na njega (uhvatio ga posve slučajno jednom na TV-u i nisam imao mira dok nisam skužio o kojem je to filmu riječ) zato što vremena na vrijeme volim pustiti mozak na pašu i ne razmišljati o ama baš ničemu, a opet se dobro zabaviti. To je uvod, sad malo sadržaja, ne, da znate o čemu se radi, a onda sve ostalo.

Sadržaj je derivat originalne priče; dva detektiva opet imaju zadatak nadzirati nekoga. Ovaj put moraju glumiti bračni par (pridodana im je iritantna detektivka) jer nadziru bračni par. Opet su tu zavrzlame oko identiteta, opet ima i ponešto humora, čak i akcije, ali ovaj put su izostale ljubavne iskre.Madeleine Stowe u nastavku ima malu ulogicu, gotovo cameo (nije čak ni kreditirana) ali ju je uvijek lijepo vidjeti, dok su se Richard Dreyfuss i Emilio Estevez vratili kao policijski dvojac sklon virenju kroz tuđe prozore. Tu je i jedan Dennis Farina (ovo malo dođe kao i posveta glumcu koji je nedavno umro) te komičarka Rosie O’Donnell kao ispomoć simpatičnom dvojcu. Kažem simpatičnom jer Dreyfuss i Estevez uistinu imaju kemiju na ekranu kao policijski partneri ne baš zrela ponašanja i njih dva su funkcionirali k’o urica u prvom dijelu, no pripojivši im iritantnu komičarku (da ne kažem netalentiranu – ja je uopće ne doživljavam kao duhovitu da me ubijete) izgubili su malo svojeg šarma. Samo malo, iskreno, jer je valjda netko skužio tokom snimanja da to neće tako ići. Znači glumci su tu, volite ih ne volite, u to se ne bih štel mešati, ali SVI (osim O’Donnelice) imaju ponešto komičarskog dara (Farina je debeli komad iznenađenja zbog toga) pa su situacije podnošljivije.

Situacije su… blago rečeno nategnute. To je film s jednom tankom idejom, iskreno. Tanke ideje nisu loša stvar ako ih malo popunite komičnim forama koje su ovdje OK, ali debelo ispod originalnih spački, kao i situacija. Druga stvar; Dreyfuss je ovdje stariji, već malo izvan forme, što bi se reklo, i zna odlutati u neko čudno preglumljavanje, skoro da postane iritantan. Također, osjeti se i improvizacija. Improvizacija zna isto tako biti smiješna (pogledajte neke stvari iz Lethal Weapon serijala – samo ne iz 4 dijela, tamo je skoro sve loše osim akcije) i baš kad osjetite da bi stvar mogla upaliti, nešto zezne stvar i štos ostane nedorečen. To je možda do sadržaja koji je ubacio pozitivce, pa pozitivce, pa još malo pozitivaca, pa malo negativaca, ali i sumnju da svi rade svakome o glavi. To bi i funkcioniralo da je to takva vrsta filma, ali nije. Najveća mana jest što predmet promatranja – odbjegli svjedok – skoro da nije ni u kadru, a kad se i pojavi, lik je toliko iritantan da bi najradije sami ubili. Znači, humor je… nategnut, srednja žalost, s ponekim bljeskovima prave genijalnosti. Akcija je već nešto drugo. Iako, tehnički, film i nema baš neku akciju osim jedne impresivne eksplozije na samom početku filma koja zove u sjećanje dobra stara vremena kad je eksplozija trajala, trajala… i trajala. Ispuca se dovoljno metaka da svi budu zadovoljni, a ima i malo nabacivanja forama dok to traje. Sve zajedno, ovo je prolazan naslov. Ništa pametno, ništa originalno (za to pogledajte original), no nije ni potpuni krš i lom. Ukoliko volite komediju, akciju i buddy-buddy odnos (samo što ovdje nisu različiti karakteri već, heh, jednako djetinjasti) ovo će ispuniti sva tri kriterija, a dodajte i hrpu poznatih faca i možete bezbolno ubiti sat i pol vremena. No to je sve što i dobijate od njega.

1981394,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== 1981395,5r_xmXX4krQKoVZqnDsjroGIrnm5p1+bJ7HeG6Sv2u62x1pEi68ZP6ykQPq_5ra3crfTSJG1TkgOhTnYFZavhw== 1981396,wENhz_thfdJhBgdiWFGDOVnVFwIK9XY2EIm6+lzuEKxw+7oNmxMioOI6kztYzm9gPGnkVBCfYYeZ3H8jcyq0DA== 1981398,1ebr0NNurHg7pyGaqTGvKFi1mYu8tK50F3X2zZsiWwAMnyqutUC3PCnSXCINeTLqa2V7iGzso9he3qrK0GLUUA== 1981399,vADbWDL43NRAF3Y53Z1Pp1Z76LkGhMHep_p_6W7601FwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw== 1981401,MqveFMRzikFV7Hc_8n63Uc1ipmVb1vLp9msrFhS3XaEtcAt+Fsvlg6ONLfyZMTzjSXWrTFvr7eQHr2OVvq3ulg== 1981403,PoSkyXFWWReS+MxlyABAigNhaPA9Y0VnLbahRBORwmkHJ2WSkYN8QvVHWXhseUmHNbM4IA5dX+8Gp7hFqW3Zow== 1981404,KGA8kuoMlRTexsKB8MiJpZYSkXPJlDG_aSjZB2NyY5et5nv32EGTV6zGRHbiSj4J6iXr2vhUzGnCwmhp5HRNsQ== 1981406,B5jGH8SUJdtW9mW4BIbKPtiqzHTDZzEtgHM7pp77xTJdMf3pUgk7xLDXZ8tKvlDi1H1IAfmPU7pckuW_8sNCwg== 1981407,MqveFMRzikFV7Hc_8n63Uc1ipmVb1vLp9msrFhS3XaFwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw== 1981408,_HybAW8WDKT_SBO5Nu3B2t69NyDPIPpYKAFvaNkfZj0MnyqutUC3PCnSXCINeTLqa2V7iGzso9he3qrK0GLUUA== 1981400,B5jGH8SUJdtW9mW4BIbKPtiqzHTDZzEtgHM7pp77xTJdMf3pUgk7xLDXZ8tKvlDi1H1IAfmPU7pckuW_8sNCwg==

Speed (1994)

Posted: Rujan 3, 2013 in Akcija

Speed1 speed-poster speed

IMDb

Trailer

Behind the Scene with Denis Hopper 1

Behind the Scene with Denis Hopper 2

 

Uskoro se bliži dvadesetogodišnjica kako je pred publiku izašao jedan od ponajboljih akcijskih trilera 90-ih godina. Doduše, to nije povod ovom tekstu. To sam zamjetio slučajno jer gotovo je nevjerojatno da je već prošlo toliko godina pošto se još uvijek sjećam kako sam ga podigao u lokalnoj videoteci i doslovce ga gledao dva puta za redom. Povod ovom tekstu je što sam nedavno spomenuo kako je jedno vrijeme Hollywoodom kružio scenarij imena ”Stopping Power”. Radnja filma govorila je o ocu koji mora pronaći otmičara svoje kćeri, ali i odvlačiti policiju autom na drugi kraj grada od otmičara ako želi da ona preživi. Glavnu je ulogu trebao odraditi John Cusack dok je s druge strane kamere trebao biti Jan De Bont. Sada, meni je koncept više nego dobar, čisti adrenalin, i nema duše koja u sjećanje nije prizvala sada već kultnu Brzinu dok je čitala taj kratki sadržaj. Zanimljivosti radi (i konačnog povoda zašto sam sjeo ovo napisati) jest što uskoro (iduće godine valjda) izlazi novi De Bontov film u kojem, pazi slučajnosti, igra Cusack, ali nećemo gledati adrenalinsku jurnjavu već triler. No, dobro, De Bont već broji sedamdeset godina na leđima, a ni Cusack baš ne djeluje kao da bi mogao sjediti cijeli film za upravljačem auta, pa ćemo im prepustiti da se igraju… čega će god biti u tome što snimaju. Mi se vraćamo na autobusnu postaju i idemo na malu vožnju alejom sjećanja.

Prva postaja nam je intrigantan uvod u neobičnu talačku krizu; odigrava se u liftu. Jedino manje od toga je valjda telefonska govornica. I dok ludi bombaš (uvijek rado viđeni psiho Dennis Hopper) drži prst na okidaču bombe, dva člana SWAT (ubildani i kratko ošišani Keanu Reeves te Jeff Daniels) tima imaju ludu ideju, izbaciti taoce iz jednadžbe. Plan uspije više-manje uspješno, no bombaš završi u komadićima. Barem se tako smislilo dok lik ne uskrsne i željan je malo osvete. Ovaj put plan je još luđi; negdje postoji autobus, pun ljudi. Ukoliko se brzina spusti ispod 80 kilometara na sat (to vam je inače 50 milja na sat kako govore u filmu) bus radi bum. Ukoliko se putnici pokušaju izvući van, bus radi bum. Ukoliko… što god, bus radi bum. Kako izbaciti taoce iz jednadžbe ovaj put? Oh, jednostavno, zadržati brzinu kroz prometne ulice Los Angelesa. Lakše reći nego učiniti.

Ironično, scenarij Speed-a odbijen je u prvom naletu. Ne zato što se nije prepoznao potencijal već zato što je umjesto Keanua na njegovo mjesto trebao uskočiti Broce Willis, a cijeli film trebao je postati novi dio Die Hard franšize. Nakon što ga je Bruce pogledao, rekao je da je to odličan komad filma (slažemo se, Bruce, puno bolji nego zadnji McClaneov posjet Rusiji) i nije lagao jer u filmu funkcionira gotovo sve. Od ideje, preko rada kamere, pa do glumaca. Započet ćemo s ovim zadnjim; glumcima. Ne zato jer je ekipa dobra već zato što je čudna pasmater za ovakvu vrstu filma. Hopper je stari glumački lisac, no ova uloga mu je jedna od najprepoznatljivijih. OK, složit ćemo se da u njoj nema ništa drugo do klišeja, ali svaki film treba zabavnog negativca, a on je ovo odigrao s guštom. Keanu je do tada svega jednom imao susret s akcijskim filmom (Point Break) te iako je i njegova uloga čisti klišej (bad ass ho-ruk junak koji će raditi svakojake vratolomije) predstavlja pravo osvježenje jer su Arnie, Sly i Bruce već postajali malo… olinjali u akcijskom žanru. Ista priča je i sa simpa Sandrom Bullock (ja je obožavam, iskreno, meni je ženska baš pravo simpatična) koja je prije ovog filma s akcijom imala tek jedan susret; Demolition Man. Znači, ekipa ispred kamere je do tada s akcijom imala malo pa ništa iskustva kako preživjeti jedno eksplozivno iskustvo. Redatelj Jan De Bont radio je akcijske filmove za druge (hrpetina toga) dok mu je ovo bio redateljski debi. Kad znate što valja, što ne valja i kako postaviti kameru, onda ste pola posla riješili. Što se tiče scenarija… Nećemo reći da je genijala (već je bilo manijaka s bombama) ali je premisa nevjerojatno originalna, iako je od prvog slova namjenjen slaganju adrenalinskih scena… i ničeg više. No, to nemojte shvatiti krivo, film skoro da ni nema jakih akcijskih scena u smislu da stvari stalno lete u zrak (ima tek tri prave blow up shit scene) no napetost ionako izazivaju kaskaderske vratolomije tipa… skakanje busa preko provalije (u stvarnosti se prvi bus raspao pri skoku) što je to pojačano finom glazbom Mark Mancine. Ali uvjerljivi rush hour treba znati snimiti, čime su prednosti ulica L.A iskorištene do maksimuma, a to što De Bont zna snimiti razne stvari filmu je dodalo još malo na dinamičnosti. Mane? Nema ih. OK, likovi su klišej, ali kad glumce prije toga niste gledali u sličnom izdanju onda je to prolazna boljka, a i sadržaj je tako fino upakovan u adrenalin da ako stignete razmišljati o plošnim likovima… onda nešto nije u redu. Zaokružiti vožnju vrijedi činjenicom da ovdje ima jako, jako, stvarno jako malo CGI-ja (malo šminke oko busa pri skoku) te da je stvarno lijepo vidjeti pravi kaskadreski posao na djelu. Dvadeset godina nije malo, ali film je usprkos staroj školi snimanja i trikova još uvijek svjež kao jutarnja rosa. Ukoliko niste gledali (u što iskreno sumnjam) znate što vam je činiti.

1667925,_HybAW8WDKT_SBO5Nu3B2t69NyDPIPpYKAFvaNkfZj0MnyqutUC3PCnSXCINeTLqa2V7iGzso9he3qrK0GLUUA== 1803637,vADbWDL43NRAF3Y53Z1Pp1Z76LkGhMHep_p_6W7601FwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw== 1803639,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== 1803642,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== 1803643,YLP7zQLz6ZSLuWzmze0PW+cnYRhdXbprbGh7njsvg0iMHY6n9UFdx_F1sfhwcUnP_6c6uuIOt37+Um3E6fWHFg== 1803644,cMc2Q4b_CzaajgpdEY_avNmH5NgwtfzP7DCe6p3GQF5dMf3pUgk7xLDXZ8tKvlDi1H1IAfmPU7pckuW_8sNCwg== 1803645,cMc2Q4b_CzaajgpdEY_avNmH5NgwtfzP7DCe6p3GQF5dMf3pUgk7xLDXZ8tKvlDi1H1IAfmPU7pckuW_8sNCwg== 1803646,j8lRRzimVq0aW57pvmyVDqVmzOSWbpC9rjF0BAr1M6cCpzdB7gSn3YZw+bRYHkEGwyQHkgDu163xeErIJvHxhA== 1803649,J8pewl_AL5lVjAz0EF78Zj+1+ep9VZmtno7d6guTTjRw+7oNmxMioOI6kztYzm9gPGnkVBCfYYeZ3H8jcyq0DA== 1803650,j8lRRzimVq0aW57pvmyVDqVmzOSWbpC9rjF0BAr1M6c3yT0CcOGfb6Gf8IFod5N+WaaOen8ziJMaAFgjMT0NlA== 1803656,4ed6S3v2zWk1GD6UDxN8BlwT0pTtOMusvGW2t6vM_WRbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 1803678,B5jGH8SUJdtW9mW4BIbKPtiqzHTDZzEtgHM7pp77xTJdMf3pUgk7xLDXZ8tKvlDi1H1IAfmPU7pckuW_8sNCwg==