Arhiva za Listopad, 2013

The Strangers (2008)

Posted: 30 listopada, 2013 in Horor

p1lbP_dcmagnets.ru_strangers_2c-the strangers_ver2_xlg strangers_ver4_xlg Project1:Layout 1 the_strangers_poster1

IMDb

Trailer

Imao sam prije godinu-dvije mali filmski maraton, ništa posebno ekskluzivno, ali bio je žanrovski određen; home invasion tip horora. To sam napravio zato što sam vjerovao da u tome leži ideja za dobar film domaće produkcije, i još blesavija ideja je bila da napišem i scenarij za njega. Scenarij sam napisao, pa sam onda to još malo doradio za neku horor novelu koju od onda pokušavam nekome uvaliti za izdavanje. Kako je stanje u izdavaštvu izuzetno– loše, teško da će od toga biti nešto, ali uvijek mi ostaje mogućnost da napišem dojmove o pogledanima filmovima. Ta zato i imam ovaj blog, ne, da se pravim cool tipom i pišem što mi volja. No, ima to i svojih prednosti jer mogu predstaviti neke naslove koji nisu nepoznati, zaboravljeni ili kultni, ali su zato bolesno podcijenjeni. Stranci ulaze upravo u tu kategoriju; podcjenjenost. Od tri filma koja sam gledao samo mi je na njima pažnja ostala na mjestu, na ovim ostalima— baš i ne. Prvi od njih, famozni Eden Lake, mi je čisto loš horor iz tog razloga što forsira šokantnost. To se ne radi u horor filmovima. Ako ste majstor, to će doći u paketu, ali čim vi počnete namjernu uguravati besmislenu radnju (Eden Lake ima nevjerojatno glup kraj— bilo kuda, negativci svuda) znak je da ne vjerujete onome što snimate. Drugi od njih, još famozniji Ils, mi je bezvezan jer nikad nisam pokupio vibru tog novog francuskog horora (ili kojoj zemlji već pripada) te je još nelogičniji od prvog. Zamislite situaciju; vi ste vlasnik kuće, no nemate pojma kakav vam je raspored prostorija? Zvuči uvjerljivo? Zanemarivanje prostora i dimenzija također ulazi u paket zašto nisam zavolio taj tip horora jer dimenzije se mjenjaju kako se nekome digne, što poništava neku uvjerljivost. Da sad ne bi bilo kako su The Strangers izdvojena vrsta, u sva tri filma likovi rade nevjerojatno glupe odluke, onu vrstu koja vas zove da pucate u ekran kako vas naživciraju. Oni su i najuspješniji, jako blizu 100 milijuna zarađenih na 9 uloženih. Hej, to je u svakom svijetu jako dobra računica. Kako nitko ne voli američku produkciju horora (iako jako vole naglasiti kako su im omiljeni oni kultni, jednako tako nastali pod američkim ogrtačem) tako je dobio epitete da je kopija Ilsa (ustvari, oba filma su nastala u isto vrijeme, neovisno jedan o drugom, čak je scenarij Stranaca napisan prije, no zbog odgađanja premijere došao je na javu nakon Ilsa – riječ je običnoj slučajnosti što su tematski slični) da je loš zbog priče (koja je derivat uistinu već viđenih stvari do neke mjere, ali od kad je to toliki problem horor filma) do lošeg izbora glumaca. Ja ne volim Liv Tyler i zato ne volim film. Razlozi su— pa, prosudite sami. Zato sam ja tu. Da ispravim neke krivo zaključene stvari te da vam kažem fer i objektivno par stvari u filmu. Pa, da počenemo—

James i Kristen mladi su par koji nije imao tako sretno veče. Koliko doznajemo, u igri je bila kao neka prosidba i, po raspoloženju, odgovor nije bio ”da”. Samo što im je to najmanji problem, jer ubrzo će dobiti posjetu troje zamaskiranih negativaca koji će im stvarno, ali baš stvarno, pokvariti ostatak večeri, a dobro je pitanje hoće li uopće živi dočekati jutro.

Sadržaj kao takav jasno ocrtava radnju, no ne i ono što ona nudi. Riječ je o mješavini klišeja, već viđenih stvari i stvari koje su ustvari poprilično dobre, jezive čak, pravu u duhu horor filma kakav je The Strangers. Naravno, postoji naljepnica kako je to ”po istinitim događajima” i jedan dio toga uistinu jest (malo je tu Mansona i Sharon Tate ubojstvo, malo zloglasna Keddie Murders – četverostruko ubojstvo iz 1981 koje nikad nije razjašnjeno- a malo i neke osobne stvari koje je redatelj proživio kao klinac) samo što se tog ”istiniti događaj” ne treba držati kao zapisanog u kamenu. Od čega krenuti? Idemo do loših stvari. Klišeji. Svi ih volimo. Malo manje gledati. Likovi koji bježe, padnu i sjebu gležanj— molim vas. Napravljeno zilijun puta. Likovi naivno vjeruju da će sve to proći ako budu kuš. Negativci su doslovce nevidljivi i, očito, duhovi jer mogu prolaziti kroz zaključana vrata i pojaviti se bilo gdje. To su one poznate stvari na koje smo svi već jako dobro upamtili (ne po dobru) i možemo tome dodati da likovi rade stvarno loše odluke. Tako će ostati u kući koja je, očito, već provaljena, umjesto da odu lijepo niz put. Negativci nemaju motiv (to ustvari i nije uvijek loša stvar, iskreno) a kad im se i pruži prilika da uzvrate, zajebat će kraljevski. I predvidljivost. Ne u samoj radnji, ali to je ona vrsta filma za koju već znate da neće imati klasični happy end. Ako ništa drugo, barem nije forsirana šokantnost, pa plus za izbjegavanje toga. Na kraju, dolazimo do dobrih stvari. Film uistinu creppy stvari, počevši od thog dolaska ženske na ulazna vrata, pa neforsiranja jakog mesarenja i igranja na psihološku kartu strašenja umjesto slešersku. Što se tiče izbora glumaca, nije da su Liv i Scott Speedman loši kao par, glumci ili junaci, ali ovdje bi bolje sjeli malo manje poznate face čime bi se dobio faktor autentičnosti. Bryan Bertino, redatelj, mlad dečko, kojemu je ovo debitanski film, poznaje žanr i poznaje ga dobro (kad su neki klišeji u pitanju – i predobro) te dosta dobro balansira radnjom stisnutom u jednu noć ali i korštenjem nekih nepredvidljivih trikova kao što je skrivanje glavne junakinje te da je ubojica – ne pronađe. Dodatni faktor jeze jesu maske koje negativci nose. Hej, ništa fancy kao što je Michael Myers, ali efektno (ona vreća na glavi muškog ubojice dobar je homage starom hororcu Grad koji se plašio zalaska sunca) i služi svrsi. Kad se sve zbroji, film sam po sebi nije nikakav vrh kreativne originalnosti, ali ima svojih trenutaka koji su dobra protuteža onim koji su— slabiji, što ga čini dobrim u svakom slučaju, iako ne napravljenim za dugo pamćenje. Kad je horor žanr u pitanju, gdje se naslovi izbacuju svakodnevno i gdje neoriginalnost dolazi do vrhunca, ovako nešto se može držati i za vrhunski napravljen posao.

3422648,Q9dpB8jitxuDkdRiMYAXLdPnWFqRtVXKAO28Io7_jhBbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 4246177,B5jGH8SUJdtW9mW4BIbKPtiqzHTDZzEtgHM7pp77xTJdMf3pUgk7xLDXZ8tKvlDi1H1IAfmPU7pckuW_8sNCwg== 4246178,cMc2Q4b_CzaajgpdEY_avNmH5NgwtfzP7DCe6p3GQF5dMf3pUgk7xLDXZ8tKvlDi1H1IAfmPU7pckuW_8sNCwg== 4246182,vADbWDL43NRAF3Y53Z1Pp1Z76LkGhMHep_p_6W7601FwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw== 4246183,cMc2Q4b_CzaajgpdEY_avNmH5NgwtfzP7DCe6p3GQF5dMf3pUgk7xLDXZ8tKvlDi1H1IAfmPU7pckuW_8sNCwg== 4246184,vADbWDL43NRAF3Y53Z1Pp1Z76LkGhMHep_p_6W7601FwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw== 4246185,B5jGH8SUJdtW9mW4BIbKPtiqzHTDZzEtgHM7pp77xTJdMf3pUgk7xLDXZ8tKvlDi1H1IAfmPU7pckuW_8sNCwg== 4246187,cMc2Q4b_CzaajgpdEY_avNmH5NgwtfzP7DCe6p3GQF5dMf3pUgk7xLDXZ8tKvlDi1H1IAfmPU7pckuW_8sNCwg== 4246188,vADbWDL43NRAF3Y53Z1Pp1Z76LkGhMHep_p_6W7601FwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw== 5074440,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== 5074441,Q9dpB8jitxuDkdRiMYAXLdPnWFqRtVXKAO28Io7_jhBbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 5074443,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA==

Escape Plan (2013)

Posted: 27 listopada, 2013 in Akcija, Sam Neill, Sylvester Stallone, Thriler

escape_plan_ver3_xlg escape_plan_ver5 escape_plan_ver2_xlg Escape-Plan-2013-Movie-Poster1

IMDb

Trailer

There is no break like prison break. Iliti po prijevodu, nema bijega do zatvorskog bijega. Preko Clinta Eastwooda i kopanja zidova Alcatraza žlicom, do Michaela Scofielda i nacrta Fox River zatvora istetoviranih po cijelom tijelu – zatvorski bijegovi oduvijek imaju svoju publiku. I tu se nema što ne voljeti; zli čuvari, stroga pravila, razmišljanja o slobodi, detaljni planovi i igranje protiv svih pravila – sve jako dobri začini koji u rukama spretnog redatelja postaju odlično jelo. Možda ne uvijek gurmansko, ali ne treba podcijenjivati ni fast food hranu, ona je ionako namjenjena za široke mase. A tu je debela dama koja nikako da zapjeva nad krajem karijera nekih starih poznatih lica koji su, kako stvari stoje, krenuli u proživljavanje nove glumačke (čak i žanrovske) mladosti. Otpisali su ih, poslali na Floridu da uživaju u posljednjim danima sunčajući se, ali oni se još uvijek vraćaju kako bi pokazali da su dorasli igri koju vode (ili bi barem trebali) neka nova, mlađa lica. Spojiti Sylvestera Stallonea i Arnolda Schwarzeneggera u zajednički film ideal je, vjerujem iskreno, svih onih koje su odgojili akcijski filmovi osamdesetih godina. Ideja gdje bi njih dvojica dijelili kadar, jedan drugom kontrirali one linerima i razbijali glave udruženim snagama zvuči jednako dobro kao i okupljanje Avangersa, no kako su njih dvojica već imali sličan reunion s ostalim otpisanim kolegama kroz dva (u dolasku i treći) The Expendables filma, ovo je trebalo biti više kao two man show, malo, recimo, smireniji projekt. No, ne bez nekih podsjećanja na slavnu prošlost, nikako, jer čemu mijenjati ono što se pokazalo profitabilnim, samo što to ovaj put nije toliko izraženo kao u spomenutim filmovima, no koliko je film time profitirao ostavit ću da sami odredite. Kad ga pogledate, naravno.

Ray Braslin živi od zatvora, doslovce. Posao mu je da bude zatvoren u nekom od njih te da pobjegne van, pokazujući time njihove slabosti. No kad on i njegovi suradnici dobiju ponudu koja sa sobom nosi jako puno novca i još više neodgovorenih pitanja, stvar će se ponešto zakomplicirati. Jer kad Ray zaglavi u zatvoru, zaglavit će pravo. Novi dizajn, nova pravila i neki novi igrači. Zatvor kao takav predstavlja posljednji krik arhitekture, pravila koja vladaju u njemu stroga su, sadistička i nimalo ugodna, a neki novi igrači pkazat će se iznenađujuće korisnima jer kad jednom krene planiranje bijega, uz svu pamet, Ray će trebati i svu silu mišića koju može dobaviti.

Nije baš posve slučajno što je Stallone dobio ovu ulogu, on je skoro pa majstor bjegova iza zatvora jer iza sebe ima bijeg iz dva obična zatvora (podcijenjenu dramu Lock Up te zabavni, ali karikirani Tango i Cash) a pravio je društvo i ekipi koja je bježala iz njemačkog zatvora u ratno/sportskom Victory. To ga, tehnički, čini escape artistom i logičnim izborom za ulogu. Naravno, film ne polaže cijelu svoju privlačnost na njegova i Arnoldova leđa (iako dobar komad leži baš na njima) već u dobroj staroj klasici koju sačinjava sveto trojstvo ovakvih filmova; izviđanje, planiranje i bježanje. Film tu ima standardnih bolesti vezanih uz žanr pošto su svi čuvari teški sadisti, a upravitelj zla figura koja sve nadzire. Nije se baš isprsio u stvaranju nekog naprednijeg okružja po pitanju osoblja, a nisam zatvor ne djeluje toliko napredno kako je najavljeno. Jedina inovacija su čisti stakleni zidovi, no osim toga, uzmite bilo koji zatvorski blok iz starih zatvora kao što su Attica ili Sing-Sing i dobijete istu sliku. Da ne napominjem kako je stroga, sadistička uprava stvar davne prošlosti, dokazano promašen sustav koji naprosto zove zatvorenike da se pobune i da naprave urnebes kao što je bio slučaj s Atticom. I ustrojstvo ne ostavlja puno mjesta mašti, samo planiranje osrednje je, uglavnom sporedno, dok je bijeg sirov i orijentiran na akciju. Čini li to Escape Plan lošim filmom? I da i ne. Da ako vas zavede reklama da ćete gledati još jedan zatvorski film na temu bijega – to se neće dogoditi, barem ne u mjeri koju očekujete. Ne jer ovo je projekt koji ne umara, dapače, zna imati stvano zabavnih trenutaka (Arnold prošvika u samici i počne nabrajati psovke/molitve/sve i svašta na njemačkom – to niste još čuli) i vrijeme proleti samo tako. Dva štemera još uvijek imaju ono nešto što ih čini podnošljivima, zabavnima i uvijek ih je dobro vidjeti u akciji, kao i to da imaju stvarno dobru kemiju na ekranu, ali da su nešto posebno glumili, i nisu. Kao ni Jim Caviezel, koji kao da nije ni izašao iz svoje uloge iz Person of Interest (samo sam čekao da odnekud dolutaju Finch i Fusco te ga oslove s Mr. Reese) pružajući dečkima podršku u istoj mjeri kao i Sam Neill, ne zavaravajući se da je ovo njihova zabava. Režija Mikaela Hafstroma može se nazvati učinkovitom, ne i pretjerano upečatljivom, ali barem vas neće zaboljeti glava od naglih rezova ili nesuvisle montaže. Film nije ni blizu najboljih uradaka slavnog dvojca, ali je stepenicu-dvije iznad zadnjih uradaka kojima su pokušali zadržati staru slavu (Bullet to the head i The Last Stand) što ga čini vrijednim gledanja. I, jedna jak velika zamjerka; ne dopustiti Arnoldu da u filmu koji koristi helikopeter za dio radnje zareži svoje poznato Get to the copper…neponovljivo propuštena prilika.

5703337,RpaoNGFs9lHvGki+MSbO5abNxW78tojG8F9rjcgfFix0RBN5mzBRRxQi6UMyhfhYngDK1tyCq69kIE0Vls0ppQ== 5748035,QizhZWJwSbqBoh8LDzHCxTgVMB0_IyZutXUEB5x_tu_AHbGderVLbH6mdyIsGaO6orATJLkdo_r8CIFy6YeS_w== 5754252,Q9dpB8jitxuDkdRiMYAXLdPnWFqRtVXKAO28Io7_jhBbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 5782369,Q9dpB8jitxuDkdRiMYAXLdPnWFqRtVXKAO28Io7_jhBbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 5782370,CdppShZaZeFaXS2RFVZo+iJc6V+50zF5Rfy1Z9y4HetGAGm_VPTb7Yx+dwL7aJ8IkVJ73JFXVJBITH6Gr5I6Gw== 5782371,Q9dpB8jitxuDkdRiMYAXLdPnWFqRtVXKAO28Io7_jhBbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 5782372,Q9dpB8jitxuDkdRiMYAXLdPnWFqRtVXKAO28Io7_jhBbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 5782374,DE9H3lxSxRArrm+3CoTvfCYro6sZm5dIcPkxD0EGPfVeLvkr2ZIXwAC6hh_T8A2HbNJMbTn0Yqcuqqw+krDp1w== 5782375,Q9dpB8jitxuDkdRiMYAXLdPnWFqRtVXKAO28Io7_jhBbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 5782378,Q9dpB8jitxuDkdRiMYAXLdPnWFqRtVXKAO28Io7_jhBbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 5782381,Q9dpB8jitxuDkdRiMYAXLdPnWFqRtVXKAO28Io7_jhBbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 5806011,Q9dpB8jitxuDkdRiMYAXLdPnWFqRtVXKAO28Io7_jhBbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg==


halloween1978 halloween-poster-1 HALLOWEEN-Silver-Ferox-Design-1 tumblr_ma79izqwya1rq8m6do1_500 halloween_1978_554x856_479450897

IMDb

Trailer

Sjećate se horor klišeja? Ako se seksaš, onda ima da budeš ubijen. Nikad ne provjeravaj koji to vrag šuška izvan kuće… koji sat iza ponoći. Šest metaka nije dovoljno da se zaustavio manijakalni ubojica. Mali gradovi uvijek imaju najveća sranja. Itd, itd… Pa, danas je 35 godina odkako je Noć Vještica doživjela svoju kino premijeru i zauvijek promjenila svijet horora kakvog su nekad prezentirali (Bella Lugosi i Chistopher Lee kao Count Dracula) u današnji kojeg svi poznajemo. Jason Voorhees, Freddy Krueger i Michael Myers, sveto trojstvo poznatih negativaca koje smo godinama voljeli i koji, pogađate, nikako više da umru. I dok je danas popularno raditi remakove starih kultnih naslova, jednako je tako popularno i zajebati sve što je u njima vrijedilo. Tako je Freddy od jezivog ubojice djece postao plačljivi pedofil, a iskosko zli Michael zlostavljani klinac. Hvala vam, moroni, koji ne kužite horor žanr, posebice Rob Zombie, jer ste od ikona napravili bezlične kreature koje ste morali uklopiti u moderni trend ”realnosti”. I dok je Zombie uspio napraviti dva nastavka (od kojih drugi nisam mogao ni pogledati, to je kriminal samo takav) Freddy se zaustavio na samo jednom bljutavom filmu i to su ga, jedanput da se i ja složim s raznim kritičarima, zaustavile loše kritike jer je box office bio iznenađujuće dobar. No, sve je to počelo jako davno, čak i prije mog rođenja (iako ne previše) s jednom idejom o horor filmu gdje nezaustavljivi manijak ubija babysiterice. Tada jako mladi, ali pravo entuzijastični John Carpenter i Debra Hill, svježi nakon uspjeha njihova prethodna filma (Assault on Precinct 13) bacili su se na pisanje scenarija koji će postati jedan od najvećih hitova nezavisne produkcije, ali i jedan od članova svetog bratstva kultnih horora. I usput, samostalno, pokrenuo trend stvari koje danas popularno zovemo ”klišeji”. Nije to mala stvar, dapače, još kad se pogleda u kakvim je ograničenim uvjetima nastao, uspjeh je time još veći, a kad se vidi kolika se kreativnost uspjela izvesti, kao i postići željeni efekt sa nekoliko dolara, postavlja se dobro pitanje jesmo li toliko zaglavili u neinsipraciju da čak ni stotine milijuna dolara ne pomaže da se napravi nešto stvarno poletno i kreativno.

Početak nas upoznaje s POV gledanjem nekoga creppy tipa i njegovim špijuniranjem zgodnog curetka koji se sprema za vodoravnu akciju s dečkom. Malo kasnije isti taj creappy tip izbode curetak jako velikim nožem i tada doživljavamo prvi šok – creappy tip uopće nije toliko creappy već je riječ o slatkom klincu koji je upravo, idemo na novi šok, izmesario vlastitu sestru. Ubrzavanje naprijed; Michael je zatvoren u umobolnici, doktor Sam Loomis vjeruje kako to nije sve što Michael, sada već zdrav i opravan dečko, ima za reći po pitanju oštre komunikacije preko noževa, a mali grad Haddonfield samo što se nije našao na njegovu udaru. Upoznajemo Laurie Strode, mladi curetak koji je sve ono što njezine prijateljice nisu: voli knjigu, ne dečke, mirna je, tiha i povučena. Savršena po mnogim stvarima. Kada Michael pobjegne iz svog obdaništa, upravo će se ona naći na njegovom radaru za ubijanje, ali, za razliku od svojih prijateljica, Laurie će se pokazati kao puno čvršći materijal, spreman na sve da preživi, pa čak i otovrenog sukoba s tipom kojeg je nemoguće pobijediti.

Što reći… znate sve. Halloween je kultni horor po svim mjerilima, ali i školski primjer kako se radi kvalitetan film u ograničenim uvjetima. Priča kao takva ima svojih nedorečenosti jer Michael, koji je zatvoren od svoje 8-9 godine, bez problema sjeda u prvi auto i odlazi na veseli put, ali te minorne sitnice ne smetaju kad se u obzir uzme sve ostalo. Ideja o iskonskom zlu nije nova, dapače, stara je koliko i filmski svijet, no Carpenter odmah na početku pokazuje kako ovo neće biti tipični horor samim time što kao ubojicu predstavlja slatkog klinca. Nakon tog poprilično šokantnog uvoda, stvari se malo smiruju, no samo da upoznamo ostale likove. Zanimljiva je i podjela. Laurie je cura koja nema mane (kako ju je nazvao po bivšoj, mora da je bila jako dobra) ali ujedno djeluje i kao najslabiji i najmanje sposoban lik za obranu (tada su harali i oni trash filmovi s jako zgodnim i do zuba naoružanim curama) što nije toliko bitna karakterizacija koliko stvara osjećaj neugode. Mislim, očevidno je da Laurie nema šanse protiv Michaela, a kako Carpenter ne forsira njihov sukob sve do samo kraja, tenzija koju je izgradio gotovo je nepodnošljiva. No, zanimljiv je i pristup njihovoj konfrontaciji. Prvo se gledaju (uvjetno rečeno) preko cijelog nogometnog igrališta (takva je razdaljina kad se po prvi put vide) pa se ta razdaljina sve više i više smanjuje do gotovo bizarnih razmjera: uskog, malog i jezivog ormara. Taj trik nadogradio je i s jednim drugim, ubojičinim pogledom, stavljajući stvari u njegovu perspektivu, ali i uspješno zavaravajući gledatelje jer ponekad uopće ne gledamo stvari iz Michaelove perspektive – on je negdje drugdje, čime je u recept ubačena i dobra stara, iako ne previše naglašena, paranoja. Naravno, tu su i neke osnovne značajke horor svijeta. Doktor Sam Loomis (nikad bolje upotrijebljeni Donald Pleasance) je stara mudra glava kojoj nitko ne vjeruje, moderna inkarnacija Abrahama Van Helsinga, kroz koju Caprenter i Hill jasno i glasno kritiziraju mentalitet malih gradova: loše stvari se događaju negdje drugdje te njihovu sklonost zatvaranju očiju na očite probleme. A upalila je i tehnika ”manje je više” jer Michaela skoro da ni ne vidimo (isti šablom će kasnije upotrijebiti i Wes Craven u prvoj Elm Street) na ekranu do završnice, kao i kronični izostanak krvi ili jačih scena mesarenja. Kad se sve zajedno spoji u jednu cjelinu dobija se napet psihološki triler/horor koji je profitirao zbog, ironično, kroničnog manjka sredstava, jako dobro odabranih uloga (prva jača uloga Jamie Lee Curtis, plus veteran Pleasance), apsolutno jezive glazbe koja je Carpenterovo djelo te efikasne režije koja je prikrila sve manjkavosti unutar radnje. Naravno, publika je sve to lijepo nagradila pretvorivši ga u ogroman hit koji je do dana današnjeg ostao jedan od malobrojnih koji se mogu pohvaliti dobrim kritikama, općem odobravanju, fincnijskom uspjehu te pokretanju nečeg novog u žanru koji je počeo opasno stagnirati. Kad se male ruke slože, sve se može…

extrait_halloween_0 extrait_halloween_1 extrait_halloween_2 extrait_halloween_3 extrait_halloween_5 extrait_halloween_6 extrait_halloween_7 extrait_halloween_9 extrait_halloween_10 extrait_halloween_11 extrait_halloween_12


Timecop-1994-Movie-Poster

IMDb

Trailer

(ova opaka glazba koju čujete u traileru je ustvari iz Aliensa – da ne kažete kako vas ne informiram o glupostima)

Postoje iznimke od pravila. Iako svi mi volimo poznate štemere iz 80-ih i 90-ih (barem se nadam da ih volimo, nostalgije radi)  neki od njih radili su obične stvari i obične filmove, rijetko kad izlazeći iz okvira zadanog pravca karijere. Zašto svi znaju da je Arnie svoje ime stekao poglavito u SF žanru – počevši od prvog Terminatora, preko Running Mana, Total Recall, pa Terminatora 2. Dio tog kolača planirali su uzeti i neki drugi majstori štemerskog zanata te je tako i Stallone pokušao s Demolition Man te Judge Dredd skrenuti pažnju malo na sebe. Nije mu uspjelo. Doduše, Razbijač je zabavan film, ne posebno pametan, ali može se pogledati, čak i nasmijati par puta, a nije mu ni zarada bila baš loša. No, publika ga baš nije voljela u tom izdanju, još manje kao Dredda, pa je Sly svoje SF avanture prepustio nekim novim klincima i vratio se onom što zna raditi – dizati sranja u zrak. No, i Jean Claude Van Damme je pokušao ubaciti se u to probrano društvo i prošao je puno bolje nego Sly.. Tehnički, i Universal Soldier (onaj prvi, je’l) je isto kao neki kvazi SF… bez SF u sebi osim frankenštjnske ideje o živim mrtvacima. I taj film je zaradio finu lovu, nije mu ni kritika bila baš tako nesklona (zna to i gore završiti) pa je Jean Claude pokušao još malo nešto napraviti po tom pitanju (u što ne računam one nastavke Soldiera – to nije ni maglovito područje SF-a). I rezultati su bili… recimo zanimljivi. Ne sjajni i bajni, ali zanimljivi.

Dakle, u čemu je poanta dana? Da se vremenom može putovati. Kao vlakom. To je, naravno vrli novi svijet u kojem može cvjetati kriminal. Zato su tu vremenski žandari. Da vas spriječe da kupite dionice Coca Cole dok su vrijedile dolar po komadu. Walker je jedan od najboljih u svom poslu, no nosi i paket na ramenima – žena mu je poginula u pomalo čudnim okolnostima. Kvaka je da, iako si vremenski žandar, ne smiješ popravljati stvari u svoju korist. Zato on pokušava srediti nekog ljigavog senatora koji je, na neki funky način, sudjelovao u smrti njegove žene. Ipak, kad se počne odvijati posljednji showdown, Walker će se pronaći u situaciji da opet mora preživjeti istu onu tragičnu noć, samo što će ovaj put doći malo pripremljeniji, što bi se reklo. Pomaže kad znate kako će se stvari unaprijed odvijati.

Volim filmove o putovanjima kroz vrijeme. Uglavnom svi oni imaju neku kvaku zbog koje ispadnu neozbiljni gledano sa strane fizikalnih zakona, ali su mi zabavni. Što bi bilo kad bi bilo priče. Vremenski Policajac nije iznimka od pravila, on ima OGROMNE rupetine u logici jer ako su nas SF filmovi o putovanjima kroz vrijeme nešto naučili, to je da ne možeš nešto drastično mjenjati i očekivati da se vratiš u istu budućnost. Kako ide jedan komentar na IMDb-u, svi bi vremenski žandari zaglavili u vremenu gdje ”poprave” stvari (ili zajebu stvari, ovisno kakav im je horoskop naklonjen taj dan) i to je istina jer dok oni ”poprave” stvari, utjecaj stranog elementa se već dogodio i promjenio tok vremena. No, to je film, i ja im opraštam takve stvari (gdje je zabava u logici) te mogu reći da mi je Timecop, uz Hard Target i Nowhere To Run, jedan od najdražih filmova belgijskog štemera te sam ga gledao valjda jedno 7-8 puta. Nikad namjerno (jedanput ili dva put) uvijek ga uhvatim na televiziji ili me bolja polovica nagovori da ga gledamo (ima nešto u tim macho mužjacima koji se vraćaju kroz vrijeme ne bi spasili svoje djeve), na što ne treba ulagati previše truda. Već kad sam to rekao, da kažem i koju o filmu, ne, red je. To nije sjajan film, ima i puno boljih na tu temu (putovanje kroz vrijeme) ali je lagan film. Što to znači? Znači da priča ima glavu i rep, znači da ima dovoljno atrakcija da ne bude dosadan, znači da nije napravljen u stilu nekih fuš-mahera već ga je radio Peter Hyams (a čovjek zna napraviti pošten SF, što jest, jest), što pak znači da je ugodan i oku i uhu. Ima dobrog humora u njemu, fajt-dva i Van Damme je opušten tip, a bome ni Ron Silver nije loš kao negativac. Vrijeme uz njega prođe samo tako. Što ne valja? Ako ste sitničava duša onda će vas mučiti te rupe u logici, a moram priznati da filmu nedostaje malo jači vizualni identitet. Prošlost (osim onih tehničkih detalja) sadašnjost i budućnost djeluju gotovo identično, nema skoro nikakve razlike. S jedne strane, to je OK (po radnji je razmak od oko deset godina od smrti Walkerove žene) ali s vizualne… i nije baš. Putovanje kroz vrijeme, sam čin i tehnika su OK, ali malo je to sirovo oko rubova (djeluje kao da prođu kroz balon od vode) i ne bi škodilo da su to malo razradili, napravili malo veći cool efekt. Osim toga, i nema se što posebno naglašavati kao mane. Priča je jednostavna, gotovo klišej (putovanje kroz vrijeme da se spasi voljena osoba) ali kako je ekipa bila u dosta dobroj formi, to nije neka jaka prepreka da se zabavite na kojih stotinjak minuta. Epilog priče je da mu je i publika bila naklonjena (mislim da je to filmić koji je najviše zaradio s njim u glavnoj ulozi) te su ga i kritičari pohvalili, što je, heh – malo čudo? Jedno vrijeme je bilo govora i o nastavku, no kad je i došao – nije imao nikakve veze s originalom. I, da, šteta je što Van Damme nije nastavio malo eksperimentirati s SF-om. Nije mu napravio zla u karijeri, dapače.

1739552,_HybAW8WDKT_SBO5Nu3B2t69NyDPIPpYKAFvaNkfZj0MnyqutUC3PCnSXCINeTLqa2V7iGzso9he3qrK0GLUUA== 1739553,MqveFMRzikFV7Hc_8n63Uc1ipmVb1vLp9msrFhS3XaEtcAt+Fsvlg6ONLfyZMTzjSXWrTFvr7eQHr2OVvq3ulg== 1739555,CAy56Rwu1NrBC7b01Hj51sy_bKkE2K8SKJaTxFPaHy4ukgr0i6X53wH4ohwA3gAOZmSGjIltu8m8+putdBgbSg== 1739557,IoXe6lwO0QMh6Z04p6fOKZYvOlooUZkWjQYZrXa4RHqhx6Bc2+v7wgMLdv+hcmIcSr_7eqK9guqJkPpD4fA6uw== 1739559,Q9dpB8jitxuDkdRiMYAXLdPnWFqRtVXKAO28Io7_jhBbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 1739566,wENhz_thfdJhBgdiWFGDOVnVFwIK9XY2EIm6+lzuEKxw+7oNmxMioOI6kztYzm9gPGnkVBCfYYeZ3H8jcyq0DA== 1739570,+wriAlIJ19davfGDvXzlIufQWkKiLVaABmjAIxDq6vwCpzdB7gSn3YZw+bRYHkEGwyQHkgDu163xeErIJvHxhA== 1739571,WQZy+_3zKEKqOXl5vO6kkN3__LI8A6RGT2pvaepNS+xM1xxB7m5A6C93P67YzOOjlZaKygcQDjJaG9r5Npl0GQ== 1739576,_HybAW8WDKT_SBO5Nu3B2t69NyDPIPpYKAFvaNkfZj0MnyqutUC3PCnSXCINeTLqa2V7iGzso9he3qrK0GLUUA== 1739579,1ebr0NNurHg7pyGaqTGvKFi1mYu8tK50F3X2zZsiWwC5vlLma+InCuf+WGyZGONpFG54BcGDKzs2m9EcdXUIwQ== 1739583,KGA8kuoMlRTexsKB8MiJpZYSkXPJlDG_aSjZB2NyY5et5nv32EGTV6zGRHbiSj4J6iXr2vhUzGnCwmhp5HRNsQ== 1739586,j8lRRzimVq0aW57pvmyVDqVmzOSWbpC9rjF0BAr1M6c3yT0CcOGfb6Gf8IFod5N+WaaOen8ziJMaAFgjMT0NlA==

Top of the World (1997)

Posted: 20 listopada, 2013 in Akcija, Peter Weller

d2c6a08bb94573efaf5d34bccff4e5e5 movie_27883

IMDb

Trailer

 

Da budem iskren, nikad nisam volio konfekcijske akcijske filmove. To je ono što Seagal sad snima, nula posto originalnosti, nula posto redateljske angažiranosti (ni glumačke, već kad smo kod toga) i sve djeluje kao karton, ravno i jednolično, bezukusno. Neki su u toj grani posla napravili ”poznato” ime, kao što su štemeri Gary Daniles ili Olivier Gruner, ali ti uradci, čisto da se kaže činjenica, već se sutra zaboravljaju, ako ih ne prekinete već po samom trajanju filma. Tako to ide, na dosta kvalitetnih stvari, dolzi još više nekvalitetnih, no kako sam ja inače cool tip, stvarno sjajan momak, uvijek gledam pružiti šansu svemu i svačemu, no nekad jednostavno treba uzeti pištolj i ubiti konja kojemu je slomljena noga ili jednostavno iskreno reći – ne gubite svoje vrijeme, nije toga vrijedno. No, zanimljivo, ne nailazim baš često na takve filmove, uglavnom su stvari koje uzmem kao eksperiment solidne, možda ne na duge staze, ali barem za jedno gledanje, a kako imam starno visok prag tolerancije za akcijske filmove (i SF, da budemo načistu) rijetko kad da mi je neki film baš ono, muka, no ponekad se dogodi i to. I nije najgore što je neki film muka, Bože moj, sat i pol gledanja neće nikoga ubiti, ali kad se vidi koliki je potencijal jednostavno neiskorišten, to ponekad bude gore iskustvo od gledanja samog filma.

Stvari stoje ovako: Peter Weller, Dennis Hopper, Joe Pantoliano, Cary Hiroyuki Tagawa i Peter Coyote, plus Tia Carrere i Martin Kove kao poznatija, ali ne tako slavna lica. Shvaćate moju poantu? To je ekstremno kvaliteta cast, što karizmatičan, što zna glumiti. I svi oni doslovce bauljaju kroz film koji govori priču o Rayu, bivšem zatvoreniku koji na dan izlaska iz zatvora dolazi u Vegas kako bi se rastao sa ženom, no upadne u male probleme. Dobije jackpot na blackjacku, dozna da mu žena ima drugog, a, prikladno, neki negativci odluče operušati kasinu za koji milijunček dolara. Premisa i nije tako loša, kako se događa skoro pa cijelu u zatvorenom prostoru ima pomalo i Die Hard premisu (ništa što se može uprijeti prstom, samo tako, osnovni magloviti plot), redatelj je Sidney J . Furie, nije John McTiernan, ali tu i tamo ubode nešto podnošljivo (spomenuh ga u The Taking of Beverly Hills) i sve je to trebalo biti, ako ništa drugo, zabavno B ostvarenje bez neke pameti. Iako je premisa dobra, isporučeni rezultat nije.

Film je… bezukusan, dosadnjikav čak, s jako niskim faktorom zabave. I, ovo kad rijetko zamjetim, ne ako je radatelj imalo skoncentriran na posao, cijeli film ostavlja dojam da nitko živ nije mario za detalje. Oružje nikad ne ostaje bez streljiva, u uvodnom dijelu filma rafalna paljba upće ne ostavlja rupe po zidovima (kasnije su to ipak popravili, čime je i bolje izgledala) iako skoro svo oružje ima prigušivače zvuka učinak je upravo suprotan – sve zvoni koliko je glasno, a bome noć prijeđe u dan za sekundu (vidjeh da je i ekipa u komentarima to zamijetila). Radnja je smještena u kasino, koji je pod paljbom, okružen specijalcima, no gosti i dalje normalno igraju svoje igre, glumci su drveni u ponašanju, Weller kao da nikad pištolj nije držao u ruci (ili je možda naučio na onu mini strojnicu iz Robocopa) Hopper… pa on je uvijek isti, iskreno, ali ono što je kriminal cijelog filma jeste što pljačka kasina izgleda kao da su ih radili Glup i Gluplji. Lopovi su kao braća Marx, komedijaše bez potrebe, zaštitari kao da su poslani iz centra za debele i ugojene te sva pucnjava (koje povremeno i izgleda dobro) nema nikakav naboj, čak je i dosadnjikava za gledanje (nitko da se sjeti spustiti cijv malo niže i ekčuli nekoga pogoditi) a kad krenu preokreti tko je koga ustvari opljačkao… pa, ako vas to do tada sve još bude zanimalo, svaka čast, imate veći stupanj koncentracije nego ja. Pozitivne stvari je malo teže za opisati i svode se uglavnom na osnove; poznata lica koja tu i tamo bljesnu onim što ih je učinilo dobrima, pucnjava ima nekih svojih trenutaka, ima i jedna car chase scena koja nije posve loša (stara škola – i koja je poslije ”naljepljena” u Seagalov film Today You Die) te završnica na Hoverovoj brani može proći kao malo bolji trenutak (iako jezivo sliči ekvivalentu one iz Cliffhangera). To je to. Rekao bih, šteta truda, ali tko zna, možda se nekom svidi. Možete izgubiti samo sat i pol vremena života i nemojte poslije reći da vas nisam lijepo upozorio.

19d1a92146fe20904d9abe36f99 2355818,WQZy+_3zKEKqOXl5vO6kkN3__LI8A6RGT2pvaepNS+xM1xxB7m5A6C93P67YzOOjlZaKygcQDjJaG9r5Npl0GQ== 2355819,U9Xeak6R7Z2LIis5W5d7Bbkv8VtYjxUjIGjc9CGOTMa6epR_p5BKNKraMwdzchjkxp3GOge0ydyOjPmjX3lZSA== 2355820,KfnjKqgkbh2T0X2VL_oYxQeETSJk7jPV7rXq8nD_PwQ9XFBzVwqcUXsds9NSYsDNY3ruOmmqefLhVA86hafmjQ== 2355824,wENhz_thfdJhBgdiWFGDOVnVFwIK9XY2EIm6+lzuEKxw+7oNmxMioOI6kztYzm9gPGnkVBCfYYeZ3H8jcyq0DA== 2355826,4ed6S3v2zWk1GD6UDxN8BlwT0pTtOMusvGW2t6vM_WRbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== e9e5396d32ae2f212efe5b6944b MV5BMTk0MzU3ODAwMF5BMl5BanBnXkFtZTcwMTEzNzkxOQ@@._V1._SX640_SY480_ top-of-the-world_01 top-of-the-world_02 top-of-the-world_03 top-of-the-world_04


afjz-1521052-1 face of fear tv ad2face of fear tv ad2 k9aoa8

IMDb

Trailer/Clip

Nakon silnog holivudskog blještavila, potonulih projekata i jakih imena da se vratimo malo na osnove ovog bloga; zaboravljene stvari, a usuđujem se reći da postoji velika (prevelika) mogućnost da niste ni čuli za ovaj film. To je posve u redu, zato sam ja tu da vas upoznam s njim (skromnost mi nije vrlina, dapače) i da vas razveselim činjenicom da, usprkos nedostatku boljeg vizualnog materijala (nekih poštenih slika ili trailera) film je dostupan u nekim privatnim videotekama kao što je Cinemageddon (odmah i zahvala dečkima koji su me uveli u to zanimljivo mjesto i pripomogli da mogu pronaći ovako neke off beat i ispod radara naslove) te ukoliko vas ovaj tekst inspirira ili čak, ne daj Bože, povuče da ga pogledate, može se pronaći (i da ne pomislite kako je tek plod moje mašte). Također, dodatna zanimljivost, ovo je ekranizacija romana Deana Koontza, vječitog nemesisa Stephana Kinga, a kako gospodin King iza sebe ima cijelu vojsku holivudskih majstora (Darabont, Cronneberg…) te može reći kako je lova jednako dobra bilo da dolazi od knjiga ili filmova, da malo i gospodinu Koontzu pružimo fighting chance jer, iako su ekranizacije njegovih stvari uglavnom su zakopane u B i C predukciju (uključujući i onu televizijsku) to ne znači da su toliko loše. Hej, pošteni B film uvijek ima svojih prednosti jer vidjeli smo da čak i 200 milijuna dolara slupanih ne garantira nikakvu zanimljivost (hint=Lone Ranger). A ovo je mali slatkiš od filma, iskreno, jer spaja par motiva u jednu cjelinu. Serijskog ubojicu, vidovnjaka i planinarstvo, uz malu aromu Die Hard premise. Zaintrigirani? I mislio sam da ćete biti.

Priča je to o Grahamu Harrisu, bivšem planinaru (svjetski poznatom) koji je imao gadnu nesreću te mu je u sjećanje ostala sjebana noga, strah od visine i jake psihičke ”moći” preko kojih može vidjeti zločin kad se događa. Kako u njegovu rodnom New Yorku netko brutalno kolje žene, on je u dobroj poziciji da vidi što se događa, no kad ubojica isto tako skuži da ga Harris može na neki način vidjeti, stvari se mjenjaju. U jednoj noći, u 40 katova visokom neboderu, Harris, njegova suradnica i ubojica će započeti igru mačke i miša koju će onaj sposobniji preživjeti.

Najbolja stvar za početak; ovdje je Batman negativac. Kevin Conroy izgradio je sebi ime davajući glas Batmanu kroz valjda sve moguće serije i crtane filmove koji postoje, a ovdje je vidljiv i stasom, ne samo glasom, u ulozi manijakalnog ubojice koji zdušno proganja našeg junaka. Od poznatijih imena tu je još Lee Horsley, poznati brko koji je karijeru izgradio na TV-u (lice znate, valjda, ime sumnjam) Bob Balaban (ista priča kao i s ovim prvim) te William Sandler. Cast je, recimo, podnošljiv, nije krš i lom kako to zna biti kod ovakvih produkcija (televizijskih) te ne bodu oči ili paraju uši. Moving on: sve ostalo. Kako je ovo televizijski film, ne očekujte ne znam što, pristojna fizička akcija (likovi u jednom trenutku počnu bježati tako što ”planinare” po vanjskoj strani nebodera) nema krvi, malo mistike tek toliko da zaokruži događaj. Premisa je, s druge strane, zanimljiva. Nema previše mudrovanja tko je ubojica, odmah to znamo (ako, postoji malo premišljanja znamo li uistinu) i skoro cijeli film je igra mačke i miša po neboderu (nema dosadnih CSI trenutaka i istraživanja) te filmu pođe za rukom u nekoliko navrata napraviti i dobru suspens atmosferu (prazna uredska zgrada je jednako sablasna kao i jebena šuma) što je, kad su uzme za koje tržište je film napravljen, posao više nego doba. Naravno, mane su one očite, nema nekih iznenađenja, negativac je običan psiho iz tisuće drugih filmova, nema karakterizacije… uobičajeno, ali nije da sad gledamo to radi Oscarovskih ambicija, ne. Sat i pol prođu bezbolno, nikakva se topla voda neće otkriti, a ujedno je zgodno vidjeti kako je Koont pisac trilera, a ne horora, gdje ga stalno trpaju, te da mu ideje uopće nisu loše.

1z3qe0g 2j4r6ea 21crx5g r2uka9 vlcsnap-2011-07-01-19h51m54s133


l_2559_0187078_d452b88b l_50995_0187078_b88a60df

IMDb

Trailer

Body Bags je omnibus od tri horor priče koje su napravili tri horor majstora, ali u tom početnom opisu ima toliko grešaka da se moram odmah zaustaviti i sve pojasniti. Za početak, tri epizode su napravili dva redatelja; John Carpenter i Tobe Hooper, dodajući ime Larry Sulkisa radi nekog čudnog razloga (iako je surađivao s Carpenterom na dva filma) tek toliko da zaokruži trilogiju redatelja. Drugo; samo je Carpenter majstor horora. Hooper je ćorava koka koja je pogodila jedno zrno svojim originalnim Texas Chainsaw Massacre (kojeg držim za krš i lom filmom koji se pojavio, eto, u vrijeme kad nije bilo takvih krš i lom filmova, pa je posao kultni) te Poltergaistom (za kojeg se ispravno sumnja da ga je režirao Spielberg, a Hooper samo potpisao) dok Sulkis s žanrom kao takvim nema nikakve veze. Znači, Carpenter je glavni i odgovorni krivac za ovu malu zbirku horor pričica koja je inicijalno trebala postati serija (nešto u stilu Priča iz Kripte). Kako je serija otkazana, tako smo dobili ovo. Film (iako to nije ispravan naziv) je savršeni primjer zašto je horor žanr početkom 90-ih otišao u tri krasna qurtza te je tamo ležao dok ga Scream nije izvukao van iz tog limba (zanimljivost radi, Wes Craven ovdje ima mali cameo, gotovo kao najavu). Zanimljivo je da ovakvi ”pokusi” u pravilu nikad ne završe baš dobro jer u osamdesetima je nešto slično napravljeno i Twillight Zone filmom, tri priče, koji je postao zloglasan zbog drugih stvari, a ne svoje kvalitete te dobro pokazuje da, iako ste možda jako redateljsko ime, ne leži vam svaki format, naime onaj kratki. Carpenter će napraviti puno bolji posao u seriji Masters of Horror (i Hooper će tamo dolutati) no ne previše jer dok će Cigarette Burns još na nešto i sličiti, Pro-Life je užas samo takav. Tako je ispalo i ovdje, jedan odličan, a dva srednja žalost, i da sam na njegovu mjestu, spojio bih Cigarette i Gas Station na jedan mali DVD i zaradio koji dolar jer to su čak jako dobre stvari. No, sadržaj, pa tek onda ostalo…

Gas Station je priča o mladoj zaposlenici, pogađate, benzinske pumpe koja kroz noć koja slijedi ima susrt s nekoliko bizarnih likova. I jedan od njih je potencijalni serijski ubojica (Craven i Sam Raimi imaju cameo uloge – birajte koji djeluje manijakalnije). The Hair i The Eye su dvije preostale priče te iako ih dijeli poluga radnje, u jednoj je riječ o alijenskim parazitima, a u drugom o oku serijskog ubojice, ustvari su isti quratz, drugo pakovanje jer A) radi se o transplantaciji, B) glavni likovi počinju doživljavati čudne stvari i C) sranje nikad ne završi dobro. Znači, tri priče, birajte što vas zanima. Gas Station i The Hair su Carpenterovo djelo, dok je The Eye Hooper radio. Carpenter je ovdje malo i ”glumio” naratora između priča, debelo našminkan i spao je, iznenađujuće, poprilično zabavan. Zašto bi na ovo trebali gubiti vrijeme? Zbog prve priče, iskreno.

Tu imamo sve ono što je Carpenterovo ime dovelo na liste onih koji nešto znače; creepy atmosferu, dobru lokaciju, zanimljivu priču i neka cool redateljska rješenja. U osnovi, malo Halloweena, malo svega ostalog. Ostale dvije priče više vuku na humor i parodiju negao na nekakav ozbiljniji horor i tu je poštena mana. Plus, nisu nešto ekstra dobro uspjele (nisu ni dosadni smor s druge strane), imaju sličnu radnju, neinspirativne glumce (Mike Hammer i Luke Skywalker) i gotovo amaterske efekte (iako šminka i nije tako loša, što jest, jest) što ih čini bezličnim televizijskim proizvodima kao i one bezvezne erotske trilere koji su se štancali u 90-ima kao na auto-traci. Bezlično je to što u njima uopće nema autorskog potpisa (tu pak mislim samo na Carpentera, koji kao da se ispucao na Gas Station, jer Hooper ni nema autorski potpis), nimalo neke kreativnosti, bilo scenarističke ili redateljske. Možda je razlog tome što su to inicijalno bile planirane televizijske epizode, pa je bilo važno nešto napraviti (vidio sam u Masters of Horror i lošije stvari) a mžda je to bio plaćenički posao odradi i pokupi plaću, što opet nije neko opravdanje jer Carpenter je i u tome znao biti itekako kreativan (Christine je bila takav posao). Idemo bacit kartu na sentimentalnu stranu. Ovo je ono vrijeme horora kad je isti živio u jazbinama videoteka i nije bio kritičarski eksponiran kao danas, a gdje još financijski te ga se može gledati kao na primjer onoga što je odgojilo generacije. To je bilo dok se nije znalo za bolje (krajem i početkom 90-ih horor žanr je dodirnuo samo dno, i nije bilo svjetla na kraju tunela) te je svaki ovakav… istup iz rutine bio dovoljan da se stvari neko zanimanje. Danas je to simpatično, ali vremenski debelo pregaženo (čak i Gas Station malo pati od toga, iako je kvalitetom kilometrima dalje od ostatka) i možete ga pogledati tek da se malo podsjetite što se nekad radilo i kako se radilo, ali da će predstavljati neki posebno inspirativan doživljaj, i neće.

2105163,6iGnVQeFyzFlzpCT75_5xujK6tP8G8ttg77ULNENDHr67_E7rcN3WH3zLFXCjk0m_I6Z5OehPopFeQz5KPoleg== 2105164,gh3XNwHRg5u++DvOXJ+ufHlnzWsUU7JrlaQVZdpgm2Twwac1sjaHn5Y3kTpJ2WZNf5Exy8NzG4LJli4QSnVtMw== 2105165,Zwgbda_jZqk8CiIEQHNHaUIKpWMzTyie5ThI7ma58AO6epR_p5BKNKraMwdzchjkxp3GOge0ydyOjPmjX3lZSA== 2105167,gh3XNwHRg5u++DvOXJ+ufHlnzWsUU7JrlaQVZdpgm2Twwac1sjaHn5Y3kTpJ2WZNf5Exy8NzG4LJli4QSnVtMw== 2105168,vADbWDL43NRAF3Y53Z1Pp1Z76LkGhMHep_p_6W7601FwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw== halloween-2-blu-ray

The Lone Ranger (2013)

Posted: 7 listopada, 2013 in Western

lone_ranger_ver12_xlg lone_ranger_ver18_xlg lone_ranger_ver19_xlg lran The-Lone-Ranger-2013-Movie-Poster 18372a9dcced8d7110e2e800fab5ea12_XL

IMDb

Trailer

Ako nešto radi, ne popravljaj. Zlatni savjet kojeg su mnogi, pretpostavljam, već čuli. To se ne mora odnositi samo na vašeg starog Yuga 45 već i na provjerene holivudske filmove koji su se pokazali uspješnima. Tako se u producentima upalila lampica da bi bilo stvarno dobro opet spariti redatelja Verbinskog i Johnny Deppa, već kad su napravili tako dobar posao na Piratima s Kariba, ne. A već kad su napravili tako dobar posao na Rangu, koji je cijeli debela posveta vesternima, što ih ne bi strpali u isto okružje, samo u igranoj formi. Dodajte u mješavinu i producenta Jerry Bruckenheimera i stvar je trebala biti siguran hit. Kažem trebala jer čak su i Pirati 2 & 3 pokazali opasno vidljiv zamor materijala, pa je ovaj projekt bio malo… recimo nategnut. A problema kao u priči. Prvo je projekt otkazan jer je cifra od jezivih 250 milijuna dolara zvučala pretjerano. Nemoj me hebat, Sherlock, stvarno? 250 milijuna za, trube, molim… vestern. Naravno da nitko s imalo pameti u glavi ne bi dao toliku lovu ma kako god premisa bila obećavajuća. John Ford se sigurno negdje okrenuo u grobu kad je to čuo. No, problemi su riješeni, pa je film koštao ”samo” 215 milijuna. Pa su došli problemi sa zvijezdama. Iako je Depp bio na konju što se tiče uloge, trebalo je pronaći mladog i fit dečka da ponese crnu masku. Kad je i to riješeno, snimanje je moglo započeti (to je sve trajalo oko 2-3 godine odgađanja) te na kraju balade dolazimo do konačnog rezultata – zašto je sve to uopće trebalo biti snimljeno i na takav način?

Ne shvatite me krivo, nisam veliki… recimo fan Usamljenog Jahača, i stari film nije baš loš (kojeg sam već spomenuo na ovim stranicama), ali u toj priči leži enormno veliki potencijal za pravi vestern. OK, ne baš pravi, pravi, ali poštenu akcijsku razbibrigu koja bi uključivala cool junaka (ipak je to Batman Divljeg Zapada) dobre revolveraške obračune, hektolitre krvi, pokoju eksploziju…. cijeli paket. Mislim, nije čudo da se ekipa prihvatila raditi taj film, samo što j cijeli taj potencijal ostao negdje zaboravljen, a kako je to Disney, zaboravite na hektolitre krvi, iako dobijete par eksplozija i ne tako cool junaka. Glavni i temeljni problem filma jest što ne zna na koju bi se stranu opredjelio; da li da bude pomalo surovi vester, komedija ili čak, što je tragično, parodija. Uz to, imamo Deppa kao Tonta, a malo manje Hammera kao Lone Rangera koji je (mali hint leži u naslovu) kao glavni lik. Priča kao takva nije puno mjenjala svoj tok; John Reed ostane jedini preživjeli nakon masakra rendžera od strane Butch Cavendisha, zloglasnog desperadosa, a nakon što se vrati među žive, odluči se na osvetu, ali zakriven pod maskom pravednika usamljenog rendžera. Početak i kraj cijelog sadržaja, vjerujte mi, što god da dopišem, ovo je ono osnovno. Shall we begin sa manama?

Film se otvara narativno u godini 1933 godine, kad neki klinac u kostimu Lone Rangera šeta po luna parku i pronalazi starg Tonta koji mu pak počne pričati priču o slavnim danima Divljeg Zapada. Problem? Sjećate se serije Mladi Indiana Jones? Kad je svaku epizodu otvarao stari deda s povezom preko oka, te se predstavljao kao Indiana Jones te je svakom tko ga je bio voljan slušati pričao svoje dogodovštine? Umjesto Indiane dobili smo starog dosadnog senilca koji davi ljude uokolo (i nije to bio Harrison Ford). Slična stvar je ovdje, iako malo suptilinije izvedeno te je stari senilac dodatno našminkani Depp. Takvi introi nikad nisu dobra stvar, uglavnom nikad (funkcioniralo je u Titanicu) te nakon njega prelazimo na pravu stvar. U kršu i lomu svega i svačega imamo malo komedije, malo akcije, malo over the top akcije i ništa ne šljaka baš kako treba, svemu tome nedostaje malo začina da bude…pa, dobro. Depp je opet Jack Sparow, čudno pomaknuti karakter, i na trenutke ima stvarno urnebesno smiješne replike, no, kako su ljudi već primjetili, Pirati su bili dovoljni da ga puste da se razmaše koliko može i umije, ovdje je težište ipak trebalo biti na drugom junaku. Taj junak, korektni Armie Hammer, ostao je između čekića i nakovnja, niti je to akcijski junak, niti je to previše komični junak (iako ima smiješnih scena) a kad film muku muči s time što želi biti, onda muku muče i glumci. Akcija je pošteno over the top, toliko ulupanog CGI-ja već se dugo nije vidjelo, a, nažalost, scene su repetativne (u filmu se dvije velike akcijske scene odigravaju na vlaku) i već viđene – cijela završnica ima jezivih sličnosti sa završnicom Legend of Zorro, te čak i junaci vuku međusobnu sličnost. Ipak, netko je profitirao u svemu tome – William Fitchner. Meni je lik pojam glumac, stvarno lik ima i pojavu i karizmu i ovdje je pokazao da se zna dobro zabaviti, a ne otići u pretjerivanje iako mu je lik zapravo karikatura. Tom Willkinson i Barry Pepper stoje potpuno neiskorišteni, kao i aspekti priče koji tek ovlaš kritiziraju odnos bijelaca naspram indijanaca, a vrijedi spomenuti i Ruth Willson, koju je baš lijepo vidjeti izvan uloge sociopatkinje Alice iz Luthera (nije da je ne volimo takvu tamo) jer žena je – komad (znam, šovinist sam, tužite me). I, tako, na kraju balade o Usamljenom jahaču, dobili smo film koji je zbrka, koji povremeno ima nekih dobrih trenutaka, koji je bolno nerazrađen i čiji su glumački kapaciteti neiskorišteni. Nije mi jasno kako netko od odgovornih nije sve to vidio prije jer bi ih box office flop sve zajedno puno manje šokirao. Lijepo bi bilo vjerovati da su naučili lekciju za idući put, ali ništa od toga. Stoga, savjet Deppu da se drži Pirata (ionako su samo radi njega i gledljivi) a Bruckehaimeru savjet da se okani ovakvih bum-fuš-tras projekata i da se vrati onom što je nekad radio najbolje – dizanju sranja u zrak u akcijskom žanru. Svatko treba znati svoje mjesto pa bi se ovakvi promašaji događali puno manje nego se događaju.

5175488,s4CgVWZ_V2KnrPcMUd40DT0Dxfd_ksRO_iXgER84ghhQeZcQ2Dqop9FnCqVRO5fRszt+KLh9FBxT4t2+l7KV5A== 5175490,llHH+g7I0AGVgzEMsXEiAhUsSQpZpa_3DTT3DZ4i9CzWwjrXYyhYhKz46zoVA63wFjw5AjL0veAysX9JnFYZrQ== 5240933,4ed6S3v2zWk1GD6UDxN8BlwT0pTtOMusvGW2t6vM_WRbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 5460720,4ed6S3v2zWk1GD6UDxN8BlwT0pTtOMusvGW2t6vM_WRbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 5658928,Q9dpB8jitxuDkdRiMYAXLdPnWFqRtVXKAO28Io7_jhBbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 5658930,4ed6S3v2zWk1GD6UDxN8BlwT0pTtOMusvGW2t6vM_WRbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 5658934,4ed6S3v2zWk1GD6UDxN8BlwT0pTtOMusvGW2t6vM_WRbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 5660124,4ed6S3v2zWk1GD6UDxN8BlwT0pTtOMusvGW2t6vM_WRbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 5660130,4ed6S3v2zWk1GD6UDxN8BlwT0pTtOMusvGW2t6vM_WRbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 5660134,4ed6S3v2zWk1GD6UDxN8BlwT0pTtOMusvGW2t6vM_WRbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 5660145,4ed6S3v2zWk1GD6UDxN8BlwT0pTtOMusvGW2t6vM_WRbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 5660152,4ed6S3v2zWk1GD6UDxN8BlwT0pTtOMusvGW2t6vM_WRbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg==

Wild Geese II (1985)

Posted: 4 listopada, 2013 in Akcija, Ekranizacije, Scott Glenn, Thriler

wild_geese_ii CCF21092012_00000_zpsf37c62d0 wild-geese-ii-lst064028 wild-geese-2-movie-poster-1985-1020705728

IMDb

Trailer

Kolega Dragonrage vam je jednom prilikom napravio mali popis filmova koji svoje korijene vuku iz imena ”Wild Geese” (ovdje) i nekako smo došli do toga da sam ja njemu preporučio, on meni i tako je stvar nekako zaokružena. I dok kod njega na blogu možete pročitati jednu inačicu, svojevrsni spin off, filma koji je nastao iz originalne ideje, ja ću vas upoznati s originalnom robom. Doduše, napravit ću mali izuzetak, pa krenuti od drugog dijela, ali to je samo zato što je, naspram, originala, poprilično nepoznat uradak. Doduše, original Wild Geese iz 1978 pratio je šablonu poznatih man on mission filmova; grupa okorijelih ratnika, nemoguć zadatak i puno filmskih zvijezda (ne sumnjam da je i Stallone popalio stvar-dvije iz njega za svoje Plaćenike) koje su sačinjavali Richard Burton, Roger Moore i Richard Harris. Film kao takav nije doživio slavu svojih srodnika, kao što su Were Eagles Dare ili Guns Of Navarone, ali je zato lijepo zaradio izvan američkog tržišta. Kako je film bio ekranizacija romana, tako je stvar morala dobiti nastavak, iako to nije ispalo lagano kao danas. Kako je onda i osrednji uspjeh bio dovoljan da se nastavi s poslom, tako je došlo do Wild Geese II, no ne prije nego je pisac originala, Daniel Carney smislio priču, te i napisao roman. Zanimljiva stvar, dva su filma dijametralno suprotna. Original je ratni film s popriličnom gomilom puškaranja i eksplozija dok je nastavak skoro pa špijunski triler s dosta manje vatrenih egzibicija. No, ono što je ovdje velika prednost, film u fiktivnu priču upliće stvarne fakte i osobe, kao što je Rudolph Hess. Hess do dana današnjeg ostaje enigma,nacist koji je svojevoljno prebjegao u savezničke ruke i dobio doživotni zatvor. Taj zatvor, poznati Spandau, bio mu je dom skoro pola stoljeća i zadnjih desetljeća bio je jedini zatvorenik u njemu. Što je Hess točno znao i zašto je dobio takav tretman nije nikad razjašnjeno, a misteriju zaokružuje činjenica da je 90-i nešto godina star Hess naprasno napravio samoubojstvo. Film koristi Hessa kao glavnu polugu radnje, što je intrigantan potez te savršeno ilustrira kako ponekad ne treba puno izmišljati već samo uzeti ono što nam je pred nosom za inspiraciju.

Film započinje sažetkom originalnog filma, te se radnja seli u 1982 (tada je to bilo sadašnjost) gdje upoznajemo John Haddada, plaćenika, operativca, maricu za sve poslove koji zahtjevaju borbu, planiranje i akciju. Novi zadatak – upasti u inače ne tako lako dostupni zatvor Spandau i izvući Rudolfa Hessa na slobodu. Na njemu nije da zna zašto već samo da to napravi. Osim što je problem upasti u zatvor, probleme mu rade i druge stranke zainteresirane za Hessa, što dovodi do sukoba na jednoj manjoj, osobnijoj razini, ali ništa manje ubojitoj, pokazujući da Haddad stvarno zna znanje. No, još uvijek treba upasti u Spandau i izvući Hessa, a vremena je sve manje.

Za početka par pojašnjenja. U filmu se pojavljuje lik imena Alex Faulkner (Edward Fox) i on je, po priči, brat Allana Faulknera, lika kojeg je igrao Richard Burton u originalu. To je izvedeno po početku snimanja jer Burton je trebao reprizirati svoju ulogu iz originala, no teški zdravstveni problemi spriječili su ga u tome. Također, Roger Moore je isto tako trebao biti dio povratničkog tima, ali je odustao jer nije vjerovao da mu uloga ima nekog jakog smisla (što god to značilo) te je i on otpisan, čime je film, osim imena i pisca romana, postao samostalni uradak s tek maglovitim poveznicama na original. No, straha nema, radnja nije ni povezana s njim tako da to ne predstavlja nikakav problem. Osim Foxa, glavnu ulogu je odradio Scott Glenn, pomalo neočekivano (u to vrijeme nije bio čak i poznato ime, ako ćemo iskreno) ali dobro se uklopio u akcijsku ulogu jer je koju godinu kasnije dodatno nadogradio taj akcijski, ali na malo kvalitetniji način, rezime nastupom u originalnom Man on Fire. Glenn dobar, Fox… njah, tako-tako, a njihovu malo družinu zaokružio je legenda Laurence Olivier kao Hess (kažu, sličnost s pravim Hessom je bila zapanjujuća) te je, kao i Burton, imao velikih zdravstvenih problema, a vrijedi spomenuti da mu je ovo bila i jedna od zadnjih uloga, što još malo popravlja dojam. Ono što je red spomenuti jest da je film poprilično drveno režiran (radio ga je Peter Hunt, čovjek koji stoji iza jednog od najboljih, ali i najomražnijih Bond filmova On Her Majesty’s Secret Service) te da zna vući noge oko nekih stvari (pomalo nepotrebna veza Glennova lika i glavne ženske, inače Bond djevojke Barbare Carrara) te da akcija djeluje korektno, no vidi se da je nije radio ekspert za takve stvari. No, kad se uzme da ni original nije bio baš nešto sjajno režiran (iako je imao spektakularniju akciju) dođu si nekako na isto. Treba ga gledati kao zgodnu špijunsko/prison break priču, malo poznatih glumaca, malo europskog štiha (Berlin ponajviše) i vrijeme bi trebalo proći bezbolno, iako ne baš i za dugo sjećanje.

1650656,CAy56Rwu1NrBC7b01Hj51sy_bKkE2K8SKJaTxFPaHy4ukgr0i6X53wH4ohwA3gAOZmSGjIltu8m8+putdBgbSg== 1650658,L0cyFZ37piUCmK497_DWuHzgnztfNI2Q_55t4bUDFoieRZfmSG1Gdil1vCnbWzdYXfZx8x5xKOdDOBKJT3ilMQ== 1650659,XCzyHK6ld6rNYg56IO+8ZBpvZcIazq4wNEKD3JE0IE_67_E7rcN3WH3zLFXCjk0m_I6Z5OehPopFeQz5KPoleg== 1650660,e037NFsh+Krq06U7tnE3LMvUmnWzIKMK6lhhB+S0g9uMHY6n9UFdx_F1sfhwcUnP_6c6uuIOt37+Um3E6fWHFg== 1650661,IoXe6lwO0QMh6Z04p6fOKZYvOlooUZkWjQYZrXa4RHqhx6Bc2+v7wgMLdv+hcmIcSr_7eqK9guqJkPpD4fA6uw== 1650662,Nr1ze7vsXPICTg0DEbJMqPFeFqV+G8LJCv3lkXy+Up2bQepquqi9pZhA8gInJI1BdqSVxJsLYAg9z+cpkuJvaw== 1650663,4ed6S3v2zWk1GD6UDxN8BlwT0pTtOMusvGW2t6vM_WRbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 1650664,1ebr0NNurHg7pyGaqTGvKFi1mYu8tK50F3X2zZsiWwC5vlLma+InCuf+WGyZGONpFG54BcGDKzs2m9EcdXUIwQ==

1650657,owuFsbgVizWPcAoC2z1eoywF3ocxM0QaxM8dD1rTxD9GjloOH+T4rMz5VSWRYOGwLjvcjUu1YrRzqTUZsIYyBg== 1650665,v0tdG0RXXIZuedeBNiBg_g47BdaSphE48allFZ9IUC7uwHdtONkGV7fCXrh_NOS7eKR+MnLdciUDV5eX5Nv_LQ==

 

Chato’s Land (1972)

Posted: 1 listopada, 2013 in Charles Bronson, Osveta, Western

chatos-land-movie-poster-1972-1020195511 000000769810

IMDb

Trailer

No, da se vratimo malo na neke osnovne stvari ovog bloga; the god old days, the god old stuff. Red je, neću da me se prozove medijskom kurvom koja se prodala za malo internetske slave time što se u pretraživanju otkrivaju samo novi naslovi. Samo vas navlačim, filmovi su raznolika roba, vrijedi o svakom nešto napisat (okey, ne baš o svakom, ali shvaćate što želim reći) i ovaj put idem malo u… nazovimo to neistražene vode. Inače gotovim vestern žanr, ne previše, ali držim ga zanimljivim jer se u njemu zna pronaći ponešto zanimljivih naslova. I volim starog Charlesa Bronsona, mislim da je faca kakva se neće samo tako opet pojaviti, a kako već ima jedan vestern (The Breakheart Pass) koji držim ekstremno dobrim, red je da ga opet spomenem u istom kontekstu. I nedostaje mi malo žanrovskog okružja na ovim stranicama, pa… nekoliko muha jednim udarcem. No, to nije sve (ovdje uvijek dobivate gratis stvari) jer ovaj film, koliko to god bilo čudno, ima nekih referenci i u daljnjoj budućnosti, a kad ga povežem s jednim poznatim, popularnim i precjenjenim (ovo kažem tek toliko da izazovem reakciju) kultnim klasikom, vidjet ćete kako stvari iz prošlosti nisu tako loše kako se govori, iako ostavljam prostora mogućnosti da za ovaj naslov nikad niste čuli.

Dakle, da bacimo malo klasiku kroz prozor i krenemo s drugačijom vestern pričom. Znači, imamo malo dobrog starog rasizma na djelu jer grupa bijelih kauboja odluči malo zahebavati jednog crvnekožca (Bronson u netipičnom izdanju) i stvari se ne odvijaju baš po planu jer Indijanac pobjegne (nakon što prvo sredi provokatore, naravno) što je dovoljan motiv da bijela ekipa odluči sakupiti ljude za potjeru i priuštiti jedno dobro staromodno linčovanje. No, plan se počne polako iskrivljavati kad shvate da su napravili jednu pogrešku; odlučili su uhvatiti Indijanca na njegovu području. Nepripremljeni, padaju jedan po jedan od njegove ruke, a kako stvari odmiču, to postaje sve jasnije da im se ne piše sretan kraj. Jer, ovo je malo smiješno, no i nije, Indijanac je ustvari Apač, što ga čini nekom vrstom specijalnih postrojbi među Indijancima, koji se snalazi u bilo kojem području i s bilo kojim oružjem.

Film vuče malo na Predatora – to niste očekivali, zar ne? No, to je istina. Osim izvanzemaljca, tu je Apač Bonson, a umjesto vojnika, tu su članovi potjere. Film ima jednu poprilično neugodnu atmosferu, za razliku od klasičnih uradaka koji se nalaze u žanru, ovaj je uspješno iskombinirao tjeskobu, napetost, dramu i beznađe. Umjesto običnog okružja koje je tada još prevladavalo u vesternima, John Wayne tip junaka, pravda za sve i tako te priče, Chatova zemlja ustvari nema pozitivca. To je gotovo i njegova prednost jer ispočetka gotovo sažaljevamo Indijanca kao proganjanu manjinu, no tokom filma počnemo žaliti i drugu sranu jer se pronađu u situaciji gdje ne mogu pobijediti, ali nijedan od likova nije pozitivan, ne u onom tradicionalnom, spomenutom John Wayne/Clint Eastwood smislu. Također, osim jako dobre i napete priče, film se može pohvaliti i dobrim ugođajem napetosti, kao i dobro iskorištenim suhoparnim pustinjskim krajolikom (iako ja, osobno, više preferiram šumsko zelenilo – slavonac duhom i tijelom, što da vam pričam) jer je to neprijateljski teritorij za Bijelce, no Apači su tamo bili kao svoj na svom (činjenična fakta) zbog čeka su i postali poznati (ili zloglasni) kao jako izdržljivi vragovi s kojima se nije pametno zajebavati, barem ne na njihovom području. Film profitira još na dvije stvari, čvrstom Bronsonovom licu koje je fascinantno i bez glume, te standardno dobrom nastupu veterana Jacka Palancea, no mana cijele priče jest što je ovo muški film, nema učiteljica koje djeluju da su taj trenutak došle iz frizerskog salona (i hvala bogu na tome) te to može biti odbijajuće ako niste preveliki pobornik muških lica u svakom kadru. Još jednu stvar koju vrijedi spomenuti, ovo je još jedan osvetnički film s Bronsonom u glavnoj ulozi, ali taj podatak vam možda ne znači toliko koliko kad spomenem i da je ovo bila prva njegova suradnja s redateljem Michael Winnerom. Nakon ovog filma napravili su originalni The Mechanic, zaokružujući plodnu suradnju osvetničkim Death Wish, koji je dosta toga pokupio iz ovog filma (ima i scena silovanja te ubojstva Chatove žene). Iako njihova suradnja rijetko kad bude spominjana u tom kontekstu, dečki su se očto našli na istoj valnoj dužini, što je dobra stvar, a nisu izostali ni dobro rezultati. Ukoliko gotovite vestern, ali želite nešto novo, malo drugačije (i nešto što niste gledali) ovaj naslov bi vam mogao sjesti kako treba, uz sve ostale dobre stvari koje ga krase. A tko ne voli vidjeti Charly Bronsona kako dijeli pravdu, pa makar glumio i Apača, ne?

1781989,WQZy+_3zKEKqOXl5vO6kkN3__LI8A6RGT2pvaepNS+wukgr0i6X53wH4ohwA3gAOZmSGjIltu8m8+putdBgbSg== 1782001,twfuS4tPPG706OcVbNpW1pZ5p_Vno74ZQTb2VWkhGliGqX42JuFh34AhEvoXE_vtQSFs+b87AXiTQEXCn3AC3Q== 1782003,VcMAp+KFC_2vNGbaPEGZQRznMnnbJmOQZIEewG5jbIKhhN5YfRyXqGPwr10u4zOUXCMVXlWaRul+eqepQMvKeA== 1782004,YbaW+S0Nk9IrXO0QCnIQawdIBHTqZL2AId_hyIjlV1i5vlLma+InCuf+WGyZGONpFG54BcGDKzs2m9EcdXUIwQ==

1781993,eJZr+M4v46pTDNC8xmw16CLqwgLxT4X33UC0h8KbLqy3Y+UTbf09pMQVc4mLR42ksrrwE7ue9otRmR433VrFjQ== 1781994,eJZr+M4v46pTDNC8xmw16CLqwgLxT4X33UC0h8KbLqy3Y+UTbf09pMQVc4mLR42ksrrwE7ue9otRmR433VrFjQ== 1781995,ihWR1GSnEjTAMArLQFjey7ivwKETHoutLpU0+6uRGfmc3wmyNLfyky96mlvjyEAAHdZyFRurIgqf1RiDHc2JUg== 1781996,pXltniXhFxUwlH0ZWuwCOSI8Dl2GNp1dx9OyKaoDBc9h_f+TjbZV41hWsbub+Kmqj92KlnytUMFuYdVnwD7_Wg== 1781997,uzsFahN0BvntM4wZq0Nt6RgTKx+lI2ufU8dx0tIdL2HleZbNMo2Twcx4w705Be_M5SVRZfbygdPtjjX03_rQcg== 1781998,+kBazuQ+2SjD3wAWZa6DRMkAWMTzT_DCuAuXNP8CY1jF2+vAiKmm1+RPUSOylW3ydI7b1YEndyg5VqBRvk4Q8g== 1781999,eVgfPy0TH_aykVjPW1YZV_5dCTKYY1T5dPy5yZ1mgEaZ1YBpC4LAl0B08KlAs5+OoZ3mg1v7zmM6FT4OEYIxHQ== 1782002,q+ZrVJLrDLW7LelyqFH65H0t9AjkjdkniiDdrh4QxO8hEO+_McS2eXtMUVBunzcHPPcc1waWe7CK38XzKHa2_A==