Arhiva za 27 listopada, 2013

Escape Plan (2013)

Posted: 27 listopada, 2013 in Akcija, Sam Neill, Sylvester Stallone, Thriler

escape_plan_ver3_xlg escape_plan_ver5 escape_plan_ver2_xlg Escape-Plan-2013-Movie-Poster1

IMDb

Trailer

There is no break like prison break. Iliti po prijevodu, nema bijega do zatvorskog bijega. Preko Clinta Eastwooda i kopanja zidova Alcatraza žlicom, do Michaela Scofielda i nacrta Fox River zatvora istetoviranih po cijelom tijelu – zatvorski bijegovi oduvijek imaju svoju publiku. I tu se nema što ne voljeti; zli čuvari, stroga pravila, razmišljanja o slobodi, detaljni planovi i igranje protiv svih pravila – sve jako dobri začini koji u rukama spretnog redatelja postaju odlično jelo. Možda ne uvijek gurmansko, ali ne treba podcijenjivati ni fast food hranu, ona je ionako namjenjena za široke mase. A tu je debela dama koja nikako da zapjeva nad krajem karijera nekih starih poznatih lica koji su, kako stvari stoje, krenuli u proživljavanje nove glumačke (čak i žanrovske) mladosti. Otpisali su ih, poslali na Floridu da uživaju u posljednjim danima sunčajući se, ali oni se još uvijek vraćaju kako bi pokazali da su dorasli igri koju vode (ili bi barem trebali) neka nova, mlađa lica. Spojiti Sylvestera Stallonea i Arnolda Schwarzeneggera u zajednički film ideal je, vjerujem iskreno, svih onih koje su odgojili akcijski filmovi osamdesetih godina. Ideja gdje bi njih dvojica dijelili kadar, jedan drugom kontrirali one linerima i razbijali glave udruženim snagama zvuči jednako dobro kao i okupljanje Avangersa, no kako su njih dvojica već imali sličan reunion s ostalim otpisanim kolegama kroz dva (u dolasku i treći) The Expendables filma, ovo je trebalo biti više kao two man show, malo, recimo, smireniji projekt. No, ne bez nekih podsjećanja na slavnu prošlost, nikako, jer čemu mijenjati ono što se pokazalo profitabilnim, samo što to ovaj put nije toliko izraženo kao u spomenutim filmovima, no koliko je film time profitirao ostavit ću da sami odredite. Kad ga pogledate, naravno.

Ray Braslin živi od zatvora, doslovce. Posao mu je da bude zatvoren u nekom od njih te da pobjegne van, pokazujući time njihove slabosti. No kad on i njegovi suradnici dobiju ponudu koja sa sobom nosi jako puno novca i još više neodgovorenih pitanja, stvar će se ponešto zakomplicirati. Jer kad Ray zaglavi u zatvoru, zaglavit će pravo. Novi dizajn, nova pravila i neki novi igrači. Zatvor kao takav predstavlja posljednji krik arhitekture, pravila koja vladaju u njemu stroga su, sadistička i nimalo ugodna, a neki novi igrači pkazat će se iznenađujuće korisnima jer kad jednom krene planiranje bijega, uz svu pamet, Ray će trebati i svu silu mišića koju može dobaviti.

Nije baš posve slučajno što je Stallone dobio ovu ulogu, on je skoro pa majstor bjegova iza zatvora jer iza sebe ima bijeg iz dva obična zatvora (podcijenjenu dramu Lock Up te zabavni, ali karikirani Tango i Cash) a pravio je društvo i ekipi koja je bježala iz njemačkog zatvora u ratno/sportskom Victory. To ga, tehnički, čini escape artistom i logičnim izborom za ulogu. Naravno, film ne polaže cijelu svoju privlačnost na njegova i Arnoldova leđa (iako dobar komad leži baš na njima) već u dobroj staroj klasici koju sačinjava sveto trojstvo ovakvih filmova; izviđanje, planiranje i bježanje. Film tu ima standardnih bolesti vezanih uz žanr pošto su svi čuvari teški sadisti, a upravitelj zla figura koja sve nadzire. Nije se baš isprsio u stvaranju nekog naprednijeg okružja po pitanju osoblja, a nisam zatvor ne djeluje toliko napredno kako je najavljeno. Jedina inovacija su čisti stakleni zidovi, no osim toga, uzmite bilo koji zatvorski blok iz starih zatvora kao što su Attica ili Sing-Sing i dobijete istu sliku. Da ne napominjem kako je stroga, sadistička uprava stvar davne prošlosti, dokazano promašen sustav koji naprosto zove zatvorenike da se pobune i da naprave urnebes kao što je bio slučaj s Atticom. I ustrojstvo ne ostavlja puno mjesta mašti, samo planiranje osrednje je, uglavnom sporedno, dok je bijeg sirov i orijentiran na akciju. Čini li to Escape Plan lošim filmom? I da i ne. Da ako vas zavede reklama da ćete gledati još jedan zatvorski film na temu bijega – to se neće dogoditi, barem ne u mjeri koju očekujete. Ne jer ovo je projekt koji ne umara, dapače, zna imati stvano zabavnih trenutaka (Arnold prošvika u samici i počne nabrajati psovke/molitve/sve i svašta na njemačkom – to niste još čuli) i vrijeme proleti samo tako. Dva štemera još uvijek imaju ono nešto što ih čini podnošljivima, zabavnima i uvijek ih je dobro vidjeti u akciji, kao i to da imaju stvarno dobru kemiju na ekranu, ali da su nešto posebno glumili, i nisu. Kao ni Jim Caviezel, koji kao da nije ni izašao iz svoje uloge iz Person of Interest (samo sam čekao da odnekud dolutaju Finch i Fusco te ga oslove s Mr. Reese) pružajući dečkima podršku u istoj mjeri kao i Sam Neill, ne zavaravajući se da je ovo njihova zabava. Režija Mikaela Hafstroma može se nazvati učinkovitom, ne i pretjerano upečatljivom, ali barem vas neće zaboljeti glava od naglih rezova ili nesuvisle montaže. Film nije ni blizu najboljih uradaka slavnog dvojca, ali je stepenicu-dvije iznad zadnjih uradaka kojima su pokušali zadržati staru slavu (Bullet to the head i The Last Stand) što ga čini vrijednim gledanja. I, jedna jak velika zamjerka; ne dopustiti Arnoldu da u filmu koji koristi helikopeter za dio radnje zareži svoje poznato Get to the copper…neponovljivo propuštena prilika.

5703337,RpaoNGFs9lHvGki+MSbO5abNxW78tojG8F9rjcgfFix0RBN5mzBRRxQi6UMyhfhYngDK1tyCq69kIE0Vls0ppQ== 5748035,QizhZWJwSbqBoh8LDzHCxTgVMB0_IyZutXUEB5x_tu_AHbGderVLbH6mdyIsGaO6orATJLkdo_r8CIFy6YeS_w== 5754252,Q9dpB8jitxuDkdRiMYAXLdPnWFqRtVXKAO28Io7_jhBbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 5782369,Q9dpB8jitxuDkdRiMYAXLdPnWFqRtVXKAO28Io7_jhBbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 5782370,CdppShZaZeFaXS2RFVZo+iJc6V+50zF5Rfy1Z9y4HetGAGm_VPTb7Yx+dwL7aJ8IkVJ73JFXVJBITH6Gr5I6Gw== 5782371,Q9dpB8jitxuDkdRiMYAXLdPnWFqRtVXKAO28Io7_jhBbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 5782372,Q9dpB8jitxuDkdRiMYAXLdPnWFqRtVXKAO28Io7_jhBbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 5782374,DE9H3lxSxRArrm+3CoTvfCYro6sZm5dIcPkxD0EGPfVeLvkr2ZIXwAC6hh_T8A2HbNJMbTn0Yqcuqqw+krDp1w== 5782375,Q9dpB8jitxuDkdRiMYAXLdPnWFqRtVXKAO28Io7_jhBbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 5782378,Q9dpB8jitxuDkdRiMYAXLdPnWFqRtVXKAO28Io7_jhBbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 5782381,Q9dpB8jitxuDkdRiMYAXLdPnWFqRtVXKAO28Io7_jhBbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 5806011,Q9dpB8jitxuDkdRiMYAXLdPnWFqRtVXKAO28Io7_jhBbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg==


halloween1978 halloween-poster-1 HALLOWEEN-Silver-Ferox-Design-1 tumblr_ma79izqwya1rq8m6do1_500 halloween_1978_554x856_479450897

IMDb

Trailer

Sjećate se horor klišeja? Ako se seksaš, onda ima da budeš ubijen. Nikad ne provjeravaj koji to vrag šuška izvan kuće… koji sat iza ponoći. Šest metaka nije dovoljno da se zaustavio manijakalni ubojica. Mali gradovi uvijek imaju najveća sranja. Itd, itd… Pa, danas je 35 godina odkako je Noć Vještica doživjela svoju kino premijeru i zauvijek promjenila svijet horora kakvog su nekad prezentirali (Bella Lugosi i Chistopher Lee kao Count Dracula) u današnji kojeg svi poznajemo. Jason Voorhees, Freddy Krueger i Michael Myers, sveto trojstvo poznatih negativaca koje smo godinama voljeli i koji, pogađate, nikako više da umru. I dok je danas popularno raditi remakove starih kultnih naslova, jednako je tako popularno i zajebati sve što je u njima vrijedilo. Tako je Freddy od jezivog ubojice djece postao plačljivi pedofil, a iskosko zli Michael zlostavljani klinac. Hvala vam, moroni, koji ne kužite horor žanr, posebice Rob Zombie, jer ste od ikona napravili bezlične kreature koje ste morali uklopiti u moderni trend ”realnosti”. I dok je Zombie uspio napraviti dva nastavka (od kojih drugi nisam mogao ni pogledati, to je kriminal samo takav) Freddy se zaustavio na samo jednom bljutavom filmu i to su ga, jedanput da se i ja složim s raznim kritičarima, zaustavile loše kritike jer je box office bio iznenađujuće dobar. No, sve je to počelo jako davno, čak i prije mog rođenja (iako ne previše) s jednom idejom o horor filmu gdje nezaustavljivi manijak ubija babysiterice. Tada jako mladi, ali pravo entuzijastični John Carpenter i Debra Hill, svježi nakon uspjeha njihova prethodna filma (Assault on Precinct 13) bacili su se na pisanje scenarija koji će postati jedan od najvećih hitova nezavisne produkcije, ali i jedan od članova svetog bratstva kultnih horora. I usput, samostalno, pokrenuo trend stvari koje danas popularno zovemo ”klišeji”. Nije to mala stvar, dapače, još kad se pogleda u kakvim je ograničenim uvjetima nastao, uspjeh je time još veći, a kad se vidi kolika se kreativnost uspjela izvesti, kao i postići željeni efekt sa nekoliko dolara, postavlja se dobro pitanje jesmo li toliko zaglavili u neinsipraciju da čak ni stotine milijuna dolara ne pomaže da se napravi nešto stvarno poletno i kreativno.

Početak nas upoznaje s POV gledanjem nekoga creppy tipa i njegovim špijuniranjem zgodnog curetka koji se sprema za vodoravnu akciju s dečkom. Malo kasnije isti taj creappy tip izbode curetak jako velikim nožem i tada doživljavamo prvi šok – creappy tip uopće nije toliko creappy već je riječ o slatkom klincu koji je upravo, idemo na novi šok, izmesario vlastitu sestru. Ubrzavanje naprijed; Michael je zatvoren u umobolnici, doktor Sam Loomis vjeruje kako to nije sve što Michael, sada već zdrav i opravan dečko, ima za reći po pitanju oštre komunikacije preko noževa, a mali grad Haddonfield samo što se nije našao na njegovu udaru. Upoznajemo Laurie Strode, mladi curetak koji je sve ono što njezine prijateljice nisu: voli knjigu, ne dečke, mirna je, tiha i povučena. Savršena po mnogim stvarima. Kada Michael pobjegne iz svog obdaništa, upravo će se ona naći na njegovom radaru za ubijanje, ali, za razliku od svojih prijateljica, Laurie će se pokazati kao puno čvršći materijal, spreman na sve da preživi, pa čak i otovrenog sukoba s tipom kojeg je nemoguće pobijediti.

Što reći… znate sve. Halloween je kultni horor po svim mjerilima, ali i školski primjer kako se radi kvalitetan film u ograničenim uvjetima. Priča kao takva ima svojih nedorečenosti jer Michael, koji je zatvoren od svoje 8-9 godine, bez problema sjeda u prvi auto i odlazi na veseli put, ali te minorne sitnice ne smetaju kad se u obzir uzme sve ostalo. Ideja o iskonskom zlu nije nova, dapače, stara je koliko i filmski svijet, no Carpenter odmah na početku pokazuje kako ovo neće biti tipični horor samim time što kao ubojicu predstavlja slatkog klinca. Nakon tog poprilično šokantnog uvoda, stvari se malo smiruju, no samo da upoznamo ostale likove. Zanimljiva je i podjela. Laurie je cura koja nema mane (kako ju je nazvao po bivšoj, mora da je bila jako dobra) ali ujedno djeluje i kao najslabiji i najmanje sposoban lik za obranu (tada su harali i oni trash filmovi s jako zgodnim i do zuba naoružanim curama) što nije toliko bitna karakterizacija koliko stvara osjećaj neugode. Mislim, očevidno je da Laurie nema šanse protiv Michaela, a kako Carpenter ne forsira njihov sukob sve do samo kraja, tenzija koju je izgradio gotovo je nepodnošljiva. No, zanimljiv je i pristup njihovoj konfrontaciji. Prvo se gledaju (uvjetno rečeno) preko cijelog nogometnog igrališta (takva je razdaljina kad se po prvi put vide) pa se ta razdaljina sve više i više smanjuje do gotovo bizarnih razmjera: uskog, malog i jezivog ormara. Taj trik nadogradio je i s jednim drugim, ubojičinim pogledom, stavljajući stvari u njegovu perspektivu, ali i uspješno zavaravajući gledatelje jer ponekad uopće ne gledamo stvari iz Michaelove perspektive – on je negdje drugdje, čime je u recept ubačena i dobra stara, iako ne previše naglašena, paranoja. Naravno, tu su i neke osnovne značajke horor svijeta. Doktor Sam Loomis (nikad bolje upotrijebljeni Donald Pleasance) je stara mudra glava kojoj nitko ne vjeruje, moderna inkarnacija Abrahama Van Helsinga, kroz koju Caprenter i Hill jasno i glasno kritiziraju mentalitet malih gradova: loše stvari se događaju negdje drugdje te njihovu sklonost zatvaranju očiju na očite probleme. A upalila je i tehnika ”manje je više” jer Michaela skoro da ni ne vidimo (isti šablom će kasnije upotrijebiti i Wes Craven u prvoj Elm Street) na ekranu do završnice, kao i kronični izostanak krvi ili jačih scena mesarenja. Kad se sve zajedno spoji u jednu cjelinu dobija se napet psihološki triler/horor koji je profitirao zbog, ironično, kroničnog manjka sredstava, jako dobro odabranih uloga (prva jača uloga Jamie Lee Curtis, plus veteran Pleasance), apsolutno jezive glazbe koja je Carpenterovo djelo te efikasne režije koja je prikrila sve manjkavosti unutar radnje. Naravno, publika je sve to lijepo nagradila pretvorivši ga u ogroman hit koji je do dana današnjeg ostao jedan od malobrojnih koji se mogu pohvaliti dobrim kritikama, općem odobravanju, fincnijskom uspjehu te pokretanju nečeg novog u žanru koji je počeo opasno stagnirati. Kad se male ruke slože, sve se može…

extrait_halloween_0 extrait_halloween_1 extrait_halloween_2 extrait_halloween_3 extrait_halloween_5 extrait_halloween_6 extrait_halloween_7 extrait_halloween_9 extrait_halloween_10 extrait_halloween_11 extrait_halloween_12