The Strangers (2008)

Posted: Listopad 30, 2013 in Horor

p1lbP_dcmagnets.ru_strangers_2c-the strangers_ver2_xlg strangers_ver4_xlg Project1:Layout 1 the_strangers_poster1

IMDb

Trailer

Imao sam prije godinu-dvije mali filmski maraton, ništa posebno ekskluzivno, ali bio je žanrovski određen; home invasion tip horora. To sam napravio zato što sam vjerovao da u tome leži ideja za dobar film domaće produkcije, i još blesavija ideja je bila da napišem i scenarij za njega. Scenarij sam napisao, pa sam onda to još malo doradio za neku horor novelu koju od onda pokušavam nekome uvaliti za izdavanje. Kako je stanje u izdavaštvu izuzetno– loše, teško da će od toga biti nešto, ali uvijek mi ostaje mogućnost da napišem dojmove o pogledanima filmovima. Ta zato i imam ovaj blog, ne, da se pravim cool tipom i pišem što mi volja. No, ima to i svojih prednosti jer mogu predstaviti neke naslove koji nisu nepoznati, zaboravljeni ili kultni, ali su zato bolesno podcijenjeni. Stranci ulaze upravo u tu kategoriju; podcjenjenost. Od tri filma koja sam gledao samo mi je na njima pažnja ostala na mjestu, na ovim ostalima— baš i ne. Prvi od njih, famozni Eden Lake, mi je čisto loš horor iz tog razloga što forsira šokantnost. To se ne radi u horor filmovima. Ako ste majstor, to će doći u paketu, ali čim vi počnete namjernu uguravati besmislenu radnju (Eden Lake ima nevjerojatno glup kraj— bilo kuda, negativci svuda) znak je da ne vjerujete onome što snimate. Drugi od njih, još famozniji Ils, mi je bezvezan jer nikad nisam pokupio vibru tog novog francuskog horora (ili kojoj zemlji već pripada) te je još nelogičniji od prvog. Zamislite situaciju; vi ste vlasnik kuće, no nemate pojma kakav vam je raspored prostorija? Zvuči uvjerljivo? Zanemarivanje prostora i dimenzija također ulazi u paket zašto nisam zavolio taj tip horora jer dimenzije se mjenjaju kako se nekome digne, što poništava neku uvjerljivost. Da sad ne bi bilo kako su The Strangers izdvojena vrsta, u sva tri filma likovi rade nevjerojatno glupe odluke, onu vrstu koja vas zove da pucate u ekran kako vas naživciraju. Oni su i najuspješniji, jako blizu 100 milijuna zarađenih na 9 uloženih. Hej, to je u svakom svijetu jako dobra računica. Kako nitko ne voli američku produkciju horora (iako jako vole naglasiti kako su im omiljeni oni kultni, jednako tako nastali pod američkim ogrtačem) tako je dobio epitete da je kopija Ilsa (ustvari, oba filma su nastala u isto vrijeme, neovisno jedan o drugom, čak je scenarij Stranaca napisan prije, no zbog odgađanja premijere došao je na javu nakon Ilsa – riječ je običnoj slučajnosti što su tematski slični) da je loš zbog priče (koja je derivat uistinu već viđenih stvari do neke mjere, ali od kad je to toliki problem horor filma) do lošeg izbora glumaca. Ja ne volim Liv Tyler i zato ne volim film. Razlozi su— pa, prosudite sami. Zato sam ja tu. Da ispravim neke krivo zaključene stvari te da vam kažem fer i objektivno par stvari u filmu. Pa, da počenemo—

James i Kristen mladi su par koji nije imao tako sretno veče. Koliko doznajemo, u igri je bila kao neka prosidba i, po raspoloženju, odgovor nije bio ”da”. Samo što im je to najmanji problem, jer ubrzo će dobiti posjetu troje zamaskiranih negativaca koji će im stvarno, ali baš stvarno, pokvariti ostatak večeri, a dobro je pitanje hoće li uopće živi dočekati jutro.

Sadržaj kao takav jasno ocrtava radnju, no ne i ono što ona nudi. Riječ je o mješavini klišeja, već viđenih stvari i stvari koje su ustvari poprilično dobre, jezive čak, pravu u duhu horor filma kakav je The Strangers. Naravno, postoji naljepnica kako je to ”po istinitim događajima” i jedan dio toga uistinu jest (malo je tu Mansona i Sharon Tate ubojstvo, malo zloglasna Keddie Murders – četverostruko ubojstvo iz 1981 koje nikad nije razjašnjeno- a malo i neke osobne stvari koje je redatelj proživio kao klinac) samo što se tog ”istiniti događaj” ne treba držati kao zapisanog u kamenu. Od čega krenuti? Idemo do loših stvari. Klišeji. Svi ih volimo. Malo manje gledati. Likovi koji bježe, padnu i sjebu gležanj— molim vas. Napravljeno zilijun puta. Likovi naivno vjeruju da će sve to proći ako budu kuš. Negativci su doslovce nevidljivi i, očito, duhovi jer mogu prolaziti kroz zaključana vrata i pojaviti se bilo gdje. To su one poznate stvari na koje smo svi već jako dobro upamtili (ne po dobru) i možemo tome dodati da likovi rade stvarno loše odluke. Tako će ostati u kući koja je, očito, već provaljena, umjesto da odu lijepo niz put. Negativci nemaju motiv (to ustvari i nije uvijek loša stvar, iskreno) a kad im se i pruži prilika da uzvrate, zajebat će kraljevski. I predvidljivost. Ne u samoj radnji, ali to je ona vrsta filma za koju već znate da neće imati klasični happy end. Ako ništa drugo, barem nije forsirana šokantnost, pa plus za izbjegavanje toga. Na kraju, dolazimo do dobrih stvari. Film uistinu creppy stvari, počevši od thog dolaska ženske na ulazna vrata, pa neforsiranja jakog mesarenja i igranja na psihološku kartu strašenja umjesto slešersku. Što se tiče izbora glumaca, nije da su Liv i Scott Speedman loši kao par, glumci ili junaci, ali ovdje bi bolje sjeli malo manje poznate face čime bi se dobio faktor autentičnosti. Bryan Bertino, redatelj, mlad dečko, kojemu je ovo debitanski film, poznaje žanr i poznaje ga dobro (kad su neki klišeji u pitanju – i predobro) te dosta dobro balansira radnjom stisnutom u jednu noć ali i korštenjem nekih nepredvidljivih trikova kao što je skrivanje glavne junakinje te da je ubojica – ne pronađe. Dodatni faktor jeze jesu maske koje negativci nose. Hej, ništa fancy kao što je Michael Myers, ali efektno (ona vreća na glavi muškog ubojice dobar je homage starom hororcu Grad koji se plašio zalaska sunca) i služi svrsi. Kad se sve zbroji, film sam po sebi nije nikakav vrh kreativne originalnosti, ali ima svojih trenutaka koji su dobra protuteža onim koji su— slabiji, što ga čini dobrim u svakom slučaju, iako ne napravljenim za dugo pamćenje. Kad je horor žanr u pitanju, gdje se naslovi izbacuju svakodnevno i gdje neoriginalnost dolazi do vrhunca, ovako nešto se može držati i za vrhunski napravljen posao.

3422648,Q9dpB8jitxuDkdRiMYAXLdPnWFqRtVXKAO28Io7_jhBbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 4246177,B5jGH8SUJdtW9mW4BIbKPtiqzHTDZzEtgHM7pp77xTJdMf3pUgk7xLDXZ8tKvlDi1H1IAfmPU7pckuW_8sNCwg== 4246178,cMc2Q4b_CzaajgpdEY_avNmH5NgwtfzP7DCe6p3GQF5dMf3pUgk7xLDXZ8tKvlDi1H1IAfmPU7pckuW_8sNCwg== 4246182,vADbWDL43NRAF3Y53Z1Pp1Z76LkGhMHep_p_6W7601FwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw== 4246183,cMc2Q4b_CzaajgpdEY_avNmH5NgwtfzP7DCe6p3GQF5dMf3pUgk7xLDXZ8tKvlDi1H1IAfmPU7pckuW_8sNCwg== 4246184,vADbWDL43NRAF3Y53Z1Pp1Z76LkGhMHep_p_6W7601FwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw== 4246185,B5jGH8SUJdtW9mW4BIbKPtiqzHTDZzEtgHM7pp77xTJdMf3pUgk7xLDXZ8tKvlDi1H1IAfmPU7pckuW_8sNCwg== 4246187,cMc2Q4b_CzaajgpdEY_avNmH5NgwtfzP7DCe6p3GQF5dMf3pUgk7xLDXZ8tKvlDi1H1IAfmPU7pckuW_8sNCwg== 4246188,vADbWDL43NRAF3Y53Z1Pp1Z76LkGhMHep_p_6W7601FwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw== 5074440,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== 5074441,Q9dpB8jitxuDkdRiMYAXLdPnWFqRtVXKAO28Io7_jhBbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 5074443,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA==

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s