Arhiva za Studeni, 2013

Attack Force Z (1982)

Posted: Studeni 29, 2013 in Mel Gibson, Ratni, Sam Neill

212-1 77409 aliens_poster_by_halo_zero-d3cu8gv ATTACK aliens_poster_by_rustycharles-d4hzssf.png

IMDb

Trailer

Postoji gomila ratnih filmova. Cijelu čudo njih, počevši od dobrih, manje dobrih, loših, jezivo katastorfalnih, poznatih, nepoznatih, zaboravljenih, kultnih, malih i velikih – ako ste pogledali u životu svega 20% njih, svaka vam čast, ja još uvijek nisam. No, postoje oni koji su negdje između, polupoznati, polukultni, poludobri…uglavnom, to pokriva sve što Force Z jesu. Iako, taj svoj polukultni status duguju trima stvarima. Prvo, to je australski ratni film (kojih baš i nema previše) koji ima malo miris i ukus američke produkcije. Drugi razlog; u njemu se nalaze dva jaka imena australske produkcije – Mel Gibson i Sam Neill. Treći razlog; film ima Alamo štimung (znate kako je ta priča završila – biti ću tako dobar i neću ulaziti u detalje da vam još otkrijem tko preživi, a tko ne) koji je uvijek dobar kad su ovakve priče u pitanju. No, osim toga, da budem iskren, film i nije nešto posebno pamtljiv. Također, određene… loše odluke redatelja i producenata doveli su do njegovog inicijalnog potonuća u kinima (kultni status je zaradio kad se pojavio na VHS izdanju) što je gotovo školski primjer kako se neki film, kad uzmete elemente koje imate u njemu, ne treba raditi. A tko su ustvari bili ljudi iz grupe Z? Ekipa koja je odlazila iza neprijateljskih linija i radila čuda Japancima. Danas bi ekvivalent njih bila ekipa iz Nemilosrdnih Gadova, samo što su ovi dečki ipak imali svoje porijeklo u stvarnosti. Film prati jednu takvu njihovu akciju, koja—

—započinje njihovim iskrcavanjem na obali nekog malog otoka. Tamo se negdje srušio avion koji je prevozio važan tovar. Grupa Z treba pronaći tovar, izbjeći japanske patrole i sretno napustiti otok. Samo što to ne ide tako podmazano. U konačni sukob uključit će se i stanovnici otoka, a alo tko će na kraju ostati stajati na svojim nogama.

Prva kardinalna pogreška bilo je otpuštanje prvobitnog redatelja, Phillipa Noycea, poznatog više po svojim američkim filmovima nego australskim, no tu je uvijek jedan Dead Calm da vas upozna s njim. Noyce je dobio pedalu, a zamjenio ga je Tim Burstall, popriličan no name redatelja čiji opus nije ni važan spominjanja. Druga velika pogreška jest u tome što je isključio dobitne karte iz jednadžbe. Iako se film globalno reklamira kao Gibson/Neill projekt, njih dvojica ustvari uopće nisu dominantne face, više manje da su sporedni, dok je u glavnom centru nepoznati John Phillip Law. I dok je Gibson još uspio dobiti svojih pet minuta na ekranu, Sam Neill faktički je nevidljiv, što je, kad se uzme u obzir njihov glumački kapacitet, poprilična greška. Daljnje mane filma jednostavne su – filmska radnja je ravna i produkcijski skromnih dometa. Za jedan ratni film, rat kao takav nije dominantna stvar, što nije loša stvar, ali opsada Japanaca malog otoka i Kineskih žitelja ispričana je bezukusno, bez emocija i jednostano nije zanimljiva. Sama misija nedorečena je i bez naglašenog prioriteta (dok bi trebalo biti suprotno) te nas, opet, nije baš ni brga za nju. I lokacijski je slab jer se sve svodi na nekoliko koliba i par staza u šumi. Kad se zajedno zbroji, nije čudo da je film imao slab odjek u kinima. Jedina dobra stvar u njemu je završni obračun jer se njime stvara neka dinamika, ali i ona je uglavnom svedena na obično puškaranje, bez nekih jakih efekata. Tako u konačnici dobijemo gledljiv film, ali samo ako se nema ništa drugo za izbor, a može proći i kao mali pogled na australsku kinematografiju koja je u tim godinama privlačila bolju pažnju s Mad Max filmovima nego ovakvim projektima. Ništa više od toga, nažalost.

1801937,4ed6S3v2zWk1GD6UDxN8BlwT0pTtOMusvGW2t6vM_WRbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 1801938,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== 1801939,4ed6S3v2zWk1GD6UDxN8BlwT0pTtOMusvGW2t6vM_WRbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 1801941,Et+mXQxmf133BJLjSyMaNupE14LLyDQ2rWo3fLSS4+k3yT0CcOGfb6Gf8IFod5N+WaaOen8ziJMaAFgjMT0NlA== 1801942,cMc2Q4b_CzaajgpdEY_avNmH5NgwtfzP7DCe6p3GQF5dMf3pUgk7xLDXZ8tKvlDi1H1IAfmPU7pckuW_8sNCwg== 1801943,1ebr0NNurHg7pyGaqTGvKFi1mYu8tK50F3X2zZsiWwC5vlLma+InCuf+WGyZGONpFG54BcGDKzs2m9EcdXUIwQ== 1801944,eNG94L0zQCAebyNka1bOwvr0q4mIk246jN+eyrzkVplITJLc6IrQdICKRHQwwzmm9lEb8kJ70HscVFem8gQIDw==

Oglasi

Le Battant (1983)

Posted: Studeni 26, 2013 in Kriminalistički, Neo-Noir, Thriler

Le battant

IMDb

Trailer

Da napokon na ove stranice ubacimo i nešto malo drugačije od američke produkcije jer, zahvaljujući stvarno očajnom vremenu, došlo je vrijeme da se pogleda i nešto drugo osim onih provjerenih stvari. No, moram biti iskren i reći da ovo nije prvi put da gledam Le Battant, već sam ga gledao prije stvarno, ali stvarno, oho-ho godina i jedina stvar koju sam o njemu zapamtio jest scena gdje dva tipa kopaju rupu u šumi, tražeći dijamante, da bi ih treći lik jednostavno ustrijelio i pokopao u istoj toj rupi. Sad, to je sve lijepo, ali prorešetati filmografiju Alaina Delona nije bio baš lagan posao, ti stari filmovi jako rijetko da imaju nekakav opis ili poštenu sliku, ali kako sam ja uporna zvjerčica, na kraju sam ga iskopao iz dubina zaboravljene prošlosti, a zamislite i moje iznenađenje kad sam shvatio da je dostupan samo tako (osim što nema prijevoda – samo engleski) iako to više pripisujem činjenici da što je Delon u njemu (čak ga je i režirao) nego što je stvarno tako dobar. I moram priznati, sjeo mi je dobro. Nakon što sam posljednjih dana gledao one stvarno poznate stvari, jedan ovako grublji kriminalistički film vratio me mojim korijenima (što gledanju, što pisanju) te me čak nije ni zasmetalo što je film pomalo izvan tračnica, da tako kažem, jer u njemu ima svega pomalo.

Ipak, ukoliko ste gledali Marvinov Point Blanc, ili Gibsonov Payback, onda bi vam se mogao svidjeti i Jacques Darnay. On je upravo odgulio osam godina zatvora jer je ubio draguljara koji ga je iznenadio u pljački dijamanata i spreman je započeti s novim životom. Na neki način. Naime, dijamanti nisu nikad pronađeni, a jako nezgodni tipovi vjeruju da je Darnay čovjek s jednostavnim planom – uzeti dijamante i nestati u Južnoj Americi, što oni ne mogu dopustiti. Zato će početi pritiskati njegove prijatelje, a kad to ne upali onda će početi letjeti i meci. A kako stvari stoje, sama pljačka bila je puno više od onoga što se zna, kao i Darnayeva uloga u njoj.

Film ima nekoliko problema, da započnem odmah s tim. Iako je snimljen u 80-ima, ima taj neki štimung 70-ih, tkz, novijeg francuskog vala žestokih krimića. Usporeniji tempo, malo melankoličniji pristup, nikakvih posebnih atrakcija i dosta općenite priče između likova. To nije loša stvar, samo što djeluje pomalo zastarijelo. Druga stvar koja malo privlači pažnju; glavni je lik dosta neodređen, tj. ima poprilično toga šarenog u karakteru. Tako se mogu vidjeti tragovi čistom američkog noira; lik čak ima i onu off naraciju kakvu je radio H. Bogart, pomalo romantizma jer ga redatelj (sam Delon) poprilično simpatizira, što znači, naš je junak negativac, ali drugi su još gori od njega, a mogu se pronaći i tragovi hard boiled proze jer junak je pomalo bezosjećajan (kad to situacija zahtjeva) ima pomalo macho odnos prema ženama i nije mu teško hladnokrvno ustrijeliti onog tko mu stane na put. Sad, sve to zajedno i nije tako sjajna stvar (možda bi lik bio bolje ocrtan da je uzeta samo jedna smjernica), ali s druge strane, ne može se poreći da se Delon nije trudio obojati svog lika različitim karakterima. I, da, on sam je jako dobar za tu vrstu uloge (visok, crn, zgodan francuski vrag) pa mu akcija i uspjeh kod žena (sve do jedne je pošteno ispipao u filmu) dobro pristaju. Što se tiče same priče, ista stvar, dosta krivuda uokolo, iako se za to ne može okriviti scenarist jer nije znao što želi napraviti već je takva radnja i romana po kojem je nastao. No, tu ima i poštenog crnog krimića, pa misterije (motivi pljačke) pa malo osvete (lik ne može napustiti grad dok ne ubije tipa koji mu je smjestio – podsjeća na De Nirov lik iz Vrućine) a čak se mogu pronaći i tragovi dobre stare romantike jer lik padne na lik kurve koja to ustvari nije. Znači, mix svega i svačega. No, ako želite malo promjene (i vidjeti kako Francuzi rade filmove o tvrdim momcima koji pištoljem rješavaju svoje probleme) mogao bi vam odgovarati, a ako malo patite na poznata lica, tu je sam Delon, ali i originalna La Femme Nikita, Anne Parillaud, pa recimo i da je ta strana priče dobro pokrivena. Možda ne sjajno, ali dovoljno dobro da se pokriju dva sata trajanja.

2426589,wENhz_thfdJhBgdiWFGDOVnVFwIK9XY2EIm6+lzuEKxw+7oNmxMioOI6kztYzm9gPGnkVBCfYYeZ3H8jcyq0DA== 2426591,IoXe6lwO0QMh6Z04p6fOKZYvOlooUZkWjQYZrXa4RHqhx6Bc2+v7wgMLdv+hcmIcSr_7eqK9guqJkPpD4fA6uw== 2426592,IoXe6lwO0QMh6Z04p6fOKZYvOlooUZkWjQYZrXa4RHqhx6Bc2+v7wgMLdv+hcmIcSr_7eqK9guqJkPpD4fA6uw== 2426593,Zwgbda_jZqk8CiIEQHNHaUIKpWMzTyie5ThI7ma58AO6epR_p5BKNKraMwdzchjkxp3GOge0ydyOjPmjX3lZSA== 2426595,CAy56Rwu1NrBC7b01Hj51sy_bKkE2K8SKJaTxFPaHy4ukgr0i6X53wH4ohwA3gAOZmSGjIltu8m8+putdBgbSg== 2426602,6yuwvvUzzTyarDYfSSiAJ74WK5h8SmJ14QgdQcgjxUiypHmrrOPp2LzhyyrYWsaIu2krbsIj_u3XRts5VXelQQ== 2426604,IoXe6lwO0QMh6Z04p6fOKZYvOlooUZkWjQYZrXa4RHqhx6Bc2+v7wgMLdv+hcmIcSr_7eqK9guqJkPpD4fA6uw== battant-1983-06-g

2426595,CAy56Rwu1NrBC7b01Hj51sy_bKkE2K8SKJaTxFPaHy4ukgr0i6X53wH4ohwA3gAOZmSGjIltu8m8+putdBgbSg== 2426602,6yuwvvUzzTyarDYfSSiAJ74WK5h8SmJ14QgdQcgjxUiypHmrrOPp2LzhyyrYWsaIu2krbsIj_u3XRts5VXelQQ== 2426604,IoXe6lwO0QMh6Z04p6fOKZYvOlooUZkWjQYZrXa4RHqhx6Bc2+v7wgMLdv+hcmIcSr_7eqK9guqJkPpD4fA6uw== battant-1983-07-g


1373590_10201562364074459_1898644559_n 1370241_10201562333073684_1253566938_n

Youtube

Kako je nedjelja, jesensko vrijeme, kiša i magla (kao da živim u Londonu) odlučio sam odraditi par već odavno zacrtanih obaveza koje nikako da dođu na red. Jedna od njih je i malo predstavljanje jednaog kratkog amaterskog filmića kolege Stevana Aleksića, koji je, već vjerujem, angažirao pokojeg hitmana da me pronađe jer sam, što se tiče nekih stvari, jezivo spor. Također, moram biti oprezan s ovakvim predstavljanjima jer bi kolega Dragonrage mogao pomisliti da mu se pokušavam ubaciti u posao filmskih najava, što bi za vrat dovelo drugu grupu hitmana te bi ova moja karijera internet piskarala imala jako tragičan kraj. Sad, to je nešto kao isprika od mene za odugovlačenje, i idemo odmah stavit šalu po strani i prihvatiti se pravog posla.

Ukoliko pratite ove stranice (barem i površno, kad vam je dosadno) onda ste već mogli naići na jedan tekst o malo dužem Stevanovom uratku (Mina, Djina i Kristina) te ste se, ako ste pogledali, mogli uvjeriti u njegove opasne vještine baratanja kamerom. Fenomen je kratki film u trajanju od 10 minuta i na poprlično zabavan način prikazuje što se dogodi kad vas napadne – fen za kosu. Ovaj put neću raditi recenziju, naravno, prepustit ću vama da donese svoje mišljenje, ali vjerujte mi na riječ, ja sam tough coockie što se tiče kratkih filmova i ako vam kažem da stvar funkcionira što zbog ideje, što zbog komičnog tona, onda znate da nećete utrošiti tih desetak minuta uzalud (a skromnost mi nije vrlina, vjerujte mi na riječ)

Filmić je do sada imao svoj mali put kroz FreeNet World Film Festivalu u Nišu, Festivalu Srpskog Filma Fantastike, a možete ga pogledati i na nadolazećim danima RAF-a, Reviji Amamterskog Filma. Kako mi kaže sam autor, u very, very huš-huš povjerenju, uskoro bi svjetlo dana mogao ugledati i nastavak. Stoga, pripalite cigaretu, uzmite šalicu kave i opustite se na desetak minuta te se uvjerite zašto je amaterska produkcija zabavnija od one profesionalne.

1353601_10201562323153436_366325258_o 1353609_10201562323233438_1277073979_o 1369562_10201562323033433_744806277_o 1373711_10201562323073434_316694375_o

 

 


the-terminator-5 The Terminator copy terminator_poster terminat terminator-1984-german-r2-front-cover-103319

IMDb

Trailer

Ponekad je neke stvari bolje ostaviti na miru. Najozbiljnije to mislim. Danas je postalo popularno iskopavati stare naslove i raditi njihove obrade, polirati do visokog sjaja njihovu radnju i nanovo je prodavati nekoj novoj generaciji gledatelja te, narafski, zaraditi brdo zelembaća. Nažalost, taj visoki sjaj obično se provodi tako da se u novi filma natrpa gomila specijalnih efekata i to obično bude to, završena priča, što je promašen koncept kod pravljenja remakova. Stari ili originalni filmovi nisu svoj šarm temeljili na specijalnim efektima već su isti bili podrška dobroj staroj umjetnosti, danas praktički zaboravljenoj, pričanja zanimljive priče. Zato imam svoje velike sumnje da će novi Robocop imati onaj dobar štimung pravog filma kao što je ima originalni Robocop, ali uvijek sam otvoren mogućnosti da griješim. Možda film ispadne bolji od očekivanog. Načelno, nisam protiv remakova, ma koliko to čudno zvučalo, jer ponekad stari naslovi imaju prostora za doradu. Neki više, neki manje, neki su čak i dobar materijal koji se može modernizirati, ali gledajući kroz staze prošlosti, The Terminator nije naslov koji bi pripadao toj skupini. Čak ga ni ne volim tako jako da bih položio svoj život za njegovo ostavljanje na miru, ali taj film poslužio je kao dobar poticaj da se napravi drugi film, nastavak, koji pak savršeno zaokružuje pažljivo ispričanu priču. Kako je vrijeme pokazalo, taj koncept, ne diraj ono što je dobro, ne postoji u blagajnama filmskih studija, pa smo tako dobili i treći dio, koji je simpatičan do neke mjere, ali debelo ispod razine prva dva, a onda smo dobili i neki još čudniji četvrti dio, koji je već odlutao u neistražene vode čiste gluposti. I na pomolu je peti dio, koji bi, ako glasine nisu preuveličane, treba vratiti originalnu postavu prvog filma. Naravno, priča više nema nikakvog smisla (sad su u pitanju 50-te godine prošlog stoljeća, djed i baka od velike bijele nade Johna Connora) te me ne bi iznenadilo da, ukoliko film bude uspješan, stvarno dođe i do ”ozbiljne” realizacije one MTV parodije gdje Terminator čuva samog Isusa Krista, jer lagano je moguće da je upravo on  ustvari pra-pra-pra-pra-pra-pra rođak Johna Connora. Ne daj Bože.

No, vratimo se originalnom filmu. Pretpostavljam da ste ga gledali , osim ako niste spavali hibernacijski san kao Ellen Ripley, pa uglavnom znate sve o njemu. Kako rekoh, osobno sam skloniji nastavku nego originalu, ali jako cijenim ono što sami film predstavlja. Ne samo kao film jer kroz njega je moguće pročitati i neke stvari koje nisu toliko striktno povezane uz njegovu radnju već pokazuju i jačinu nečijeg talenta, kao i dominirajuće motive koji i nisu tako tipični za science fiction žanr, ali se savršeno dobro uklapaju. Doduše, ako pogledamo malo kritičnijim pogledom, film ima jednu jednu zanimljivu osovinu radnje, pomalo klišej, ako ćemo iskreno, a to je epska širina borbe između dobra i zla. Srećom, to je ostalo samo u naznakama, te je koncept ideje sveden na dvoje ljudi i jednog kiborga, ali još uvijek ostaje ono da je ”John Connor jedina nada daljnjeg čovječanstva”, čime paralela s Isusom Kristom, tako slučajno spomenuta, postaje malo uočljivija. Osim tog pomalo iritantnog detalja (cijenim ja vodstvo jednog čovjeka – Winston Churchill je pravi uzor za to – ali nikad sam pojedinac nije tako dobar) film je – ono što se ne ističe baš previše – ustvari jedna ljubavna priča. Doduše, odigrava se u pomalo čudnim uvjetima, stalnom bijegu, ali toliko je dominantna da sve ostalo pada pomalo u drugi plan, ako ste skloni malo dubljem viđenju likova, naravno. Ako ste za eksplozije, ima i toga. I to jedan jedini razlog zašto Terminator odskače od sličnih uradaka koji svoju privlačnost pokušavaju naglasiti povećom količinom ispucanih metaka (to je ujedno razlog i zašto Terminator 3 ne funkcionira) jer ta povezanost dvoje potpuno outsiderskih likova čini put do gledateljeve pažnje. Povežu li se gledatelji s likovima, što u ovom slučaju uspjeva bez greške, sve oko njih, kao što su eksplozije, samo fino nadograđuju napetost koja ih okružuje. To je vrlo jednostavan koncept, i obično se baš on izgubi kad se radi obrada, te pitanje – zbog čega remake ne funkcionira tako dobro kao original – postaje pomalo besmisleno jer je odgovor, pa… nekako očit.

James Cameron njime je otvorio sebi vrata među velike igrače. Film kao takav imao je nula potencijala, barem što se tiče filmskog studija koji je uložio 0.00 dolara u njegovu promociju, ali je usmena predaja od njega napravila čuda, poguravši ga do statusa solidnog hita (na oko 6 milijuna navukao je 40 zarade) i nimalo suptilno je naznačio što je glavnina njegovih ideja. Čvrsti junaci, outsideri koji su u sukobu sa svima što čak i maglovito podsjeća na autoritet (kasnije će bome pravo opravdati tu svoju reputaciju – ispada da kad piše te likove zamisli prvo sebe) i napredni izgled svakog svojeg filma. Tu radim malu stanku i po strani ostavljam junake i ljubavnu priču te ulazim u to da film izgleda – nevjerojatno. Kad se u obzir uzme koliko je koštao, konačni izgled gotovo imspresivno skriva činjenicu da je sve to napravljeno ispod cijene. Može se kad se hoće, što bi se reklo, čak i kad se nema s čim. Film po pitanju specijalnih efekata ne šteka ni na jednoj sceni, iako je animatronika pomalo… pa, vidi se da je animatronika, što nećemo uzeti za zamjerku. Preko obračuna vatrenim oružjem, do glomaznih eksplozija, film ima uravnotežen ritam i tempo (radnje) ali i sama količina efekata nije tolika da bi dominirala nad pričom, no prisutna količina opet je dovoljna da zadovolji sve ukuse, što je stvar koja rijetko kad uspije kad ste ograničeni s lovom. Što se tiče same priče, ljudski borac iz budućnosti brani ženu koja će postati majka velikog vođe od još većeg zlog robota (taj sadržaj na prvu tako jako baca na neki loš SF film da je to nevjerojatno) drži vodu toliko da ne vrijeđa inteligenciju, a opet pokriva sve važnije sastojke koji su potrebni za radnju (napetost, akcija, emocije, romanca). Bila je tu i tužba od pisca Harlana Ellisa da je Cameron pokrao neke njegove priče te, iako on kaže da nije, uzevši u obzir kako je Avatar…khm, rip off svega i svačega, sklon sam povjerovati da tu ima i malo istine (možda ne toliko koliko se priča, ali nešto) i ta tužba je riješena nagodbom iza zatvorenih vrata. Na stranu to, emocije i akciju, kao i vizualni stil, za završnicu vrijedi spomenuti da sve to ne bi ni upola tako dobro funkcioniralo da se pri ruci nije našao probran cast što kvalitetnih glumaca (Lance Henriksen, Linda Hamilton i Paul Winfield), što pomalo macho zgodnih (Michael Biehn) a što impresivnih svojom pojavom (Schwarzenegger) čime su jedni drugima pokrpali one rupe u nastupima (Biehn i Arnie, iako su mi jako simpatični i cool glumci, nisu baš jaki u glumi – više su karizmatični) i napravili posljednji komadić slagalice koji je dobro sjeo na svoje mjesto. Danas je cijeli film još uvijek ispred svog vremena, iako mu je narativa strana (veliko apokaliptično zlo) možda malo izgubila svoju draž jer taj je motiv postao prežvakavan iznova i nanovo kroz stotine filmova. Što reći za kraj? Apsolutno ništa. Ako uspiju (opet) zajebati novu verziju stare priče (bez obzira imali li originalne glumce ili ne) uvijek nam ostaje original za pogledati. I dobro se zabaviti.

2099044,KGA8kuoMlRTexsKB8MiJpZYSkXPJlDG_aSjZB2NyY5et5nv32EGTV6zGRHbiSj4J6iXr2vhUzGnCwmhp5HRNsQ== 2099059,+wriAlIJ19davfGDvXzlIufQWkKiLVaABmjAIxDq6vwCpzdB7gSn3YZw+bRYHkEGwyQHkgDu163xeErIJvHxhA== 1236144038_t1_promo_ 1236144820_t1_promo_ blu-ray-terminator-remastered-stock-nuevo-sellado-488-MPE4441710744_062013-F terminat tumblr_mb9w0x8yXT1r344y9o1_1280

2099043,yclV0JryrnrrvfDuNO_NYRiSMlcozjyT5wpxP95fyX7LUiAqkAXxkJMsmuoJYNQHtGeAMcKK97fbpLbH+rGI6g== 2099047,iEMoloDOhsjC4_RkI1Wpm4KxRhah3V6l_sX_MwGE2kFQKXpUImk5zedcpGARclisRsOgZPo21DBk1HOxAsM8iA== 2099048,gs_pOGJAWG7ldB1ZVY4e_dWMjlf7yjGPytQQEAbEW4HRfXEvlZLprOD9Mx5Ha3GHNTcYybJh04GQPbBKSvfyoQ== 2099049,z+Bg4oJPl3Uow68TZvwwLwUroV4SU8PL9AvPW44uu0r37f0lxjx99739iAnbLhL0RGx37Cc1sqYCy1AsbIYeeA== 2099057,heGmd4BnxslW9RH2r7_RswzkbCMaFtgPQzFRnpCLrdX37f0lxjx99739iAnbLhL0RGx37Cc1sqYCy1AsbIYeeA== terminator-1984-german-r2-front-cover-103319

Night Watch (1973)

Posted: Studeni 9, 2013 in Horor, Misterija, Thriler

night-watch-2 256015.1020.A MPW-11474

IMDb

Trailer

Postoji određena averzija prema starim filmovima, viđam je svaki dan, slušam o njoj i doživljavam je svako malo. Naravno, postoji i određena averzija prema novim filmovima, svaka medalja ima dvije strane i tako te priče, a zlatna istina je da u oba razdblja ima po dobrih stvari i loših. To je jednostavno činjenica. Jedino štop nas sprečava da pronađemo one dobre je eksperimentiranje, rizik da izgubilo stotinjak minuta života. Taj strah nije baš neosnovan, iskreno rečeno. Iako nekako preferiram starije naslove (što ste možda i zamjetili) nije da nisam naišao na neki zbog kojeg sam požalio i poželio da mi netko vrati potrošeno vrijeme. Ne događa se to često, možda zbog toga što imam određeni žanr, pa se držim u okvirima istog (ustvari, nekoliko žanrova, ali shvaćate poantu) i ne promašujem puno, ali s vremena na vrijeme čak i ja odlučim riskirati u stilu ”nek’ se nosi dovraga”, pa što bude da bude. Ovaj mali uvod povezan je s činjenicom da Elizabeth Taylor nikad nisam doživljavao kao materijal na kojeg vrijedi gubiti vrijeme. Ne shvatite to krivo, ona jest jaka glumica i ima par stvarno jakih filmova, ali ponajviše je pmatim po ljubavnim skandalima (o kojima znam samo ono što su pričali stari ljudi dok sam bio klinac) te kad sam naišao na jedan njezin naslov, za kojeg nisam imao pojma da postoji, kao ni to da se uopće i okušala u ne baš tipičnom žanru, zadržao sam ga iz nekog neobjašnjivog razloga. Sad malo izmišljam, zadržao sam ga jer opis koristi ”horor” i ”triler” opise za radnju, što su oduvijek pojmovi koje jako dobro razumijem. Doduše, nisam se baš žurio gledati ga, sakupljao je prašinu nekoliko mjeseci, ali kad sam to napravio… OK, priznajem, Lizzy mi je postala malo simpatičnija te je više neću povezivati samo s ljubavnim eskopadama s Richardom Burtonom. I, da, film je dobar. Ne sad genijalno-sjajan-neponovljivo remek djelo, ali poprilično dobar izlet u nešto zanimljivo.

A taj izlet ima nešto što se danas opisuje kao ”nepredvidljivi twist” u radnji (nema straha – neću vam reći u čemu je kvaka) te me poprilično iznenadilo kako je film uspješno spojio predvidljivost i neočekivanost. To je već samo po sebi kontradikcija, znam, ali to je školski prikaz kako se s jako malo može napraviti jako puno, u smislu radnje, naravno, te da klišeji kao takvi ne moraju uvijek biti loša ili problematična stvar u radnji. Samo ih treba znati okrenuti u svoju korist. A priča o ženi koja vidi mrtvo tijelo u susjednoj kući svakako vuče na klišej kojai u tim godina možda nije bio toliko čest, ali kako je par godina prije izašao Hitchcocov Rear Window, moglo bi se reći da je film malo vukao na neki britanski rip off (termin koji tada sigurno nije postojao) te da, ukoliko ste alergični na svaku sličnost s nekim poznatim filmom, ovaj podatak bi vas mogao odbiti od gledanja. Ali, gledatelj samo ubojstvo (ili mrtvo tijelo) ne vidi baš kako treba, čime započinje onaj glavni dio radnje jer postavlja se pitanje što se ustvari događa. Lizzy igra ženu koja ima nekih svojih duhova na leđima, bivši muž je poginuo s ljubavnicom te ga još zna vidjeti u snovima. Kad se dogodi ”incident” s tijelom, stvara se jaka sumnja u njezin zdravi razum, što se dodatno podebljava daljnjom radnjom te trokutom koji sačinjava njezin novi muž i najbolja prijateljica. A tu su i čudni susjed, kao i policijski inspektor koji je sklon svim teorijama.

Onaj ”horor” element je ovdje možda više radi same riječi nego to ustvari jest. Psihološki triler bolje opisuje ono što se događa u radnji, a neću baš puno pogriješiti ako ga opišem i kao jednu od onih komornih drama kao što su Tramvaj zvan Čežnja, gdje se radnja više manje odigrava u par soba i gdje je sav teret radnja na dijelozima. Ovdje je samo dodana sumnja u zdrav razum glavne junakinje, što stvara dobru naizvjesnost. ALI… ono što sam spomenuo, predvidljivost, ona vrlo vjerojatno nije izražena namjerno (ili čak jest, vrag će ga znati) jer nagdje na pola filma (iako, sad kad razmišljam, postoje neke naznake i puno prije u radnji) skužimo da ima nešto jako čudno u novom mužu i prijateljici – što nije spoiler, vjerujte mi, radnja to skriva, ali ne baš jako. Taj predvidljivi dio na kraju dovede do stvarno nepredvidljivog, koji, kao završnica, izgleda jednostavno fenomenalno. Cijela radnja, svi potezi koje naprave likovi, na kraju sjednu na svoje mjesto, što ovaj film čini ili slučajnim pogotkom, koji se povremeno znaju dogoditi, ili genijalnim do te mjere da je to jezovito (jedini koji mi pada na pamet za usporedbu jest Fincherov Game). Također, radnja, iako ograničena na par prostorija, ima dosta toga efektno napravljenog. Stara kuća djeluje mračno, vlažno i neugodno, a stan junaka kao nešto udobno, ali ujedno i neudobno. Jednostavno, ali efektno. Što me na kraju dovodi do jedine izražene mane filma – dijaloga. Ne dijaloga kao dijaloga, iako se može ubacit koji komentar i na to (previše… pristojan, svi svakome zahvaljuju) već na način izgovora. Sve je ravno, doslovce, gotovo školski način izgovaranja teksta – od muža, preko sobarice, do policijskog istražitelja, nitko nikad ne diže glas, ne unosi emocije, na naglašava riječi. Pomalo monotono, iskreno rečeno, te bi naglašenije emocije (iako Lizzy ima svojih trenutaka – što je otkriva kao jako dobru glumicu) dobro došle za bolju nadopunu atmosfere. Usprkos tome, ovo je pravi mali dragulj, ako volite psihološke misterije, temeljene ne na onom što vidite već zamišljate, i stvarno je čudno da je film danas apsolutno zaboravljen, kao ni da ga nema na listama nekih boljih trilera u sličnom tonu (može biti što je Engleski, a ne Američki). Što ga čini ugodnim iskustvom nakon kojeg nećete požaliti uloženo vrijeme.

2289691,2mucoOZ2Y_pxxOgeTsoeBcPE3wBuXOz32xkJoCzzNKfkVUq9W+JKT9BlwZlbKpjXhtif20dDTVwt0hAGXmX58Q== 2289693,faoAJS2H_YvwzF1OwQWrcqWtF7n90Qv37ewNfIs8ZXqZ1YBpC4LAl0B08KlAs5+OoZ3mg1v7zmM6FT4OEYIxHQ== 2289695,n7Ehkmfs8LDdLRyN4PQ+ttsAimL6iYHapMkG9TLtaFinWz2SYoGYrx6ozgf+dy2eArlN8qVpHmg1uRtWZtqOTg== 2289696,ew7lNX2cantAxjjBBsX+QOOY9XboGO_LwhMwtmaqHw5h_f+TjbZV41hWsbub+Kmqj92KlnytUMFuYdVnwD7_Wg==

2289692,Ra+VwhbbZP20x80aSlLyLQc56+9esq6yYbKlqFpPqZruwHdtONkGV7fCXrh_NOS7eKR+MnLdciUDV5eX5Nv_LQ== 2289697,Ra+VwhbbZP20x80aSlLyLQc56+9esq6yYbKlqFpPqZruwHdtONkGV7fCXrh_NOS7eKR+MnLdciUDV5eX5Nv_LQ== 2289698,V6RFgEsXORh7Po2MRHgAT9BoLC+YA3XmVl88_7AEY2tGjloOH+T4rMz5VSWRYOGwLjvcjUu1YrRzqTUZsIYyBg== 2289699,usc+ND7HP2B7Gs595usuwdZDxxFffgz32GoWsVRfdi7UuQZpM6LPlArm0UA5ENB2KSQKrAPtYcJjzPcJVNgyTw== 2289700,odJPK_PJL9SPJbgHmDPGbSmc26vSiOkpMl4HJx4zcZb7Y6ndrWVt3TSkakTsbdK0YDjzV1xJTYwtQa_3w1eR_w==

2289691,2mucoOZ2Y_pxxOgeTsoeBcPE3wBuXOz32xkJoCzzNKfkVUq9W+JKT9BlwZlbKpjXhtif20dDTVwt0hAGXmX58Q== 2289692,Ra+VwhbbZP20x80aSlLyLQc56+9esq6yYbKlqFpPqZruwHdtONkGV7fCXrh_NOS7eKR+MnLdciUDV5eX5Nv_LQ== 2289693,faoAJS2H_YvwzF1OwQWrcqWtF7n90Qv37ewNfIs8ZXqZ1YBpC4LAl0B08KlAs5+OoZ3mg1v7zmM6FT4OEYIxHQ==


UNIVERSAL-SOLDIER universal_soldier_ver1

IMDb

Trailer

Filmaši kao Michael Bay i Roland Emmerich obično ne stoje dobro na ljestvici popularnosti, upravo suprotno, negdje su u pozadini, između leša trinaest puta pregaženog štakora i Adolfa Hitlera. Kada netko želi naglasiti kako ima istančan filmski ukus, obično njih dvojica (ili netko jako sličan) dođe na udar kritike jer danas je popularno napadati nekoga (nije bitno koga) jer napad po nekoj logici na površinu izvlači intelekt onog koji napad predvodi. No, na neki čarobni način, svi negativni komentari potječu od nekoga tko je prvi platio kartu i pogledao omraženi film omraženog mu redatelja. Netko još zamijećuje nedostatke u toj slici? Film kao takav oduvijek ima nekoliko namjena, neke su namjerne, neke slučajno otkrivene, i neću reći da nema stvarno izvanvremensko dobro napravljenih naslova jer ih ima, jednako tako neću reći ni da nema doslovce negledljivih papazjanija jer ima i takvih, ali, ponukan jednom starijom raspravom, svaki od njih ima ono nešto za što je napravljen. Da se ispriča priča, da se naglase emocije, da se proda paket zabave u trajanju od dva sata. I to je pošteno. Kao i prodavanje magle pod maskom art snobizma, sve je to za ljude. No, zanimljiva stvar.

Prije nekog vremena Tony Scott je otišao s filmske scene (velik sam obožavatelj njegova rada) i čovjek, koji je gotovo sam samcat definirao i proizveo moderni, takozvani MTV izgled popcorn filmova, danas je umjetnik, a Bay netalentirani šmokljo. Aha. A jesti vi vidjeli njihove filmove? Tu faktički nema razlike. Ista stvar. No, Scott je ipak imao koju godinu više na ramenima, pa je iskušavao svašta (i to s jako dobrim uspjesima) dok je na Bayju da to napravi. Sudeći po Pain&Gain, ima i on skrivenih talenata. Predrasude su jezivo loša stvar, a ako ih imate već u startu onda, žalim što Vam to moram reći, nemate ni potrebne objektivnosti. Hej, nitko nije savršen (ni ja, naravno, a i nemam takve komplekse da vas podučavam što je dobro, a što nije)  ali to što radimo na manama čini nas boljim osobama, zar ne, a na isti način mogu se pogledati i filmovi spomenutog, jako omraženog dvojca. Nakon što sam odužio malo previše (ali ”papir” sve podnosi, na kraju ću doći do nekog zaključka) da se vratim na Emmericha, je’l te, već kad u vrhu stoji naslov njegovog prvog američkog filma. Emmerich je gotovo kao Spielberg (ne po kvaliteti, da se dežurni moralisti odmah ne dignu na noge zbog te usporedbe) pomalo entuzijast po pitanju igranih slika, a jedna od dražih stvari kod njega su mi da uopće ne skriva kako je obožavatelj sedme umjetnosti. Ni ne pokušava to, dapače, jasno i glasno je naglasio da su se on i Dean Devlin kao klinci nagutali raznog SF smeća o invazijama te je bilo logično da i snime jedan takav film (povodom globalnog fenomena znanog i kao Dan Nezavisnosti) ne skrivajući da je film posveta i da je apsolutno besmisleno tražiti originalnost u njemu. Što nas vraća natrag na Univerzalnog Vojnika (napokon) filma koji je nastao zbog stjecaja okolnosti (trebao je režirati drugi film, to je propalo, dobio je ovaj film u zamjenu) i koji je danas na listi njegovih boljih uradaka, ali kojeg on osobno baš i ne preferira jer nije njegov tip filma (što kaže moj comrade bloger Dragonrage – vjerojatno zato što nije mogao raznijeti Bijelu Kuću) te je to bio – plaćenički posao. Svaka čast, čak je i John Carpenter radio plaćeničke poslove, nema ništa loše u tome, treba staviti kruh na stol i tako te priče, ali vrijedi naglasiti kako je i taj plaćenički posao napravljen više nego dobro, gotovo odlično čak, iako je danas u kategoriji ”štemerski film bez pameti”. Neću reći da nije tako, to jest štemerski film (svi filmovi Bruce Leeja su štemerski filmovi, nema veze što su i kultni filmovi) koji je napravljen za fanove štemera Jean Claude Van Dammea i Dolpha Lundgrena, ali i općenito – za ljubitelje poštenog akcijskog filma. Ako niste jedan takav, ako imate debele predrasude prema akcijskom filmu, ako ste ovaj tekst dočitali do ove točke… oh, kvragu, možete ga pročitati i do kraja.

Jer, osnovna premisa je jednostavna. Jedan pozitivac. Jedan negativac. Pucnjava, tučnjava, potjera. Akcijsko-štemerski film ceste, ako ćemo baš točno opisivat. Iz ovog uvoda nije vidljiva činjenica da je Emmerich za osnovu radnje uzeo Terminatora, te mitsku brobu dobra i zla. Naravno, Terminator nije spomenut u smislu da je Vojnik neki rip off već samo da su Emmerich i Devlin gledali film, da im se film svidio te da su bazu filma posvetili i svom filmu. Teško da možete promašiti ako se referirate na ranijeg James Camerona, zar ne? No, upotrijebili su i malo klasike, gotovo neočekivano i to ćete zamjetiti ako nemate predrasuda jer tu u prikrajku leži i priča o Frenkensteinu, o kreaciji koja se okreće protiv svojih tvoraca, a u sitnim tragovima leži i pitanje čine li nas sjećanja onakvima kakvi smo ili cijeli život? Dobre stvari ili loše stvari. Luc Deveraux želi ostaviti rat i doći kući, Andrew Scott želi rat. Kad ih ponovo ožive, to im je nit vodilja. Zanimljiva pitanja, ako ćemo iskreno, gotovo šteta što scenarij nije malo više zagrebao po njima, naznačujući ih tek površno. Ali, kako rekoh, to je štemerski film, i razlog zašto je snimljen jest da se vidi mitska borba između dva glavna lika. Kako nijedan od njih nisu jaki glumci (što je činjenica, bez obzira što ih simpatišem obojicu) ”fizička” gluma im jako dobro leži (ta dečki su onda bili u prime time godinama, mogli su preskočit planinu za doručak) ali scenarij ih pametno ne spaja do same završnice već pruža dosta dobra klasične akcije, u kojima nije ni pirotehnika zakazala, pretvarajući ga doslovno u ”film ceste” – radnja je stalno u pokretu. Što je dobra stvar kad radite akcijski film – nije dosadan. Čak i ako se likovi ne pokušavaju ubiti radnja ne stoji, a s obzirom da su oni slabi glumci, ovako su zamaskirali taj mali nedostatak da se ni ne osjeti. Van Damme je kao klasični pozitivac u sukobu sa svojim ja uvjerljiv, Lundgren je malo over the top u svojoj izvedbi, ali za to krivim scenarij jer je lika pretvorio u jednodimenzionalno zlo, ne Lungrena samog, a dečkima je puuuuno pripomogla i jednostavno simpatična pojava Ally Walker kao objekat koji pokrene cijelu jurnjavu (što zgodne žene hoće napravit) jer tko je od nas ne bi želio spasiti. U recept dodajte i jako dobru Emmerichovu režiju (recite što hoćete, ali čovjek zna spojiti kadar s kadrom) te dobijete jedan od boljih i dinamičnijih akcijskih filmova devedesetih koji nigdje ne zapinje bez obzira što u njemu ima i loše glume i posveta i referenci. Možda ga Emmerich osobno i ne doživljava kao veliki uspjeh svoje karijere, no zato je tu uvijek publika da to napravit umjesto njega, jer, hej, nakon toga je krenuo dizati Bijelu Kuću u zrak. Od nečega treba početi.

1796234,j8lRRzimVq0aW57pvmyVDqVmzOSWbpC9rjF0BAr1M6c3yT0CcOGfb6Gf8IFod5N+WaaOen8ziJMaAFgjMT0NlA== 1796237,Vjo+GCOEPGRAVmFOoS0ZaZgZloi3SOBspCJjLxOHovd0+ULyiWdWElCd4kTBh9ueCs01ebRgPm4S6zQJSCfFSQ== 1796238,twfuS4tPPG706OcVbNpW1pZ5p_Vno74ZQTb2VWkhGliGqX42JuFh34AhEvoXE_vtQSFs+b87AXiTQEXCn3AC3Q== 1796240,WQZy+_3zKEKqOXl5vO6kkN3__LI8A6RGT2pvaepNS+xM1xxB7m5A6C93P67YzOOjlZaKygcQDjJaG9r5Npl0GQ== 1796244,MqveFMRzikFV7Hc_8n63Uc1ipmVb1vLp9msrFhS3XaEtcAt+Fsvlg6ONLfyZMTzjSXWrTFvr7eQHr2OVvq3ulg== 1796246,MqveFMRzikFV7Hc_8n63Uc1ipmVb1vLp9msrFhS3XaFwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw== 1796248,2ZszRrdlkp7knRVmpJlEf6Rsa6WvealzJUF0yOC831AtcAt+Fsvlg6ONLfyZMTzjSXWrTFvr7eQHr2OVvq3ulg== 1796256,wENhz_thfdJhBgdiWFGDOVnVFwIK9XY2EIm6+lzuEKxw+7oNmxMioOI6kztYzm9gPGnkVBCfYYeZ3H8jcyq0DA==

1796236,Rf4ef1zhLKcNXmlD4cMWTPWvHQUQNH1NdMWH0ohVkC1GjloOH+T4rMz5VSWRYOGwLjvcjUu1YrRzqTUZsIYyBg== 1796239,sXy+Cp1KtcFE+FM2+lEjuyDEH6DD_oyCWtvBRGXUMlh4yH5dzGfraQSztuop7g8E2nGELzdyrhtIXcIJJUmZxQ== 1796247,9Y_D+MKnSm2lhGCiTusEco_SAdU_8LculaCPOv9nm9LRfXEvlZLprOD9Mx5Ha3GHNTcYybJh04GQPbBKSvfyoQ== 1796249,cJG7sH_VJ2czjxss7FY_qjJ8f+CcbV4rx2J1nXdgs0jUuQZpM6LPlArm0UA5ENB2KSQKrAPtYcJjzPcJVNgyTw== 1796251,YdgY3+JitI1M5hUcLOACMa9G0f_mcetXUItdNk5+zC94yH5dzGfraQSztuop7g8E2nGELzdyrhtIXcIJJUmZxQ== 1796255,owuFsbgVizWPcAoC2z1eoywF3ocxM0QaxM8dD1rTxD9GjloOH+T4rMz5VSWRYOGwLjvcjUu1YrRzqTUZsIYyBg==

In the Heat of the Night (1967)

Posted: Studeni 6, 2013 in Drama, Thriler

heat 936full-in-the-heat-of-the-night-poster moviescreenshots

IMDb

Trailer

Vjerujemo da živimo u iskrenom i demokratskom svijetu. Barem pokušavamo vjerovati. Činjenica jest: živimo u debeloj iluziji. Iskrenost obično ispadne licemjerje, demokracija se u konačnici pokaže mehanizam kojemu kronično nedostaje demokratskog materijala, a jednakost spolova, rasa i mišljenje stvar je koja možda ima nekakvih izgleda za preživljavanje na papiru, ali u praksi… Doduše, možda jesmo razvili malo veći prag tolerancije, možda smo se počeli i nešto ljepše ponašati prema bližnjem svom, ali kad nitko ne gleda, kad su svjetla ugašena i na uličnoj rasvjeti razbijene žarulje, onda pokazujemo svoje pravo lice. To je u ljudskoj naravi. Rasizam je stvar koja još uvijek traje, nisu potrebni čak ni skriveni uvjeti već je javan kao i plavo nebo. Samo što smo razvili toleranciju, naučili se pravilima lijepog ponašanja i prodajemo priču kako je vrijeme najbolji način da se sve ispravi. I onda se probudimo. No, neki pomaci ipak su napravljeni, rasizam kao takav, iako još uvijek nije pove nestao, popustio je svoje okove tako da je danas u dubini američkog Juga moguće vidjeti i crnog šerifa, što je prizor koji je nekim starim žiteljima, odgojenima na gorućem križu i bijelim plahtama, izazvalo srčani udar. Jedno je vrijeme bilo gotovo nevjerojatno vidjeti i crnog pozornika, a najmanje izgledna stvar koju bi očekivali vidjeti na američkom Jugu tokom šezdesetih bio je crni detektiv koji istražuje ubojstvo bijelca. Čak je i razmišljanje o tome bilo povod za javnu debatu, možda čak protest ili dva, a postojala je mogućnost i da pokoji prozor bude razbijen bačenom ciglom. Neki bi rekli: dobra stara vremena. Ukoliko bi imali problem s Crncem… pa, tu je uvijek bilo pouzdano uže s kojim ste ga mogli riješiti. Snimiti film o takvom okružju, kad je jedan pogrešan pogled mogao prouzročiti iskru rasnih nemira, bila je stvar… idemo reći hrabrosti (druga opcija je glupost, pa Vi birajte) jer kad počnete iznositi nečije prljavu rublje na javu, uvijek će se pronaći netko uvrijeđen. To je, što bi se slikovito reklo, hodanje po tankom ledu, a ako se gubi vrijeme na to da se nekome ne povrijede osjećaji, onda to nije film već kompromis. A kompromisi ne postaju dobri filmovi.

U vrelini noći svojedobno je dočekan kao provokacija, ali prvokacija koje je samo odražavala duh tog vremena. Martin Luther King još uvijek je bio živ, ali je zato četiri godine ranije održao poznati I Have a Dream govor koji je odjeknuo kao atomska bomba, ali nitko nije mogao poreći da je stvorena nova slika crnog čovjeka – ne više nepismenog seljaka s polja pamuka već obrazovanog čovjeka koji zna što želi reći, koji zna obraniti svoja stajališta i koji se ne povlači pred izazovom. Drugim riječima, Martin Luther King bio je noćna mora svih onih zadrtih bijelaca koji su vjerovali da se građanski rat nikad nije dogodio. I sad zamislite scenarij da vam vaša najgora noćna mora dođe istraživati zločin te da je žrtva zločina ugledni južnjački gospodin, pripadnik stare škole, poštovan od strane sebi sličnih. Onih koji vjeruju da je Crcima mjestu u polju ili na kraju užeta, ovisno o raspoloženju. I dodajte toj noćnoj mori još jednu, da Crnac ošamari Bijelca te da to prođe bez određene kazne. Recimo linča. Danas to možda izgleda pomalo banalno, ali 1967 godine… recimo da ste tražili vraga tom scenom. Ali, ona jako dobro pokazuje ton film, to stanje jedne velike nacije (sarkazam, naravno, sarkazam) gdje se počinju događati radiklane promjene. Priča o ubojstvu i istrazi koja se događa u gradu koji je obojan jakim rasističkim bojama bila je kao Kingov govor – bomba, ali pametna jer djelovanje je šaroliko.

Najbolji dio filma je što ne govori o rasismu samo tako, crno-bijelim tonovima već dodaje nijajse sive. Jug, zadrt po općenitom uvriježenom mišljenju, možda i nije tako zadrt kako se čini jer uvijek je bilo ljudi koji nisu bili neskloni promjenama. Zato je lik šerifa u izvedni legende Roda Steigera najbolji dio filma – on je čovjek koji je odgojen na tradiciji, ali koji je svjestan da dolazi do promjena koje može prihvatiti na lagan ili težak način. Sidney Poitier, koji si je prepoznatljivom rečenicom – They call me Mister Tibbs! – (koja dolazi odmah nakon šamarčine redneck Bijelcu) osigurao status kakav ima Švarci s I’ll be back, ovdje je više okidač za preispitivanje nadzora koje Steigerov lik ima nego konkretna pojava jer predstavlja presliku slike koja se tada počela pojavljivati u javnosti o Crncima: obrazovan, sposoban, čvrst u uvjerenjima. No dva glumca usprkos činjenici da je Poitierov lik drven u njegovoj izvedbi, savršeno nadopunjavaju jedan drugoga (Steiger je ionako jači glumac, pa je i povukao veći dio emocija) a jako dobro je prikazano mentalno stanje jednog grada prepunog predrasuda, čime istraga umorstva pada pomalo u drugi plan, no to je ne čini manje bitnom. Možda nije tako izravan u prikazu određene strahovlade koja je vladala u tim godinama kao što je to Mississippi Burning (malo koji film oko njega i jest) ali ovo je ipak prvi naslov koji je, kao i govor Martina Luthera Kinga, najavio da će se stvari početi mjenjati (iduće godine George A. Romero u svom je horor klasiku Noć Mrtvaca dao glavnu ulogu Crncu, što je također bilo izvan redovitog događanja) što ga čini unikatom. Pojačajte to s jako dobrim glumačkim pojavama (tu je još i mlađe izdanje legende Warrena Oatesa), kontroverznom pristupu, pametnom oslikavanju karaktera likova i s razlogom dobijate punokrvni klasik koji je još uvijek aktualan. Možda ne toliko šokantan kao 1967, ali svejedno aktualan.

2129762,VwhFldAt9VSesTlQO1wAKSzAvqPs01Lbqbf5kCRIWjxM1xxB7m5A6C93P67YzOOjlZaKygcQDjJaG9r5Npl0GQ== 2129763,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== 2129764,YbaW+S0Nk9IrXO0QCnIQawdIBHTqZL2AId_hyIjlV1i5vlLma+InCuf+WGyZGONpFG54BcGDKzs2m9EcdXUIwQ== 2129765,IoXe6lwO0QMh6Z04p6fOKZYvOlooUZkWjQYZrXa4RHqhx6Bc2+v7wgMLdv+hcmIcSr_7eqK9guqJkPpD4fA6uw== 2129766,cMc2Q4b_CzaajgpdEY_avNmH5NgwtfzP7DCe6p3GQF5dMf3pUgk7xLDXZ8tKvlDi1H1IAfmPU7pckuW_8sNCwg== 2129767,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== 2129768,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== 2129774,KGA8kuoMlRTexsKB8MiJpZYSkXPJlDG_aSjZB2NyY5et5nv32EGTV6zGRHbiSj4J6iXr2vhUzGnCwmhp5HRNsQ==

2129770,Im+B8ELsSm+wH+KT5Lh4YgV6xOfa8sGjjgSDYAi097Z1Em+3vDb9zfon3uv_jNxJfz3ogxTr3jHE26akqhRXcA== 2129771,9PNvhzPL+6N4BRr1U0UIf2eMdgu3qD6gUn5LlvYJ9wb7Y6ndrWVt3TSkakTsbdK0YDjzV1xJTYwtQa_3w1eR_w== 2129772,Kvo3qJdBTjUpJZpKdHTH45_rI+lQwmbFLZPE+s3rPIpGjloOH+T4rMz5VSWRYOGwLjvcjUu1YrRzqTUZsIYyBg== 2129773,pqcf64yXdJ+RgtovN9FxtW9If5ZFq5+2vgreyO1G2g3uwHdtONkGV7fCXrh_NOS7eKR+MnLdciUDV5eX5Nv_LQ==


3-110P4224H80-L

IMDb

Trailer

 

Nažalost, malo kasnim, oko jedno tri-četiri mjeseca s ovim filmom jer bolje odgovara ugodnom ljetnom dobu nego jesenskom vremenu. No, što je tu je. Već kad sam nedavno pogledao Escape Plan, da se malo vratim natrag u 90-te kad je Rocky počeo doživljavati prve box office poraze te naizgled gubiti bitku s kvalitetnijim naslovima. Specijalist to nije, predstavlja jedan od njegovih najvećih kino uspjeha tih godina (odmah iza Cliffhangera) što možda ne znači puno, ali opet, već kad je mjerilo kvalitete filma njegova zarada (pokazat ću vam rasprave i rasprave koje govore upravo to) da i to spomenem. Ipak, razlog zašto ja subotnje veče provodim za monitorom i lagano pišem dojam ovom filmu jeste to što sam ga danas dobio na dar za kolekciju. Blu-Ray izdanje. Kojeg (još) nemam, ali važna je namjera, ne, što me pak povuklo da ga pogledam (ipak je tu i original DVD izdanje, molim lijepo) jer nisam to napravio, pa već nekoliko godina. Da budem iskren, za njega me vežu neka stvarno sentimentalna sjećanja jer sam ga po prvi put gledao u kinu, ali to ”kino” nije bilo pravo kino već razvučena plahta i kino projektor (kino u mom gradu se tek nedavno opet otvorilo) što je onda bilo gotovo gerilsko prikazivanje filmova, ali mogu vam reći da je bilo hrpetina ljudi na projekciji. Ne toliko zbog Slya (možda radi Sharon) već koliko zbog ugođaja. Tada se mogla popiti piva tokom gledanja, zapaliti cigareta, posisati joint ako ste bili u raspoloženju i to je nešto, vjerovali ili ne, što mi pomalo nedostaje. Danas je zvuk kvalitetniji, slika takva da možete prebrojati trepavice na oku plavom od Sharon Stone, ali nema pušenja i ostalih zabava. No, otiđoh daleko, predaleko od teme. Naravno, očekujem da se odmah javi neki ”kritičar” (jako volim ”kritičare današnjice, svatko s netom može biti jedan) koji će reći da je to loš film, glup film, očajan film, da ga jedan Lars Von Trier jede za doručak i slične snobovske gluposti. Mislim, što ste vi ljudi očekivali od filma koji spaja eksperta za eksplozije, sexy kučku, do kosti zlog negativca i hrpetina eksplozija – Dostojevskog? Hemingwaya? Disertaciju o smislu ljudskog postojanja? Ovo je film koji isporučuje, što je koncept koji danas, očito, više skoro ni ne postoji. Što mislim po time? Vratit ću se na to nakon klasičnog uvoda, kao i obično.

Ray Quick (u vidljivo opuštenom izdanju Sylvester Stallone) je ekspert za bombe. Gdje god je želite, Ray je tamo postavlja. Sad radi privatno, inkognito, ali je prije nekog vremena bio CIA (valjda) te se gadno pokačio s psihom imenom Trent (uvijek rado viđeni James Woods) zato jer Trent voli dizati ljude u zrak. Ni ne treba mu neki razlog, jednostavno svršava na to. Njih dva ukrstit će putove kad Raya angažira May Munro (jako hot i božanstveno seksipilno izdanje Sharon Stone) da posmica neke tipove koji su joj ubili roditelje. Ray nema problema s tim, no obitelj negativaca (cool Eric Roberts i legenda Rod Steiger) ima, pa započinju igru koji ima veću eksploziju u džepu.

Spomenuh koncept filma koji isporučuje. Ovo je film za široke mase; tu je Sly kao veliki pozitivac, tu je Sharon kao mamac za mušku publiku (zaboravite na Basic Instict – tu joj nema ravne) tu su kvaliteniji glumci kao malo začina za one istančanijeg okusa, tu su egzotične lokacije Miamija (koje su, brat bratu sad već postale malo izlizane jer ima valjda pet serija koje vrte iste snimke) i tu je, naravno, pirotehnika da vas drži budne (iako za to postoji i jedan jako vruči klinč ispod tuša naših vrlih junaka). Tako se radi film za široke mase; pružite ljudima ono što žele gledati. Sad, realno i konkretno, Specijalist je pomalo praznjikav film, nedostaje mu svega. Od nekakve barem površne karakterizacije, bolje razrađene priče, ne bi mu naškodio ni jači vizualni dojam, kao ni kvalitetnija režija – sve su to činjenice od kojih ne treba bježati, ali bez obzira na to – ovo je film za fino opuštanje. Woods ima svoj over the top nastup (i frajer je gubica samo takva) koji svi očekuju, Sly će pokazati svoje pažljivo istrenirane mišiće (što svi očekuju da napravi) a Sharon će par puta prekrižiti noge jer se zna da to ljudi vole (muški dio, naravno, da budem šovinista kao i obično). O umjetničkim dosezima nećemo ni pričati, besmisleno je, nema ih, nitko nije ni pucao na njih (ali će ih ”kritičari” tražiti, naravno) no vrijedi spomenuti da film, u tom svom površnom izdanju, uopće ne zamara. Dapače, dva sata prođu samo tako, što treba znati napraviti (kad Von Trier počne daviti tri sata – ta tri sata osjetite do najveće dubine duše, svaku božju minutu) ali ako vas moram upozoravati da ne gubite ta dva sata života ako ne volite površni materijal, onda imamo pokrešku u komunikaciji ili ne znate kakve filmove volite. Također vrijedi spomenuti da se film onda savršeno uklopio u trend bomba-bum-junak-negativac tip filmova jer su mu društvo pravili Blown Away i Speed (svi izašli točno iste godine) pa se može reći da je ljeto ’94 bilo itekako eksplozivno te da svu sva tri imali odličan odjek u kinima (iako, bit ću realan i reći da je Specijalist najslabiji među njima, ono su ipak bili žešći igrači). Ako ste raspoloženi pomalo nostalgičarski, ako vam se ne razmišlja previše, ako volite… šta ja znam, kad sranja lete u zrak ili toplo ljeto na Floridi…preporuka za gledanje. Ako ne volite ništa od navedenog (u što uključujem i cast) – dvostruka preporuka za izbjegavanje jer ovo je ona vrsta filma koja jednostavno kvari ljude. Dalje od toga bilo bi jednostavno pisanje gluposti, što nikad, ali nikad ne radim.

936full-a-better-tomorrow-poster 2149106,VwhFldAt9VSesTlQO1wAKSzAvqPs01Lbqbf5kCRIWjxM1xxB7m5A6C93P67YzOOjlZaKygcQDjJaG9r5Npl0GQ== 2149107,2ZszRrdlkp7knRVmpJlEf6Rsa6WvealzJUF0yOC831AtcAt+Fsvlg6ONLfyZMTzjSXWrTFvr7eQHr2OVvq3ulg== 2149116,WQZy+_3zKEKqOXl5vO6kkN3__LI8A6RGT2pvaepNS+xM1xxB7m5A6C93P67YzOOjlZaKygcQDjJaG9r5Npl0GQ== 2149117,Nr1ze7vsXPICTg0DEbJMqPFeFqV+G8LJCv3lkXy+Up2bQepquqi9pZhA8gInJI1BdqSVxJsLYAg9z+cpkuJvaw== A Better Tomorrow (1986).jpeg a-better-tomorrow-part-1-movie-poster-1986-1020197391 birthlivingdead-1024x682 birth-of-the-living-dead-01 birth-of-the-living-dead-02 birth-of-the-living-dead-03 Fan of the Dead


Fan of the Dead BIRTH-OF-THE-LIVING-DEAD

IMDb (Fan)

IMDb (Birth)

Trailer (Fan)

Trailer (Birth)

 

I za kraj ovog mini horor maratona nešto malo drugačije: dokumentarni filmovi. Znam, i oni se mogu gledati kao nadopuna horor prehrani jer govore o glavnom jelu, zombijima, a ovaj put riječ je o onima koji nešto i znače – originalnoj Night of the Living Dead od George A. Romera. I dok je deda Romero iste doveo na popis gadnih negativaca, u rangu vampira i duhova, isti je uspio i pokopati sve što je vrijedilo u originalnoj trilogiji svojim poprilično nesuvislim nastavcima zombi sage i dobro je da je odustao od daljnjih filmova (no nije još sve rekao u vezi njih – informacije će stići dalje u tekstu) ali zombiji su danas isplativa roba jer žive i bez njega. Primjer – World War Z. Jednako kao što je Romero na vrata doveo sporohodajuće kreature, tako su drugi na vrata doveli njega. Fan of the Dead amaterski je uradak jednog takvog entuzijaste koji se odlučio na mali road trip i kamerom pokušao pronaći sve lokacije koje je Romero koristio za svoju originalnu trilogiju. I, što je najbolje, nije riječ o nekom zanesenom klincu iz Amerike nego iz Francuske. Nicholas je tako uzeo kameru i krenuo na malo proputovanje, pronalazeći sve lokacije na kojima su se snimali Noć, Zora i Dan Mrtvih, a imao je i tu sreću da naleti na neke poznate face iz filmova te dobije izjavu-dvije o tome kako oni danas na to gledaju. I dok je zanimljivo vidjeti kako neke lokacije danas izgledaju, filmu se može zamjeriti amaterizam, naravno, njegovi komentari su prepuni oduševljenja, što zna biti malo iritantno, a i nema nekih posebnih atrakcija jer kamera mu je uglavnom turistička, kao i on, te je snimila što su snimali i svi drugi turisti. Najzanimljiviji dio je onaj središnji, koji se odnosi na Dawn of Dead, jer je za vodiće po lokacijama imao zvijezde filma, Ken Foree i David Emgea, koji, malo otužno, i danas znaju voditi ljude kroz trgovački centar i pojašnjavati scene koje su tamo snimali. Ostatak je zanimljiv samo kao dokument da se vidi kako danas izgledaju neke lokacije (uglavnom zaboravljeno) te kako su korišteni neki prastari trikovi za dočaravanje jedne lokacije (dok su u stvarnosti bile tri – kuća iz orginalne Noći je jedna, unutrašnjost druga, dok je podrum sniman na trećoj). Film je neočekivano dobio popriličnu medijsku pozornost (iako traje samo sat vremena) te je priključen kao DVD dodatak Romerovoj Zemlji Mrtvih, što je dovoljan uspjeh ako se zna da je nastao iz pukog entuzijazma.

Rođenje Mrtvih produkcijski je korektniji uradak i službeniji te time i bolji, iako ne toliko koliko bi se moglo pomisliti. U njemu Romero pojašnjava kako je film nastao, kakve su sve probleme imali i koje kvake su im se događale prilikom stvaranja. Postje i podosta popratnih gostiju, ali jedina zanimljivija (i poznatija) je Gale Ann Hurd, trenutačna producentica The Walking Dead, koja govori kakav je utjecaj imao original na seriju. Romero je genijalan sugovornik, moram priznati, čovjek nište ne skriva, a bome ima i odličan smisao za humor te nema ni tragova umišljenosti kakve bi očekivali od tih velikih redateljskih imena (zanimljivo je da su svi oni; Romero, Carpenter, Savini i Craven ustvari jako dobri sugovornici, bez imalo pompe ili prenemaganja) i zgodno je čuti iz njegovih usta kako su se filmovi radili u tim danima. Doduše, film ima i malo nezgrapne sugovornike koji više kometiraju neke njegove aspekte s kojima Romero nije imao veze (politička crta, rasna diskriminacija) te se stječe dojam da su drugi, nakon što je bitka bila završena, odlučili pokazati kako je trebala ići, ili, mi znamo bolje od autora što je htio reći s tim filmom stajalište. Da napomenem, to je iritantno i povjerovao bih u njega da su pojašnjenja izašla iz Romerovih usta, ali nisu. Osim toga da su bili svjesni kako Crnac u glavnoj ulozi nije nešto što se prakticiralo tih dana. Naravno, takav projekt prepun je malih zanimljivosti, koje Romero iznosi u dobrom polu zajebantskom duhu, te predstavljaju i najbolji dio filma dok je onaj… najbizarniji (ne najgori) priča lika koji klincima od 7-8 godina pušta Noć… u sklopu ”zombi škole” te otvoreno s njima priča o odsjecanju glave ili pucanju u glavu, što je… bizarno, ali nakon toga ne treba iznenađivati da neki od tih klinaca uzmu pištolj i idu ubijati svoje prijatelje ili kolege iz škole. Također, precizno je pojašnjeno zašto je film postao javno dobro – zbog naslova. Jebena pogreška, reče Romero, jer su distributeri ti koji su preimenovali film u Noć Hodajućih Mrtvaca (originalno je bio The Night of The Flesh Eaters) prekršivši time neku stavku o autorskim pravima, što je film pretvorilo u javno dobro te ga može rimejkati i koristiti svatko (dan danas se ne zna koliko je točno zaradio).

Znači, ako ste fan Živih Mrtvaca, ovo je nešto što bi trebali pogledati. Oba filma imaju nekih svojih prednosti, kao i mana, te su u globalu, dovoljno informativni da budu zanimljivi, ali svaki na svoj način. Ako ste čovjek od lokacija (kao ja) bit će vam zanimljivo vidjeti na kojim temeljima je nastao prvi film (i ostatak prve trilogije) a ako ste skloni trivijalnostima, drugi film je bolji po tom pitanju. Spojite ta dva u jednu cjelinu i dobijate punu sliku. Dva i pol sata vremena nije tako strašna stvar, a kasnije se možete hvaliti kako znate stvari koje nikoga drugog, osim vama sličnih, ne zanimaju. I barem će vam biti jasno kako je došlo da zombiji postanu sastavni dio moderne kulture (za to treba zahvaliti Rogeru Ebertu) te zašto se još uvijek snimaju filmovi o njima. Čak im se i Romero vraća, ali ne s novim filmom već, ni više ni manje, nego stripom (World of The Dead) koji će govoriti storiju o gradu New Yorku, zombijima i karanteni. Meni to zvuči cool da bih mu čak dao lovu i da napravi film.

To je to, narode, sretan vam Halloween i nadam se da vam je bilo krvavo zabavno.

birthlivingdead-1024x682 birth-of-the-living-dead-02 birth-of-the-living-dead-03 birth-of-the-living-dead-01

 

 

Shocker (1989)

Posted: Studeni 1, 2013 in Horor, Wes Craven

89_shockerpstr

IMDb

Trailer

 

Wes Craven je diletant kojemu se posrećilo u horor žanru. Tako ga ja vidim. Ustvari, nije toliko diletant koliko nemaštovit autor jer, kako stvari stoje, on je autor s jednom idejom (a to nisam samo jednom ovdje spomenuo) i tu je ideju mlatio sve dok nije umrla. I, da budemo iskreni, funkcionirala je u svega jednom navratu, zbog čega A Nightmare on Elm Street i jest kultni hororac jednako toliko koliko i dobar hororac. The Last House on the Left je solidan film solidne ideje, ali loše izvedbe, predrvene (završnica je kriminalno banalna i smiješna) čime remake ulazi u knjigu onih naslova koji su bolji od originala. Posljednji nastavak Freddy filmova, New Nightmare je već nešto zanimljivije, poigravanje sa stvarnošću i fikcijom, Peple Under The Stairs gotovo je odlična crna komedija, ali My Soul To Take je zbrka dok ovaj film predstavlja gotovo remake Strave… Znam kako to zvuči i ako ga niste nikad gledali onda nije ni čudo da to ne znate. Kao redatelj, stari Wes bolje funkcionira dok radi na tuđim scenarijima (Deadly Friend & Scream) i to ako ne krene stopama izživljavanja na nastavcima (svi ostali Vrisak filmovi) ili kad opet radi remake samog sebe (Cursed je isto tako gotovo remake Screama, samo s vukodlacima u glavnoj ulozi). Shocker ima nekih svojih sitnih prednosti zbog kojih se vrijedi spomenuti, ali globalno, kad imate priču koja uključuje…

…negativca koji se pojavljuje u obliku energije te izlazi iz televizora, snova, svega i svačega- onda znate da je to prežvakavanje iste ideje na kojoj leži Strava…. Horace Pinker serijski je ubojica koji ne cilja baš djecu, ali one malo teen stariju omladinu. Zahvaljujući naporima mladog dečka (football zvijezde, da naglasimo, koji se općenito drže za najtulaviju ekipu u školama) Horace bude uhvaćen i odveden na električnu stolicu. Samo netko nešto zajebe i Horace se pretvara u čistu energiju, električnu, te se sad vraća zbog osvete mladom dečku koji ga je zahebao. A dečko ima čudne snove, koji su kao vizije, ili predviđanja, ili neki slični kurac, što film čini zbrkom svega i svačega. Prvo ću započeti u pozitivnom duhu ovu priču, sa stvarima koje funkcioniraju dobro.

Mitch Pillegi, svima nama jako dobro znan kao šef Muldera i Scully, odličan je izbor za ulogu poremećenog negativca, a što je najbolje, Mitch je imao provod života uživljavajući se u ulogu. Zabavno ga je za gledati, zabavno za slušati… lik je zabavan kako god okrenete. Ovo je također jedan od rijetkih naslova koji koriste muškog glavnog lika za centralnu osobu (što ga čini rijetkom zvjerkom u žanru, rame uz rame s The Hitcherom) te predstavlja odmak od uobičajenog kalupa ”dobra cura vs zločesti manijak”. Vizualno film izgleda točno onako kako zamišljate slasher horore 80-ih, ugodno, pregledno i pomalo bezlično jer se vidi da je to produkcija u kojoj se neće skrivati neka iznenađenja, ali je svejedno volimo. Negative tu ima malo više nego bi je trebalo biti. Peter Berg, glumac sleš redatelj očajan je glumac, a kako ovdje ni nema neke karakterizacije… još je gore. Film doslovce kopira neke scene iz Strave… (cijeli uvod, za početak, pogledajte ga sliku uz sliku i vidjet ćete na što mislim) čime je Craven, ili išao zaraditi na svom najpoznatijem djelu ili je radio homage sam sebi ili nešto treće. Što nije sjajna stvar. Negativac je još jedan derivat Freddyja i bez obzira na tko ga glumio, ostaje derivat Freddyja. Također, filmu uopće ne pomaže zbrka oko načina na koji negativac djeluje (kao električna energija) jer, ako već imate jednu devijaciju u scenariju, ne ubacujte još jednu, tako da vizije koje ima glavni lik djeluju nabacano zbrda-zdola, da ne kažem nakaradno. A još se događa i da negativac ulazi u tuđe tijela, te se pojavljuju i duhovi. Sad, vidite na što mislim kad kažem ”zbrka”? I kako je Berg ustvari jako loš glumac, ne isporučuje ništa, slabe emocije i slaba snaga karaktera potrebnog da se bori protiv takvog negativca (Heather Langenkamp obriše pod s njim, Freddyem i Horaceom ako treba). No ne mogu reći da se dečko nije trudio jer jest, te mana svega leži i u činjenici da film nema nikakvu napetost već gotovo šablonski prolazi kroz scene bez imalo entuzijazma (a kad radite slasher entuzijazam da poubijate sve živo je ono što se cijeni) iako ima zgodan vizualni domet u nekim scenama, kao i popriličnu količinu prolivene krvi. Mislim, ne shvatite me krivo, neki novi klinci vjerojatno nikad nisu ni čuli za ovaj film i može se pogledati bez predrasuda, ali stari Wes se ovdje nije baš iskazao te je danas gledanje više kao memory lane kad su ovakvi filmovi bili aktualni. Podnošljivo, ako niste gledali onda i nešto novo, ali daleko od najboljih stvari koje je slasher i horor žanr 80-ih ponudio.

1847086,e037NFsh+Krq06U7tnE3LMvUmnWzIKMK6lhhB+S0g9uMHY6n9UFdx_F1sfhwcUnP_6c6uuIOt37+Um3E6fWHFg== 1847088,v5JjlPyBPsyIQpFsrJwnAtFexJAgnrPXNyucYxCFPRSNLCuMe9dOulg7+qzq9tJ7WroLIafwPOXqaJEsd2LS4Q== 1847090,KGA8kuoMlRTexsKB8MiJpZYSkXPJlDG_aSjZB2NyY5et5nv32EGTV6zGRHbiSj4J6iXr2vhUzGnCwmhp5HRNsQ== 1847091,6yuwvvUzzTyarDYfSSiAJ74WK5h8SmJ14QgdQcgjxUg9XFBzVwqcUXsds9NSYsDNY3ruOmmqefLhVA86hafmjQ== 1847092,Nr1ze7vsXPICTg0DEbJMqPFeFqV+G8LJCv3lkXy+Up2bQepquqi9pZhA8gInJI1BdqSVxJsLYAg9z+cpkuJvaw== 1847093,5r_xmXX4krQKoVZqnDsjroGIrnm5p1+bJ7HeG6Sv2u62x1pEi68ZP6ykQPq_5ra3crfTSJG1TkgOhTnYFZavhw== 1847102,IoXe6lwO0QMh6Z04p6fOKZYvOlooUZkWjQYZrXa4RHqhx6Bc2+v7wgMLdv+hcmIcSr_7eqK9guqJkPpD4fA6uw== 1847105,j8lRRzimVq0aW57pvmyVDqVmzOSWbpC9rjF0BAr1M6cCpzdB7gSn3YZw+bRYHkEGwyQHkgDu163xeErIJvHxhA== 1847107,WQZy+_3zKEKqOXl5vO6kkN3__LI8A6RGT2pvaepNS+wukgr0i6X53wH4ohwA3gAOZmSGjIltu8m8+putdBgbSg== 1847110,6iGnVQeFyzFlzpCT75_5xujK6tP8G8ttg77ULNENDHr67_E7rcN3WH3zLFXCjk0m_I6Z5OehPopFeQz5KPoleg== shocker-1989-02-g shocker-1989-06-g