Arhiva za 1 studenoga, 2013


Fan of the Dead BIRTH-OF-THE-LIVING-DEAD

IMDb (Fan)

IMDb (Birth)

Trailer (Fan)

Trailer (Birth)

 

I za kraj ovog mini horor maratona nešto malo drugačije: dokumentarni filmovi. Znam, i oni se mogu gledati kao nadopuna horor prehrani jer govore o glavnom jelu, zombijima, a ovaj put riječ je o onima koji nešto i znače – originalnoj Night of the Living Dead od George A. Romera. I dok je deda Romero iste doveo na popis gadnih negativaca, u rangu vampira i duhova, isti je uspio i pokopati sve što je vrijedilo u originalnoj trilogiji svojim poprilično nesuvislim nastavcima zombi sage i dobro je da je odustao od daljnjih filmova (no nije još sve rekao u vezi njih – informacije će stići dalje u tekstu) ali zombiji su danas isplativa roba jer žive i bez njega. Primjer – World War Z. Jednako kao što je Romero na vrata doveo sporohodajuće kreature, tako su drugi na vrata doveli njega. Fan of the Dead amaterski je uradak jednog takvog entuzijaste koji se odlučio na mali road trip i kamerom pokušao pronaći sve lokacije koje je Romero koristio za svoju originalnu trilogiju. I, što je najbolje, nije riječ o nekom zanesenom klincu iz Amerike nego iz Francuske. Nicholas je tako uzeo kameru i krenuo na malo proputovanje, pronalazeći sve lokacije na kojima su se snimali Noć, Zora i Dan Mrtvih, a imao je i tu sreću da naleti na neke poznate face iz filmova te dobije izjavu-dvije o tome kako oni danas na to gledaju. I dok je zanimljivo vidjeti kako neke lokacije danas izgledaju, filmu se može zamjeriti amaterizam, naravno, njegovi komentari su prepuni oduševljenja, što zna biti malo iritantno, a i nema nekih posebnih atrakcija jer kamera mu je uglavnom turistička, kao i on, te je snimila što su snimali i svi drugi turisti. Najzanimljiviji dio je onaj središnji, koji se odnosi na Dawn of Dead, jer je za vodiće po lokacijama imao zvijezde filma, Ken Foree i David Emgea, koji, malo otužno, i danas znaju voditi ljude kroz trgovački centar i pojašnjavati scene koje su tamo snimali. Ostatak je zanimljiv samo kao dokument da se vidi kako danas izgledaju neke lokacije (uglavnom zaboravljeno) te kako su korišteni neki prastari trikovi za dočaravanje jedne lokacije (dok su u stvarnosti bile tri – kuća iz orginalne Noći je jedna, unutrašnjost druga, dok je podrum sniman na trećoj). Film je neočekivano dobio popriličnu medijsku pozornost (iako traje samo sat vremena) te je priključen kao DVD dodatak Romerovoj Zemlji Mrtvih, što je dovoljan uspjeh ako se zna da je nastao iz pukog entuzijazma.

Rođenje Mrtvih produkcijski je korektniji uradak i službeniji te time i bolji, iako ne toliko koliko bi se moglo pomisliti. U njemu Romero pojašnjava kako je film nastao, kakve su sve probleme imali i koje kvake su im se događale prilikom stvaranja. Postje i podosta popratnih gostiju, ali jedina zanimljivija (i poznatija) je Gale Ann Hurd, trenutačna producentica The Walking Dead, koja govori kakav je utjecaj imao original na seriju. Romero je genijalan sugovornik, moram priznati, čovjek nište ne skriva, a bome ima i odličan smisao za humor te nema ni tragova umišljenosti kakve bi očekivali od tih velikih redateljskih imena (zanimljivo je da su svi oni; Romero, Carpenter, Savini i Craven ustvari jako dobri sugovornici, bez imalo pompe ili prenemaganja) i zgodno je čuti iz njegovih usta kako su se filmovi radili u tim danima. Doduše, film ima i malo nezgrapne sugovornike koji više kometiraju neke njegove aspekte s kojima Romero nije imao veze (politička crta, rasna diskriminacija) te se stječe dojam da su drugi, nakon što je bitka bila završena, odlučili pokazati kako je trebala ići, ili, mi znamo bolje od autora što je htio reći s tim filmom stajalište. Da napomenem, to je iritantno i povjerovao bih u njega da su pojašnjenja izašla iz Romerovih usta, ali nisu. Osim toga da su bili svjesni kako Crnac u glavnoj ulozi nije nešto što se prakticiralo tih dana. Naravno, takav projekt prepun je malih zanimljivosti, koje Romero iznosi u dobrom polu zajebantskom duhu, te predstavljaju i najbolji dio filma dok je onaj… najbizarniji (ne najgori) priča lika koji klincima od 7-8 godina pušta Noć… u sklopu ”zombi škole” te otvoreno s njima priča o odsjecanju glave ili pucanju u glavu, što je… bizarno, ali nakon toga ne treba iznenađivati da neki od tih klinaca uzmu pištolj i idu ubijati svoje prijatelje ili kolege iz škole. Također, precizno je pojašnjeno zašto je film postao javno dobro – zbog naslova. Jebena pogreška, reče Romero, jer su distributeri ti koji su preimenovali film u Noć Hodajućih Mrtvaca (originalno je bio The Night of The Flesh Eaters) prekršivši time neku stavku o autorskim pravima, što je film pretvorilo u javno dobro te ga može rimejkati i koristiti svatko (dan danas se ne zna koliko je točno zaradio).

Znači, ako ste fan Živih Mrtvaca, ovo je nešto što bi trebali pogledati. Oba filma imaju nekih svojih prednosti, kao i mana, te su u globalu, dovoljno informativni da budu zanimljivi, ali svaki na svoj način. Ako ste čovjek od lokacija (kao ja) bit će vam zanimljivo vidjeti na kojim temeljima je nastao prvi film (i ostatak prve trilogije) a ako ste skloni trivijalnostima, drugi film je bolji po tom pitanju. Spojite ta dva u jednu cjelinu i dobijate punu sliku. Dva i pol sata vremena nije tako strašna stvar, a kasnije se možete hvaliti kako znate stvari koje nikoga drugog, osim vama sličnih, ne zanimaju. I barem će vam biti jasno kako je došlo da zombiji postanu sastavni dio moderne kulture (za to treba zahvaliti Rogeru Ebertu) te zašto se još uvijek snimaju filmovi o njima. Čak im se i Romero vraća, ali ne s novim filmom već, ni više ni manje, nego stripom (World of The Dead) koji će govoriti storiju o gradu New Yorku, zombijima i karanteni. Meni to zvuči cool da bih mu čak dao lovu i da napravi film.

To je to, narode, sretan vam Halloween i nadam se da vam je bilo krvavo zabavno.

birthlivingdead-1024x682 birth-of-the-living-dead-02 birth-of-the-living-dead-03 birth-of-the-living-dead-01

 

 

Shocker (1989)

Posted: 1 studenoga, 2013 in Horor, Wes Craven

89_shockerpstr

IMDb

Trailer

 

Wes Craven je diletant kojemu se posrećilo u horor žanru. Tako ga ja vidim. Ustvari, nije toliko diletant koliko nemaštovit autor jer, kako stvari stoje, on je autor s jednom idejom (a to nisam samo jednom ovdje spomenuo) i tu je ideju mlatio sve dok nije umrla. I, da budemo iskreni, funkcionirala je u svega jednom navratu, zbog čega A Nightmare on Elm Street i jest kultni hororac jednako toliko koliko i dobar hororac. The Last House on the Left je solidan film solidne ideje, ali loše izvedbe, predrvene (završnica je kriminalno banalna i smiješna) čime remake ulazi u knjigu onih naslova koji su bolji od originala. Posljednji nastavak Freddy filmova, New Nightmare je već nešto zanimljivije, poigravanje sa stvarnošću i fikcijom, Peple Under The Stairs gotovo je odlična crna komedija, ali My Soul To Take je zbrka dok ovaj film predstavlja gotovo remake Strave… Znam kako to zvuči i ako ga niste nikad gledali onda nije ni čudo da to ne znate. Kao redatelj, stari Wes bolje funkcionira dok radi na tuđim scenarijima (Deadly Friend & Scream) i to ako ne krene stopama izživljavanja na nastavcima (svi ostali Vrisak filmovi) ili kad opet radi remake samog sebe (Cursed je isto tako gotovo remake Screama, samo s vukodlacima u glavnoj ulozi). Shocker ima nekih svojih sitnih prednosti zbog kojih se vrijedi spomenuti, ali globalno, kad imate priču koja uključuje…

…negativca koji se pojavljuje u obliku energije te izlazi iz televizora, snova, svega i svačega- onda znate da je to prežvakavanje iste ideje na kojoj leži Strava…. Horace Pinker serijski je ubojica koji ne cilja baš djecu, ali one malo teen stariju omladinu. Zahvaljujući naporima mladog dečka (football zvijezde, da naglasimo, koji se općenito drže za najtulaviju ekipu u školama) Horace bude uhvaćen i odveden na električnu stolicu. Samo netko nešto zajebe i Horace se pretvara u čistu energiju, električnu, te se sad vraća zbog osvete mladom dečku koji ga je zahebao. A dečko ima čudne snove, koji su kao vizije, ili predviđanja, ili neki slični kurac, što film čini zbrkom svega i svačega. Prvo ću započeti u pozitivnom duhu ovu priču, sa stvarima koje funkcioniraju dobro.

Mitch Pillegi, svima nama jako dobro znan kao šef Muldera i Scully, odličan je izbor za ulogu poremećenog negativca, a što je najbolje, Mitch je imao provod života uživljavajući se u ulogu. Zabavno ga je za gledati, zabavno za slušati… lik je zabavan kako god okrenete. Ovo je također jedan od rijetkih naslova koji koriste muškog glavnog lika za centralnu osobu (što ga čini rijetkom zvjerkom u žanru, rame uz rame s The Hitcherom) te predstavlja odmak od uobičajenog kalupa ”dobra cura vs zločesti manijak”. Vizualno film izgleda točno onako kako zamišljate slasher horore 80-ih, ugodno, pregledno i pomalo bezlično jer se vidi da je to produkcija u kojoj se neće skrivati neka iznenađenja, ali je svejedno volimo. Negative tu ima malo više nego bi je trebalo biti. Peter Berg, glumac sleš redatelj očajan je glumac, a kako ovdje ni nema neke karakterizacije… još je gore. Film doslovce kopira neke scene iz Strave… (cijeli uvod, za početak, pogledajte ga sliku uz sliku i vidjet ćete na što mislim) čime je Craven, ili išao zaraditi na svom najpoznatijem djelu ili je radio homage sam sebi ili nešto treće. Što nije sjajna stvar. Negativac je još jedan derivat Freddyja i bez obzira na tko ga glumio, ostaje derivat Freddyja. Također, filmu uopće ne pomaže zbrka oko načina na koji negativac djeluje (kao električna energija) jer, ako već imate jednu devijaciju u scenariju, ne ubacujte još jednu, tako da vizije koje ima glavni lik djeluju nabacano zbrda-zdola, da ne kažem nakaradno. A još se događa i da negativac ulazi u tuđe tijela, te se pojavljuju i duhovi. Sad, vidite na što mislim kad kažem ”zbrka”? I kako je Berg ustvari jako loš glumac, ne isporučuje ništa, slabe emocije i slaba snaga karaktera potrebnog da se bori protiv takvog negativca (Heather Langenkamp obriše pod s njim, Freddyem i Horaceom ako treba). No ne mogu reći da se dečko nije trudio jer jest, te mana svega leži i u činjenici da film nema nikakvu napetost već gotovo šablonski prolazi kroz scene bez imalo entuzijazma (a kad radite slasher entuzijazam da poubijate sve živo je ono što se cijeni) iako ima zgodan vizualni domet u nekim scenama, kao i popriličnu količinu prolivene krvi. Mislim, ne shvatite me krivo, neki novi klinci vjerojatno nikad nisu ni čuli za ovaj film i može se pogledati bez predrasuda, ali stari Wes se ovdje nije baš iskazao te je danas gledanje više kao memory lane kad su ovakvi filmovi bili aktualni. Podnošljivo, ako niste gledali onda i nešto novo, ali daleko od najboljih stvari koje je slasher i horor žanr 80-ih ponudio.

1847086,e037NFsh+Krq06U7tnE3LMvUmnWzIKMK6lhhB+S0g9uMHY6n9UFdx_F1sfhwcUnP_6c6uuIOt37+Um3E6fWHFg== 1847088,v5JjlPyBPsyIQpFsrJwnAtFexJAgnrPXNyucYxCFPRSNLCuMe9dOulg7+qzq9tJ7WroLIafwPOXqaJEsd2LS4Q== 1847090,KGA8kuoMlRTexsKB8MiJpZYSkXPJlDG_aSjZB2NyY5et5nv32EGTV6zGRHbiSj4J6iXr2vhUzGnCwmhp5HRNsQ== 1847091,6yuwvvUzzTyarDYfSSiAJ74WK5h8SmJ14QgdQcgjxUg9XFBzVwqcUXsds9NSYsDNY3ruOmmqefLhVA86hafmjQ== 1847092,Nr1ze7vsXPICTg0DEbJMqPFeFqV+G8LJCv3lkXy+Up2bQepquqi9pZhA8gInJI1BdqSVxJsLYAg9z+cpkuJvaw== 1847093,5r_xmXX4krQKoVZqnDsjroGIrnm5p1+bJ7HeG6Sv2u62x1pEi68ZP6ykQPq_5ra3crfTSJG1TkgOhTnYFZavhw== 1847102,IoXe6lwO0QMh6Z04p6fOKZYvOlooUZkWjQYZrXa4RHqhx6Bc2+v7wgMLdv+hcmIcSr_7eqK9guqJkPpD4fA6uw== 1847105,j8lRRzimVq0aW57pvmyVDqVmzOSWbpC9rjF0BAr1M6cCpzdB7gSn3YZw+bRYHkEGwyQHkgDu163xeErIJvHxhA== 1847107,WQZy+_3zKEKqOXl5vO6kkN3__LI8A6RGT2pvaepNS+wukgr0i6X53wH4ohwA3gAOZmSGjIltu8m8+putdBgbSg== 1847110,6iGnVQeFyzFlzpCT75_5xujK6tP8G8ttg77ULNENDHr67_E7rcN3WH3zLFXCjk0m_I6Z5OehPopFeQz5KPoleg== shocker-1989-02-g shocker-1989-06-g

 

Dracula (1979)

Posted: 1 studenoga, 2013 in Horor

wemvu9OaPTokyRWmQg4DxDBw42p dracula_1979_by_mcdisenio-d38f4i5 Dracula-1979

IMDb

Trailer

Dracula je jedan od možda najekraniziranijih likova koji postoje, uz Tarzana i Sherlocka Holmesa. Ima ga posvuda. Čak i u svemiru (vama prepuštam da zaključite koliko je to dobra stvar) no ovaj put vratit ćemo se njegovim korijenima. Ne toliko daleko u prošlost, ali ne i tako blisku. Nakon što su legendarnog krvopiju s uspjehom odigrali što Bella Lugosi, a što Christopher Lee, na red je došla jedna malo ozbiljnija ekranizacija (Lee je bio dio Hammer produkcije, poznate, ali ipak štancerske horor produkcije) koja bi se vratila originalnom materijalu. To ”originalnom” slobodno zanemarite jer sve su to varijacije na temu. Ipak, za razliku od prijašnjih ekranizacija (to slobodno stavite navodnike) gdje je glumio Lee, koje su dogurale i do ”sadašnjosti” (ovaj tekst bit će pun navodnika kako je krenulo) nova verzija zadržala bi Grofa u viktorijanskoj Engleskoj (ili koje god to već razdoblje bilo), što je uvijek plus. I namjera je bila uvesti neke male izmjene. Naime, Lugosi i Lee, koliko god Draculi dugovali svoju karijeru (ili slavu) taj je lik ostao poprilično drvena pojava. odjevan u crno i urokljiva pogleda. Novi Dracula bit će nešto između Grofa Monte Cristo i Heatcliffa iz Orkasnih Visova; zgodan, zavodljiv i opasan vrag zbog kojega bi djeve uzdisale i gubile tlo pod nogama. Taj imidž zadržat će se i dana današnjeg, pri ćemu će najviše profitirati Coppolina verzija. I, da budem iskren, bježao sam od ove verzije dosta dugo. Mislim, nije da ne volim Draculu, ali baš i ne volim Draculu. Romantika, puno filozofiranja, čeznutljivi pogledi… sve je to fine and dandy, ali kad je Carpenter napravio svoje Vampires… sve drugo je otišlo u drugi plan. Da sad ne ulazim u pizdarije znane i kao Sumrak filmovi. No, kako je vražji Halloween, odlučih ga pogledati, ionako nisam imao što pametnije za raditi, pa da ga prekrižim s popisa. Dojam? Nimalo sjajan, ali, iznenađujuće, nije to ni toliko loše koliko sam mislio da će biti.

Priča je slična kao i uvijek — famozni Grof dolazi u Englesku i ulazi u malo, probrano društvo gdje počinje raditi rusvaja time što zavodi dame i raspižđuje muškarce koji ga na kraju idu ulovit i zabit mu kolac u srce. Stvari su slične posvuda, i u svim ekranizacijama, no ovdje je Lucy ta koja ga zanima, a ne Mina, što je zanimljiva podjela likova, a Mina postaje kćer Abrahama Van Helsinga, čime njegov angažman da ubije krvopiju ima puno više smisla. Film ne davi grofovom prošlošću već ide odmah u glavu, započinje s dolaskom broda u Englesku (Demeter ili kako već se zove) na kojem je posada mrtva, a sam brod doživljava brodolm na stijenama (neloše režirana sekvenca). Nakon toga ide obrazac Dracula dolazi, Dracula zavodi, Dracula pije krv, Draculu love. Iako je radnja smeštena u Engleskoj, ne vidimo London ili nešto, pače, radnje je smještena u neku božju pripizdinu gdje vidimo samo šumu, brda, maglu i dva-tri dvorca. Izraz ”gotski” horor savršeno opisuje ono što vidimo.

Što se tiče stvari iza i ispred kamere… pa osim tog vanjskog izgleda, koji je odličan, da se razumijemo, ali bilo bi bolje da umjesto ”Engleska” piše ”Transilvanija”, i nema se što pmaetno za reći. Priča je klasik (barem jedan derivat istog) i ne skriva nikakva iznenađenja, nikakve obrate ili preinake koje bi vam mogle smetati. Polovice likova iz originalnog romana ovdje nema, kao ni situacija, što je minus. Filmu nedostaje i horora i jeze i malo više krvi. Poanta je bila snimiti mračni ljubavni film, to razumijem, ali ne možete raditi film o krvopiji i dati mu da gricne jednu žensku osobu (dvije ustvari) te da se ne vidi jedna kap krvi. Taj romantični štih… Recimo to ovako, ako volite romane Barbare Cartland, gdje neki tamo plemić u razdrljenoj košulji uhvati nejaku i strastima obuzetu djevu… to vam je to, savršeni opis što ima u filmu. Izostanak jeze, horora i malo žešće akcije napravio je od filma pomalo bezukusni proizvod, koji se može pogledati, no neće baš ostati u nekom jakom dojmu (osim po činjenici da je to bila prva dugometražna verzija nakon dosta vremena koja je imala štih originalne priče) te ne iznenađuje činjenica da mu je uspjeh u kinu bio osrednji. Danas ima malo bolji status (fakta je i to da dugo vremena nije uopće bio dostupan za nabavku jer nije dobio VHS izdanje izvan Amerike) ali samo kao vintage materijal koji nije potpuna katastrofa. To djelomično leži i na dobrim glumcima; Frank Langella (igrao je Draculu u hit predstavi kad je dobio poziv da ga odigra i na filmu) je tada bio pravi izbor – karizmatičan, zgodan i glumački potkovan vrag kojemu su društvo pravili Donald Pleasance (skoro pa svjež od lova na Michaela Myersa u Halloween) te Laurence Olivier kao Van Helsing. Glumački je film jači nego sadržajno, iako nijedan od njih nisu u cijelosti iskorišteni. Redatelja je John Badham kojemu je to jedini izlet u horor žanr, nakon čega se profilirao u stvaranju perolakih akcijskih uspješnica kao što su Blue Thunder, Stakeout ili Bird on Wire. Znači, kad bih sve ovo trebao sažeti… Konkretno, ali zaboravljivo. Film čijim gledanjem ne dobivate ništa, ali jednako tako ni ne gubite.

1777932,B5jGH8SUJdtW9mW4BIbKPtiqzHTDZzEtgHM7pp77xTJdMf3pUgk7xLDXZ8tKvlDi1H1IAfmPU7pckuW_8sNCwg== 1777933,1ebr0NNurHg7pyGaqTGvKFi1mYu8tK50F3X2zZsiWwAMnyqutUC3PCnSXCINeTLqa2V7iGzso9he3qrK0GLUUA== 1777934,WQZy+_3zKEKqOXl5vO6kkN3__LI8A6RGT2pvaepNS+wukgr0i6X53wH4ohwA3gAOZmSGjIltu8m8+putdBgbSg== 1777935,6iGnVQeFyzFlzpCT75_5xujK6tP8G8ttg77ULNENDHqNLCuMe9dOulg7+qzq9tJ7WroLIafwPOXqaJEsd2LS4Q== 1777937,twfuS4tPPG706OcVbNpW1pZ5p_Vno74ZQTb2VWkhGliGqX42JuFh34AhEvoXE_vtQSFs+b87AXiTQEXCn3AC3Q== 1777939,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== 1777940,j8lRRzimVq0aW57pvmyVDqVmzOSWbpC9rjF0BAr1M6c3yT0CcOGfb6Gf8IFod5N+WaaOen8ziJMaAFgjMT0NlA== 1777944,j8lRRzimVq0aW57pvmyVDqVmzOSWbpC9rjF0BAr1M6cCpzdB7gSn3YZw+bRYHkEGwyQHkgDu163xeErIJvHxhA== 1777945,5divgf9NO1DTbXlhmCHzRQv8jpdXTZ5BJuGH46HI5N90+ULyiWdWElCd4kTBh9ueCs01ebRgPm4S6zQJSCfFSQ== 1777946,FBov0ay4GX84yLaI4IOSZB60J6q5gwGyfWcTJgRKrDdGAGm_VPTb7Yx+dwL7aJ8IkVJ73JFXVJBITH6Gr5I6Gw== 1777950,LNMVDzSO+EGM1hiqLb8Mhqe7tLscl39zmz9MHLN1hOJmHVFFGeTqNAxYZzftJC3burjQ3t+bsOPMCEe31xB77g==