Arhiva za Prosinac, 2013


48881d5c7d90e_64590b 6303072739.01.LZZZZZZZ good_guys_and_the_bad_guys Tandem-4650 Millard Good Guys and Bad Guys thegoodguy movie561611

IMDb

Trailer (nedostupan)

Pretpostavljam da ste svi čuli za buddy-buddy filmove? To vam je ona vrsta filmova, pod uslovom da slučajno niste čuli za njih, gdje dva oprečna karaktera surađuju zajedno i rješavaju probleme koje inače ne bi mogli riješiti samostalno. Obično cijela priča uključuje puno verbalnog prepucavanja, još više ispucanih metaka i eksploziju-dvije. Naravno, već i vrapci na grani znaju one najpoznatije pretstavnike; 48 Hrs ili Lethal Weapon, no ti filmovi, iako su najpoznatiji, nisu prvi. Nedavno sam spomenuo film imena Hickey & Boggs, krimić koji koristi sličnu premisu o partnerima (doduše, istog su karaktera, ali tu je početak) a sad ću vam predstaviti i jedan još stariji naslov, koji gotovo proročanski najavljuje stvaranje dotičnog žanra. Da, čak su i u vesternima postojali buddy-buddy tandemi, koji su imali sastavne dijelove kasnije poznatijih akcijskih serijala (komediju i akciju) no kako su bili stvarno rijetki (ili su bili previše ozbiljni da bi ih mogli smjestiti u okvire podžanra) ovaj naslov čini iznimku koja kao da je snimljena da bi 40 i nešto godina kasnije završila na ovom blogu. Kako danas jako malo ljudi uopće i zna njega (postoji puno boljih i slavnijih – izvikanijih – vestern naslova) time je zanimljivost materijala još veća. Naravno, ako nema žicu toleranije prijeko potrebne za ovako stare vestern naslove (i žanr općenito) onda uzalud sve ovo riječi. No, ako imate…

Priča nam predstavlja šerifa Flagga, lawmana starog kova, usamljenika, čvrstog tipa s američkog zapada, koji djeluje pomalo arhaično u svijetu koji je ušao u modernizaciju – struja, automobili. Njegov ”posljednji” posao trebao je biti privođenje jednog takvog sličnog odmetnika, McKaya, desperadosa koji je već godinama na raznim tjeralicama i koji se, kako stvari stje, priključio puno mlađoj bandi. Plan rada – napasti banku u gradu gdje je Flagg šerif. Iako naš šerif uhvati ”negativca” dogodi se sljedeće – nitko mu ne vjeruje i nitko ga ne shvaća ozbiljno. McKay je ostarijeli lopovski mačak kojeg više nitko ne doživljava kao prijetnju, a Flagg po kratkom postupku dobiva umirovljenje da ne diže nepotrebnu paniku. Ipak, kad bivša McKayeva družina pokaže da su smrtno ozbiljni, doslovce, ubijajući Flaggova prijatelja, dva stara suparnika moraju udružiti snage da spase dan. Kako? Oh, samo zauzeti vlak s novcima i ne dozvoliti da se zaustavi u gradu gdje ga čekaju negativci.

Sadržaj, ovako prepričan, ne otkriva jednu manu. Mislim, OK, uvjetnu manu. Ima poprilično komedije u njemu. Uz naša dva lika tu je i gradonačelnik grada koji, stvarno slučajnost, djeluje kao pljunuta prilika Željka Keruma: nesposoban do bola, željan moći i slatkorječiv kao rijeka mlijeka. Također, gotovo svi sporedni likovi više bacaju na komedijaše nego neki ozbiljni cast (svi osim naših junaka i bande) što film, koji ima uistinu dobru priču, čini debelo neuravnoteženim jer kad je situacija najnapetija, događaju se ne baš spretne komične situacije. Dva stara veterana Robert Mitchum i George Kennedy odlično su se snašli u ulogama ljudi koji su već izvan vremena, zastarijeli dinosauri (mislim da je i Carpenter odavde popalio foru za Snake Plisskena – svi misle/govore da je McKay već odavno mrtav) a zanimljiv nastup odradio je tada jako mladi David Carradine kao vođe bande pljačkaša (iako ga nema previše na ekranu). Glumci su, znači, OK. Poruka isto tako, pomalo nostalgija za prošlim, dobrim starim vremenima i napretku koji nezaustavljivo dolazi isto tako, ali opet, sitnice kvare još bolji dojam. Naravno, već sam spomenuo komediju (ima i stvarno urnebesnih dijelova – kao auto koji crkne na pružnom prelazu) ali i klasičnu boljku starih američkih filmova – žene su tek ukras koja je ili šupljača ili je tu da pati za našim junakom, a bome uletio je i jedan nevjerojatno iritantan klinac. Čak je i glazba polovična. Kao glazba je odlična, ali čim lik počne pjevati… užas jer su riječi pjesama ustvari prepričavanje radnje (ignorirajte riječi i dobijate sasvim pristojnu glazbenu podlogu). No, akcija je odlična (ukoliko ignorirate, opet, komične djelove oko nje) i zadnji dio filma, napad i jurnjava vlakom je jedna od bolje snimljenih vestern stvari. Uglavnom, konačna presuda, mješavina svega i svačega. Vidim da se ljudima uglavnom sviđa, ali to je možda zato što je u svoje vrijeme bio prvi takve vrste, danas je ipak malo pogubljen. Akcija, komedija, vestern… možda nije Rio Bravo, ali vrijedi uložit vrijeme samo da se vidi kako su nastali temelji za popularni buddy-buddy žanr. I, naravno, zbog nastupa glumačkih legendi. Malo dublja vrijednost – baš i ne postoji.

2345973,8n9yKHpUMSQKT4r2B7LCh3cH2ELvkoXZMliofvOrnImc3wmyNLfyky96mlvjyEAAHdZyFRurIgqf1RiDHc2JUg== 2345974,MyCJg_XwY3YDD50g_aeVF_vYTM2pf1JIYeWO5tgCHsPkVUq9W+JKT9BlwZlbKpjXhtif20dDTVwt0hAGXmX58Q== 2345975,8n9yKHpUMSQKT4r2B7LCh3cH2ELvkoXZMliofvOrnImnWz2SYoGYrx6ozgf+dy2eArlN8qVpHmg1uRtWZtqOTg== 2345976,zfYSvU47rFIDJNIe_Ty8RSVLPMhsGO6hP5ny7L8w1VHF2+vAiKmm1+RPUSOylW3ydI7b1YEndyg5VqBRvk4Q8g==

2345968,U__u2SIvex+AJFdcJxdEu+l9uyExzCgsEWJaeovMekvleZbNMo2Twcx4w705Be_M5SVRZfbygdPtjjX03_rQcg== 2345970,8n9yKHpUMSQKT4r2B7LCh3cH2ELvkoXZMliofvOrnImc3wmyNLfyky96mlvjyEAAHdZyFRurIgqf1RiDHc2JUg== 2345971,NhY6wvDBP1OTf9cH_GFKQ2d3e_2o9gEbFA504OVB1K3leZbNMo2Twcx4w705Be_M5SVRZfbygdPtjjX03_rQcg== 2345972,J8pewl_AL5lVjAz0EF78Zj+1+ep9VZmtno7d6guTTjRw+7oNmxMioOI6kztYzm9gPGnkVBCfYYeZ3H8jcyq0DA==


3071345-l the-last-of-the-finest-movie-poster-1990-1020248193

IMDb

Trailer

 

Policajci i njihove muke… materijala za razne filmove kao u priči, zar ne. Iako većina njih ustvari nema nikakve veze s Božićom i tim vremenima, jednostavno nisam više mogao izdržati sladunjavost tematski orijentiranih filmova (koji Božić uglavnom svoda na darove, darove, darove i još malo darova) ili one biblijske (iako šmekam Ben Hura poprilično – samo što sam ga gledao već jedno 7-8 puta)  pa sam posegnuo u osobnu vreću darova (koju mi je kroz dimnjak dobacio Cinemageddon sa svojim popustom pri skidanju) i izvukao nešto što već poduže vremena nisam gledao. Film sam jednom prilikom uhvatio na TV-u i bio mi je fora, poprilična gomila poznatih faca, priča koja ima nekog smisla, malo akcije, pošteni B krimić kakvi su u 80-ima (i malo 90-ih) nicali kao gljive poslije kiše. Ali, iznenađenje, iznenađenje, filma skoro da ni nema na netu, jako teško ga je za nabavit, što znači da čak ni poznata imena ne garantiraju dostupnost. Uglavnom, nije da me baš nešto izbacio iz orbite od oduševljenja, ali bio je vraški dobra promjena u odnosu na pogram koji se nudi tokom blagdanskih dana, a također me podsjetio zašto volim pogledati dobar B film prije nego nekakvu izvikanu A produkciju (jedan sam od onih koji još nisu pogledali Hobbita – nijedan dio).

Grupa policajaca iz LAPD jedinice za narkotike odrađuje dugo pripremljeni posao; love tipa imenom Reese, ali sve krene naopako i oni bivaju suspendirani po kratkom postupku. No, to ih ne spriječava da krenu malo istraživati sami, na svoju ruku, prateći put novca i droge, ali i onda im se dogodi još jedan zajeb zbog kojeg pogine jedan od njih. Ovaj put nije riječ o suspenziji jer svi zajedno ponude otkaz, shvativši kako točkovi pravde ovaj put neće napraviti okret na njihovu stranu, te potpuno izvan zakona idu uhvatiti tipa zbog kojeg imaju toliko problema. No, ni negativci ne spavaju već, shvativši da su naletjeli na grupu koja ne zna za pojam ”odustajanje”, odluče udariti tamo gdje su najranjiviji; na njihove obitelji.

Ovako prepričan sadržaj doista baca na svašta, od policisjke drame, do nekakvog revenge filma kakve je radio Charles Bronson. Istina je negdje u sredini, iako ovaj drugi dio, revenge dio, nije tako stripovski napravljen kao Bronsonovi filmovi. Da budem iskren, u njemu najbolje funkcionira početak, gdje kroz uvodnu akciju upoznaje ekipa, a nakon nje kroz obiteljsko okupljanje njihov karakter. Također, film nam baca i uvide na drugu stranu, kriminalce, koji imaju velik posao na putu i koji zahtjeva enormno veliku količinu love. Tu je ujedno i problem cijele priče. Radnje ne daje pojašnjenja što to točno kriminalci rade jer ispada mix svega; od droge, pa do prodaje oružja, što je nespretan način da se pokrije sve moguće, počevši od stvarnih problema gradskih ulica, pa do reference na poznatu aferu Iran-Contra. Naši junaci pak od uvoda gube taj osjećaj izgradnje karaktera jer se radnja, nakon što jedan od njih pogine, fokusira na njihovu istragu negativaca. To je dobro jer skužimo plot filma, ali karakterizacija ostane debelo postrani, i pred kraj se posegne za sveprisutnim rješenjem takvih stvari – masovnim obračunom u kojem se ne štede maci ili eksplozije. Iako možda zvuči malo zbrkano, film to ustvari i nije jer ima glavu i rep te djeluje pregledno. To je možda i zasluga redatelja Johna MacKenziea, čovjeka koji je napravio drugi najbolji britanski krimić svih vremena, The Long Good Friday, i dobro je vidjeti da ga američka strana produkcije nije sputala kako to već znaju raditi. Zvučat če još čudnije, ali filmu pomaže i to što u njemu nema velikih zvijezda, MacKenzie je svoje junake odabrao iz pouzdane B produkcije, no zato nimalo manje impresive – Brian Dennehy, Bill Paxton, Joe Pantoliano i Jeff Fahey, koji su baš zbog svoje anonimnosti (uvjetno rečeno) dobro izgradili svoje junake. Da je sjajan, nije, nedostaje mu dosta pojašnjenja i bolje razrade negativaca. Da je loš, nije ni to, daleko od toga, zbog dobre priče i uloženog truda. Stoji negdje na polovici i ako ste obožavatelj policijskih drama, kao i dobre stare B akcije, mogli bi biti zadovoljni na oba polja. Barem djelomično, ali i to je uspjeh pokraj svih velikih naslova koji ne nude ni pola toga.

1719171,YbaW+S0Nk9IrXO0QCnIQawdIBHTqZL2AId_hyIjlV1i5vlLma+InCuf+WGyZGONpFG54BcGDKzs2m9EcdXUIwQ== 1719172,cMc2Q4b_CzaajgpdEY_avNmH5NgwtfzP7DCe6p3GQF5dMf3pUgk7xLDXZ8tKvlDi1H1IAfmPU7pckuW_8sNCwg== 1719174,YbaW+S0Nk9IrXO0QCnIQawdIBHTqZL2AId_hyIjlV1i5vlLma+InCuf+WGyZGONpFG54BcGDKzs2m9EcdXUIwQ== 1719175,WQZy+_3zKEKqOXl5vO6kkN3__LI8A6RGT2pvaepNS+wukgr0i6X53wH4ohwA3gAOZmSGjIltu8m8+putdBgbSg== 1719176,Ew1Au+EgkhcCnRN91HfHi3IAdiDtfQoSZ289M3ycDlNeLvkr2ZIXwAC6hh_T8A2HbNJMbTn0Yqcuqqw+krDp1w== 1719177,B5jGH8SUJdtW9mW4BIbKPtiqzHTDZzEtgHM7pp77xTJdMf3pUgk7xLDXZ8tKvlDi1H1IAfmPU7pckuW_8sNCwg== 1719178,_HybAW8WDKT_SBO5Nu3B2t69NyDPIPpYKAFvaNkfZj0MnyqutUC3PCnSXCINeTLqa2V7iGzso9he3qrK0GLUUA== 1719179,1ebr0NNurHg7pyGaqTGvKFi1mYu8tK50F3X2zZsiWwAMnyqutUC3PCnSXCINeTLqa2V7iGzso9he3qrK0GLUUA== 1719181,+wriAlIJ19davfGDvXzlIufQWkKiLVaABmjAIxDq6vwCpzdB7gSn3YZw+bRYHkEGwyQHkgDu163xeErIJvHxhA== 1719182,Q9dpB8jitxuDkdRiMYAXLdPnWFqRtVXKAO28Io7_jhBbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 1719185,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== 1719186,B5jGH8SUJdtW9mW4BIbKPtiqzHTDZzEtgHM7pp77xTJdMf3pUgk7xLDXZ8tKvlDi1H1IAfmPU7pckuW_8sNCwg==

The Goonies (1985)

Posted: 24 prosinca, 2013 in Avantura, Richard Donner

goonies_ver2_xlg gooniesjan11 the-goonies-poster-02-1985 the-goonies-poster-03-1985 the-goonies-poster-05-1985

IMDb

Trailer

 

Već kad sam počeo prekopavati po ladicima neke osobne prošlosti, da nastavim u istom tonu, opušteno i lagano. Doduše, ostao sam bez nekih pametnih izbora što se tiče božičnih filmova, pa da upotrijebim sljedeću dobru stvar jer nimalo ne sumnjam kako će ovih dana razni televizijski programi predozirati gledateljstvo neprestanim ponavljanjem s Home Alone (ili nekim srodnim naslovom) pa da napravim mali odmak i uletim u vode stvarno kultnih naslova kojeg sam, ako me sjećanje još dobro služi, pogledao upravo ovih dana, u predbožićno vrijeme, samo nekih 27 godina ranije. Hej, dobre stvari se pamte, što da vam kažem, a kako imam pamćenje kao slon (praktična stvar ako vam se netko zamjeri) da se malo podsjetim na te glory days mog djetinjstva. Jer za razliku od današnjih klinaca, odrastao sam u pravom klinačkom duhu, bez kompjutera, bez facebooka, bet twitera… (bez brige, nisam TOLIKO star) pa nije ni čudo da sam razvio posebno dobar ukus za avanturističke filmove, a kako živim u kraju koji je prepun šumovith vrhova, zaboravljenih staza i putova, nije ni čudo što se Družbe Goonies sjećam bolje od srodnijih naslova (koji ni ne postoje, osim eventualno The Monster Squad). No, kad se bolje pogleda, što se tu ne može voliti; stara tajna, avantura koja se događa jednom u životu, skriveno blago, opako dobra završnica… To je film koji je od dana kad je nastao postao kultni po svim stavkama dnevnog reda, koji i danas predstavlja gotovo nedostignuti standard dječijeg filma, te kojeg se valjda svi koji su ga pogledali sjećaju s nekim dobrim osjećajem. Što je gotovo idiličan završetak priče koja nije baš tako započela, da budemo iskreni.

Ideja je došla od Stevena Spielberga, što je, oh, javna tajna, no jedan jako mali podatak koji nećete pronaći nigdje jeste da je ideja o piratskom brodu punog zlata jedno kratko vrijeme (stvarno kratko) bila čak i opcija za Indianu Jones film. Kada je to odbačeno, ideja je realizirana u dječiji film, sa scenarijem kojeg je napisao Chris Columbus. To ime će u godinama koje dolaze postati gotovo sinonim za klinačke filmove zato što je upravo on glavni krivac za Home Alone 1 & 2 te prva dva Harry Potter filma. No, to što film ima okus pravog avanturističkog filma ipak je zasluga Spielberga, koji je tada bio do grla u Jones filmovima, pa ne čudi što stvar na papiru izgleda odlično (i na velikom ekranu, da ne budem strog). A sadržaj, koji kad ga prepričate djeluje pošteno tanko – grupa klinaca u modernom dobu prati trag mape s blagom i pronalazi brod legendarnog pirata Jednookog Willyja (po šeširu, mogao je biti i Jack Sparow) – i u rukama manje sposobnog scenariste i producenta cijela je stvar mogla završiti puno gore. No, zamjetili ste da sam preskočio spomenuti redatelja. Da, i on je odgovoran za to što film djeluje dobro, ali Richard Donner u to vrijeme još uvijek nije napravio potpuni prelazak u drugi dio svoje karijere. Točnije, nije Lethal Weapon označio taj transfer već upravo The Goonies, predstavljajući ga u puno opuštenijem svjetlu nego što je to bio The Omen ili Superman. Ili Ladyhawke. S filmašem koji je iza sebe imao alfu i omegu avanturističkog žanra, sa scenaristom koji je očito znao kako napisati film u kojem se pojavljuje gomila dječurlije i redateljem koji je itekako znao napraviti dobar film, The Goonies su bili osuđeni na potpuni uspjeh. Ili možda ne, ne u potpunosti.

U svom inicijalnom puštanju u kinima film je zaradio dovoljno da ga se može opisati kao prosječan hit, oko 50 milijuna zarade, što je sasvim korektan rezultat, ali i dobra podloga za malu analizu zašto se neke stvari ne rade tako kako se rade. Dobro, onda, ne danas. Možete li vjerovati da je bilo nekoliko kritičara koji su rekli da je film zgodan, ali ne posve podoban za djecu? Zbog kostura koji se pojavljuju na kraju filma i još par sličnih stvari. Zanima me što bi danas rekli na jednog Harry Pottera, ili možda Igre Gladi, gdje se svi ili masovno ubijaju ili ih love takve nemani da je kadar One-Eyed Willyja gotovo smiješan (da ne ulazim kako je savršen za priču o piratima). Također, vrijedi spomenuti kako je film dosta neujednačen. Ima dobru priču, ali ima i lošu sporednu priču. Smješna obitelj Fratelli ovdje je ekvivalent Willy Kojotu; glupi, smiješni i bezveznjikavi. Služe tek kao netko tko zadaje glavobolje našim junacima dok se probijaju kroz zamke, slijedeći ih bez problema (scena s kamenjem koje zatvori prolaz ima duh Indiane Jonesa, ali taj prolaz više nitko ne bi prošao) i dok je to sve zabavno, taj gotovo nemarni dio suprotnost je onom bolje pogođenom avanturističkom dijelu. Radnja malo krivuda i s poratnim pričama – Chunk i Slooth – te nije baš takvo iznenađenje što film nije postao ogromni blockbuster jer odaje popriličan nemar u stvaranju radnje izvan glavne priče. No, razlog zašto ga klinci obožajavu (pa i oni odrasli) upravo su klinci. Nisu savršeni, naravno, ali su obični, potječu iz, neočekivano, nekakve radne i srednje stalež s kojom se mogu svi poistovjetiti, simpatični su, nimalo u duhu iritantnih pametnjakovića klinaca koje američki filmovi vole prodavati, držeći ih jako zabavnima dok je učinak potpuno suprotan. Pomoglo je i što neki od klinaca imaju i talent za opušteni nastup (Corey Feldman, Sean Astin i Josh Brolin) što je zabavan indikator jer su svi kasnije postali poprilično poznate face u filmskom svijetu (iako je Feldman potonuo u B i C produkciju). Realno, to je film pomalo zbrkane strukture, neujednačenih scena (onih koje imaju prave napeti avanturistički duh s onima koje bi bolje legle nekom crtiću) i dobre režije te glumačkog casta koji je uspio svima se svidjeti. Izvan nekog realnog gledanja; to je jednostavno opuštajuće i zabavan film kojemu prolazak vremena ne radi nikakvu posebnu štetu te koji se čak i danas može pohvaliti jednim od najbolje izvedenim krajevima. Mislim, tko nije osjetio blagu fasciniranost i oduševljenje kad Willyjev jedrenjak ponovo isplovi na otvreno more? Stoga, ako vam je već dopizido mali Kevin i njegovo vrištanje ispred ogledala, uvijek imate izbor za nešto bolje od toga. Čak i ako ste ga već gledali, u što nimalo ne sumnjam.

2396790,4ed6S3v2zWk1GD6UDxN8BlwT0pTtOMusvGW2t6vM_WRbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 2396794,orKp7ytVR8IET7KwJPVg1Ik3X_GHFQdtCd1xxfAHjQ6m4Zlxv74guD6oEyn1YZwJpWvEMw9I2bfar70gRhYXgw== 2396795,wENhz_thfdJhBgdiWFGDOVnVFwIK9XY2EIm6+lzuEKxw+7oNmxMioOI6kztYzm9gPGnkVBCfYYeZ3H8jcyq0DA== 2396796,j8lRRzimVq0aW57pvmyVDqVmzOSWbpC9rjF0BAr1M6cCpzdB7gSn3YZw+bRYHkEGwyQHkgDu163xeErIJvHxhA== 2396798,1ebr0NNurHg7pyGaqTGvKFi1mYu8tK50F3X2zZsiWwAMnyqutUC3PCnSXCINeTLqa2V7iGzso9he3qrK0GLUUA== 2396799,B5jGH8SUJdtW9mW4BIbKPtiqzHTDZzEtgHM7pp77xTJdMf3pUgk7xLDXZ8tKvlDi1H1IAfmPU7pckuW_8sNCwg== 2396801,YbaW+S0Nk9IrXO0QCnIQawdIBHTqZL2AId_hyIjlV1i5vlLma+InCuf+WGyZGONpFG54BcGDKzs2m9EcdXUIwQ== 2396804,vADbWDL43NRAF3Y53Z1Pp1Z76LkGhMHep_p_6W7601FwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw== 2396807,e037NFsh+Krq06U7tnE3LMvUmnWzIKMK6lhhB+S0g9uMHY6n9UFdx_F1sfhwcUnP_6c6uuIOt37+Um3E6fWHFg== 2396808,Oqsxy_Rc4XKUxT7QfTcHPnxlMJl5KyhZXVVwUn1g7pGvcY8UpVROCDXIPhbJqg7bxT_mMFr8KvojoNeQ8a0b9A== 2396780,cMc2Q4b_CzaajgpdEY_avNmH5NgwtfzP7DCe6p3GQF5dMf3pUgk7xLDXZ8tKvlDi1H1IAfmPU7pckuW_8sNCwg== 2396786,+wriAlIJ19davfGDvXzlIufQWkKiLVaABmjAIxDq6vwCpzdB7gSn3YZw+bRYHkEGwyQHkgDu163xeErIJvHxhA==

 

 

 

The Time Machine (1960)

Posted: 21 prosinca, 2013 in Ekranizacije, Science Fiction

600full-the-time-machine-poster l_54387_f7246130 The Time Machine by Pip_5 7740.gif The Time Machine by Pip_2 tumblr_m6ywspDGIT1r0nk00o1_500

IMDb

Trailer

Imao sam možda sedam godina kad sam posve slučajno jednog lijepog poslijepodneva sjeo ispred televizora i počeo gledati nešto što će mi zauvijek promjeniti poglede na određeni dio science fiction žanra. Tada nisam imao pojma što ću točno gledati, naravno, imao sam sedam, i pojam vremeplov nije mi značio ništa, a sam početak nije baš nešto ni obećavao; grupa viktorijanskih muškarac sjedi u nekakvom dnevnom boravku i mlati praznu slamu. Sve do jedne scene. Vremenski Putnik odluči napraviti malu demonstraciju za svoje skeptične kolege (trebalo je proći dodatnih 15 godina da shvatim što im govori da su tako skeptični) i u minijaturni model vremenskog stroja postavlja cigaretu. Stroj nestaje. Vau. Za klinca od sedam godina tu je bilo više nego dovoljno da shvatim kako film neće biti o grupi muškaraca koji vode prazne razgovore već nešto puno… magičnije. I to je bilo to, točno taj trenutak, kad sam otkrio da imam veliku naklonost SF žanru (ili ću je imati, već kad govorimo o future tense vremenima) i za to mogu kriviti jedino Vremenski Stroj George Pala. Iako to danas možda zvuči malo smiješno, ali kad se dogodi takav čudan spoj fasciniranosti, napetosti i uzbuđenja, teško da možemo napraviti nešto protiv toga. Čak ni više od dvadeset godina kasnije, The Time Machine je ona vrsta filma koja predstavlja posebnu vrstu vrata u neki drugi svijet, nešto posve nemoguće, ali jednako tako primaljivo i očaravajuće baš zbog te neizvedive komponente. A već kad već neko vrijeme pišem o filmovima, glumim amatersko piskaralo, red je da malo zagrebem i po dječijim fascinacijama, kojih nikako da se riješim, i napišem koju o filmu kojeg i danas još volim pogledati s određenim dječijim entuzijazmom. Svi imamo takve filmove. Vi sami znate koji su. Zbog njih volite neki žanr, neku priču, neki drugačiji svijet. Zbog takvih naslova gledate filmove općenito.

Sjećam se jednog članka kojeg sam pročtao dosta davno, o tome kako je Jules Verne poprilično oštro osudio H.G Wellesa kao lošeg pisca. Lošeg zbog toga što izume u svojim djelima nije predstavljao kao nešto što se može izvesti u stvarnosti. Verne, poznat po svojim gotovo proročanskim opisima zračnih, cestovnih i morskih prometala propustio je uvidjeti jednu vrijednu stvar Wellesovih radova: njega je zanimala ona magična komponenta, ono nešto izvan stvarnosti, ali opet dovoljno blizu da intrigira um. Vrijeme će pokazati kako je Verne popularan pisac i danas, ali Welles je za njega nedostižan pisac jer malo se koji pisac može pohvaliti činjenicom da je svojim rukama i samostalno uveo jedan pod žanr u svijet gdje uglavnom svaka bizarna ideja prolazi. Iako Welles nije prvi pisao o putovanju kroz vrijeme, prvi je izmislio koncept putovanja u nekakvom obliku prijevoznog sredstva te ga populizirao do te mjere da možemo reći da je usitinu i izgradio dotični žanr. No, Verneov prigovor nije bio upućen baš na pravi dio Wellesove književnosti, trebao ga je usmjeriti na samu književnost jer, da budem iskren, koliko mi je film odličan, istoimeni roman nije. Ustvari, poprilično je isprazan, bez da u to uključujem i samu ideju o vremesnkom stroju. Samo putovanje kroz vrijeme u romanu traje manje od jednog odlomka i ostatak se uglavnom svodi na lutanje Vremeskog Putnika po svijetu budućnosti Eloa i Morloka, a kako je Welles želio izbjeći nekakvo proročansko pisanje, tako je radnju smjestio tako daleko u budućnost da je to pomalo apsurdno. No, s druge strane, i ne baš. I dok je većina pisaca doživjela da vidi kako njihove ideje baš i nisu dobro pogađanje (Clarkova/Kubrickova 2001 Odiseja, Carpenterov Escape from New York – koji se odigrava 1997 godine) Welles može biti miran da će se to… ikad dogoditi. Srećom, film je malo ispravio one isprazne dijelove romana, ili, da budem precizniji, popunio ih na kreativno umjetnički način.

Danas neka druga generacija klinaca uživa u vizualnim čarima jednog šminkerskog Avatara. Neki genijalci uvode 4D kino, gdje vas moraju lupiti daskom po glavi zbog ugođaja, ali 1960 kreativni tim iza Vremenskog Stroja imala je puno teži zadatak – izvesti uvjerljivo putovanje kroz vrijeme bez pomoći kompjutera, 3D efekata i vibrirajućih stolica (koje su se onda i počele primjenjivati, BTW, tako da je današnje 4D kino ustvari reciklaža prastarog kino trika koji se upotrebljavao na horor matinejama) te izvesti to uvjerljivo do te mjere da ih nitko ne dočeka s osmjehom. Naravno, za film koji broji skoro 60 godina postojanja, današnje gledište će sav taj napor vidjeti pomalo smiješnim, ali u svoje vrijeme, The Time Machine je probio granice kreativnosti te neki njegovi dijelovi i dan danas izgledaju odlično. Jedina adekvatna usporedba bila bi ona sa Supermanom iz 1979. Takav napor ostavlja traga (Oscara za vizualne efekte, točnije)  čime izraz ”filmska čarolija” dobija potpuno drugačije značenje. Od jednostavnih ubrzanih snimki, stop-motion animacije, maketa i  sličnih stvari, The Time Machine ”popravlja” dojam putovanja koje je u romanu zbrzano, ali ujedno se koristi i dijelovima pravog vremena (drugi svjetski rat) da prikaže kako sve to vidi Putnik. Drugi dio, Eloi i Morloci, također je popravljen u odnosu na roman, no tu se već vidi klasični odnos prema materijalu; zli neprijatelj, dama u nevolji (potpuno beskorisna, usput) te muževni junak s avanturističkim pedigreom. Iako je njegov drugi dio radnje utopljen u krutost tadašnjih standarada, klišeje, ako baš hoćete, opet uspjeva biti jako dobar avanturistički materijal koji podsjeća na neka drugačija vremena (danas) kad je žanrovski sve bilo moguće spojiti u jednu cjelinu. Rod Taylor odradio je svoje kako treba, on je ugodna pojava, solidan glumac i ima ono nešto macho/akcija u sebi, te mu uloga leži kao salivena (nije ni čudo da mu je to više-manje vrhunac karijere). Režija je standardna za tadašnje vrijeme, iako napredna u nekim djelovima, poprilično kruta kad je akcija u pitanju (Morloci glumataju neke čudne gorile, ako ćemo iskreno) ali film još uvijek ima neki ”vau” efekt bez obzira što je gomila efekata u njemu doslovno zastarijela (neki djeluju cool i danas) a izdržali su i modernizaciju u remakeu iz 2002 godine, koji nije uspio uhvatiti atmosferu originala. Kultni naslov koji će izravno biti kriv ako jednom sjednem i napišem roman (da, bavim se ja i time, pravi renesansni čovjek) koji će za polugu radnje imati putovanje kroz vrijeme te ću negdje morati uvaliti i zahvalu za inspiraciju. Dok se to ne dogodi, da barem Vas podsjetim na nešto staro, ali još uvijek vraški maštovito. I intrigantno. I puno onog što volimo nazivati filmske čarolije.

2231479,FBov0ay4GX84yLaI4IOSZB60J6q5gwGyfWcTJgRKrDdGAGm_VPTb7Yx+dwL7aJ8IkVJ73JFXVJBITH6Gr5I6Gw== 2231482,zfYSvU47rFIDJNIe_Ty8RSVLPMhsGO6hP5ny7L8w1VHF2+vAiKmm1+RPUSOylW3ydI7b1YEndyg5VqBRvk4Q8g== 2231483,zyhylqRDB+ccsinkzjqz9XqVV6JoBef3nehDttymi8xh_f+TjbZV41hWsbub+Kmqj92KlnytUMFuYdVnwD7_Wg== 2231490,dmlIx1J9hN_J51+yM2fLw5kjflLICuab_dnmLcCpzMBYQkfucX_Bf9LIirBGLfOGWhKMw_OUhUtlDdGRWW3BLA==

2231481,_0bby2xYy3UT78NnlFZvZuGuQtdYU6Sn3vdlbyHtSiYiGg+h0dqo50fk7lPvgjSnY+BvngqnbXXaR+tZXniKAw== 2231486,cMc2Q4b_CzaajgpdEY_avNmH5NgwtfzP7DCe6p3GQF5dMf3pUgk7xLDXZ8tKvlDi1H1IAfmPU7pckuW_8sNCwg== 2231488,GRydhGNuQxJ2RysjKGnvReIv4s6zIGSVqlKMirxXeUu2x1pEi68ZP6ykQPq_5ra3crfTSJG1TkgOhTnYFZavhw== 4755796,_0bby2xYy3UT78NnlFZvZuGuQtdYU6Sn3vdlbyHtSiYiGg+h0dqo50fk7lPvgjSnY+BvngqnbXXaR+tZXniKAw==

2231480,2ZszRrdlkp7knRVmpJlEf6Rsa6WvealzJUF0yOC831AtcAt+Fsvlg6ONLfyZMTzjSXWrTFvr7eQHr2OVvq3ulg== 2231485,_SJV5Y11UFEPU2mh+_3gHntiOcXEXiAW1GKMFGW02b0eaxMNwDEvlQzLDwxXUaUEv7J9mb1QgwskY5PCP9aVaw== 2231489,dmlIx1J9hN_J51+yM2fLw5kjflLICuab_dnmLcCpzMBYQkfucX_Bf9LIirBGLfOGWhKMw_OUhUtlDdGRWW3BLA==


640_nkAmfiLcITxvcfaGPw8xww a10696nlj7s original_343610_Onxsa1BfrQX7G0d7gyMoDlxLy rai2F7xqwfTYr16ES9gGPIz9LKU rocky-iii-5254b9b588eab

IMDb

Trailer

Neki ljudi jednostavno imaju ono nešto što ih čini cool pojavama. Ja nemam. Nažalost. I zavidim onima koji imaju. Znate već na koje mislim. One koji ušetaju u prostoriju i sve glave se okrenu prema njima (i pri tom ne mislim na zgodno djevojku u ultra kratkoj minici), razgovori malo zapnu i svi znaju da taj tip nema problema u životu. Barem ne kao Vi ili ja. U filmskom svijetu pojam cool rastezljiv je do granica neukusa. Neki će klinci reći da je Justin Bieber cool. Ja ću reći; odrastite. Ima onih koji su jednostavno zgodni (što ne treba mješati s kulerštinom) i to je posve OK. Da imam barem jednu petinu izgleda Roberta Redforda bio bih presretan. No, nemam. Tu su oni koji imaju imidž. Clint Eastwood, recimo. Sad, on ostavlja dojam čvrstog tipa i vjerujem da je u stvarnosti (i koje desetljeće ranije) bio tip s kojim se ne želite zajebavati. Ozbiljno. Onaj pogled. Već ste u grobu. Naravno, tu su i legendarni štemeri kao Van Damme i Stallone. Oni nisu cool. Da, znam, već ste mi počeli skidati sve svece, ali to je istina. Oni imaju taj simpa i prepoznatljiv nastup, ali nisu cool. Steve McQueen je bio cool. Pokraj njega nijedan od ovih spomenutih doslovce nema šanse istaknuti se. Nije uopće ljepotan (OK, dopuštam da je to možda stvar subjektivnog gledišta), također nije baš ni neki ekstra jaki glumac (OK, dopuštam da je i to stvar subjektivnog gledišta) i teško da ostavlja dojam nekog čvrstog Eastwood tipa. No, čovjek uđe u prostoriju i svi zašute. Čovjek uđe u kadar i film odmah postane bolji. To se ne može naučiti. S time se rađa, dame i gospodo, i ako to nemate, uzalud vam svi trikovi i uvježbavanje kulerštine ispred ogledala. Iako je Steve u filmografiji imao svega i svačega, ponekad bi navratio na ove stranice (Hunter, Towering Inferno, The Getaway) i, neću lagati, uvijek je zadovoljstvo pisati o nekom njegovom filmu. Što da vam kažem, još uvijek se nadam da ću se jednog jutra probuditi i postati cool kao on. Jer, McQueen je dio starog, klasičnog Hollywooda, ali ujedno je bio ispred svog vremena. Kako rekoh, nije imao izgled (Redford, Newman i slični su tada carovali) nije imao baš jake uloge, ali je imao nastup. I kad spojite taj cool nastup s dobrim materijalom dobijete… pa, Bullitta. Taj film kao da je smišljen za njegove cipele (iako je ustvari ekranizacija romana) jer ima sve što treba – šutljivog junaka, zgodnu kriminalističku priču koja ne komplicira, solidne sporedne junake i poštenu akciju (da, da, onu famoznu car chase scenu). Da je snimio samo to (i The Getaway, recimo) mogao bi otići u mirovinu i uživati u popularnosti kakvu neki ne dosegnu ni kroz cijelu karijeru.

A Frank Bullitt je policijski poručnik koji ima zadatak čuvati nekog jako važnog svjedoka. Svjedoka ubiju i državna mašinerija, naravno, planira okriviti njega za taj propust, ali ne bi Bullitt bio najjači žandar u gradu da ne počne pratiti tragove koji su ostali iza ubojstva. A to znači da ga put kad-tad mora navesti na put ubojica. Oni voze Dodge Charger. On vozi Mustanga. I od takvih stvari nastaju legendarne scene. No, usprkos svemu tome, Bullitt, koji je, kako sam spomenuo, ekranizacija romana, ustvari i nije neki materijal za koji bi mogli reći da je pogodan za film. Roman kao takav ima samo osnovnu radnju svjedok-ubijen svjedok-lik traži počinitelje. Bullitt je ime iz filma, u romanu se lik zove drugačije. I radnja se odvija u New Yorku, ne San Franciscu. I nema auto-potjere. Kad kažem ”ekranizacija” onda to shvatite kao ”inspiracija uzeta iz običnog no name romana”. Što je zanimljivo. Danas su ekranizacije stvar jakih poslovnih odluka. Kad izmjenite čak jednu stvar odmah se javljaju horde fanova koji tu odluku kritiziraju. Zato su ovo stare ”ekranizacije” zanimljive. Filmovi su ispadali bolji od pisanog predloška. Sad bih mogao malo o kreativnosti tadašnjih scenarista,ali to bi nas odvelu u drugu temu, no ukratko, izvesti da jedan bezlični kriminalistički roman postane jedan od najboljih krimi-filmova, to treba znati izvesti.

No, Bullitt, općenito gledajući, spada u poprilično jednostavne filmove. U njemu nema iznenađenja (jedan mali twist u radnji koji nije teško skužiti odmah na početku) i radnja je poprilično bazična: radnja vodi od jedne scene do druge kao vlak na realciji Virovitica-Zagreb. Prednost toga jeste što ne podizali publici, ne pojašnjava ono što prikazuje te je glavni lik tek jedan tip kojeg pratimo uokolo dok sakuplja tragove koji su ostali iza drugog tipa. Tu se pravo vidi zašto je McQueen proglašen kraljem kulerštine. Djeluje opušteno. Djeluje zanimljivije nego svi uokolo njega. Djeluje prirodno. Ako je to glumio, svaka mu dala, to je izvedba za Oscara. Ako je takav bio prirodno, onda je bio stvarno cool tip. Ipak, priča kao takva ne bi funkcionirala da nema sporednih likova, a vrijedi istaknuti Roberta Vaughna, koji je savršeno odigrao političarsku facu (a usputno je zamjetno da su on i McQueen bili jako dobri u kemiji na ekranu jer su prije toga radili na The Magnificent Seven, a kasnije i na The Towering Inferno, gdje su im uloge bile zamalo identične) te Robert Duvall kao taksist (manja, ali vrijedna uloga). Tu je i tadašnja ljepotica Jacqueline Bisset koja pokraj muških pojava nije ni dobila šansu da bude nešto više od – lijepog lica (iako samo potvrđuje da je Frank Bullitt cool tip kad je zbario takvog komada). Iako je film najpoznatiji po famoznoj auto-potjeri, mora se biti iskren i reći da je ona dobra, ali bome ima tehničkih mana (jedan auto se pojavljuje par puta u sceni, drugi auto se zabije u parkirane aute i to bude baš loše odsječeno u montaži) ali da čak i s tim djeluje poprilično impresivno (još više kad se zna da su McQueen i drugi vozač sami odvozili svoje scene) te bi bio veliki gaf ne spomenuti i ubojito dobar soundtrack Lalo Schifrina, posebice dio Shifting Gears, koji je uvod u samu potjeru, koji samo nadopunjuje kulerštinu koja kapa s ekrana. Ta ista stvar skoro da u cijelosti pokriva sve ostale mane materijala (prosječna priča, nerazvijeni karakteri) što je zanimljiv način da napravite kultni film. Namjerno ili slučajno, nije bitno. Stoga, ako niste gledali (a to stvarno sumnjam) red je da pogledate kako je to radio tip koji je stvorio naziv ”cool”. Ako ste gledali… pa, ponavljanje je majka znanja. Ne može naškoditi.

2415627,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== 2415630,pXltniXhFxUwlH0ZWuwCOSI8Dl2GNp1dx9OyKaoDBc9h_f+TjbZV41hWsbub+Kmqj92KlnytUMFuYdVnwD7_Wg== 2415631,eVgfPy0TH_aykVjPW1YZV_5dCTKYY1T5dPy5yZ1mgEaZ1YBpC4LAl0B08KlAs5+OoZ3mg1v7zmM6FT4OEYIxHQ== 2415633,_uJ8Qy5P0JD8Ow9COMbgItTmJlpjqSsaXjKXllVq_1ic3wmyNLfyky96mlvjyEAAHdZyFRurIgqf1RiDHc2JUg==

1512_6_large 1512_8_large 2415629,uHB0NL5bGDJL9dyHnktoeq0Nw7XivwSubPvyZT_5Smt+CslGxWUiU0buAB4vkKKZ_Y_G7SGC1csBlRG_nSOviw== 2415646,gyctcwHfMZKA3LSKTsyR0X_B+7sUu6xpZriLURzDGVTnFcnq8gaKbvjnta3GHJ4K3StecoIFP5Ap80vC78m5iA== 2415647,gmhdZ0_0Wt++gOjS1LBIavTcO9Oxw+ZncGcmDmgAq7HmiYkA5fGj1dit7cBTigREtvfJ8kQBVy8cDIl+yG0OMQ== 2415649,Oqsxy_Rc4XKUxT7QfTcHPnxlMJl5KyhZXVVwUn1g7pHwsp2irIj8rQaBSMwX0BLw91lzDx5nReq8DKsqp4_vTQ==


936full-whiteout-poster dsfrasw6dsa4f6saf4sf424974937 dvdr_whiteout

IMDb

Trailer

Tehnički, ušli smo u zimu. Posljednja dva dana barem. Klimatski. Magla je tu, niske temperature, a kunem sa da sam vidio i pokoju pahulju snijega. Istinu vam kažem, proletjela mi je pred očima. Čak mi je i blog dobio vizualni dodatak u obliku pahulja koje lete uokolo. Da, dragi moji, zima je došla. I u skladu s tim, red je pronaći par naslova koji vremenski odgovaraju klimi. Nije da je to neki posebni problem, filmova sa snijegom ima k’o…pa, snijega, ali pošto još uvijek nije Božić, da ne ulazim u tematske vode prije reda. No, da budem iskren, išao sam napraviti malo zimsko čiščenje harda, tek toliko da oslobodim mjesta za eventualne nove stvari koje svakodnevno iskaču na torentima i tako sam naišao na par naslove koje sam već gledao, ali, u trenutku potpune neinspiracije (vrijeme opasne gripe i jakog kašlja) odvrtio sam par njih tek toliko da se podsjetim što sam to uopće gledao prije nego ih zauvijek pošaljem put odvoda za smeće koje fancy nazivamo recycle bin. I dok Doom-u nije pomagla ni redateljska verzija (taj je film imao toliko dobrih potencijala) Whiteout je ispao… bolji nego ga se sjećam. No, ja sam onako, skromni obožavatelj Kate Beckinsale, pa je i to možda pripomoglo boljem dojmu, no iznenadilo me kako je film loše dočekan na otvorenom tržištu. Jako loše. Točnije, pokopala ga ogromna lavina jake kritike, a takve stvari uvijek privuku moja amatersku pažnju. Što da vam kažem, slab sam na filmove koje nasilnici šutaju uokolo.

Zanimlja stvar koja mi je privukla pažnju – novi The Thing (pod ”novim” mislim na 2011) sasvim lijepo stoji u očima kritičara. Prva reakcija mi je bila – ozbiljno? Film nije ništa drugo do obična kopija Carpenterova uratka, uz malo moderniziranije efekte. To nitko nije vidio ili je možda baš to razlog zašto je tako dobro ocjenjen – stvar koja ostaje za debatu. Whiteout je ustvari The Thing bez aliena i svog horora. Kompozicija im je zamalo ista, kao i osnove radnje, i to je uzeto kao neka mana (”predvidljiv” je opis na koji često nailazim) i djelomično se mogu složiti s tim. Samo djelomično. Kako sam pročitao originalni strip, pa i njegov nastavak (dobra stvar, pročitajte ako ste u prilici) film uspjeva uhvatiti taj mystery setting – US Marshal Karen Carrie Stetko u oba medija traži ubojicu na polarnim pustopoljinama bijele Antarktike, usputno otkrivajući tajnu zbog koje se sranje događa. Kako sam negdje pronašao jedan opis, to je Mickey Spillane susreće Jacka Londona – i opis je točan. No, tu ću malo zakočiti i ubaciti opet The Thing. Film ima doslovno istu konstrukciju – početak je pad ruskog aviona (tamo je pad space shipa) – Stetko pronalazi tijelo i odlazi do napuštene polarne baze (isto kao i ekipa u The Thing) te na kraju odlazi do mjesta pada aviona, iskopanog u ledu (isto kao i ekipa u The Thing kad posjećuje lokaciju space shipa). Sve to čini dobar setting za napetu priču i film je doista ima, ali ujedno ima i jednu manu – poprilično je predvidljiv.

Tako je to kad imate fokus na svega četiri lika i dva od njih su negativci (neću reći koji) što uspješno ubija svaki mogući suspens. Za to krivim scenarij, ali i ne baš spretnu režiju inače pouzdanog Dominica Sene. Kad gledate film, imate osjećaj da je osjećaj polarnog okružja, osjećaj izoliranosti unutar polarne postaje (McMurdo ustvari, ali u filmu ”glumi” drugu postaju) jako dobro uhvaćen, no da je razvoj likova i priče odrađen poprilično rutinski. Film ima bolju horor atmosferu nego krimić, tj, popularnu tko-je-to-učinio premisu, što mu je donijelo konačni pad u očima kritike i publike. Ali, da je takav krš i lom, nije. Osim dobrih dijelova koji su više avanturistički nego krimić, film i dosta dobru akciju, tj. sukobe likova u stvarno dobro dočaranom zimskog okružju, a i Kate je stvorila uvjerljiv lik (šteta što ostali nisu na njezinoj razini) koji ima neke intrigantnosti. Naravno, film vam sadržajno neće ponuditi bog zna što, što je istina, ali isporučuje zimsku atmosferu bolje od nastavka famoznog The Thing, što ga čini više nego zanimljivim barem za jedno gledanje. Bolje išta nego ništa, a kako je zima (i snijeg samo što nije) funkcionira bolje nego u vrućim ljetnim danima.

4090476,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== 4090477,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== 4090478,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== 4090482,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== 4090486,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== 4098039,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== 4245147,4ed6S3v2zWk1GD6UDxN8BlwT0pTtOMusvGW2t6vM_WRbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 4245149,Q9dpB8jitxuDkdRiMYAXLdPnWFqRtVXKAO28Io7_jhBbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 4245151,bZ3RBvcv7iTnlDT1dWFek3K_JcYAnoZ6kDc6iwKB5Ld0RBN5mzBRRxQi6UMyhfhYngDK1tyCq69kIE0Vls0ppQ== 11whiteout_600 143556202


64 hickey-boggs 6157911812_9565ceb00d

IMDb

Trailer

Znam da će zvučati malo čudno, ali oduvijek imam neko mišljenje da bi se Jim Carey dobro snašao u netipičnoj, akcijskoj ulozi. Ima izgled, ima nastup i da smanji one svoje poznate facijalne grimase, tko zna, vjerojatno bi pružio sasvim zadovoljavajuću izvedbu. Sad se vi pitate otkud taj uvod. S razlogom i svrhom, naravno. Što pomislite kad kažem ime Bill Cosby? Doktor Cliff Huxtable? Ne krivim vas, bila je to dobra serija i Cosby je genijalan komičar (a to ne govorim zbog serije već zbog njegovih stand up nastupa – čovjek je jednostavno duhovit) i dosta nas je odraslo na njoj. No, što mislite kako bi se Cosby snašao s pištoljem u ruci? Ako vas je to pitanje ikad zanimalo, odgovor je jednostavan – jako dobro. Bez obzira na njegovu izraženu komičarsku stranu, pištolj i ozbiljnije uloge mu pašu iznenađujuće uvjerljivo. Doduše, temeljim tu izjavu na svega jednom filmu, ali kad je dojam tako dobar, onda vrijedi malo zaključivati unaprijed. Naravno, prije nego je postao dobri doktor Cliff, Cosby je bio i špijun u I, Spy, seriji koja je direktan proizvod popularnosti James Bonda i, iskreno, ne mogu reći ništa o njoj jer je nisam gledao (nemam pojma je’l humoristična ili ozbiljna) a transfer u nešto kriminalističko/ozbiljnije djeluje kao logična odluka. I jako dobra, ako smijem primjetiti jer Hickey & Boggs su… pa, jako dobar film.

No, prije nego vas uputim u sve što ide obično, prvo jedna napomena. Film je dobar jer, i ovo nije objektivna procjena, je pripadnik neo-noir žanra, žanra u kojem se osjećam kao ribica u malom akvariju. Vidio sam dobre predstavnike, vidio sam loše predstavnike i ovo je jedan od boljih. Jer svijet privatnih detektiva nije baš lagano dočarati, da bi takav film uopće funkcionirao potrebna je dobra priča (ili barem konkretna) u kojoj bi junak zasjao kao mali reflektor. Doduše, u većini slučajeva priča je OK postavljena i filmovi bi se izvlačili na karizmu glavnog glumca (Bogart, Bruce Willis, Robert Mitchum) što je isto način na koji se stvari mogu napraviti. Ovdje je stvar malo drugačija, idemo reći realnija. Za početak, dva su junaka u igri (malo očito po naslovu, ali da se spomene) i, ono što je važno naglasiti, ovo je pristup koji se može opisati realnim. Jer, jedna stvar je zanimljiva kod tih privatnih detektiva – obično zaključak izvuku iz šešira, nakon što dobiju nekoliko puta po glavi i bace par sarkastičnih replika. H & B su slika kako pravi privatni deksteri rade; puno sjedenja u autu, puno nezdrave hrane (da, vidimo kako likovi i jedu, iznenađenje, iznenađenje) te kako se ipak mora surađivati s policijom jer antagonizam, koji je osnova žanra, ne pali jer time se ostaje bez informacija. Priča u sažetom izričaju govori o njihovoj potrazi za nestalom djevojkom. Djevojka je povezana s nekolicinom drugih ljudi, a sve je povezano s nekoliko godina starom pljačkom. U igri su naši junaci, policija i par nezgodnih negativaca, kao i tajanstvena djevojka. Dovoljno da se sve pošteno zaplete.

Nekoliko stvari spomenuti za uvod. Ovo je posve zaboravljeni film. Iznenađujuće, ali istina. Mislim da uopće nije izbačen na DVD, što je propust samo takav. No, glavna stvar jeste što je film djelo scenaristikih ruku Waltera Hill, budućeg redateljskog super stara muških, macho filmova. Točnije, to mu je bio prvi filmski posao i već je u njemu evidentno da će čovjek znati znanje (barem što se tiče 70-ih i 80-ih) Hickey & Boggs ustvari odstupaju od njegova uobičajena portreta macho muškaraca koji su više inkarnacije kultnih mitova nego likovi jer su izvan stereotipa koje je nudio žanr, i odiše realnošću. Jednako tako, njih dva gotovo su najava buddy-buddy žanra kojeg je izmislio (u onom akcija-zabava obliku) upravo Hill sa svojim 48 Hrs. Znači, debitantski scenarij i odmah pun pogodak – da je napravljen u 80-ima Hill bi se zvao Shane Black. Priča kao takva klasična je potraga od-lika-do-lika, jedan put vodi do drugog i tako do kraja. Robert Cult, koji igra ulogu Boggsa, nije izrazito spretan redatelj, ali režija mu je učinkovita, pomalo drvenkasta, no ne toliko da film ima zakočeni izgled. Dobro je upotrijebio negativce, tj. njihova lica er kad su oni u sceni skoro nikad ne govore, no i bez toga ostavljaju dojam nasilništva (to treba znati postići). Akcija je svrhovita, ali je nema baš previše (ovo nije akcijski film) i služi ponajviše da zaokruži radnju (hej, poubijaj sve koje možeš princip je koji se koristi i danas). Uočljivo je da Culp i Cosby imaju jako dobru kemiju na ekranu, što nije stvar slučajnosti jer su obojica nosili spomenutu seriju I,Spy na leđima, pa je i vidljivo da su se dobro upoznali. A u jednoj od manjoj uloga našao se tada jako mladi James Woods, što je stvarno zanimljiva prilika za vidjeti. Iako je danas takoreći u kategoriji old school krimića, film još uvijek djeluje dosta dobro; bez prodavanja magle i bez nepotrebnog foliranja, što je uvijek rado viđena stvar.

2191905,DJ6tEeEAHHPkD5C3GD0ByTgEBSsCnX4nTjw8OZBY3gR+CslGxWUiU0buAB4vkKKZ_Y_G7SGC1csBlRG_nSOviw== 2191906,CAy56Rwu1NrBC7b01Hj51sy_bKkE2K8SKJaTxFPaHy4ukgr0i6X53wH4ohwA3gAOZmSGjIltu8m8+putdBgbSg== 2191907,VcMAp+KFC_2vNGbaPEGZQRznMnnbJmOQZIEewG5jbIKhhN5YfRyXqGPwr10u4zOUXCMVXlWaRul+eqepQMvKeA== ff562f_1e68ddace883b8772d5d13e48762831f ff562f_2b96a55875033bd77f29243797c25d20 ff562f_9e74e3ed39deaf451e1f12a646ba5790 ff562f_27a8909bed5ff3b06c0e0df6cb8961a7 ff562f_64affaeeb1999ec6918f3d2b0241e12a ff562f_953a165a74b08e9c0f0bce277345f110 ff562f_6349d62e037e6ce2b6568c66f48e6777 ff562f_bbd05ab5b5324594bccf63947ea4c484 vkpmonnsopfobig


nostaljipsdy the-stone-killer-movie-poster the_stone_killer

IMDb

Trailer

Pretpostavljam da je danas prava mala umjetnost zainteresirati nekoga da sjedne i pogleda nešto što je, urbanim slengome rečeno, potpuno staromodno i totalno out. Ne osuđujem, molim, ni sam nisam bolji po nekim pitanjima (oni koji me poznaju znaju jako dobro koliko sam težak za gledanje nečega izvan američke kinematgrafije) ali ne volim predrasude nastale na temelju godina kad je film nastao. Priđite danas nekom nadobudnom klincu, koji drži da su The Avangersi najbolji ikad snimljeni film i pitajte ga što misli o Charlesu Bronsonu i mogli bi dobiti jedan zbunjeni pogled i pitanje; o kome? To je, by the way, stvarna situacija, doživjeh je. Sada, da ne ispadne kako je stari Charley bio zlata vrijedan, jer nije, ali jebomupasmater, čovjek je ipak filmska ikona, nešto kao B rating Eastwood, i to samo zahvaljujući (ne)kvaliteti svojih filmova jer je Eastwood isto jedan pošteni stari filmski vuk koji nije puno dlaku mjenjao tokom glumačko/redateljskih godina, ali je imao tu sreću da su mu filmovi, nećemo lagati, puno kvalitetniji od Bronsonovih. Barem neki. I dok bi ja sada mogao tu napraviti cijelo poglavlje-dva o Bronsonovim filmovima, to ću ipak preskočiti jer izgubio bih vrijeme, a sumnjam da vas to uopće i zanima, ali zadržat ću se na ovom naslovu. Ništa posebno, ništa specijalno, već jednostavno to što sam ga nedavno gledao, pa da vrijeme ne propadne bezveze. I, da, da malo vratim blog na stare tračnice – više starih i zaboravljenih naslova, ne, da opravdam ime i reputaciju.

Na prvu ruku, stvari djeluju odlično: Bronson je policijski inspektor koji zbog upotrebe oružja na poslu (malo previše, kako nas informiraju) dobiva premještaj iz New Yorka u Los Angeles. Ne znam koliko je to loša stvar jer jedan je sivi grad, drugi okupan suncem. No, naš junak će se vratiti u NY, poslovno, jer mora dopratiti zatvorenika. I dok on trabunja, zatvorenik, ne Bronson, o tome da zna za neki veliki posao, nitko mu, naravno ne vjeruje jer djeluje kao potrošeni narkić, ALI, kad ga neki tipovi izrešetaju skoro odmah po silasku s aviona, stvari će postati zanimljivije. Prateći neke mutne tragove naš junak će doći do zaključka kako jedan od mafijaških šefova sprema udar na sve druge obitelji trenitajući u tajnosti grupu bivših vojnih veterana, i to planira napraviti na godišnjicu nekog starog masakra koji se dogodio u Italiji.

Stvari na papiru izgledaju više nego dobro, pogotovo kad se sadržaju doda podatak da je ovo bila tada već treća suradnja Bronsona i redatelja Michaela Winnera (odmah nakon Chato’s Land i The Mechanica) no, odmah vrijedi spomenuti kako su ovdje odlučili napraviti odmak od uobičajenih ponešto lakših priča (gledano s narativne strane) i ubaciti se u puno veću ambiciju, čime je Bronson sam postao tek jedan od likova, a ne dominantan predvodnik stada. To ima i dobrih i loših strana. Loše su one da je ovo najzbrkaniji film koji su njih dvojica snimili. Previše likova i previšu rukavaca priče znaju, u rukama manje spretnog redatelja, donijeti svega i svačega na veliki ekran i Winner tek djelomično uspjeva spojiti sve u dobru cjelinu. Doduše, sve vam je jasno, tko i što, ali ne očekujte da dobijete i neka jača pojašnjenja u svemu tome. Također, film vuče inspiraciju iz stvarnih događaja, mogu se bez muke povući paralele s onim organiziranim kampovima gdje su se uvježbavali soldati koji su trebali maknuti Kennedyja (ili otići na Kubu i maknuti Castra) a kako je onda mafija bila popriličan javni bauk kojeg su se svi bojali, priča je išla na to da pokaže kako se i oni među sobom znaju ubijati kao muhe. Uz to, Winner nije odustao ni od svojih omiljenih tema, motivi osvete, motivi policijske neefikasnosti, svojeglavih pojedinaca. Znači, s narativne strane, film je pomalo izvan tračanica. Dobre stvari – pa, ironično, dosta toga što je mana je i dobra stvar. Netipičan film za Winner-Bronson kombinaciju. Priča, iako dosta likova stoji nepojašnjeno, nije loša, otkriva poštene ambicije. Nekoliko akcijskih scena (i jedan car chase) su napravljeni dobro, bolje od očekivanog te se vidi da je Winner znao režirati nasilje, samo da mu nije baš najbolje ležalo ono globalno već više na manjoj razini, osobnije. Glumački isto tako nije baš na nekoj razini jer osim Bronsona, koji je više faca samom pojavom nego glumom, i nema nekih kandidata koji bi se mogli izdvojiti, iako, ukoliko pratite ta sporedna lica, mogli bi vidjeti Ralpha Waitea (Cliffhanger, The Bodyguard) u jako mladom izdanju. Konačni zaključak bi bio nekako maglovit, iskreno. Film poštenih namjera, ali preopširne priče, i ispod razine koju su Winner-Bronson isporučivali. Za njegove fanove to neće biti neki problem, ali za one druge, ima i boljih filmova koji su obrađivali slične teme na puno bolji i bolje složeni način.

4289864_l2 screen_image_245031 stone1 stone2

TheStoneKiller-Still1 TheStoneKiller-Still2 vault 2 vlcsnap2009090701h00m00

le-cercle-noir-the-stone-killer-10-1973-08-08-1973-5-g the


DVDcover-_running_scared_-cgsg_(550-780) running_scared_xlg Running-scared-2006

IMDb

Trailer

 

IN MEMORIAM – Paul Walker (1973-2013)

Kako sam ovih dana imao malo poslovno/užitak putovanje, malo predbožićne kupovine, malo opasnog razbacivanja teško zarađenom lovom (live free or die broke) tako sam bio odvojen od tipkovnice i svakodnevnog gubljenja vremena po internetu (oslobađajuće je to, ljudi, oslobađajuće) tako i ovaj završetak mala trilogije tekstova o filmovima Paula Walkera kasni koji dan, ali nije da ćemo ga odmah po sprovodu zaboraviti, pa jedan-dva dana kašnjenja ne igra baš veliku ulogu. A kako sve dobre trilogije treba završiti sa stilom (o, skromnosti, ne živiš ti na mojoj adresi)  tako sam za završetak uzeo njegov najbolji film. Jer, nećemo se zavaravati, Running Scared jest najbolji film kojeg je Walker snimio, a ujedno je i, ironije li, najpodcjenjeniji. Da je snimljen danas, dok svi kao žedni vode čekamo nastavak Sin Cityja (i da se Rodriguezu dosadi više zahebavat sa nekakvim kvazi grindhouse posvetama – you suck in that, man!) ovaj bi film u roku odmah dobio kultni status, donio bi svojim producentima ugodnu količinu zelenih novčanica te bi Walkera slavili kao glumca koji se može nositi s jakim izazovima. Kultni status ima. OK, polukultni, ali nije ni to loše. Financijski se nije isplatio (iako je koštao tričavih 15 milijuna – ostao je kratak za 5 banki). A Walker je doživio da ga zbog ovog filma dosta njih gleda blagonaklono. Znači, uspjeh, ali ne koliki bi trebao/mogao biti. Krivim vrijeme izlaska. Walker je tada bio ”bivša” zvijezda Fast & Furious, ali s imidžem kojeg se nije mogao riješiti – lijepo lice, ništa više. No i film je naprosto drugačiji od svega što se tih dana vrtjelo (Sin City – već ga drugi put spominjem – bio je baš izašao malo prije) te je zato malo… prošao ispod radara. Prije nego pojasnim paralelu sa Sin Cityjem, prvo ću vas upoznati sa sadržajem (ukoliko nikad niste čuli za ovaj mali dragulj filmskog svijeta) jer se i tu ima ponešto za reći.

Dakle, otvaramo sa jednom od bolje režiranih pucnjava. Kad kažem pucnjava, onda mislim stvarno to. 7-8 tipova se doslovce na mrtvo poubija u jednoj hotelskoj sobi. Kreativnost na razini Johna Woo-a, bilo vizualno, bilo koreaografija. Onda malo usporavamo, tek toliko da skužimo kako naš junak Joey iz nekog čudnog razloga sprema svo oružje u malo skladište sličnog oružja (sve potrpano u vrećice kao dokazi) te mu upoznajemo obitelj; zgodna žena, klinac i stari koji nije baš sam svoj. Tu je i drugi klinac, pa par susjeda koji su kao poster obitelj za obiteljsko nasilje. Ona je tiha kao miš, on se fura na John Wayna i imaju klinca Olega, i Rusi su. Kad Olegu dosadi gledati kako mu oćuh mlati mamu, on pištoljem kojeg je maznuo iz Joeyjevog sladišta upuca nasilnika i pobjegne. Tek tada stvari postaju uvrnute – prokleti pištolj traže svi (i klinca usput) jer policajcima će dobro doći da optuže mafijaše, mafijaši ga traže jer se natežu s rusima, Joey ga traži jer će mafijaši skužit da ga se nije riješio, a Rusi ga traže jer ne vole mafijaše. Naravno, tu su i sporedne stvari, tipa kurve, svodnici i pokoji pedofil/serijski ubojica, a doći ćemo i do novog žestokog obračuna gdje će svi biti naoružani i svi će imati dobru volju ubiti onog do sebe.

Film je noćna mora. Ne da je tako loš već je zamišljen kao noćna mora samo smještena u kriminalistički milje. Znate kako to već ide s morama; ne možete ništa napraviti, bespomoćni ste, jedna stvar vodi drugoj… tako film funkcionira. Radnja mu je smještena u jednu noć i bome je svaki dio nje ispunjen sa svim i svačim (likove sam vam već nabrojao) te se ponekad stječe dojam da je Sam Peckinpah došao po Tarantina, pa su s Davidom Lynchem otišli na kavu, gdje ih je već čekao Frank Miller. Tako film doslovno izgleda, što zbog likova, što zbog zanimljivih, eksperimentirajućih načina snimanja, što zbog vizualnog dojma. Zbog toga sam i spomenuo Sin City jer mogu se povući poprilične paralele s njim, samo što ovdje nema onog stripovskog vizualnog stila, no to ni najmanje ne umanjuje njegovu kreativnost. I ono što je možda najbolji dio, usprkos popriličnoj gomili događaja, čak i likova, filma ne gubi ritam ni na sekundu, a ne djeluje ni prenatrpano ili pogubljeno u svemu tome, čime mu je linerana strana gotovo besprijekorna (možda bi se dala izbacit scena-dvije, ali to je već osobni dojam) i ne ostavlja nepojašnjene stvari iza sebe. Mana, osim možda koje scene, su donekle i likovi. OK, naš čovjek Joey je poprilično dobro ocrtan karakter, ali svi drugi su relativno plošni, pomalo čak ili stripovskog karaktera (svodnik) ili bizarnog (par pedofila) te bi vas to, ukoliko ste karakterni čistunac, možda moglo i zasmetati. Također, klinac Oleg…izaziva debelu antipatiju, što baš i nije najsretnija stvar kad bi ustvari za njega trebali imati posve drugačije osjećaje. Walker je ovdje pokazao pravi pošteni glumački raspon, od hard stava, osjećajnosti, pa do psihičkog stanja čovjeka kojemu je dupe u govnima do grla – jednom riječju – odlično. Chazz Palminteri mu je dostojan suparnik, točnije, njih dva su jedini i unijeli malo truda u svoje izvedbe, dok su svi ostali… onako. Nije stvar u neglumi ili lošoj glumi (koje, začudo, ni nema) već u tome što su likovi u klišej obrazcima. I, da, stvarno je zakon vidjeti dobrodušnog Waltera Bishopa (Ili John Noble) kao opakog ruskog mafijaša – neprocjenjivo za sve obožavatelje serije Fringe. A isto mogu reći i obožavateljima serije Revolution – Elizabeth Mitchell kao hladna pedofilska kučka – nešto što treba vidjeti. Zaključna riječ – jebeno dobar film (da pokupim izražaj iz filma) koji mi je drugo gledanje bio još bolji nego na prvo, s tim da još više respektiram Walkera kao glumca jer se stvarno nije bojao glumačkog izazova, a po pokazanom, bio je i više nego sposoban da ih savlada.

2074198,YLP7zQLz6ZSLuWzmze0PW+cnYRhdXbprbGh7njsvg0iMHY6n9UFdx_F1sfhwcUnP_6c6uuIOt37+Um3E6fWHFg== 2074200,v5JjlPyBPsyIQpFsrJwnAtFexJAgnrPXNyucYxCFPRSNLCuMe9dOulg7+qzq9tJ7WroLIafwPOXqaJEsd2LS4Q== 2074204,rf75uI06MhuRvuEbrPEJCoNHK8z9dkzrFsAtOh4kXQieikKpPI9Pt112wst1Lq3gpOlSW4gK8peoaQp3srLcBw== 2074212,KfnjKqgkbh2T0X2VL_oYxQeETSJk7jPV7rXq8nD_PwQ9XFBzVwqcUXsds9NSYsDNY3ruOmmqefLhVA86hafmjQ== 2074213,8LBfzjcyc19MKu5hClVMzkDC2DT05JLuuHzH_uWOilwezxRJj4szhPO6nuGsM5OtLyy+VaJiZ3stiPOoxQG5zQ== 2074217,wENhz_thfdJhBgdiWFGDOVnVFwIK9XY2EIm6+lzuEKxw+7oNmxMioOI6kztYzm9gPGnkVBCfYYeZ3H8jcyq0DA== 2074218,VwhFldAt9VSesTlQO1wAKSzAvqPs01Lbqbf5kCRIWjxM1xxB7m5A6C93P67YzOOjlZaKygcQDjJaG9r5Npl0GQ== 2074219,vADbWDL43NRAF3Y53Z1Pp1Z76LkGhMHep_p_6W7601FwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw==

2074205,Ch5IaQqnxxXrfoqhNaMHsk_Tn6biqPwv1WKFW8fmhtv37f0lxjx99739iAnbLhL0RGx37Cc1sqYCy1AsbIYeeA== 2074206,nNAXiVIEjJ6cQinF_vUhr_8pbcYuPIvy6OggEqGUCnRGjloOH+T4rMz5VSWRYOGwLjvcjUu1YrRzqTUZsIYyBg== 2074214,iEMoloDOhsjC4_RkI1Wpm4KxRhah3V6l_sX_MwGE2kFQKXpUImk5zedcpGARclisRsOgZPo21DBk1HOxAsM8iA== 2074221,RwTYl8hAAOnQoxWz1g9tuY6D5k3z0obhynqPcCgmUgDUuQZpM6LPlArm0UA5ENB2KSQKrAPtYcJjzPcJVNgyTw== 2074225,y6mk6Ts6tXdjrcGDGIDDVrqxE0yowNaTLTRjIZr1qqLuwHdtONkGV7fCXrh_NOS7eKR+MnLdciUDV5eX5Nv_LQ== 2074227,dO_Z8ccVL3aZEhxqReihxcKuV_rcaLT+RmES9Vem3ol4yH5dzGfraQSztuop7g8E2nGELzdyrhtIXcIJJUmZxQ==

 

The Lazarus Project (2008)

Posted: 3 prosinca, 2013 in Paul Walker, Thriler

ykwjmXV1KczpWXxzW4fBWAZSDlY The.Lazarus.Project.2008.Eng 1PAXbMhC7B

IMDb

Trailer

IN MEMORIAM – Paul Walker (1973-2013)

Vjerujete li u drugu šansu? Već kad sam zapčeo, da odem do samog kraja – vjerujte li da postoji život poslije smrti? Sad, da smo na nekom katoličkom forumu, to bi bilo pitanje koji bi napravilo svašta, od eventualno dobre rasprave, do međusobnog uvjeravanja kako je druga strana pametnija, odnosno gluplja, što bi poništilo ono zanimljivo što bi netko iamo za reći. Kako je ovo filmski blog, kako sam ja ateist, pa me živo zaboli postoji li druga strana, mi ćemo okvire našeg zanimanja zadržati na filmskoj strani. Što se tiče prvog pitanja – ja, recimo, okvirno vjerujem u drugu šansu. No, promjena bi trebala biti drastična, a okolnosti podložne raznim interpretacijama. Nije svaki zločin počinjen zbog samog zločina, valja u analizu uključiti i uzrok, i način i sve okolnosti koje prate takve stvari, ali i računati na to da bi posljedice mogle biti u ravnini zločina, čak i veće. Što je zanimljiva ideja za film. Propitivanje motiva druge šanse.  Istini za volju, nisam mislio pisati o ovom filmu. Ustvari, jesam, ali nisam jer nije toliko dobar, no ima stvari koje su u njemu odlične. Kako je u tijeku popriličan šok zbog neočekivane smrti Paula Walkera, nekako se  samo po sebi dogodilo da počnem sakupljati materijal i zapisivati ove redove jer mi je već malo— bezvezno stalno medijsko iskakanje s onim ”…glumio je u Fast & Furious filmovima” jer ispada da čovjek u životu nije ništa drugo snimio osim tog serijala. No, dobro, zato je internet zajednica ovdje da to malo ispravi, da malo naglasak stavi na njegovu druge uratke. A ovo je film koji ima— zanimljivu polugu za glavninu radnje; čovjek nakon smrti dobiva drugu šansu za život. Zaintrigirani? I mislio sam da bi mogli biti.

No, ako ste pomislili da je ovo nešto u duhu nadolazećeg Božića i tog vremenskog razdoblja, odmah da vas uputim kako griješite. Ovo je… nešto drugačije. Ne posve jasno definirano. Film započinje kao drama o čovjeku koji je tek počeo slagati svoj život nakon što je ”odradio” uvjetnu kaznu zbog zločina iz mladih dana (krađa). Sve ide dobro dok ne dobije otkaz, nitko ne može pobjeći od prošlosti, a u cijelu priču ulazi i brat sklon kriminalu. Bez izlaza, s računima koji se gomilaju, naš junak odluči pomoći bratu, ali stvar toliko loše završe da je konačna računica troje mrtvih i naš junak osuđen na smrtnu kaznu (iako ustvari nije nikoga ubio). Smrtna kazna je izvršena. Zamračenje. Ili možda ne. Naš junak se tako zatiče u Mount Angelu, bolnici za duševne bolesnike, kao novi domar. Radi li se o Raju? Čistilištu? Paklu? Zemlji? Pružena mu je nova šansa za drugi život, ali samo ako zaboravi svoj stari. To će se pokazati puno težim za izvesti nego reći.

The Lazarus Project film je koji sve karte polaže na jednu ideju i jednog glumca. Ovo je jedan od onih projekata kojima je Paul Walker popunjavao karijeru i tražio malo glumačkog izazova dok nije snimao Brze i Žestoke te mogu bez ustručavanje reći da nosi film lijepo, nema preglumljavanja, dobra mjera emocija kad scena to zahtjeva, dobra uvjerljivost lika.  Što se tiče ideje, tu sad ima boljih strana i lošijih. Bolje strane su što nije jasno naznačeno o čemu se točno radi, tj. koja je lokacija našeg lika, čime se u film unosi blagi elementi nadnaravnog, ne previše, tek pola žlice Vegete, mirisa radi. Ta neizgovorenost se nadopunjava i s jedno dva manja preokreta, ili, sjebimo stvarnost twistovima, koji stvarno unesu zbunjenost u gledatelja, no jednako tako onaj konačni twist ima i poprilično predvidljivost u sebi. Mana je što uvod filma, skoro prvih dvadeset minuta, izgleda kao prosječna drama s kriminalističkim elementima, dok drugi dio ima okus triler s elementima horora (jako blagim elementima) i već spomenutih nadnaravnih elemenata. Vidljiv je i ograničeni budžet, no po tom pitanju se napravilo najbolje što se moglo (radnja ionako ne šeta na previše lokacija) te film ima nešto dobre atmosfere, zgodan i prolazni vizualni identitet, ali ništa posebno upečatljivo. Film dobre ideje, dobrih namjera, pomalo neuravnotežene izvedbe i dobrog glumačkog nastupa dečka iz Kalifornije. Neki nemaju ni toliko.

1346606819_3 1346606864_1 1346606864_6 1346606876_5 lazarus_720_1_large lazarus_720_2_large lazarus_720_3_large lazarus_1080_1_large lazarus_1080_2_large lazarus_1080_3_large shot01n shot03