Arhiva za 11 prosinca, 2013


nostaljipsdy the-stone-killer-movie-poster the_stone_killer

IMDb

Trailer

Pretpostavljam da je danas prava mala umjetnost zainteresirati nekoga da sjedne i pogleda nešto što je, urbanim slengome rečeno, potpuno staromodno i totalno out. Ne osuđujem, molim, ni sam nisam bolji po nekim pitanjima (oni koji me poznaju znaju jako dobro koliko sam težak za gledanje nečega izvan američke kinematgrafije) ali ne volim predrasude nastale na temelju godina kad je film nastao. Priđite danas nekom nadobudnom klincu, koji drži da su The Avangersi najbolji ikad snimljeni film i pitajte ga što misli o Charlesu Bronsonu i mogli bi dobiti jedan zbunjeni pogled i pitanje; o kome? To je, by the way, stvarna situacija, doživjeh je. Sada, da ne ispadne kako je stari Charley bio zlata vrijedan, jer nije, ali jebomupasmater, čovjek je ipak filmska ikona, nešto kao B rating Eastwood, i to samo zahvaljujući (ne)kvaliteti svojih filmova jer je Eastwood isto jedan pošteni stari filmski vuk koji nije puno dlaku mjenjao tokom glumačko/redateljskih godina, ali je imao tu sreću da su mu filmovi, nećemo lagati, puno kvalitetniji od Bronsonovih. Barem neki. I dok bi ja sada mogao tu napraviti cijelo poglavlje-dva o Bronsonovim filmovima, to ću ipak preskočiti jer izgubio bih vrijeme, a sumnjam da vas to uopće i zanima, ali zadržat ću se na ovom naslovu. Ništa posebno, ništa specijalno, već jednostavno to što sam ga nedavno gledao, pa da vrijeme ne propadne bezveze. I, da, da malo vratim blog na stare tračnice – više starih i zaboravljenih naslova, ne, da opravdam ime i reputaciju.

Na prvu ruku, stvari djeluju odlično: Bronson je policijski inspektor koji zbog upotrebe oružja na poslu (malo previše, kako nas informiraju) dobiva premještaj iz New Yorka u Los Angeles. Ne znam koliko je to loša stvar jer jedan je sivi grad, drugi okupan suncem. No, naš junak će se vratiti u NY, poslovno, jer mora dopratiti zatvorenika. I dok on trabunja, zatvorenik, ne Bronson, o tome da zna za neki veliki posao, nitko mu, naravno ne vjeruje jer djeluje kao potrošeni narkić, ALI, kad ga neki tipovi izrešetaju skoro odmah po silasku s aviona, stvari će postati zanimljivije. Prateći neke mutne tragove naš junak će doći do zaključka kako jedan od mafijaških šefova sprema udar na sve druge obitelji trenitajući u tajnosti grupu bivših vojnih veterana, i to planira napraviti na godišnjicu nekog starog masakra koji se dogodio u Italiji.

Stvari na papiru izgledaju više nego dobro, pogotovo kad se sadržaju doda podatak da je ovo bila tada već treća suradnja Bronsona i redatelja Michaela Winnera (odmah nakon Chato’s Land i The Mechanica) no, odmah vrijedi spomenuti kako su ovdje odlučili napraviti odmak od uobičajenih ponešto lakših priča (gledano s narativne strane) i ubaciti se u puno veću ambiciju, čime je Bronson sam postao tek jedan od likova, a ne dominantan predvodnik stada. To ima i dobrih i loših strana. Loše su one da je ovo najzbrkaniji film koji su njih dvojica snimili. Previše likova i previšu rukavaca priče znaju, u rukama manje spretnog redatelja, donijeti svega i svačega na veliki ekran i Winner tek djelomično uspjeva spojiti sve u dobru cjelinu. Doduše, sve vam je jasno, tko i što, ali ne očekujte da dobijete i neka jača pojašnjenja u svemu tome. Također, film vuče inspiraciju iz stvarnih događaja, mogu se bez muke povući paralele s onim organiziranim kampovima gdje su se uvježbavali soldati koji su trebali maknuti Kennedyja (ili otići na Kubu i maknuti Castra) a kako je onda mafija bila popriličan javni bauk kojeg su se svi bojali, priča je išla na to da pokaže kako se i oni među sobom znaju ubijati kao muhe. Uz to, Winner nije odustao ni od svojih omiljenih tema, motivi osvete, motivi policijske neefikasnosti, svojeglavih pojedinaca. Znači, s narativne strane, film je pomalo izvan tračanica. Dobre stvari – pa, ironično, dosta toga što je mana je i dobra stvar. Netipičan film za Winner-Bronson kombinaciju. Priča, iako dosta likova stoji nepojašnjeno, nije loša, otkriva poštene ambicije. Nekoliko akcijskih scena (i jedan car chase) su napravljeni dobro, bolje od očekivanog te se vidi da je Winner znao režirati nasilje, samo da mu nije baš najbolje ležalo ono globalno već više na manjoj razini, osobnije. Glumački isto tako nije baš na nekoj razini jer osim Bronsona, koji je više faca samom pojavom nego glumom, i nema nekih kandidata koji bi se mogli izdvojiti, iako, ukoliko pratite ta sporedna lica, mogli bi vidjeti Ralpha Waitea (Cliffhanger, The Bodyguard) u jako mladom izdanju. Konačni zaključak bi bio nekako maglovit, iskreno. Film poštenih namjera, ali preopširne priče, i ispod razine koju su Winner-Bronson isporučivali. Za njegove fanove to neće biti neki problem, ali za one druge, ima i boljih filmova koji su obrađivali slične teme na puno bolji i bolje složeni način.

4289864_l2 screen_image_245031 stone1 stone2

TheStoneKiller-Still1 TheStoneKiller-Still2 vault 2 vlcsnap2009090701h00m00

le-cercle-noir-the-stone-killer-10-1973-08-08-1973-5-g the