The Time Machine (1960)

Posted: Prosinac 21, 2013 in Ekranizacije, Science Fiction

600full-the-time-machine-poster l_54387_f7246130 The Time Machine by Pip_5 7740.gif The Time Machine by Pip_2 tumblr_m6ywspDGIT1r0nk00o1_500

IMDb

Trailer

Imao sam možda sedam godina kad sam posve slučajno jednog lijepog poslijepodneva sjeo ispred televizora i počeo gledati nešto što će mi zauvijek promjeniti poglede na određeni dio science fiction žanra. Tada nisam imao pojma što ću točno gledati, naravno, imao sam sedam, i pojam vremeplov nije mi značio ništa, a sam početak nije baš nešto ni obećavao; grupa viktorijanskih muškarac sjedi u nekakvom dnevnom boravku i mlati praznu slamu. Sve do jedne scene. Vremenski Putnik odluči napraviti malu demonstraciju za svoje skeptične kolege (trebalo je proći dodatnih 15 godina da shvatim što im govori da su tako skeptični) i u minijaturni model vremenskog stroja postavlja cigaretu. Stroj nestaje. Vau. Za klinca od sedam godina tu je bilo više nego dovoljno da shvatim kako film neće biti o grupi muškaraca koji vode prazne razgovore već nešto puno… magičnije. I to je bilo to, točno taj trenutak, kad sam otkrio da imam veliku naklonost SF žanru (ili ću je imati, već kad govorimo o future tense vremenima) i za to mogu kriviti jedino Vremenski Stroj George Pala. Iako to danas možda zvuči malo smiješno, ali kad se dogodi takav čudan spoj fasciniranosti, napetosti i uzbuđenja, teško da možemo napraviti nešto protiv toga. Čak ni više od dvadeset godina kasnije, The Time Machine je ona vrsta filma koja predstavlja posebnu vrstu vrata u neki drugi svijet, nešto posve nemoguće, ali jednako tako primaljivo i očaravajuće baš zbog te neizvedive komponente. A već kad već neko vrijeme pišem o filmovima, glumim amatersko piskaralo, red je da malo zagrebem i po dječijim fascinacijama, kojih nikako da se riješim, i napišem koju o filmu kojeg i danas još volim pogledati s određenim dječijim entuzijazmom. Svi imamo takve filmove. Vi sami znate koji su. Zbog njih volite neki žanr, neku priču, neki drugačiji svijet. Zbog takvih naslova gledate filmove općenito.

Sjećam se jednog članka kojeg sam pročtao dosta davno, o tome kako je Jules Verne poprilično oštro osudio H.G Wellesa kao lošeg pisca. Lošeg zbog toga što izume u svojim djelima nije predstavljao kao nešto što se može izvesti u stvarnosti. Verne, poznat po svojim gotovo proročanskim opisima zračnih, cestovnih i morskih prometala propustio je uvidjeti jednu vrijednu stvar Wellesovih radova: njega je zanimala ona magična komponenta, ono nešto izvan stvarnosti, ali opet dovoljno blizu da intrigira um. Vrijeme će pokazati kako je Verne popularan pisac i danas, ali Welles je za njega nedostižan pisac jer malo se koji pisac može pohvaliti činjenicom da je svojim rukama i samostalno uveo jedan pod žanr u svijet gdje uglavnom svaka bizarna ideja prolazi. Iako Welles nije prvi pisao o putovanju kroz vrijeme, prvi je izmislio koncept putovanja u nekakvom obliku prijevoznog sredstva te ga populizirao do te mjere da možemo reći da je usitinu i izgradio dotični žanr. No, Verneov prigovor nije bio upućen baš na pravi dio Wellesove književnosti, trebao ga je usmjeriti na samu književnost jer, da budem iskren, koliko mi je film odličan, istoimeni roman nije. Ustvari, poprilično je isprazan, bez da u to uključujem i samu ideju o vremesnkom stroju. Samo putovanje kroz vrijeme u romanu traje manje od jednog odlomka i ostatak se uglavnom svodi na lutanje Vremeskog Putnika po svijetu budućnosti Eloa i Morloka, a kako je Welles želio izbjeći nekakvo proročansko pisanje, tako je radnju smjestio tako daleko u budućnost da je to pomalo apsurdno. No, s druge strane, i ne baš. I dok je većina pisaca doživjela da vidi kako njihove ideje baš i nisu dobro pogađanje (Clarkova/Kubrickova 2001 Odiseja, Carpenterov Escape from New York – koji se odigrava 1997 godine) Welles može biti miran da će se to… ikad dogoditi. Srećom, film je malo ispravio one isprazne dijelove romana, ili, da budem precizniji, popunio ih na kreativno umjetnički način.

Danas neka druga generacija klinaca uživa u vizualnim čarima jednog šminkerskog Avatara. Neki genijalci uvode 4D kino, gdje vas moraju lupiti daskom po glavi zbog ugođaja, ali 1960 kreativni tim iza Vremenskog Stroja imala je puno teži zadatak – izvesti uvjerljivo putovanje kroz vrijeme bez pomoći kompjutera, 3D efekata i vibrirajućih stolica (koje su se onda i počele primjenjivati, BTW, tako da je današnje 4D kino ustvari reciklaža prastarog kino trika koji se upotrebljavao na horor matinejama) te izvesti to uvjerljivo do te mjere da ih nitko ne dočeka s osmjehom. Naravno, za film koji broji skoro 60 godina postojanja, današnje gledište će sav taj napor vidjeti pomalo smiješnim, ali u svoje vrijeme, The Time Machine je probio granice kreativnosti te neki njegovi dijelovi i dan danas izgledaju odlično. Jedina adekvatna usporedba bila bi ona sa Supermanom iz 1979. Takav napor ostavlja traga (Oscara za vizualne efekte, točnije)  čime izraz ”filmska čarolija” dobija potpuno drugačije značenje. Od jednostavnih ubrzanih snimki, stop-motion animacije, maketa i  sličnih stvari, The Time Machine ”popravlja” dojam putovanja koje je u romanu zbrzano, ali ujedno se koristi i dijelovima pravog vremena (drugi svjetski rat) da prikaže kako sve to vidi Putnik. Drugi dio, Eloi i Morloci, također je popravljen u odnosu na roman, no tu se već vidi klasični odnos prema materijalu; zli neprijatelj, dama u nevolji (potpuno beskorisna, usput) te muževni junak s avanturističkim pedigreom. Iako je njegov drugi dio radnje utopljen u krutost tadašnjih standarada, klišeje, ako baš hoćete, opet uspjeva biti jako dobar avanturistički materijal koji podsjeća na neka drugačija vremena (danas) kad je žanrovski sve bilo moguće spojiti u jednu cjelinu. Rod Taylor odradio je svoje kako treba, on je ugodna pojava, solidan glumac i ima ono nešto macho/akcija u sebi, te mu uloga leži kao salivena (nije ni čudo da mu je to više-manje vrhunac karijere). Režija je standardna za tadašnje vrijeme, iako napredna u nekim djelovima, poprilično kruta kad je akcija u pitanju (Morloci glumataju neke čudne gorile, ako ćemo iskreno) ali film još uvijek ima neki ”vau” efekt bez obzira što je gomila efekata u njemu doslovno zastarijela (neki djeluju cool i danas) a izdržali su i modernizaciju u remakeu iz 2002 godine, koji nije uspio uhvatiti atmosferu originala. Kultni naslov koji će izravno biti kriv ako jednom sjednem i napišem roman (da, bavim se ja i time, pravi renesansni čovjek) koji će za polugu radnje imati putovanje kroz vrijeme te ću negdje morati uvaliti i zahvalu za inspiraciju. Dok se to ne dogodi, da barem Vas podsjetim na nešto staro, ali još uvijek vraški maštovito. I intrigantno. I puno onog što volimo nazivati filmske čarolije.

2231479,FBov0ay4GX84yLaI4IOSZB60J6q5gwGyfWcTJgRKrDdGAGm_VPTb7Yx+dwL7aJ8IkVJ73JFXVJBITH6Gr5I6Gw== 2231482,zfYSvU47rFIDJNIe_Ty8RSVLPMhsGO6hP5ny7L8w1VHF2+vAiKmm1+RPUSOylW3ydI7b1YEndyg5VqBRvk4Q8g== 2231483,zyhylqRDB+ccsinkzjqz9XqVV6JoBef3nehDttymi8xh_f+TjbZV41hWsbub+Kmqj92KlnytUMFuYdVnwD7_Wg== 2231490,dmlIx1J9hN_J51+yM2fLw5kjflLICuab_dnmLcCpzMBYQkfucX_Bf9LIirBGLfOGWhKMw_OUhUtlDdGRWW3BLA==

2231481,_0bby2xYy3UT78NnlFZvZuGuQtdYU6Sn3vdlbyHtSiYiGg+h0dqo50fk7lPvgjSnY+BvngqnbXXaR+tZXniKAw== 2231486,cMc2Q4b_CzaajgpdEY_avNmH5NgwtfzP7DCe6p3GQF5dMf3pUgk7xLDXZ8tKvlDi1H1IAfmPU7pckuW_8sNCwg== 2231488,GRydhGNuQxJ2RysjKGnvReIv4s6zIGSVqlKMirxXeUu2x1pEi68ZP6ykQPq_5ra3crfTSJG1TkgOhTnYFZavhw== 4755796,_0bby2xYy3UT78NnlFZvZuGuQtdYU6Sn3vdlbyHtSiYiGg+h0dqo50fk7lPvgjSnY+BvngqnbXXaR+tZXniKAw==

2231480,2ZszRrdlkp7knRVmpJlEf6Rsa6WvealzJUF0yOC831AtcAt+Fsvlg6ONLfyZMTzjSXWrTFvr7eQHr2OVvq3ulg== 2231485,_SJV5Y11UFEPU2mh+_3gHntiOcXEXiAW1GKMFGW02b0eaxMNwDEvlQzLDwxXUaUEv7J9mb1QgwskY5PCP9aVaw== 2231489,dmlIx1J9hN_J51+yM2fLw5kjflLICuab_dnmLcCpzMBYQkfucX_Bf9LIirBGLfOGWhKMw_OUhUtlDdGRWW3BLA==

Oglasi
Komentari
  1. […] se događa poprilično rijetko. Prvi film koji sam gledao na tu tematiku jeste kultni/legendarni The Time Machine. Taj film me naprosto oduševio, čak i ako sam bio klinac. Jednostavno je bio cool, iako danas, […]

  2. […] 1960 godine. Iako danas puno ljudi naglašava kako ih je ovaj film ili onaj oduševio, originalni Time Machine je mene, doslovno, oborio s nogu. Kada imate 6-7 godina i naletite na takav film… stvari […]

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s