Arhiva za Veljača, 2014

Attack on the Iron Coast (1968)

Posted: 26 veljače, 2014 in Avantura, Ratni

 7145146.3 attack-on-the-iron-coast-movie-poster-1968-1020235100 DVD-2_attack-iron-coast

IMDb

Trailer

 

Da je Hitler kojim slučajem bio primljen na likovnu akademiju, mi danas ne bi imali o čemu pričati. Čovjek bi slikao, bio blizu Moneta ili Rembranta, a mi se morali zadovoljavati filmovima o Talibanima. Srećom (to stvarno ružno zvuči, znam) on je odlučio pokoriti svijet i za ostavštinu nam je ostavio Drugi Svjetski Rat. I filmove. Čak i kad ne bi izmišljali, filmotvorci bi imali materijala na izvoz za snimanje, ali kako je žanr avanture pronašao tako dobrog kompanjona u ratnim filmovima, danas imamo mješavine žanrova koje su, budimo iskreni, postali bolji od ekranizacija pravih događaja. One najbolje igrače znaju svi; Where The Eagles Dare, The Guns of Navarone ili The Dirty Dozen. To su filmovi koji su napravili savršenu simbiozu ratnog i avanturističkog, mješajući spektakl s ratnim pričama i ponešto između toga. Postoje i malo manje priznatiji uratci kao što su Kelly’s Heroes i Heroes of Telemark (koji je, ekčuli, stvarna storija) a onda imamo i Attack… koji je kombinacija svega gore spoemnutog. Pretpostavljam da za njega niste nikad čuli i uopće vas ne krivim jer do prije nekoliko dana nisam ni ja. To je ona vrsta filma na koju naletite slučajno, vidite naslov, vidite sadržaj, vidite trailer, a onda pošaljete sve k vragu i pogledate sami film. Doduše, ne bih ga baš strpao u okvir s onim naslovima gore, ipak je tu trebalo još malo više rada da bude taj kalibar, ali, iznenađujuće, uopće nisam požalio što sam ga pogledao, što je već samo po sebi dobra stvar. O čemu je riječ? O čemu bi drugom bilo kad je riječ o ovakvim filmovima: o opasnoj i jako zajebanoj misiji duboko u neprijateljskom području. Ništa više, ništa manje.

Stvar je sljedeća: Nijemci su za vrijeme rata imali gadnu premoć na moru. Podmornice, jaki brodovi, dostupnost moru. Jedno od najjačih uporišta je smješteno negdje na francuskoj obali, toliko je dobro utvrđeno da ga zovu Željezna Obala, a ako bi plan uspio, tj. ako bi uspješno digli u zrak tamošnje brodogradilište, Nijemci bi izgubili dosta dobru prednost. Kako je prvi pokušaj slavno propao, onaj kopneni, sada je plan drugačiji, upad s mora. I jednostavan je, doslovce. Zabiti brod pun eksploziva u brodogradilište, dignuti ga u zrak, a onda zbrisati uz pomoć komadosa i desantnih čamaca. Lagano za reći, malo teže za učiniti. A i dva glavna mahera za upad i strategiju moraju zaboraviti na osobne nesuglasice ako žele da stvar upali, što je još teže za napraviti jer jedan od njih ne želi ni čuti da se napad izvede pošto je to, jednostavno, samoubilačka misija.

Prvo ću vam reći tko glumi; Lloyd Bridges. On je tvrda komados vojničina s posebnom fiksacijom da se zadatak izvrši. To vam govorim zato što ga ja znam jedino iz komedija i vidjeti lika u ovakvom projektu… trebam li uopće reći kako je to čudan osjećaj? Nije da mu uloga nije pristajala, bio je mlad, opravan, bad ass soldat, ali da ga jebeš, trebalo je proći pola filma da ga počnem doživljavati ozbiljno. Drugo poznato lice koje će većina prepoznati je ono od Waltera Gotella, čovjek koji je bio neizostavni dio inventara starih Bond filmova, the boss ruskog KGB-a. Naravno, negativac je, što ste mislili. Sad, malo o strukturi filma. Sastoji se od tri dijela; uvježbavanje, putovanje i sam napad. Uvježbavanje ide u paketu s planiranjem, sastancima vojnog vrha, razlozima ZA i PROTIV (svaka sličnost s nedavnim referendumom je namjerna) i, naravno, moralnim dvobama. Putovanje je središnji dio i dolazi u paketu s povezivanjem likova, bodrenjam i ponešto stare dobre napetosti. Tu su izraženi i tehnički nedostatci cijele priče, upotreba maketa brodova koji plove morem, ali pregurajte to, to su bile 60-te, kompjuter još nije postojao ni u glavama SF pisaca. Treći dio je akcija i akcija je skoro najbolji dio. Dobro staro puškaranje, napad, brod koji se zabija u dok, ima i ponešto stvarno dobrih eksplozija, kako i dolikuje ratnom filmu. Nekoliko stvari upotpunjuje dobar dojam; vidimo i nešto od njemačke strane i svi nijemci pričaju njemačkim jezikom, hvalim te bože. Ima i stvari koje ruše dojam; glazba je loša, stvarno malo predosadna, a i dijalozi znaju biti pošteno kruti te izgledaju kao da su recitirani na pozorišnim daskama, a ne filmskom setu (to je uočljivo u prvom i drugom dijelu filma dok u trećem dijelu, pogađate, baš i ne pričaju). Ako zanemarite te klasične boljke starih filmova, dobijate pošten ratno-avanturistički film, zgodne ideje, klasičnu misiju i poštenu količinu pirotehnike. Kako rekoh, ima mana zbog kojih ga se ne može svrstati među sve one stare klasike, ali bogme svojski se trudio da im bude za petama, što je dovelo do toga da ispadne više nego pošten film.

2439665,WQZy+_3zKEKqOXl5vO6kkN3__LI8A6RGT2pvaepNS+xM1xxB7m5A6C93P67YzOOjlZaKygcQDjJaG9r5Npl0GQ== 2439666,U9Xeak6R7Z2LIis5W5d7Bbkv8VtYjxUjIGjc9CGOTMa6epR_p5BKNKraMwdzchjkxp3GOge0ydyOjPmjX3lZSA== 2439669,J8pewl_AL5lVjAz0EF78Zj+1+ep9VZmtno7d6guTTjRw+7oNmxMioOI6kztYzm9gPGnkVBCfYYeZ3H8jcyq0DA== 2439670,J8pewl_AL5lVjAz0EF78Zj+1+ep9VZmtno7d6guTTjRw+7oNmxMioOI6kztYzm9gPGnkVBCfYYeZ3H8jcyq0DA== 2439672,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== 2439673,2ZszRrdlkp7knRVmpJlEf6Rsa6WvealzJUF0yOC831AtcAt+Fsvlg6ONLfyZMTzjSXWrTFvr7eQHr2OVvq3ulg== 2439674,WQZy+_3zKEKqOXl5vO6kkN3__LI8A6RGT2pvaepNS+xM1xxB7m5A6C93P67YzOOjlZaKygcQDjJaG9r5Npl0GQ== 2439678,4ed6S3v2zWk1GD6UDxN8BlwT0pTtOMusvGW2t6vM_WRbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 2439679,VwhFldAt9VSesTlQO1wAKSzAvqPs01Lbqbf5kCRIWjxM1xxB7m5A6C93P67YzOOjlZaKygcQDjJaG9r5Npl0GQ== 2439680,Q9dpB8jitxuDkdRiMYAXLdPnWFqRtVXKAO28Io7_jhBbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg==

Stripes (1981)

Posted: 25 veljače, 2014 in Komedija

l_22744_0083131_84841cca l_83131_bbf56d7e stripes_ver2 stripes-movie-poster-1981-1020189629

IMDb

Trailer

In memoriam; Harold Ramis

Umro je Harold Ramis. Kako je krenulo, svi oni dobri starosjedioci Hollywooda će uskoro napustiti scenu i otići na nebeske pašnjake. Naravno, ovdje se neće dići prašina kao što je bilo u slučaju s Seymorom, i neće se dogoditi prepirke oko toga treba li zaboraviti da je sam sebe odveo niz taj put i pamtiti samo dobre stvari jer Ramis, koliko ja znam, u svom rezimeu ima samo dobre stvari, bez nekih skandala. Čak mi je i pomalo žao jer sam se potajno nadao da će onu egoističnu bubu Billa Murrayja nagovoriti da ipak snimi treći dio Ghosbustersa, ali sad je svemu tome došao kraj. Fuck you, Bill, mogao je biti snimljen, ti egoistični žoharu koji je zaboravio da mu je upravo Ramis osigurao najbolje stvari u karijeri, bilo kao glumac-podrška, bilo da se nalazio s druge strane kamere. I dok će se sad svi vjerojatno prisjetiti njegovih najboljih uspjeha, neću biti iznimka te ću to napraviti i ja (nekako su mi se ovi in memoriam tekstovi počeli gomilati, neće to biti dobro) i prva pomisao mi je bila – idem napisati nešto o Ghostbustersima. Onda sam odustao od toga – to će ionako napraviti svi ostali. Ovdje njegujemo drugačiju tradiciju, pa ćemo se zadržati u vodama poznatog, ali opet ne toliko spominjanog. Stripes. Ili, kako je glasio lokalni prijevod tog filma (netko ga se možda i sjeća iz VHS ere) – Narednik će poludjeti. Mislim, to je naslov s kojim ne možete promašiti čak ni da hoćete, bez da ga gledate u mali spomen na Ramisa. Film je urnebesan. Ponešto od toga je urnebesno duhovito, ponešto je jednostavno urnebesno i film dolazi iz vremena kad su se radile urnebesne komedije, pa je morao biti urnebesan. Da, u njemu je i ona egoistična buba Murray, ali neka ga vodi nosi, ovdje mi je čak i smiješan. I, naravno, svi filmovi o vojsci su smiješni, čak i oni koje baš nisu komedije, ali kad vidite nekog stvarno ludog narednika kako drila nejake guštere… pa, to je jednostavno smiješno.

A ovo je film koji baš puca na tu vrstu humora. Bill je John, a Ramis je Russ, dva frenda koji, da malo osvježe svoje učmale, trunem-na-kauču, živote, odluče da je vojska pravi izbor za njih. Hm, da. Naravno, njih dva provovode istu filozofiju zajebavam-se-koliko mogu i ondje, zajedno s još grupom naprosto očaravajućih genijalaca , stvaraju cirkus umjesto da od sebe rade vojnike. Tu je i jedan drill narednik, Hulka, koji na sve njih gleda s jednim odmakom – jebe mi se za vas, ali dok ste tu, moji ste. I tako bi, nešto  od njegovih lekcija čak i upali jer kad stvarno dođe do sranja, ta gomila zajeba, kao završni čin svoje preobrazbe, izvedu pokaznu vježbu cakum-pakum, što im, bože oprosti, donese vrhunski zadatak. Čuvanje high-tech vozila, James Bond stil vozila. Naravno, to zove i malu test vožnju, off the record, a dečki umalo izazovu i međudržavni rat. Sve u rok službe, naravno.

Stripes nisu ono što bi se moglo nazvati previše inteligentnom komedijom, ima malo previše gegova i humora koji pucaju na one niske strasti koje obično povezujemo s zahodskim humorom, ali je dovoljno inteligentna da to kauflira s ponešto pametnog humora, pa nije čudo da danas ima neki kultni status, iako ne i točno definiranu kvalitetu kao što je slučaj s Ghostbustersima. Oni nisu spomenuti bez razloga, tek toliko da ih spomenem, sam Ramis je radio na scenariju za ovaj film (treći koji je kreditiran) a redatelj je upravo Ivan Reitman, čovjek koji će stajati i za kormilom Isterivača duhova, pa ako vam ekipa ima prepoznatljivu opuštenost, to je jedan od razloga zašto su uopće nastavili sa suradnjom. Što se tiče humora, vrijedi spomenuti i to da ako ne volite Murrayja, onda vam ni štosovi baš neće previše sjedati. Čovjek ima jednu vrstu nastupa (glume) koji se pojavljuje u svim njegovim filmovima rijentiranim na komičnost. Znam, ružno je to za reći, ali da cijela ta stvar nije povezana s vojskom, čak ni meni baš ne bi bio nešto ekstra dobar jer dio u vojsci je i najbolji; gegovi idu jedan za drugim, a odličnu ulogu odigrao je i stari glumački veteran Warren Oates kao dril narednik, no umjesto nekog pretjerivanja, on je s upravo suprotnom stvari (savršeno cool kao špricer) postigao puno više duhovitosti. Drugi dio filma, onaj koji uključuje ludiranje s high-tech vozilom, više vuče na situaciju apsurdnog apsurda, kao i Ramisovu sklonost komedijama na cesti (dvije godine kasnije doći će njegov jednako kultni Najluđi odmor) i uočljiv je izostanak prevelikih prizemnih gegova (ali nije da ih nema, bez brige), što savršeno opisuje ono kako je ovo komedija koja ima doslovce svega. Režija je praktična, ali ništa što bi baš posebno iskakalo, glavni dvojac je uigran i vidi se da su se dobro zahebavali i kad kamere nisu radile, a sporedni cast (među kojima je i pokojni komičar John Candy) im je pravio dobru podršku. Komedija koja ekčuli ima neki sadržaj, gomila dobrih i odličnih gegova, što na kraju čini uspjelu i zabavnu cjelinu koja bi bilo šteta propustiti pogledati (ako to niste do sada već napravili) ali i podsjetiti se zašto su komedije, uz akcijski film, u 80-ima bile bolje nego što su danas. Jer, čak i ako ne volim previše Murrayja, uvijek radije uzimam njega (i Ramisa ako mu je blizu) nego Adama Sandlera. Čak i ako volim previše njegov stil humora, moram priznati da su njih dva ponekad znali biti baš pravo urnebesni na pravo duhovit način, što je i poanta dobre komedije.

2280943,vADbWDL43NRAF3Y53Z1Pp1Z76LkGhMHep_p_6W7601FwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw== 2280946,YbaW+S0Nk9IrXO0QCnIQawdIBHTqZL2AId_hyIjlV1i5vlLma+InCuf+WGyZGONpFG54BcGDKzs2m9EcdXUIwQ== 2280947,6iGnVQeFyzFlzpCT75_5xujK6tP8G8ttg77ULNENDHr67_E7rcN3WH3zLFXCjk0m_I6Z5OehPopFeQz5KPoleg== 2280948,IoXe6lwO0QMh6Z04p6fOKZYvOlooUZkWjQYZrXa4RHqhx6Bc2+v7wgMLdv+hcmIcSr_7eqK9guqJkPpD4fA6uw== 2280949,MqveFMRzikFV7Hc_8n63Uc1ipmVb1vLp9msrFhS3XaFwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw== 2280950,IoXe6lwO0QMh6Z04p6fOKZYvOlooUZkWjQYZrXa4RHqhx6Bc2+v7wgMLdv+hcmIcSr_7eqK9guqJkPpD4fA6uw== 2280951,VwhFldAt9VSesTlQO1wAKSzAvqPs01Lbqbf5kCRIWjxM1xxB7m5A6C93P67YzOOjlZaKygcQDjJaG9r5Npl0GQ== 2280952,e037NFsh+Krq06U7tnE3LMvUmnWzIKMK6lhhB+S0g9uMHY6n9UFdx_F1sfhwcUnP_6c6uuIOt37+Um3E6fWHFg== 2280953,Q9dpB8jitxuDkdRiMYAXLdPnWFqRtVXKAO28Io7_jhBbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 2280954,YbaW+S0Nk9IrXO0QCnIQawdIBHTqZL2AId_hyIjlV1i5vlLma+InCuf+WGyZGONpFG54BcGDKzs2m9EcdXUIwQ== 2280955,WQZy+_3zKEKqOXl5vO6kkN3__LI8A6RGT2pvaepNS+xM1xxB7m5A6C93P67YzOOjlZaKygcQDjJaG9r5Npl0GQ== 2280958,VwhFldAt9VSesTlQO1wAKSzAvqPs01Lbqbf5kCRIWjxM1xxB7m5A6C93P67YzOOjlZaKygcQDjJaG9r5Npl0GQ==


286019.1020.A Print

IMDb

Trailer

“You tell’em I’m coming, and hell’s coming with me!”

Lažni brkovi i demistificiranje žanra. Pa, barem je jedno od toga točno dok ovo drugo… pa, ima i toga. Već kad sam prije par dana napisao riječ-dvije o poznatom vesternu Silverado, da se prismjetim i drugog prašnjavog gradić koji je vidio svoj komad povijesti, ali one prave. Ne bih to ni napravio da kolega komentator, The Great Duck, nije spomenuo zanimljiv razvoj vestern filmova u devedesetima. Točnije, novi val koji je zapljusnuo holivudska brda i donio popriličnu količinu svježine na repertoar, stvarajući svakakva čuda. A kud ćete bolje radnje od legendarnog obračuna Wyatta Earpa s klanom Clantonovih. No, treba biti iskren, taj ”mitski” obračun ustvari je glomazno preuveličavanje, trajao je svega 30 sekundi i bio je brz, efikasan, prljav i nimalo materijal za legendarno pripovjedanje. Ustvari, nekih dvadeset godina se nije ni znalo za njega dok nije izašla nekakva priča o legendama Wild Westa, i to dvije godine nakon što je pravi Wyatt umro. Ostatak je, kako se to veli, legenda. Tu je, naravno, i poznati vestern klasik – Obračun kod O.K. Korala – koji je dodao svoje viđenje dotične priče (pogrešno, ako ćemo pravo) i malo osvježavanje materijala ustvari nije naškodilo. Koliko je to dobro napravljeno? Dobro pitanje. Film je nekako zaglavio između mitova i stvarnosti, ali prevaga ipak baca na bolji uradak nego lošiji.

Jedna od stvari koje se zaboravljaju, Wyatt Earp nije bio šerif kad se dotični sukob odigrao već zamjenik. Točnije, Earp uopće nije bio čovjek koji je volio taj posao, ali ga je radio dobro i, usprkos silnim pretjerivanjima, uopće nije upadao u probleme dok je čistio Dodge City – imao je svega jedan obračun iz kojeg se izvukao neozlijeđen. Tombstone priča storiju u razdoblju kad se klan Earpovih preselio u taj grad, ostavivši ulice Dodge Cityja iza sebe, zbog zarade jer su oni prvenstveno bili ljudi od kockanja, vlasnici saluna dok je šerifovanje nekako išlo pod ruku s tim. Legendarni obračun odigrao se uglavnom zbog gluposti, pijane budale i usijane glave znaju stvoriti takvu situaciju, a opet je važno naglasiti kako nije klan Clantonovih stajao na suprotnoj strani, već samo djelić njih, uz nekoliko rođaka. Nakon tog brzog puškaranja, došla je osveta, prvo Clantonovih (ceh je platio Morgan Earp) a onda je Wyatt okupio svoje dečke i krenuo ubijati ostatak družine kao bijesne cucke. Ono što je zanimljivo, sam obračun kod OK. Korala (ustvari se odigrao malo dalje njega) zanemariv je u odnosu na nasilje koje se dogodilo kasnije. I ja sam mislio da je sve to lijepo umjetničko preseravanje, ali ispalo je da je sve to istina – Wyatt je uistinu imao dug put osvete i dosta mrtvih tijela iza sebe. Pa, kad napravite sve to, onda je red da vas pretvore u legendu. Sam film zadržava se u okvirima grada, čarki koje su izbijale po gradu, obračunu i onda osveti koju je Wyatt napravio, loveći kako Clantonove tako i zloglasnu družinu Kauboje. Ništa prije i ništa poslije svega, što svejedno čini dobru cjelinu.

Hollywoodska tradicija stvaranja dva filma iste tematike i ovdje je imala svoj udio. Lawrence Kasdan (koji je napravio Silverado) iznio je par mjeseci (godinu dana) kasnije i svoju verziju tih događaja, ali je, umjesto lakšeg pristupa, odlučio pokazati sliku iza zvučnog imena. I podbacio. Njegov epski vestern Wyatt Earp donosi sliku Earpa, ali ne doznajemo ništa što ga je motiviralo. Tombstone ne uljepšava sliku; Wyatt je volio kocku, žene i piće. Nije bio nasilni kreten, ali je znao kako se živi. Također, nije mu ni na kraj pameti bilo zamarati se šerifovanjem sve dok nije došao dan obračuna (onda ga je brat Virgil proglasio zamjenikom) jer nije ni čovjek koji bježi od sranja. To je onaj dio o demistificiranju vestern mitova. Doduše, film ustvari samo ispravlja neke povijesne pogreške (čineći i neke svoje u tom postupku) što mu daje određeni realniji štih koji je vesternima do tada nedostajao (volim ja Clinta i njegove vesterne, ali ono nema veze sa stvarnošću). I lažni brkovi, naravno (za koje se svi kunu da su pravi). Mitovi uopće nisu ni trebali doradu jer su se sve te stvari i dogodile (film malo ublažava činjenice da je u to vrijeme već postojao i pravi zakon te je dosta tih čarki oko Earpovih i Clantonovih završilo i u sudnici) što ga čini boljim od Wyatta Earpa jer ne komplicira. Barem ne previše. Iako, može mu se zamjeriti određena jedndimenzionalnost pri prikazu likova; Earpovi su čvrsti i pošteni… Svi ostali su nasilni psihopati.

Vrijedi spomenuti i da film ima jako dobru dinamiku, sasvim preglednu režiju (Kurt Russell  ga je ekčuli režirao  – George P. Cosmatos je ovdje samo preuzeo kredite da produkcija ne crkne odmah po početku snimanja zbog odustajanja drugog redatelja) i zgodan prašnjavi izgled što je dodalo malo na autentičnosti. No, tehnička strana ma koliko god da bila dobra jednostavno blijedi kad se napravi popis glumaca; Kurt Russell, Val Kilmer, Sam Elliott, Stephan Lang, Michael Biehn, Powers Booth, Bill Paxton, Dana Delany, Billy Zane, Charlton Heston i Thomas Haden Curcha u nekoliko scena mogu se vidjeti poznate face Jason Pristleyja i Billy Bob Thortona. Naraciju s početka filma i na njegovoj završnici napravio je legenda Robert Mitchum koji je zbog ozljede morao ispasti iz samog filma, fizički. Pokušajte danas spojiti sva ta imena u jedan film, aonda pokušajte izračunati koliki je tu talent doveden. Proračuni izlaze izvan skale. Val Kilmer je za svoje interpretaciju Doca Hollidaya dobio jednoglasne ovacije kritike, što je čisto neobično kad se u obzir uzme da ga nitko baš ne šljivi previše (srećom, mi ga na ovim amaterskim stranicama volimo), pretvorivši svoju izvedbu Doca u gotovo najprepoznatljiviju (iako su Kirk Douglas i Denis Quaid iz drugih verzija zasigurno jači glumci) Kad se sve zbroji, legendarni obračun dobio je dostojnu zamjenu u legendarnom, usuđujem se reći, ikad okupljenom castu te je dotičnu priču učinilo i kvalitetnijom i puno gledljivijom, pa čak i ako niste vestern osoba te uopće ne šmekate kauboje i Divlji Zapad.

1844132,yVjSxmQKG8jEIo0sxnPAqmnCoJoOsqjoFTE4YvqUWDWL375QXtFDET2e4XRufbsXc5ZZUJNTfRv1AJcA+UohUA== 1844135,+wriAlIJ19davfGDvXzlIufQWkKiLVaABmjAIxDq6vwCpzdB7gSn3YZw+bRYHkEGwyQHkgDu163xeErIJvHxhA== 1844137,MqveFMRzikFV7Hc_8n63Uc1ipmVb1vLp9msrFhS3XaEtcAt+Fsvlg6ONLfyZMTzjSXWrTFvr7eQHr2OVvq3ulg== 1844138,cMc2Q4b_CzaajgpdEY_avNmH5NgwtfzP7DCe6p3GQF5dMf3pUgk7xLDXZ8tKvlDi1H1IAfmPU7pckuW_8sNCwg== 1844139,cMc2Q4b_CzaajgpdEY_avNmH5NgwtfzP7DCe6p3GQF5dMf3pUgk7xLDXZ8tKvlDi1H1IAfmPU7pckuW_8sNCwg== 1844147,YLP7zQLz6ZSLuWzmze0PW+cnYRhdXbprbGh7njsvg0iMHY6n9UFdx_F1sfhwcUnP_6c6uuIOt37+Um3E6fWHFg== 1844153,J8pewl_AL5lVjAz0EF78Zj+1+ep9VZmtno7d6guTTjRw+7oNmxMioOI6kztYzm9gPGnkVBCfYYeZ3H8jcyq0DA== 1844143,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA==

1844134,4ed6S3v2zWk1GD6UDxN8BlwT0pTtOMusvGW2t6vM_WRbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 1844142,9Y_D+MKnSm2lhGCiTusEco_SAdU_8LculaCPOv9nm9LRfXEvlZLprOD9Mx5Ha3GHNTcYybJh04GQPbBKSvfyoQ== 1844157,lK6v+sYivEW5JaX_K8Cm_lhWLq+qW9MdXzNARo8WvATuwHdtONkGV7fCXrh_NOS7eKR+MnLdciUDV5eX5Nv_LQ== 1844159,RHiWxIYOZM4_DKBBV4Zps9RB9BzKFkCGLc9MaJ6FCNZQKXpUImk5zedcpGARclisRsOgZPo21DBk1HOxAsM8iA== 1844163,v0tdG0RXXIZuedeBNiBg_g47BdaSphE48allFZ9IUC7uwHdtONkGV7fCXrh_NOS7eKR+MnLdciUDV5eX5Nv_LQ== 1844151,z+Bg4oJPl3Uow68TZvwwLwUroV4SU8PL9AvPW44uu0r37f0lxjx99739iAnbLhL0RGx37Cc1sqYCy1AsbIYeeA==

 


electicmist electric_mist In-The-Electric-Mist--2009-Dutch-Front-Cover-22892 MPW-69422

IMDb

Trailer

Gledate Jusified? Ja da, no nekako mi je pažnja zadnjih sezona počela polako popuštati jer više nema one prethodne oštrine i serija se polako pretvara u sapunicu (Boyd i Ava mi dođu kao seljačka verzija Rossa i Rachel) ali još uvijek je gledam jer sam razvio simpatiju za kriminalne radnje koje se odigravaju u tim južnjačkim zabitima, i u kojima caruju stvarno pomaknuti likovi. Ipak, filmski svijet nije jedini kojeg istražujem već sam zaglibio i duboko u književnost, a kao pisac krimića (neuspješan, naravno, drugačije ne ide) imam i razvijen okus za iste, pa i tu stranu znam povremeno istraživati, tek toliko da nešto radim kad ne sjedim ispred kompjutera i ne uveseljavam ovaj mali filmski svijet. No, čitanje mi je dio odrastanja, stvarno, ne čitam ništa što se nalazi na top listama, i razvio sam poprilično istančan ukus za svojeglave junake, dobre kriminalističke zaplete i ne baš proslavljene lokacije. Mislim, New York i Los Angeles… pročitao sam toliko romana o njima da bih se snašao na ulicama kao da sam rođen tamo. No, ako uspijem spojiti sliku i pisanu riječ, posebice u ovim odrednicama žanra koje spominjem, nema sretnije osobe od mene. Samo što se to događa jako, jako… i jako rijetko.

Algoritam je nema dugo objavio roman koji se odaziva na ime “U električnoj izmaglici“, ako pratite njihova izdanja onda znate o čemu je riječ, ako ne, to je roman iz serije o Daveu Robicheauxu, policajcu, detektivu i istražitelju. Cijenjena serija, jako, ali kako su ovi naši genijalci iz Algoritma pravi maheri, tako su išli objaljivati nastavak iz pola serije, a ni to ne bi napravili da se nije pojavio, pogađate, film gdje Tommy Lee Jones ne igra naslovnog lika. Ipak, bolje išta negi ništa. Dave je nešto kao Rylan Givens, samotnjak koji rješava slučajeve po principu ako to neću riješiti sam, onda to neće riješiti nitko, ali nije tako… kulerski modeliran (iako je Jones po karizmi puno jači igrač od Olyphanta – nije to loša stvar, doći će i ovaj na tu poziciju) no područje djelovanja im je slično; južnjačka zabit puna životopisnih likova. U ovom nastavku (da, dobro ste pročitali – nastavak) Dave ima na leđima istragu o nekome tko kolje lijepe mlade cure, ali i ubojstvo jednog Crnca koje se dogodilo u vrijeme kad su ubojstva Crnaca bila nešto kao nacionalni sport. Tu je i pitanje ubojice koji je možda povezan s jednim ili drugim, malo mafijaškim poslovima, a malo i mističnosti jer Dave viđa ljudi koji su svoje živote skončali još tamo u Građanskom ratu.

Prvo da razjasnim onu sitnicu oko nastavka. In the Electric Mist je svojevrsni nastavak Heaven’s Prisoners, o kojem sam jednom prilikom već pisao na ovim stranicama. Iako su romani skoro jedan iza drugoga, radnja baš i nije, no i jest. U oba filma se pojavljuju isti likovi (koje igraju drugačiji glumci) i nekako sam podijeljen oko toga tko ga je bolje odradio: Alec Baldwin ili Tommy Lee Jones. Na stranu to, Izmaglica… je film koji ima ono nešto u sebi, atmosferu dubokog američkog juga gdje se stvari ne odvijaju na način kao u velikim gradovima. Puno praznog i zelenog krajolika, malih daščara i zabačenih putova i riječnih rukavaca.  Ako je u njemu išta dobro napravljeno, onda je taj vizualni dio odličan, sama atmosfera. Film je u Americi išao pravo na DVD, nije vidio  kino distribucije (osim u Europi) i nekako se postavlja pitanje zašto. Jer osim odlično uhvaćene atmosfere tu je i stvarno dobar glumački cast; John Goodman, Peter Sarsgaard i Ned Batty, dečki su izvukli najbolje iz ponuđenog materijala i napravili zgodne likove. Možda je najbolji dio u svemu tome priča, zaplet, radnja jer nema prečaca, nema nesuvislih pojašnjenja i lijepo je, za promjenu, gledati film koji gledatelje doživljava kao malo inteligentiju grupu, a ne da sve pojednostavljuje. Bilo je gotovo očekivano da takav film izazove bojazan kod kino distributera te da ga odmah bace na DVD. No, njihov propust, naš dobitak jer ako tražite nešto drugačije, promjenu u okvirima kriminalističkog filma, pomalo usporeniji tempo, atmosferičnost koju nadopunjavaju dobre glumačke izvedbe… Rijetko se kad događa ovako uspješna kombinacija svega nabrojanog.

4194982,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== 4194983,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== 4194985,VcMAp+KFC_2vNGbaPEGZQRznMnnbJmOQZIEewG5jbIKhhN5YfRyXqGPwr10u4zOUXCMVXlWaRul+eqepQMvKeA== 4194989,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== 4194991,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== 4194992,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== 4194995,Q9dpB8jitxuDkdRiMYAXLdPnWFqRtVXKAO28Io7_jhBbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 4367970,4ed6S3v2zWk1GD6UDxN8BlwT0pTtOMusvGW2t6vM_WRbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 4367971,eNyu7KAJfrj+Z4bNmaNdBxvKDQ+c8VoslPQIsU4RSt544Utb4Ae4kjjeKHasCeHq2XLd47_5frQegQXfi7pKow== 4367973,Q9dpB8jitxuDkdRiMYAXLdPnWFqRtVXKAO28Io7_jhBbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 4367976,AYujivD4qYBeMAgcaTyB1SgzxcTyDH79Fgr_lSYAERVacDBh40wCAv2qnbziI3uifWpgiEpgMEgmqI7ex3ZNVQ== 4367998,MqveFMRzikFV7Hc_8n63Uc1ipmVb1vLp9msrFhS3XaFwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw==

Shoot To Kill (1988)

Posted: 19 veljače, 2014 in Akcija, Avantura, Thriler

A70-6483 shoot_to_kill_ver2

IMDb

Trailer

Ah, priroda. Čist zrak. Svjež zrak. Svuda samo zrak. I šuma, naravno, i planine i brzi potoci. To je, da vam velim iskreno, pravi život. Živim u takvom okružju (ne toliko izoliranom, naravno) i pomalo sam zapustio onu poznatu “zdrav duh u zdravom tijelu”, ali s vremena na vrijeme znam otići malo u rekreativne šetnje, napuniti baterije, srediti vlastita sranja, kako bi to rekli cinični likovi ciničnih filmova. Naravno, to odmah ide u po filmskoj liniji, kako se i očekuje, i neću reći da nema filmova koji se ne odigravaju u prirodnom elementu jer ima, stvarno ih ima, no jako malo je onih koji imaju pomalo akcija/triler štimung i da usput još valjaju. Znam, to malo zvuči filozofski, ali oduvijek sam držao da je sukob čovjek vs čovjek u prirodnom okružju nešto stvarno cool, pomalo primitivno i iskonski upisano u našu DNK-a. Svi smi mi lovci (barem nekad bili) i svi mi želimo uhvatiti sami lovinu koja će postati večera. Čujte moj krik. Danas smo postali malo civiliziraniji (s naglaskom na ”malo”) i lovimo jedni druge. Pozitivac protiv negativca. Nazovite me hipsterom (kako su me već nazvali – koji kod lijepi racku to znači) ali baš imam soft spot za filmove kao što su Cliffhanger, pa čak i naše domaće proizvode kao što Vrijeme Ratnika od Šorka, ili Vitezovu Šumu Sumarum. Jebiga, stavite likove koji se mlate u okružju zelene šume i ja ću to gledati. No, za razliku od spomenutih naslova, Pucaj da ubiješ (negdje se prevodi i kao Deadly Pursuit – Smrtonosna Potjera) je malo manje akcija, a malo više triler, uz male začine buddy-buddy filmova i klasičnog tko-je-to-napravio premise. Postoji jedna prastara fora s tim filmom, koje se jako dobro sjećam, i ona je išla da su na VHS coveru naši lokalni genijalci stavili sliku negativca te time ubili svaki mogući suspens. Ta divna prastara i nepismena vremena. No, dosta filozofiranja o tome kako je čovjek najveća životinja, idemo malo o tome kako životinja lovi životinju.

Ovaj poprilično zaboravljeni filmić se otvara otmicom/pljačkom. Nepoznati lik ima taoca, traži hrpu dijamanata i sasvim slučajno se u cijelu priču uplete FBI. Agent Stanton. A naš krimić je inteligentna zvjerka, ne sjećam se da sam vidio toliko kvalitetnih riješenja u nekom filmu dosta dugo vremena, i zbog tih pametnih poteza naš zlikovac uspije pobjeći. No, zajeb. Igrom slučaja mora napraviti izmjene u planovima i završi u turističkoj grupi koja ide s vodičem kroz visoke planinske vrhove, prikrivajući svoj identitet. Agent Stanton, taj sposobni gradski vrag (s naglasok na ”gradski”) tako mora poći za njim, ali se jednako tako mora udružit s drugim vodičem jer on prirodu poznaje onoliko koliko ja znam tamnu stranu mjeseca. Naši junaci, koji jedan drugog baš ne šmekaju previše, naravno, tako se nađu u lovu na bjegunca od pravde, a taj lov će izmjeniti nekoliko lokacija, od divlje prirode, pa do gradske đungle, gdje će obojica pokazati svoje najbolje.

Ono što je zanimljivo, ljudi nisu previše upoznati s ovim filmom, barem ne kao što su sa Cliffhangerom, ali kritika ga doslovce obožava. Znam, nije baš neki argument, ali kad ima 100 % na famoznom Rotten Tomatoes onda tu nisu čisti poslovi. Također, radio je jako dobro i na box officeu (jedan od razloga zašto je redatelj Roger Spottiwoode dobio pozivnicu da režira Bond film) što ga čini uspjehom… pa, na koju god stranu da pogledate. No, ima to svojih razloga. Ono što se prvo zapaža jesu dobra scenaristička rješenja koja obično ne nailazite u ovakvoj vrsti filma; negativac je inteligentna zvjerka, a načini na koje se izvlači iz škripca su više nego maštoviti, zanimljivi, pa čak i izvedivi u stvarnosti. Body-budy element je zabavan, kroz film se provuče nekoliko zabavnih fora koju su ekčuli i duhovite, bez da se ta duhovitost forsirala. Tom Berenger i Sidney Poitier imaju pravu kemiju, što zbog različitih karaktera svojih likova, a što zbog činjenice da su strašni glumci i jako se dobro nadovezuju jedan na drugog. Slabiji dio priče je napetost oko razotkrivanja ubojice. Slabiji da, ali nikako najlošiji jer u ono vrijeme koje traje zabavno je nagađati tko je ustvari krivac. Izabrali su i zgodne glumce da nas muštraju oko toga; Andrew Robinson i Clancy Brown (plus još dva malo manje poznata, ali dobro uigrana glumca) što sve zajedno čini impresivnom ekipom dok je Kirstie Alley nekako ostala po strani, ali ju je baš neobično vidjeti izvan komičnih rola. Filmu pomažu i autentične prirodne lokacije, nešto predivno za vidjeti (volim ja Cliffhanger, ali tamo je skoro 80% lokacija ustvari studio) i uklopilo se kao grom u film. Došlo mi je da odmah odem u šetnju po šumi nakon toga, iskreno. Stoga, ako nemate nekakav pametni izbor što gledati, a volite biti na ”otvorenom”, imate sve na pladnju; akcija, triler, prelijepa priroda i odlični glumci. Nema bez razloga onih 100% kvalitete.

1654896,B5jGH8SUJdtW9mW4BIbKPtiqzHTDZzEtgHM7pp77xTJdMf3pUgk7xLDXZ8tKvlDi1H1IAfmPU7pckuW_8sNCwg== 1654900,_HybAW8WDKT_SBO5Nu3B2t69NyDPIPpYKAFvaNkfZj0MnyqutUC3PCnSXCINeTLqa2V7iGzso9he3qrK0GLUUA== 1654901,Q9dpB8jitxuDkdRiMYAXLdPnWFqRtVXKAO28Io7_jhBbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 1654912,2ZszRrdlkp7knRVmpJlEf6Rsa6WvealzJUF0yOC831AtcAt+Fsvlg6ONLfyZMTzjSXWrTFvr7eQHr2OVvq3ulg== 1654914,vADbWDL43NRAF3Y53Z1Pp1Z76LkGhMHep_p_6W7601FwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw== 1654920,2ZszRrdlkp7knRVmpJlEf6Rsa6WvealzJUF0yOC831AtcAt+Fsvlg6ONLfyZMTzjSXWrTFvr7eQHr2OVvq3ulg== 1654921,WQZy+_3zKEKqOXl5vO6kkN3__LI8A6RGT2pvaepNS+xM1xxB7m5A6C93P67YzOOjlZaKygcQDjJaG9r5Npl0GQ== 1654927,L0cyFZ37piUCmK497_DWuHzgnztfNI2Q_55t4bUDFoieRZfmSG1Gdil1vCnbWzdYXfZx8x5xKOdDOBKJT3ilMQ==

1654893,EGxloAICFWSu_r7y+GPq9EciiZbCW3Mw4jOkFo1C99PLUiAqkAXxkJMsmuoJYNQHtGeAMcKK97fbpLbH+rGI6g== 1654908,lK6v+sYivEW5JaX_K8Cm_lhWLq+qW9MdXzNARo8WvATuwHdtONkGV7fCXrh_NOS7eKR+MnLdciUDV5eX5Nv_LQ== 1654917,lK6v+sYivEW5JaX_K8Cm_lhWLq+qW9MdXzNARo8WvATuwHdtONkGV7fCXrh_NOS7eKR+MnLdciUDV5eX5Nv_LQ== 1654919,dO_Z8ccVL3aZEhxqReihxcKuV_rcaLT+RmES9Vem3ol4yH5dzGfraQSztuop7g8E2nGELzdyrhtIXcIJJUmZxQ== 1654922,iEMoloDOhsjC4_RkI1Wpm4KxRhah3V6l_sX_MwGE2kFQKXpUImk5zedcpGARclisRsOgZPo21DBk1HOxAsM8iA== 1654928,iEMoloDOhsjC4_RkI1Wpm4KxRhah3V6l_sX_MwGE2kFQKXpUImk5zedcpGARclisRsOgZPo21DBk1HOxAsM8iA==

Max Q: Emergency Landing (1998)

Posted: 17 veljače, 2014 in Avantura, Drama, TV

max_q_2

IMDb

Trailer/Clip

 

Ljudski duh je zajebana stvar, nepredvidljva. Isto kao i volja za preživljavanjem. Te dvije stvari, zajedno ili odvojeno, znaju napisati zanimljive životne priče koje ispadnu još bolji filmovi. Umjetnost imitira život, ili kako se to već kaže. Svemir je… pa, nema negostoljubivijeg okoliša od njega. Čak se ni pobješnjelo more ne može mjeriti s njim. U svemiru je svaki element, tj. izostanak nekih važnih, protiv vas. Teško je napraviti priču koja bi bila napeta kad su vam šanse za preživljavanje ravne nuli. No, događaju se. Posada misije Apollo 13 vam to može potvrditi, njima je pošlo za rukom vratiti se natrag u zagrljaj gravitacije tako što su improvizirali, prilagodili se i pobijedili nemoguće šanse. Nije ni čudo što postoji određeni postotak ljudi koji vjeruje da je film nastao po tom događaju fikcija, neke stvari u njemu ne bi spojila ni najluđa mašta, a na kreativnosti (izrada priručnog filtera za zrak) bi im pozavidio i Q odjel koji godinama revno dopunjava arsenal tajnog agenta 007. Svemir se ovih dana opet našao na udaru raznih komentara. Gravity je film koji je, ovisno koga pitate, naravno, filmsko remek djelo, ili najveći šrot ikad snimljen. Ako kažete da je loš film, dobijete argumente u obliku nabrajanja svih mogućih nagrada koje je osvojio (i koje će tek osvojiti) da ste u krivu. Ako kažete da je dobar… onda vas nitko ne dira. No, Gravitacija jest dobar film, kako god se okrene. Doduše, ima svojih mana (sinhronizirana orbita svemirskog smeća jednostavno je nemoguća bez korekcije putanje – čitaj; ako nemaš motor, padaš u zemljinu atmosferu) ali u 90 minuta isporučuje napetost, dosta dobrih kreativnih rješenja i solidne glumačke izvedbe. Hej, nisam zaspao i, hej, navijao sam da se simpa Sandrica spasi iz gadnog škripca – po mojim mjerilima to je uspješan film. I, naravno, odmah se sjetih nečega što nije namjenjeno za gurmane finih filmskih ostvarenja već za one konzumere fast food uradaka koji nisu tako specifičnu kalibrirani samo na dobre stvari. Jer, već kad sam jednim slučajem nazvan filmskim snobom – JA – da odmah demonstriram kako to nisam. Ja sam narodni čovjek, kao i Vi.

Max Q oznaka je za najveću točku pritiska prilikom polijetanja u svemir (skratio sam tehničke pojedinosti na golu osnovu) a u ovom slučajju je ima i bara koji stoji nedaleko mjesta za lansiranje space šatlova. Kako je većina ljudi ostala poprilično zbunjena samim naslovom, tokom godina dodan mu je mali opisni podnaslov – emergency landing – kako bi obični ljudi, kao Vi i ja, znali što točno gledamo. Max Q nastao je… pa, idemo reći kako stvari stvarno stoje, na krilima uspjeha Armageddona. Točnije, to je kao mali hat tip NASA dečkima što su izašli ekipi u susret i dopustili im korištenje njihovih interijera te exterijera. Naravno, dečki iz NASA rijetko kad dobivaju priliku biti glavni u nekom filmu, pa je producent Jerry Brucheimer izdvojio nešto malo zelembaća i napravio video film koji, usprkos svoj skromnom nastanku, ima poprilično zanimljivu radnju. Tokom rutinske misije lansiranja novog satelita događa se kvar – ona vrsta koja rezultira eksplozijom – i space šatl ostaje poprilično oštećen. To ne bi bio ni najmanji problem da se posada ne treba vratiti natrag na zemlju, a svaka pogreška u proračunu će već oštećeni šatl pretvoriti u prah i pepeo. No, povratak je samo jedna stvar, dečki i dame iz NASA-e, sa zemlje i u šatlu, prvo moraju pokrpati transport da bi uopće mogli razmišljati o povratku, što su opet prepreke za sebe.

NASA je tako dobila svojih pet minuta u solidnom televizijskom filmu odmah nakon Armageddona, a filmska ekipa nije puno ni izmišljala već je jednostavno upotrijebila njihovu opremu za bolji dojam. Shuttle u filmu je Endeavour, pravi stoj koji je zadnju misiju imao 2011 godine. I dok neke tvrtke odmah angažiraju tim odvjetnika da filmašima zabrane čak i maglovitu insinuaciju da bi nešto od prozivoda moglo biti u kvaru, dečki iz NASA-e očto nemaju tih problema. U Armageddonu je shuttle Atlantis rasturen na komadiće (još i danas je operativan) dok je ovdje drugi u rasulu. Ipak, na kraju se pokaže da su ti šatlovi poprilično izdržljive zvjerčice, pa nije ni čudo što se uprava NASA-e baš ne živcira što im opremu razbijaju na filmu, ili je demoliraju na razne spektakularne načine. Film se referira na Apollo 13 misiju samim tijekom radnje (pogreška-popravak-improvizacija-povratak) i lijepo je vidjeti da su problemi, za promjenu, tehničke prirode a ne crazy teroristi i raspiljugani alieni željni naše zagađene atmosfere. Kako je ovo ipak televizisjki film, ograničena budgeta, ne očekujte novi Armageddon, no ima ponešto atraktivnosti u sebi. Snimke iz svemira poprilično su dobre, ako ćemo iskreno, te izgrađuju napetost jednako kao što otkrivaju fascinantan pogled. Radnje nema nekih velikih iznenađenja, ali ima napetosti koja se jasno ocrta kad stvari krenu južno od dobrog (treba jedno 20 minuta usporenijeg ritma do toga). Čak se ugurala i namjerna kritika privatizacijskog sustava koji isto tako harači Amerikom (kvar izazove pokvareni satelit privatne tvrtke) ali čemu služe filmovi ako ne za prenošenje poruka. Glumački je korektan, glavni je relativno poznati Billy Campbell (ostali su, iskreno, skoro pa no name ekipa) dok se u ulozi kontrolora leta našao Chris Ellis koji je istu tu ulogu odigrao i u Armageddonu te Apollu 13 (NASA ga može mirne duše zaposliti u tom području – ima ga u malom prstu). Karakterizacija je površna, više-manje, pomalo stereotipna, no dovoljna da postoji nešto na papiru. I, naravno, film ima prepoznatljivi vizualni izgled tipičnih Bruckheimerovih filmova bez obzira što je televizijski i što je režija prosto obična, primjerena za vide produkciju. Ako ste gladni svemirskih avantura…. iste ne započinju sa Apollo 13 i ne završavaju s Gravity. Samo su malo skrivene u nešto slabijoj produkciji.

339294-4422-clp-950 1847500,MqveFMRzikFV7Hc_8n63Uc1ipmVb1vLp9msrFhS3XaFwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw== 1847501,mImnab2HXXN3UIAbLZQw3fOn7LyxpEH+PoF7QOkkNfpe71cWXff8ly_NpYgAUID8nmpeBPcAlskk6uhyem2enw== 13955326.jpg 1600 33601771.png 1600 -Max-Q-Emergency-Landing-paget-brewster-7490427-500-370 -Max-Q-Emergency-Landing-paget-brewster-7490606-500-370 ZE4ax

max-q-1998-tv-04-g

 


l_90022_5aacca1c l_90022_027920f5 silverado movie poster 

IMDb

Trailer

Da se malo vratimo u dobre stare dane kad je sve što vam je trebalo za dobar život sačinjavalo konja, šešir i pouzdani Colt s šest metaka. Krevet vam je bio otvorena prerija, a pokrivač zvjezdano nebo. Sranje, što je onda bilo lijepo živjeti. Netko vas raspiljuga, jednostavno ga ubijete. Nikakvi porezi na dohodak, porezi na rashodak, porezi na dvokorak – nikakvi porezi uopće. Ako bi vam se u vidokrugu i našao neki poreznik, ubijete i njega. Vesterni su američka tradicija dugački niz godina, stvarno jako dugački niz godina i moram skromno priznati, poprilično ih šmekam. Bilo one dobre, kultne i klasične, bilo one malo manje kultne, malo manje klasične, no jednako tako naivne. Volim John Wayna, volim Clint Eastwooda. No, volim i kad se u već ofucani žanr unese doza svježe krvi. Doduše, ne pretjerano originalna doza svježine, ipak su tu temelji i nepisana pravila žanra koja se moraju poštivati, ali svaka je promjena dobrodošla, što povremene projekte čini puno boljim iskustvom za gledanje. Silverado je jedan od takvih, iako baš i nije. To je vestern koji ima sve što treba imati jedan rasni vestert, ali je nekako svjež zbog…pa, idemo reći glumačkog kadra koji se naslagao ispred kamere, ali i zbog način, odnosnu kuta, iz kojeg se uhvatio dotičnih klišeja. Znam, to sad zvuči kao gomila gluposti i uvelike ću se složiti s vama, ali jednoako tako to su i činjenice od kojih se ne može pobjeći. O čemu ja to vama točno govorim?

Lawrence Kasdan zanimljiv je redateljski kalibar, radi malo, ali radi kvalitetno. Nakon što je uspješno istražio dubine noir trilera s jako dobrim Body Heat, pa onda dramske dubine još boljim The Big Chill, nekako je došao na ideju da bi sad mogao raditi vestern. I to ne bilo kakvi već onaj koji će spojiti poznatu ikonografiju Divljeg Zapada uz taa već afirmirano ocrtavanje dobih karaktera. Silverado tako govori jako poznatu priču o gradiću koji tone pod naslagama korupcije, nasilju i nepravdi sve dok u njega ne ujaše tajanstveni stranac. U ovom slučaju, taj isti stranac nije sam već ima prijatelje, a ti prijatelji svojih problema s ograncima loše vlade unutar grada, što u konačnici znači da mora doći do neizbježnog – opasno dobrog puškaranja na prašnjavim ulicama. Kako rekoh, Kasdan nije baš išao izmišljati toplu vodu što se tiče sadržaja, zadržao je ikonografiju (maltene svu moguću) tipičnu za vestern, no onde je napravio nešto svoje i time izveo da film bude zanimljiviji nego bi se to moglo čini zbog kratkog sadržaja.

Prvo malo o likovima. Svi oni imaju nekih svojih problema, istina, i tako ih upoznajemo. Četiri jahača, četiri priče koje se stapaju u jednu. Njihove su priče dovoljno razrađene da budu zanimljivije od prosjeka, no ne i da previše pobjegnu od ustaljenog obrazca koji su viđaju u vestern filmovima (iako imaju pomalo sjenovite karaktere, svi su oni junaci, ne može ih se zamjeniti za ništa drugo). S druge strane, negativci pate od jedne dimenzije, ali to je već ona klasika o kojoj govorim. Zanimljiva je raspodijela uloga. Kevin Kline je baš netipični predstavnik usamljenih junaka tajanstvene prošlosti, ali to ga baš čini idealnim izborom za revolveraša s osjećajem za pravdu. Prate ga Scott Glenn, ali njega ne možete zamijeniti za ništa drugo osim pozitivca, naravno, tu je i Danny Glover kao ponosni afroamerikanac (ili crnčuga, kako vele u filmu) te mlađahni Kevin Costner koji je skoro pa odličan kao nebouzdani mladac sklon upadanju u nevolje (zbog djevojaka, zbog čega drugog). S druge strane, Brian Dennehy je s jako malo toga za rad napravio dosta, stvorio je lik koji ne volimo, ali da se baš previše maknuo od svoje uloge iz First Blood, baš i nije. Pratio ga je Jeff Fahey (njih dva odigrat će koju godinu kasnije upravo suprotne uloge – pozitivaca na istoj strani – u malom krimiću The Last of The Finest) te im se pridružio Jeff Goldblum. Oni koji prate Kasdanov redateljski rad znaju i to da je većina ovih glumaca njegova kuća ekipa (Goldblum, Costner te najviše Kline) i osjeti da su svi bili opušteni, uigrani te da su znali što se od njih očekuje. Zamjetno je da film vuče inspiraciju iz ikonografije žanra, ali i iz nekih klasika kao što je Obračun kod O.K Korala (kojem se Kasdan nanovo vratio kad je baš radio storiju o njemu – Wyatt Earp – s Costnerom kao glavnim glumcem). Što se tiče tehničke strane, nema se što prigovoriti, nije ekstra efikasna, ali nije ni drvena kako zna biti te film, što zbog priča i pažljivo dozirane pucnjave, uopće nije dosadan. Možda nije neki kultni i izvikani klasik (iako ima lijep broj poklonika) svejedno je vrhunski uradak koji nije osramotio žanr već ga je, ako ništa drugo, barem pošteno osvježio.

2305174,Q9dpB8jitxuDkdRiMYAXLdPnWFqRtVXKAO28Io7_jhBbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 2305184,U9Xeak6R7Z2LIis5W5d7Bbkv8VtYjxUjIGjc9CGOTMa6epR_p5BKNKraMwdzchjkxp3GOge0ydyOjPmjX3lZSA== 2305186,Q9dpB8jitxuDkdRiMYAXLdPnWFqRtVXKAO28Io7_jhBbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 2305200,MqveFMRzikFV7Hc_8n63Uc1ipmVb1vLp9msrFhS3XaEtcAt+Fsvlg6ONLfyZMTzjSXWrTFvr7eQHr2OVvq3ulg== 2305202,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== 2305207,YLP7zQLz6ZSLuWzmze0PW+cnYRhdXbprbGh7njsvg0iMHY6n9UFdx_F1sfhwcUnP_6c6uuIOt37+Um3E6fWHFg== silverado-1985-06-g silverado-1985-40-g

2305172,SgF2o+UeJ4XDbYCEKfXQGb4qJirYKnYHlgJ4oyfIww6Z+Me8QeOr6M236TvvQmpHopPJAwEl5OzKtDSbAQBaTg== 2305176,vADbWDL43NRAF3Y53Z1Pp1Z76LkGhMHep_p_6W7601FwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw== silverado-1985-03-g silverado-1985-37-g

 

Tora! Tora! Tora! (1970)

Posted: 7 veljače, 2014 in Ratni

Tora tora_tora_tora1xs tora2 ToraToraTora1970 ToraToraTorazone3_f

IMDb

Trailer

 

Posljednjih nekoliko dana (tjedana, mjeseci) ovdje se našlo nekoliko naslovi koji su povezani s napadom na Pearl Harbor i to je ispočetka bilo posve slučajno, no onda je postalo pravo namjerno, pa je red zaokružiti priču filmom koji je Michael Bay pogledao prije nego je išao raditi svoju verziju napada na poznatu mornaričku bazu. Što pogledao, doslovno kopirao, ako ćemo baš iskreno, no nećemo biti previše zajedljivi jer napad na luku pratio je poznati obrazac koji se ne može mjenjati samo zato što se redatelju digao. Tako je to s filmovima koji ocrtavaju stvarni događaj. Tora! Tora! Tora! (neki obliži prijevod bio bi ”Napad! Napad! Napad!”) i Pearl Harbor imaju istu priču, samo što u slučaju Bayeva filma ona odlazi dalje, prikazuje i napad kojeg je Pukovnik Jimmy Doolitlle izveo (iako on taj napad jest izveo, film ga je malo previše uljepšao – Doolitlle je ustvari promašio industrijsku zonu Tokija i pogodio civilne objekte, te je vjerovao da će ga poslati na vojni sud jer je misija, tehnički rečeno, bila promašaj, uz što je izgubio i sve aviona, ali kako je to natjeralo Japance da se vrate natrag bliže domu svom, napad je na kraju proglašen uspješnim) dok ovaj naslov staje odmah nakon što napad završi. Filmovi dijele i sličan pristup materijalu, prikazuju Američku stranu i Japansku, no zloglasnost Tora! Tora! Tora! je u tome što nije uljepšavao stvari – Amerikanci su itekako dobro znali da se napad sprema, tehnički gledajući, čak su i objavili rat Japanu napadom na njihovu podmornicu, dok Bay USA naciju prikazuje kao jadne i nemoćne, jezivo napadnute. Tako je to kad se vjeruje tajnim službama i inim mašinerijama. No, dosta lekcija iz povijesti, idemo mi malo o filmu.

Kako već ide priča, Japan pod pritiskom sankcija od strane USA zbog ljubakanja s nacističkom Njemačkom planira svoj itekako drastičan potez – napad na luku Pearl Harbor, glavno sjedište pacifičke flote. Napad je rizičan jer trebaju proći pola zemaljske kugle da bi došli do nje, ali kad bi pacifička flota bila izvan računice, Japan bi imao otvorena vrata do američke unutrašnjosti. S druge strane, Amerikanci su svjesni da zategnuti odnosi s Japanom ne mogu nikako na tome ostati te da će njihova reakcija, kad stupe sankcije na snagu, biti napad. Gdje? To je već malo bolje pitanje. Pearl Harbor je na vrhu liste, ali je on bio držan za nedostižnu metu (udaljenost+mala morska dubina koja je nepovoljna za torpeda) te su radili oko njega. Tajna služba i razni delegati sakupljali su sitne tragove i natnake što Japanci smjeraju, dok su oni, s druge strane, s šest nosača aviona, krenuli na dalek put. Radnja svoj vrhunac doživljava samim napadom.

Volite povijesne filmove? Povijesne ratne filmove? Postavljam to pitanje jer Tora!… je upravo to, ratni film koji je ujedno i drmatizacija stvarnih događaja. Započet ću s onim što mu je glavna prednost – film je kirurški precizan prikaz događaja koji su doveli do napada. Kako spomenuh, ne ustručava se prikazati kako su na obje strane bile donesene krive odluke, ali kako je bilo i onih koji su bili protiv napada, s Japanske strane. Iako je lijepo demonizirati neprijatelja, ovaj naslov to ne radi. Realno prikazuje kako su, poprilično teškom odlukom, odlučili izvesti napad zbog političkog škripca te jasno prikazuje kako nitko od zapovjednika nije bio oduševljn time (iako je bilo i onih koji jesu). Također, ne ustručava se prikazati kako su i Amerikanci bili poprilično glupa gomila. Razlog zašto su ovi uspjeli srediti sve njihove aviona na tlu jeste odluka da ih se premjesti na sredinu piste kako ih nitko ne bi dirao – usprkos upozorenjima da ako samo jedan bude pogođen, odlaze svi u zrak. Također, tajne službe su znale da će doći do napada, a opet su razbacivali brodove uokolo. S jedne strane to je ispala pametna odluka zato što nosaći aviona nisu bili u Pearlu (glavna meta japanskih aviona) ali s druge strane je Pearl ostao bez obrane i svi su brodovi bili na okupu – kao da gađate glinene golubove. Mane filma su što ne postoji centralni lik, ne kao u Bayjevoj verziji – ovaj film prati sve i nikoga, što je razlog zašto se gledatelj ne može s nikime povezati. Također, ta kirurška preciznost stvara u konačnici pomalo kartonski film, bez nekog nadahnuća, te ako baš ne volite takve uratke, teško da će vas privući nečim drugim. Eventualno scenama napada koje su realizirane opasno dobro (ipak govorima o 1970 godini) – toliko dobro da je bilo čak i pravih nesreća (avioni su eksplodirali prije vremena, pa kad vidite kaskadere kako bježe glavom bez obzira – to nije gluma) ali sve je to pridonijelo popriličnoj napetosti. Samo što trebate odgledati sve prije toga, a to je kronološki skoro pa najtočniji prikaz napada (Bay je isto napravio dobrih stvari po tom pitanju – scene kako su Japanci riješili problem torpeda i male dubine) i ako volite taj pristup, dokumentaristički, ovo će vam biti više nego dobro. Ako pak volite ljubavnu limunadu i još bolje efekte, onda je tu Pearl Harbor od Baya.

2173427,rWZx7p8vVzQUGr8rLFjDdWAv+jhDWfARkJc7p9xGumYxB8p7Zw50lHXINS4aMZjiGVpvAqIDYMYV5UgFGC08XQ== 2173428,5r_xmXX4krQKoVZqnDsjroGIrnm5p1+bJ7HeG6Sv2u62x1pEi68ZP6ykQPq_5ra3crfTSJG1TkgOhTnYFZavhw== 2173429,VwhFldAt9VSesTlQO1wAKSzAvqPs01Lbqbf5kCRIWjxM1xxB7m5A6C93P67YzOOjlZaKygcQDjJaG9r5Npl0GQ== 2173430,B5jGH8SUJdtW9mW4BIbKPtiqzHTDZzEtgHM7pp77xTJdMf3pUgk7xLDXZ8tKvlDi1H1IAfmPU7pckuW_8sNCwg== 2173431,ihWR1GSnEjTAMArLQFjey7ivwKETHoutLpU0+6uRGfmc3wmyNLfyky96mlvjyEAAHdZyFRurIgqf1RiDHc2JUg== 2173435,0TftKE7EjNgilDiMfrg4tHVJys5bsL0pOoTSUFd0_Tac3wmyNLfyky96mlvjyEAAHdZyFRurIgqf1RiDHc2JUg== 2173436,+2NgusZXyrXzMgS4x1wr5_OEs95Yz6nBeI9iEcTuV_unWz2SYoGYrx6ozgf+dy2eArlN8qVpHmg1uRtWZtqOTg== 2173437,mFOYJ7D5_+bL9EGtiiEm+llVDxv7VdsixBUMYIxFR3zF2+vAiKmm1+RPUSOylW3ydI7b1YEndyg5VqBRvk4Q8g== 2173438,0TftKE7EjNgilDiMfrg4tHVJys5bsL0pOoTSUFd0_Tac3wmyNLfyky96mlvjyEAAHdZyFRurIgqf1RiDHc2JUg== 2173439,XMoQqcA0qHnwHmvpbVpf+JofBw0bj9graUS9_ucRR3iZ1YBpC4LAl0B08KlAs5+OoZ3mg1v7zmM6FT4OEYIxHQ==

 


l_103271_0317919_ca763a45 l_135001_0317919_75b0456d l_317919_2911cdfb l_317919_c7a43218 Mission-Impossible-III-DVD-Box-Front-62-960x1361

IMDb

Trailer

 

IN MEMORIAM: Phillip Seymour Hoffman

Ova nam je filmska godina krenula pravo; dva su glumca zamalo u istom danu čekirali svoje radne knjižice i napustili pozornicu života. Prvi od njih je Maximillian Schell, strašno kvalitetan glumac koji je za ulogu u Judgment in Nurberg dobio i Oscara. Ipak, koliko god ta uloga bila odlična, neki od nas pamtit će ga po jednako odličnim nastupima u antiratnom filmu legende Bloody Sama Peckinpaha, Cross of Iron. Neka mlađa generacija možda se prisjeti njegova lika i iz kultnog, no pravo podcijenjenog horora Johna Carpentera, Vampires. Zašto sam ovaj tekst započeo s njim? Zato što, kako stvari stoje, Schell je umro na prirodan način, ostavivši iza sebe bogatu karijeru, ali je imao taj peh da je iza njega umro Phillip Seymour Hoffman, pa je pao u drugi plan. Hoffman je svježije lice, aktualnije, pa ni ne čudi što je javnost nekako više pogođenija njegovim odlaskom s životne pozornice. No, iskreno rečeno, čim se sva dobra volja slegne, Hoffman će jednako tako ostati upamćen, kao i mnogi prije njega, po jednostavnom kretenizmu znanom i kao teška ovisnost o nekim jakim stvarima. Kad te pronađu s iglom u ruci i zalihom od 50 vrećica heroina, vjerujte mi, nećeš dobiti svoje ime na popisu onih pametnih. Kako ne vidim neke posebne koristi od toga da se stvari uljepšavaju, ta ipak nismo licemjeri, barem ne na ovim stranicama, tako je red prihvatiti tu činjenicu i staviti stvari na svoje mjesto. I dok čisto sumnjam da će neki novi klinci Maximilliana Schella zapamtiti… uopće, jednako tako Hoffmana hoće. Ponajviše zbog svog angažmana u The Hunger Games franšizi (već sad se izvlače pretpostavke da li je uspio snimiti sve svoje scene za treći dio serijala – there is no buissnes like the showbuissnes), ali oni skloniji umjetnosti tu će ubaciti The Master (ja još neznam u čemu je kvaka s tim filmom – bio mi je relativno zamoran pri gledanju) ili Capote, za koji je pokupio Oscara i, ako smijem skromno primijetiti, zasluženo. Kako ja baš ne pratim popularne trendove (barem ne previše očito, jel’te) tako će Hoffman u mojoj knjižici stajati upisan pod drugim projektom; Nemoguća Misija 3. Kao najbolji negativac koji se pojavio u tom serijalu. Bez imalo lažnog uljepšavanja ili pretjerivanja.

Treći nastavak popularnog serijala donio nam je storiju o lovu na međunarodnog dilera oružjem. Ethan Hunt i njegov M.I. tim uspješno su izveli operaciju hvatanja, a onda i svjedočili njegovu bijegu, nakon kojeg su stvari otišle u smjeru koji se inače naziva; osobno sranje. Owen Davian (Hoffman) jest ona vrsta čovjeka s kojom ne želite ukrstiti putove jer kad vam se krene osvećivati, onda to bude pravo gadno. Što će Hunt osjetiti na svojoj koži kad ovaj pobjegne. I to ne samo on već svi njegovi bližnji jer kad Davian vraća dugove, vraća ih bome svima. Kako sam se na stranicama ovog malog bloga već dotaknuo M.I serijala (Numero 2 i Numero 4) bilo je samo pitanje vremena kad ću na tapetu uzeti i ostale nastavke (ipak bih ja trebao biti nekakav poludobar poznavatelj akcijskog žanra) no šteta je samo što je morao umrijeti jedan od sudionika te franšize da bih to uistinu i napravio. No, dobro, s druge strane ovo će ujedno ispasti i nekakav in memoriam tekst jer ne vjerujem baš da će Hoffmana hvaliti po njegovom nastupu u jednom tipičnom (odnosno;netipičnom) holivudskom akcijskom projektu kojemu je glavna osnova zarađivanja zelenih dolara.

Rekavši to, da odmah nadovežem kako M.I. 3 nije klasični akcijski film te da je s godinama koje su prošle stekao poprilično dobar status u odnosu na ostale nastavke (Numero 2 od Woo-a nekako nije ono što se mislilo da će biti) što znači da ona poznata izjava kako nisu sve promjene loše uistinu drži vodu. Nakon hladnog i preciznog, bezosjećajnog, ako ćemo iskreno, prvog dijela i stripovski-pozerski nabrijanog drugog dijela, došlo je i doba da se ozbiljnost proba. Za početak, M.I 3 ima najmanje akcije u odnosu na svoje prethodnike (ustvari je nekako u ravnini s prvim dijelom) što je odlučio kompenzirati s bolje zaokruženijim likovima. Tako Hunt više nije one man heroj već je oženjen čovjek, netko tko postoji izvan posla, a bogami ima i osjećaje koje nije previše pokazivao. Taj zaokret na stol donosi uvjerljivost kad glavni negativac krene na njegove najbliže – film umjesto nekakvog spektakularnog finala gdje stvari lete u zrak dobiva gotovo intimni obračun između četiri zida gdje su se pokazale dvije stvari. Tom Cruise, tako rado kritizirana javna osoba, ekčuli zna i glumiti, a Hoffman je pokazao da negativac ne mora biti visok i širok kao trokrilni ormar da bi ulijevao strah. Štoviše, njegova bucmasta fizionomija, u kombinaciji s fino intoniranim glasom, razlog su zašto je uspio ispasti skoro pa najjeziviji motherfucker u serijalu iako ga čak i nema previše na ekranu. Doduše, sam film pati od pomalo James Bond sindroma (casino, lijepe žene, brzi auti) no redatelj J.J. Abrams te je elemente sveo na minimum i uspio napraviti jako dobar blockbuster koji, što je uspjeh, ima i nešto pameti u svom sadržaju. Iako danas stoji nekako ni na nebu ni na zemlji, M.I. 3 svoje nedorečenosti (koji kurac je u konačnici ona Zečja Šapa?) maskira prizemljenom pričom i osobnim angažmanom svojih likova. Srećom pa je Abramsova režija do-voljno zadovoljavajuća (nema on svoj stil kao De Palma ili Woo) i scenarij dovoljno otvoren da svojim glumcima dopusti uživljavanje u karaktere, što je u konačnici rezultiralo zanimljivim ne toliko akcijskim koliko psihološkim pristupom. I, da, od tipa koji djeluje kao pedofil i kojeg je bilo gotovo nemoguće prihvatiti kao nekog hladnog negativca, napravio je upravo to. Mogao je Hoffman nakon toga afektirati glasom koliko je htio i kupiti Oscare za uloge gay pisaca, ali mi malo jednostavnije orijentirani gledatelji ćemo ga najviše pamtiti po osvježenju kojeg je ovaj serijal trebao. Jer, kako je to rekao stari majstor napetosti Hitchcock, film je dobar onoliko koliko je dobar njegov negativac, što u grubom prijevodu znači da je Hoffman svoju misiju ispunio besprijekorno. Što se tiče ostalih stvari, nismo tu da sudimo već da uživamo u ostavštini.

1754809,Q9dpB8jitxuDkdRiMYAXLdPnWFqRtVXKAO28Io7_jhBbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 1754818,rmd6ZRpgp+9V6GRqeUUyzvhEO5bnl1Xx7NQTlB86O48mXSNRjrtMfaHsEBNoRNmOEGV4tPDfRruMmVaiF+d+UA== 1754823,Q9dpB8jitxuDkdRiMYAXLdPnWFqRtVXKAO28Io7_jhBbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 1754826,ic5YEvjqDtJqwFS1efcGLv95QaJqn4Qmoh99FptMaBxacDBh40wCAv2qnbziI3uifWpgiEpgMEgmqI7ex3ZNVQ== 1754827,Q9dpB8jitxuDkdRiMYAXLdPnWFqRtVXKAO28Io7_jhBbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 1754862,Q9dpB8jitxuDkdRiMYAXLdPnWFqRtVXKAO28Io7_jhBbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 1754874,ic5YEvjqDtJqwFS1efcGLv95QaJqn4Qmoh99FptMaBxacDBh40wCAv2qnbziI3uifWpgiEpgMEgmqI7ex3ZNVQ== 1754879,Q9dpB8jitxuDkdRiMYAXLdPnWFqRtVXKAO28Io7_jhBbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 1754888,ic5YEvjqDtJqwFS1efcGLv95QaJqn4Qmoh99FptMaBxacDBh40wCAv2qnbziI3uifWpgiEpgMEgmqI7ex3ZNVQ== 1754901,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== 1754905,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== 4751913,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA==

 


2312718_big homefront homefront-2013-movie-review James-Franco-Jason-Statham-Winona-Ryder-Sylvester-Stallone-Homefront

IMDb

Trailer

 

Obožavam seljački mentalitet. To vam je ona vrsta koja će okupiti pet-šest tipova oko vas ako pogledate krivu djevojku u disku, koja će vas prebiti k’o mačku na parkiralištu i ona još reći kako su bili hrabra gomila. To vam je onaj mentalitet gdje se budale idu ubijati zbog nogometnog kluba, to vam je ona vrsta u prehrambenom lancu koja nije opasna sama po sebi, ali je zato nezgodna kad se malo previše umisli. Imao sam posla s takvima, nekad sam dobro prošao, nekad sam se strateški povukao; pametniji popušta i tako te priče. Što se tiče filmskog svijeta– taj je mentalitet još bolji; trzavi ovisnici o methu, lokalni seljoberi koji imaju kvocijent inteligencije sobne temperature, zlobni incest stvorovi i tako dalje i tako dalje. Poslati Stevena Seagala da ih mlati djeluje gotovo kao loš vic; neki od njih sami padaju s nogu i to je više zlostavljanje nego ozbiljna prijetnja. Pogreška, pošaljete Jasona Stathama da ih mlati. Seagal je to radio prije njega. Otišao bi u neku vukojebinu, naišao na takve nekakve redneck klempavce, nabacio dvije-tri o tome kako je on rođeni pacifist, da mu je fizičko nasilje odbojno, a onda premlatio nekoliko likova s takvim slasnim užitkom da nam dođe žao. Seagal je sad na dobrom putu da se počne kotrljati po setu, pa je Statham preuzeo na sebe da to radi. Uz neizbježnu dozu miroljubivih fora i pokoju životnu mudrost.

Sada, nije da ne volim Seagala, dapače, stari Stevo mi je bio i ostao kao jedna od zanimljivijih pojava u akcijskom filmu i oni njegovi prvi radovi su dobri još i danas. Samo me smeta taj koncept; miran povučeni tip, požrtvovani otac male kćerkice, ideal američkog načina života i, naravno, maher za sve; od izrada bombi koristeći se samo s kutijom vlažnih maramica, pa do baratanja svim mogućim vrstama vatrenog oružja. Dok je to radio Seagal bilo je zanimljivo. Klišej već, ali zanimljivo. Kad je to napravio Statham došlo mi je da se zapitam; kuda je otišao taj akcijski svijet? U recikliranje već viđenog. Jer, stvarno nisam imao nekih očekivanja u vezi novog filma popularnog ćelavca (samo nadu da će mi dostaviti zabavu i par razbijenih glava) i dobio sam jako malo čak i od malih očekivanja. Homefront je kolekcija najvećih hitova; mali grad, opasan kriminalac, samohrani otac, koji je pacifist i živi idilično s kćeri, pa sve do toga da on sam samcat razbije sve i svakoga. Da vam istinu velim… samo sam čekao da bucmasti Seagal pojavi i počne neku litaniju kako je život nešto dragocjeno i da se svi međusobno moramo voljeti. Čak je i podjela likova takva da ne možete promašiti. Negativci; primitivni seljoberi, nepismene budale, narkići. Pozitivac; nema mane. Sve oko negativaca je jad, bijeda i čemer. Oko pozitivca; tako idilično da pomislite kako ste i Disney filmu. Kužite problem? Nema riskiranja. Sve kao prepisano iz lekcija 1 na 1 kako napraviti običan, ravan kao daska film. A ima tu i tragedije, one prave, grčke skoro.

Cijela ta stvar uopće nije trebala ispasti tako. Kao prvo, Statham je miscast. Znam da to zvuči pomalo čudno, ali tako je. To je inicijalno bio Stallone projekt, premisa za Rambo film, ali i on je miscast za to. Ipak, Sly je ostao ovdje u ulozi scenariste, film je njegovih ruku (ne)djelo. Tu je trebao upasti jedan Billy Burke. Lik kojeg Statham igra je gotovo njegova preslika (barem po fizičkom opisu iz serija romana po kojoj je film i nastao); i ima karakter pomalo kao Miles Matheson, njegov lik iz Revolution. Uglavnom, netko tko zna odglumiti emocije, ali bome i bijes. James Franco, Winona Ryder i Clancy Brown — to je sve ekipa koja zna glumiti kad im se hoće. Ne znam koji im je kurac svima bio da su upali u ovako jednodimenzionalan projekt, ali ne samo da nisu glumili već su doslovce ostali neiskorišteni. Franco je negativac kakvog smo se, hvala dragom bogu, nagledali u svakom drugom filmu koji ima takve rednecke za negativce, Winnona je neprepoznatljiva, a Statham djeluje glupo kad prvo drži morlaku svojoj klinki o vrijednostima života, opraštanju, a onda zgromi dva tipa dok si rekao keks. Ustvari, nije on glup, da se ne razumijemo krivo, već scenarij koji je naslagao takvih scena. Zadnja stavka koja je trebala malo pomoći cijelom projektu; redatelj Gary Fleder. Od čovjeko koji je donio zanimljive, čak i odlične trilere kao što su Kiss The Girls, Don’t Say A Word i Runaway Jury očekivao sam kud i kao više jer ovo je baš u njegovu stilu – malo sranje koje postane veliko sranje te rezultira velikim obračunom. Akcija u filmu je fer odrađena, ali ništa posebno i jednostavno je nema dovoljno da bi se ovo nazvalo akcijskim filmom. Krimić-akcija, ali treba naglasiti kako je ovo naslov koji ne donosi ništa na stol, koji je čak i pomalo isprazan, na trenutke čak i dosadnjikav. Jedino što se dobije je sat i pol vremena lagane zabave, koje se teško drugi dan uopće i sjetiti.

5780787,Y0rVF6W43q4Qsi6ep17Ay6fu3argBp5PvTOSPvmma_oye55Y_FShCbvI0+gpLVzFNOf7JK3kUHqHH0hgFaAYWQ== 5780789,Y0rVF6W43q4Qsi6ep17Ay6fu3argBp5PvTOSPvmma_oye55Y_FShCbvI0+gpLVzFNOf7JK3kUHqHH0hgFaAYWQ== 5800266,MJLDWogmUYYnUSkBI1Kj2JtY9qfBF+_C9D7pCiM3pf5mktQk7cOUpICmNPPjmL4hQcagzU2oSixBWRxXRb3GVQ== 5800267,_xJ+AOzVO6L2jB73VqKutN21V_k0buSk5AO0S9QuiqoTBT73C4xho_HIhJKNmqt1u6q0Aow4OZ5VO5RuEMqF2w== 5837799,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== 5837804,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== 5837805,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4Sc6W02R2jacE7V9ANY_Y3qAr66suqlEdCtVD+hdXlwwQ== 5837806,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== 5837811,2Bx_wdjMso4zS_5pktnGl34C3oWlB4PVCXqQwHd01XjRfXEvlZLprOD9Mx5Ha3GHNTcYybJh04GQPbBKSvfyoQ== 5837812,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== 5837814,2Bx_wdjMso4zS_5pktnGl34C3oWlB4PVCXqQwHd01XjRfXEvlZLprOD9Mx5Ha3GHNTcYybJh04GQPbBKSvfyoQ== 5837817,2Bx_wdjMso4zS_5pktnGl34C3oWlB4PVCXqQwHd01XjRfXEvlZLprOD9Mx5Ha3GHNTcYybJh04GQPbBKSvfyoQ==