Arhiva za Ožujak, 2014

Vrijeme Ratnika (1991)

Posted: Ožujak 31, 2014 in Akcija, Thriler

poster

IMDb

Film – 1 Dio

Film – 2 Dio

 

Ja izbjegavam hrvatski film, namjerno. Manjak ideja, manjak svježine, stalno jedna te ista priča, načini snimanja… potpuno sivilo. Nekako se ne uživljavam u depresivne drame koje govore o depresiji ili komedije koje nisu smiješne, jednostavno mijenjam program kad nale-tim na jednu takvu i nije mi problem to priznati. Postoje iznimke, naravno, kao i u svakoj pri-či, Tko pjeva zlo ne misli je klasik koji, vjerujem, svatko voli pogledati, pa su mi pažnju privukli Živi i mrtvi Kristijana Milića (prije toga je bio njegov kratkometražni Sigurna Kuća), a da je dosta anemičnosti u hrvatskoj kinematografiji pokazuju i slučajevi Šume Summarum te The Show must go on, što je dobra stvar, poželim odmah izdvojiti koju kunu i otići u kino, što samo po sebi govori koliki je to napredak, vjerujem, ne samo za mene. Ali, to nisu prvi pokušaji da se pokuša realizirati film koji otvoreno koketira s stranom produkcijom i motivima koje ponajviše prepoznajemo u njima. 1991 godine, redatelj Dejan Šorak izbacio je na pogled javnosti Vrijeme Ratnika, film koji je nastao pod otvorenim utjecajem Južnjačke Utjehe Waltera Hilla. Može li se naći boljeg uzora od Hilla za pokušaj stvaranja naslova koji će biti namijenjen publici zasićenoj raznim… negledljivim stvarima? Teško.

A priča govori o dvojici dugogodišnjih prijatelja, Fabijanu i Dakaru, koji vikende provode u ribolovu negdje daleko od civilizacije. Ovaj izlet nije ništa drugačiji od ostalih, sve dok ih Fabijana ne napadne nepoznati čovjek s jasnom namjerom da ga ubije. To nije kraj priče, dva će prijatelja susresti još nekoliko ubojito nastrojenih individua, no uz mrtva tijela će se početi gomilati i pitanje – tko su ti ljudi i zašto to rade. Jer, ni Fabijan, a ni Dakar, nisu sveci, svaki ima svoje duhove prošlosti koji samo čekaju priliku da se vrate natrag. Radi li se o tome ili je riječ o nečemu drugom?

Sami sadržaj govori dovoljno o tome koliko se cijela stvar trebala razlikovati od klasičnog hrvatskog filma, ali treba biti realan i reći da je to tek djelomično uspjela ideja. Nastao u sami začetak domovinskog rata, radnja se može gledati i kao najava stvari koje će se tek dogoditi, no to mu nije primarna svrha, dapače, negativci koji se pojavljuju kroz radnju nemaju identitet, kao ni pojašnjenje o tome zašto rade to što rade. O njihovim mogućim motivima saznajemo kroz razgovore, tj. teorije naših junaka, što je nagađanje i kao takvo je trebalo držati atmosferu i napetost koju obično proizlazi iz neznanja. Najgori neprijatelj je onaj kojeg ne poznaješ i te priče. Susreti završavaju obračunima i novim teorijama, a kad se uzme lokacijska pozadina (mislim da je sniman negdje uz rijeku Kupu ili Dravu) zamišljena ideja i nije toliko loša. Problem je što izvedba zaostaje za idejom jer film je, vidljivo, imao ograničen budžet, što je dovelo da neke scene izgledaju drveno, pa i naivno (jedan od negativaca ide u svoju ubilačku misiju naoružan samo s puškom i pet metaka) čime se ubija suspens iščekivanja jer se sve rješava brzo i na razini stripa. Detalji su pak druga priča. Dakar u nekim prilikama koristi luk i strijelu kao oružje, što je pravo cool za vidjeti na ekranu, scene na rijeci i gliserom imaju dinamiku koja se trebala provlačiti kroz cijeli film te prirodne karizmatičnosti glavnog dvojca (pokojni Josip Genda i Krunoslav Šarić) odgovaraju nekoj slici grubih i ubojitih ljudi koji ne gube vrijeme na samosažaljevanje ili prazno gledanje u daljinu.

No, ima tu i suvišnih stvari. Posve nepotrebni dijelovi uključuju susret s mladim parom u ne-kakvoj kući, gdje se koriste poznati seks motivi tako rado viđeni u našim filmovima, a ista se stvar ponavlja pri kraju, gdje naš drugi junak radi istu stvar u nekakvoj vrsti kupleraja. Nepot-rebno zaustavljanje radnje posve nepotrebnim stvarima koje uopće nemaju nekakvu svrhu osim da se pokaže kako ratnici trebaju seks nakon akcije. Ni malo bolje korištenje nepredvid-ljive pozadine svih slučajnih susreta ne bi naškodilo, kao ni pojašnjenje-dva (što nije obavezni uvjet), a dijalog je na nekim mjestima mogao biti više opušteniji. Realno gledajući, film neće ostaviti neki preveliki dojam na prosječnog gledatelja, te ga se bez muke može postaviti i u kategoriju poštenih promašaja, ali s naglaskom na pošteni. Korištenje neuobičajenih motiva za pokretača radnje, izbjegavanje standardnog pristupa hrvatskom filmu, uvođenjem detalja koji nisu svakodnevica našeg repertoara, te jako dobri nastupi odličnih glumaca od ovog nas-lova rade zanimljiv materijal za gledanje, barem jedno. Jer nije da nije bilo pokušaja izbacivanja domaćeg filma iz uhodanih dramskih (osobno mišljenje; negledljive) tračnica, samo što nisu uspjeli tako kako se planiralo. Treba cijeniti pokušaj, ako ništa drugo. I namjeru da se bude drugačiji.

image image1 image2 image3 image4 image5 image6 image7 image8 image9 image10 image11

 

 

Oglasi

ironmask-poster-01 l_57500_0120744_b2d82c19 l_105337_0120744_a784d47c l_120091_0120744_34be1ae2 DY1nL

IMDb

Trailer

 

Jeste ikad čitali “Smrt Smail-Age Čengića”? Ja jesam. I, ozbiljno, nevjerojatno je koliko duboko mrzim tu knjigu. To je jedan duboki, neistraženi ambis mržnje jer takve stvari stvarno zamjere lektiru svakome tko ide u školu. Možemo mi sad o nekakvoj književnoj vrijednosti, možemo mi i o kulturnom značaju, ali jedno je sigurno – predstavljati povijesne stvari na takav način jednostavno zove na pobunu. Rekavši to, tek toliko da olakšam breme trauma iz osnovne škole, da odmah nadovežem kako nikad nisam čitao treći nastavak popularnih Mušketira. Prva dva jesam, kao i Grofa Monte Christo (gdje filmske verzije ispadaju bolje od književnog prijedloga) i to mi je dovoljno. Taj stil pisanja – danas mi je malo to much, iskreno. No filmovi znaju biti dobri, a da ne spominjem kako skraćuju vrijeme. Ipak, treba uzeti u obzir da je ova verzija Čovjeka s Željeznom Maskom tek jedan blaži derivat originalnog djela, što bi rekli profesionalci filmskog posla, tek je ‘labavo temeljen na pisanoj riječi popularnog autora, pa ako mislite napraviti prečac, pogledati film i prodavati fore kako ste načitani, bolje to nemojte napraviti. Što se tiče filma… pa, recimo samo da ga se može gledati svakako. Kritički je dočekan na nož. Nije mi jasno baš zašto, ali tako je kako je. Bio je financijski uspjeh, ali zli glasovi već su natuknuli kako je za to samo zaslužan Leo DiCaprio jer mu je to bila prva uloga nakon Titanica. Sva ostala ekipa u filmu, pravi rasni glumački pasusi kao što su Irons, Byrne i Malkovich kao da nisu ni postojali. Sve je to subjektivno stanje, naravno, ali jedan mali prijedlog bih vam udijelio (besplatno, naravno) a to je da film pogledate nakon The Three Musketeers o kojima sam nedavno pisao. Iako su to stvarno i apsolutno različiti filmovi, po svemu, zanimljivo se nadovezuju baš zbog te različitosti. Naravno, to je samo prijedlog, ne morate vi mene ozbiljno shvaćati, a da ne govorim samo o sebi, malo sadržaja tek toliko da osvježite sjećanje.

Mušketiri su povijest. Ne prava već oni najpoznatiji. Atos, Portos i Aramis su svoje mačeve zamijenili za svakodnevni život, jedan voli opijanje i žene, drugi se vratio svojim svećeničkim korijenima, a treći odgaja sina i uživa u činjenici da je otac. Jedino je još D’Artagnan u službi Kralja, ali više nije mladi gušter-početnik već istinska legenda kojoj se svi dive, počevši od mladih mušketira, pa do raje na ulici koja je spremna razapeti garnizon jer je The King ustvari zli kurvin sin koji isijava zloću i teži udobrovoljavanju samo sebi. Malo karikiram, ali tako stvari stoje – Kralj nije ono što bi trebao biti, a zbog toga najviše pate stanovnici francuske. Kad zbog vlastitog zadovoljstva pošalje Athosova sina na bojište (da mu preuzme žensku, naravno) i ovaj pogine, tri mušketira napravit će ono što se od njih i zahtjeva – udružit će se protiv nepravde i u vrlo smionom planu da smjene kralja njegovom, khm, identičnom zamjenom. Problem je što će ih to navesti na put starog prijatelja, a postavlja se pitanje hoće li stari prijatelji ukrstiti mačeve u borbi jedan protiv drugog ili će još jednom biti jedan za sve i svi za jednog.

Spletke. Intrige. Tajni planovi. Ljubav. Ucjene. Mušketiri imaju sve, uistinu. Filmovi čak malo i više nego originalni romani, što ih s razlogom čini vrhom avanturističkog žanra. Ova verzija nimalo ne odstupa od tog pravila, nadopunjavajući sve to i motivima prijateljstva, odanosti, opće nepravde. Sve što dobar čovjek treba napraviti da zlo pobijedi je da ne napravi ništa, tako to nekako ide, ali ovaj put to ne prolazi, ne kod onih koji su cijeli život služili tome da budu na strani dobra, ne? Zašto sam napomnuo da se prvo pogledaju Tri Mušketira? Zato što je ono film koji je prilagođen za MTV generaciju (nema u tome ništa loše, upravo suprotno) dok je ovaj film čvrsta klasika. Dijalozi su fino starinski, puni uzvišenih rečenica, stavova i pogleda koji su uglavnom zastarijeli, što mu daje taj avanturistički štih, ali i romantičarski. Godine su malo omekšale naše vrle junake, ali ne toliko da ne znaju uzeti mač u ruke kad se za tim ukaže potreba (kakav bi to bio film da nema jedna scena gdje ukrste mačeve i izgovore poznatu lajnu). Iako film nema nekakvih spektakularnih scena, kao ni setova (uglavnom je sniman na stvarnim lokacijama, povijesnim, i uglavnom vremenski pogrešnim, sve to se nadograđuje izvrsnim nastupom glavnih aktera. Mi ćemo, za razliku od ostalih kritičara, krenuti s majstorima: Jeremy Irons, John Malkovich, Gabriel Byrne i Gerard Depardieu (ironično, jedini Francuz koji igra francuskom mušketira) glumački su vukovi kojima je ovaj film bio šetnja parkom. Malo glume, malo prirodne karizmatičnosti i dečkima nema ravnih, najkraće rečeno. E, sad, Leo, Leo, Leo… on je bio nominiran za Zlatnu Malinu ovdje, ali kako mi ovdje ne držimo do tih sranja vrijedi reći da je dečko bio više nego dobar te da na uopće ne zanimaju kritičari. Napravio je dva dijametralno suprotna lika i napravio ih je dobro, što jest jest. Iako su to u osnovi ziheraški likovi (jedan zao, drugi anđeo) ipak se treba cijeniti uloženi trud (a ja ga baš ni ne doživljavam previše, što ovu pohvalu čini još većom) te da su dobro ukomponirao sa starom gardom. Ugodna priča o pokvarenom vladaru i nepravdi, junacima koji uzimaju pravdu u svoje ruke i priča o vječnim prijateljima nema vremenski tijek trajanja, a, kako je ispalo, Mušketiri su opet isporučili ono što se od njih očekivalo. Jedan za sve i svi mi za njih.

2320663,MqveFMRzikFV7Hc_8n63Uc1ipmVb1vLp9msrFhS3XaEtcAt+Fsvlg6ONLfyZMTzjSXWrTFvr7eQHr2OVvq3ulg== 2320677,wENhz_thfdJhBgdiWFGDOVnVFwIK9XY2EIm6+lzuEKxw+7oNmxMioOI6kztYzm9gPGnkVBCfYYeZ3H8jcyq0DA== 2320679,YbaW+S0Nk9IrXO0QCnIQawdIBHTqZL2AId_hyIjlV1i5vlLma+InCuf+WGyZGONpFG54BcGDKzs2m9EcdXUIwQ== 2320682,cMc2Q4b_CzaajgpdEY_avNmH5NgwtfzP7DCe6p3GQF5dMf3pUgk7xLDXZ8tKvlDi1H1IAfmPU7pckuW_8sNCwg== 2320683,MqveFMRzikFV7Hc_8n63Uc1ipmVb1vLp9msrFhS3XaFwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw== 2320687,VwhFldAt9VSesTlQO1wAKSzAvqPs01Lbqbf5kCRIWjxM1xxB7m5A6C93P67YzOOjlZaKygcQDjJaG9r5Npl0GQ== 2320690,YbaW+S0Nk9IrXO0QCnIQawdIBHTqZL2AId_hyIjlV1i5vlLma+InCuf+WGyZGONpFG54BcGDKzs2m9EcdXUIwQ== 01080

2320665,2M90NKt_0DZvnF1L0Omj5GQAmSgOxA4neuxgfmI5mJJQKXpUImk5zedcpGARclisRsOgZPo21DBk1HOxAsM8iA== 2320667,YdgY3+JitI1M5hUcLOACMa9G0f_mcetXUItdNk5+zC94yH5dzGfraQSztuop7g8E2nGELzdyrhtIXcIJJUmZxQ== 2320672,GlcTg90_imILyEJELJL0WuRKjuc9972KemlZJ9p16ThGjloOH+T4rMz5VSWRYOGwLjvcjUu1YrRzqTUZsIYyBg== 2320676,qeObvNnQ5IkF0fTecG7YiURGG660GC5oT9mXbh92M37LUiAqkAXxkJMsmuoJYNQHtGeAMcKK97fbpLbH+rGI6g== 2320680,RHiWxIYOZM4_DKBBV4Zps9RB9BzKFkCGLc9MaJ6FCNZQKXpUImk5zedcpGARclisRsOgZPo21DBk1HOxAsM8iA==

 

Airport ’77 (1977)

Posted: Ožujak 27, 2014 in Akcija, Avantura, Katastrofa

Airport_77 AIRPORT-77 Airport77A4-2nocred

IMDb

Trailer

 

Moram biti iskren i priznati jednu stvar; volim dobru misteriju. Zadnja koja mi je privukla pažnju je nestanak ovog malezijskog putničkog aviona i sav medijski cirkus oko njega, uključujući i teorije zavjere koje su kružile uokolo (i još kruže), lažne satelitske snimke (onaj koji spusti avion u brdovito šumsko područje bez da ga ošteti nije pilot već Bog) i svu silu mogućih gluposti kao što je, recimo, primjera radi, ona da je hrvatski kapetan duge plovidbe dobio obavijest da pretraži neki dio mora (svi su ih kapetani dobili, ne samo on). Jednim dijelom za to krivim i svoje spisateljske ambicije. Nikad ne znaš kad će uletjet dobra ideja, uvijek budi na oprezu, neprijatelj nikad ne spava. Jednim dijelom su mi takve stvari fascinantne, jednostavno rečeno. Neki čitaju trač-kolumne o tome kako je Severina ponovo izjebala bivšeg, ja čitam kako je Frederic Valentich 1978 nestao pod stvarno, stvarno, ali stvarno čudnim okolnostima. Čudan sam svat, što da vam dalje pričam. No, što se tiče filmova, ah, tu sam pravi nostalgičar, što su mi već rekli nemali broj puta, ali ustvari ne trebate biti nikakav nostalgičar ako vam se sviđaju filmovi katastrofe. Općenito, mogu ih pogledati sve, iako izbjegavam ove štancerske TV produkcije, a ako volite dotični žanr onda jednostavno morate pogledati i njegove najslavnije dane; 70-te. Originalni Airport jedan je od onih velikih, kultnih i financijsko najuspješnijih naslova koji su se pojavili u tom razdoblju. Osobni dojam…eh, nekako mi film nije legao. Pokušao sam nakon toga pročitati i roman po kojem je nastao… eh, nekako mi ni roman nije sjeo (previše tehničkih opisa u kojima se pojašnjava radni dan jednog aerodroma). I time polako dolazimo do naše današnje priče. Započinje s ne filmom već opet romanom.

Aerodrom ’77 nije nastao po službenom pisanom djelu već je, nakon što je film utržio gomilu dolara, napravljena novelizacija, stoga se tehnički ne može pričati o ”ekranizaciji”. U vrijeme kad sam ga pročitao (još i danas mi stoji na polici s knjigama) nisam imao blage veze da je to dio ”aerodromske franšize” te da je sam film ustvari treći nastavak. Taj roman je bio zgodan za ubit vrijeme; bogataš s jako skupim avionom (neuništivi Boeing 747) zračna otmica, zajeb u planovima i pad u more. Tu počinje drugi plot; avion potone, ali se ne napuni vodom, barem ne odmah, i tako se opet nađe šarena grupa preživjelih koja mora izvući živu glavu iz raznih problema. Znači, na zapadu ništa novo, ali za razliku od ostalih filmova iz te serije, ’77 ima gotovo najviše akcije (tako je to kad vas ne jebe visina već dubina – stvarno čudan detalj kad je riječ o avionima) i, osim što je primarno film katastrofe, jednako toliko je avanturistički film, kao i zgodan akcijski film (što je opet pretjerivanje, ali kad imate teroriste/otmičare neki aspekt akcije mora postojati) te tako ima svega pomalo za svakoga.

Najbizarniji detalj tog filma jest što čovjeka od akcije, planiranja i opasnih vratolomija glumi nitko drugi do Jack Lemmon. Svi koji imalo znaju njegovu karijeru znaju koliko je to čudno samo po sebi. Kao da Jim Carreyju stavite neprobojni prsluk, uozbiljite ga i pošaljete da deaktivira bombu ispod jurećeg autobusa – nešto što je stvarno čudno za vidjeti. Doduše, Lemmon je stari glumački lisac te se čak dobro i snašao u svemu tome (pilot, junak, pomalo macho) ali ako vam je trebao bilo kakav razlog da pogledate film, ovaj je dobar kao i svaki drugi. Već kad sam spomenuo njega, da odmah nadovežem i nastupe drugih. Grof Dracula – Cristopher Lee – jedan je od pristunih u avionu, George Kennedy (koji je nastupio u svim tim Airport filmovima) te još jedan veteran James Stewart. Sada, mogao bih vam reći da ta imena garantiraju i nešto dobre glume, ali toga baš i nema, ovo je ustvari popcorn film i većina likova, dijaloga i sudbina ima sapuničarski štih – svi imaju neke dileme, neke drame i tako to (treba ubiti vrijeme dok se avion ne skrši i dok ne započne prava stvar). S druge, tehničke strane, film ima uspjele efekte. Stara škola, naravno, makete, setovi, tankovi s vodom, ali izgleda dobro. Doduše, možda će nekim biti pomalo i zastario (čak je i taj model Boeinga već u mirovini ako se ne varam) ali zanimljivo je kako život imitira umjetnost jer spuštanje na površinu mora izvedeno je prije godinu dana uživo, kad je ptica onesposobila motor putničkog aviona (ipak ne 747-ice) i svi su putnici spašeni, a ova trenutačna potraga za nestalim avionom ima skoro presliku ove iz filma – ne mogu ga pronaći jer je pod vodom. Malo refleksija stvarnih događaja, malo poznatih glumačkih imena, malo dobre avanturističke atmosfere… sve to bi trebalo biti dovoljno da se zabavite na dva sata. Ako kojim slučajem pronađete posebnu proširenu verziju (koja traje 3 sata i naknadno je smontirana za televizijijsku mini-seriju) svakako se sjetite proširiti dobar glas i do mojih vrata. Do tada, mirno Vam plavo nebo.

2441731,sySJ9_jKFb1x5dSbpn7oBivHsqTitTdM0fSyD4Rj9WMy69kNuXHnqt7ne6K8xecEi5qsvq2e6mn3oWM8EpBf8Q== 2441732,VcMAp+KFC_2vNGbaPEGZQRznMnnbJmOQZIEewG5jbIKhhN5YfRyXqGPwr10u4zOUXCMVXlWaRul+eqepQMvKeA== 2441733,VcMAp+KFC_2vNGbaPEGZQRznMnnbJmOQZIEewG5jbIKhhN5YfRyXqGPwr10u4zOUXCMVXlWaRul+eqepQMvKeA== 2441734,VcMAp+KFC_2vNGbaPEGZQRznMnnbJmOQZIEewG5jbIKhhN5YfRyXqGPwr10u4zOUXCMVXlWaRul+eqepQMvKeA== 2441735,VcMAp+KFC_2vNGbaPEGZQRznMnnbJmOQZIEewG5jbIKhhN5YfRyXqGPwr10u4zOUXCMVXlWaRul+eqepQMvKeA== 2441736,VcMAp+KFC_2vNGbaPEGZQRznMnnbJmOQZIEewG5jbIKhhN5YfRyXqGPwr10u4zOUXCMVXlWaRul+eqepQMvKeA== 2441739,f2doz+b2FE8zjVK9txqKBgJ3+xifpmeTEPVayxmFWFMxB8p7Zw50lHXINS4aMZjiGVpvAqIDYMYV5UgFGC08XQ== airport_77_1977_playing_a_song

2441737,i52cUsu5iVj91Gw0piyS_N_eT2ahmsY4iDmDsYkzT1zuwHdtONkGV7fCXrh_NOS7eKR+MnLdciUDV5eX5Nv_LQ== 4879323,i52cUsu5iVj91Gw0piyS_N_eT2ahmsY4iDmDsYkzT1zuwHdtONkGV7fCXrh_NOS7eKR+MnLdciUDV5eX5Nv_LQ== 5313680,2Bx_wdjMso4zS_5pktnGl34C3oWlB4PVCXqQwHd01XjRfXEvlZLprOD9Mx5Ha3GHNTcYybJh04GQPbBKSvfyoQ==


mechanic_1972_02 MV5BMzAxNzE2MjQ3Ml5BMl5BanBnXkFtZTcwNTY3ODE1NA@@._V1_SX640_SY720_

IMDb

Trailer

 

Disney ima dugačku tradiciju avanturističkih filmova. Posljednja zlatna koka jesu famozni Pirati s Kariba koji polako ali sigurno guraju prema petom nastavku. Doduše, The Lone Ranger im se gadno, ali mislim stvarno gadno obio u glavu, no usprkos tome, ne sumnjam da i dalje kopaju po pisanoj ostavštini klasične književnosti ne bi pronašli nešto zanimljivo što bi mogla postati perolaka zabava za široke mase. Oh, da, i John Carter im se obio u glavu. Tako to ide kad idete glumiti megalomana. Kad se stvari zadržavaju u malo manjim omjerima, znaju ispasti poprlično dobro, a bome taj trend avanturističkih filmova temeljenih na pisanoj riječi/ nečemu sličnom nije započeo jučer, traje to već neko vrijeme. Tri Mušketira jedan su od onih klasika koji, vjerujem, nikad neće dosaditi ljudima zato što imaju sve što treba za jedan uspješan projekt. Zanimljive likove. Ljubav. Ucjenu. Spletke. Akciju. Doduše, Mušketiri u stvarnosti nisu baš u cijelosti veseo i prpošan materijal, ali u glavnini jesu, što ih čini zabavnim materijalom za ekranizacije. Čini se kao materijal stvoren za Disney, što je, kad se sve zbroji i bio dobar spoj jer početkom devedesetih nova ekranizacija je došla u kina i požnjela solidan uspjeh. Solidan u smislu financijski (oko 60 milja na uloženih 30) iako ga kritika baš i nije voljela previše. Ne da su ga proglasili lošim filmom, ali su ga proglasili površnim filmom. Hm, da.

Kako valjda već i svi vrapci na granama znaju, priča prati mladog i idealistički nastrojenog D’Artagnana u njegovim nastojanjima da se priključi slavnim kraljevim mušketirima. Samo, peh, oni su raspušteni i svi koji su ostali je famozna trojka; Portos, Aramis i Athos. Tvrdoglavi, svojeglavi, ne mare za autoritet i skloni životu od danas do sutra u okrilju stalnih opasnosti. Doznavši slučajno kako zli kardinal Richelieu planira atentat na kralja i preuzimanje prijestolja na sebe, naši junaci imaju zadatak to spriječiti. Iako se film drži tek jedva 10% originalne priče, to je uglavnom to, nema previše mudrovanja, nema previše kompliciranja i nema previše krivina koje bi film opteretile nečim suvišnijim od puke zabave.

I kad se to tako pogleda, nije čudo da je film pokupio negativne kritike zbog svog pristupa materijalu. Istini za volju, ono što je Anderson napravio 2011 je puno, puno, puno gore (leteći baloni, Milla Jovovich… trebam li reći išta više od toga?) tako da ova verzija izgleda kao remek djelu avanturističkog žanra. No, film jest jednostavan do bola. Likovi su kao iz crtića, iskreno. Tim Curry kao Kardinal ide stvarno over the top u svojoj zloći i zabavan je baš zbog tog odmaka, za zlogukog neprijatelja u crnom nisu mogli naći boljeg od Michael Wincotta, ali ekipa koja rastura su upravo Mušketiri; Kiefer Sutherland, Oliver Platt i Charlie Sheen. Njih trojica su… ustvari nisu uopće za taj povijesni period, iskreno. Njihove izvedbe su moderne (kad Kiefer zaurla Save the King! dobio sam flashback na Jacka Bauera) no rješavanjem uštogljenosti, nekih vremenskih odlika film je dobio na dinamici, kao i na zabavnom karakteru. Mislim, zabava je ključna riječ ovdje, ne povijesna točnost, ne rekonstrukcija nekog povijesnog razdoblja i svakako ne da se iskažu nečiji glumački dosezi. Ako vas zanima to, onda gledate pogrešan naslova. Ukoliko su vam već dosadili Pirati, a volite vrckave dijaloge, pomaknute likove i staromodni avanturistički štih; Mušketiri ispunjavaju sve te kriterije. Također, more se spomenuti i kemija među dečkima. Sutherland i Sheen su već surađivali na uspjelom Youns Guns vesternu, a Platt i Sutherland na uspjelom horor/trileru Flatliners. Jedini koji se nikako nije uklopio u cijelu stvar jest Chris O’Donnel. Svaka čast dečku, ali njegovi glumački dosezi su kriminalno loši, a bome nema ni takta za komediju, što ga čini jedinom slabom karikom. Lepršavo, zabavno, poletno, sa scnarijem koji ima hrpetinu dvosmislenih rečenica, opuštenim izvedbama hrpe poznatih faca, Mušketiri su ono što se narodno naziva filmom za ubijanje vremena i velika je vjerojatnost da ga nećete predugo pamtiti, ali bi se mogli pošteno zabaviti dok traje. Tj. ako šmkate taj povijesn-avanturistički štih.

1873747,Q9dpB8jitxuDkdRiMYAXLdPnWFqRtVXKAO28Io7_jhBbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 1873748,MqveFMRzikFV7Hc_8n63Uc1ipmVb1vLp9msrFhS3XaEtcAt+Fsvlg6ONLfyZMTzjSXWrTFvr7eQHr2OVvq3ulg== 1873755,CAy56Rwu1NrBC7b01Hj51sy_bKkE2K8SKJaTxFPaHy4ukgr0i6X53wH4ohwA3gAOZmSGjIltu8m8+putdBgbSg== 1873756,1ebr0NNurHg7pyGaqTGvKFi1mYu8tK50F3X2zZsiWwC5vlLma+InCuf+WGyZGONpFG54BcGDKzs2m9EcdXUIwQ== 1873758,J8pewl_AL5lVjAz0EF78Zj+1+ep9VZmtno7d6guTTjRw+7oNmxMioOI6kztYzm9gPGnkVBCfYYeZ3H8jcyq0DA== 1873761,CAy56Rwu1NrBC7b01Hj51sy_bKkE2K8SKJaTxFPaHy4ukgr0i6X53wH4ohwA3gAOZmSGjIltu8m8+putdBgbSg== 1873769,Q9dpB8jitxuDkdRiMYAXLdPnWFqRtVXKAO28Io7_jhBbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 1873774,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== 1873776,IoXe6lwO0QMh6Z04p6fOKZYvOlooUZkWjQYZrXa4RHqhx6Bc2+v7wgMLdv+hcmIcSr_7eqK9guqJkPpD4fA6uw== 1873781,YbaW+S0Nk9IrXO0QCnIQawdIBHTqZL2AId_hyIjlV1i5vlLma+InCuf+WGyZGONpFG54BcGDKzs2m9EcdXUIwQ== 1873782,CAy56Rwu1NrBC7b01Hj51sy_bKkE2K8SKJaTxFPaHy4ukgr0i6X53wH4ohwA3gAOZmSGjIltu8m8+putdBgbSg== 1873772,j8lRRzimVq0aW57pvmyVDqVmzOSWbpC9rjF0BAr1M6c3yT0CcOGfb6Gf8IFod5N+WaaOen8ziJMaAFgjMT0NlA==

Veronica Mars (2014)

Posted: Ožujak 17, 2014 in Jamie Lee Curtis, Neo-Noir, Thriler

veronica_mars_xlg

IMDb

Trailer

 

Prije oho-ho godina, kad je Internet bio privilegija tek nekolicine, frend mi je ponudio jednu seriju na gledanje. Sadržaj; srednjoškolka kao privatni detektiv rješava zapetljena slučajeve svojim nekonvencionalnim metodama. Rekao sam mu; daj, molim te, za kojeg bi vraga to mene trebalo zanimati? Prošli su dani kad sam gotovo pobožno pratio teen stvari kao što Beverly Hills (da, svi imamo svoje zle duhove prošlosti, ne skrivam ih) OK, rekao je, ali ti ovo nije kao B.H već više kao srednjoškolski krimić. Ma, ne zanima me, to je za klince. Par godina kasnije, kad je ‘net postao prava bagatela za sve žive i nežive, drugi frend me zamolio da mu skinem istu tu seriju. Pa sam to i napravio i posve je slučajno zaboravio obrisati s harda. Još većom slučajem počeo sam je gledati; idem pogledati jednu epizodu, tek toliko da skratim vrijeme. Long story short, pogledao sam je cijelu i svakako mi je jasnije zašto je serija stekla zanimljiv broj sljedbenika, pa čak i neki polukultni status. Čak sam razmišljao da je ubacim i na ove stranice (što još nije posve isključeno da neću napraviti) i kad sam čuo da su tu i nekakvi planovi za film, stvar me zaintrigirala. Čak sam ga i najavio kod kolege Dragonragea, entuzijastično, ako smijem primjetiti, jer navukao sam se malo na sve te likove, cijeli stil serije točnije, i nekako me počelo zanimati što se na kraju balade dogodilo. Također, zanimljivo mi je kako je projekt nastao, tj. kako je pokrenut. Ljudi su donirali svoju lovu za to. Redatelj je išao napraviti film za fanove. To je… zanimljiv način rada. I, još iskrenije, Veronica Mars je ustvari zanimljiv lik, ciničan, sarkastičan, duhovit lik, slika i preslika lajavih privatnih detektiva (na koje sam općenito slab) i nedostajao mi je jedan takav na repertoaru za gledanje. I, koliko god ja volio Bruce Willisa ili Paul Newmana u ulogama privatnih žandara, treba se priznati da je Kristen Bell puno, puno zgodnija od njih (hej, cura je sad odrasla, nije u srednjoj školi, to više nisu zabranjeni komentri) te je uopće nije naporno za gledati. A film? Zanimljiv projekt. Zanimljivi rezultati.

Film nastavlja priču devet godina nakon posljednje epizode. Veronica od onda više nije radila kao privatni žandar, napustila je svoj rodni Neptun, Californija, završila faks i na putu je da postane oštri odvjetnik u oštroj odvjetničkoj firmi. Ali, dobiva poziv od stare ljubavi, Logana, koji se nađe usred istrage i optužbe za ubojstvo i ona, kao u dobra stara vremena, sjeda na prvi avion kako bi bacila pogled na stvari. Ustvari, plan je pronaći Loganu dobrog odvjetnika, sjesti natrag na avion i otići natrag u New York. Da, a onda je svizac zamotao čokoladu. Kako istraga napreduje, Veronica se vraća starim navikama (i metodama rada) te ne treba dugo da shvati kako je nešto trulo u gradu Neptunu, em što se tiče tog ubojstva, em što se tiče slučaja starog deset godina jer, kako stvari stoje, obje priče su povezane. A kakva bi to bila istraga da barem jednoj osobi ne stane na žulj i ne napravi dar-mar. I, naravno, obljetnica mature. Sve puno starih, poznatih likova, i problema koji se trebaju razriješiti.

Jedno od najčešćih pitanja na koje sam naletio tokom čitanja o ovom projektu bilo je ono o tome koliko se film može pratiti bez da se poznaje pozadina iz serije. Odgovor je; lagano, ali ne toliko zabavno kao nakon serije. Nije problem u radnji, radi se o finom, ne posebno atraktivnom krimi-zapletu koji ima glavu i rep i ne djeluje nimalo lošije od stotinjak drugih zapleta koji imaju malo inteligencije u sebi. Problem je što je cijeli film kao lunapark s podsjetnicima na seriju, a koje će prepoznati tek oni koji su seriju ustvari i pogledali. To je faktor koji podiže zabavu na još bolju razinu. Radnja vraća skoro sve likove iz prve dvije sezone u svojstvu likova koje pratimo, što većih uloga, a što malih cameo nastupa, nešto kao easter eggs za vjerne gledatelje (meni osobno je najzabavniji onaj gdje se pojavljuje stari ravnatelj i prekreće očima kad shvati da je Veronica napravila potop na maturalnoj obljetnici – priznavši odmah kako mu je bez nje bilo dosadno) i tu je određeni problem cijele priče. Ti likovi u filmu uopće nemaju karakterizaciju, serija je to napravila više nego je bilo potrebno, pa vam se može učini da je sve to samo promenada osoba koje vam, ako niste gledali seriju, neće značiti ništa. Čak je jedan od likova apsolutno nepotreban (Piz) jer se pojavio tek u 3 sezoni i njegov doprinos je…ustvari ga ni nema osim da VM bude u vezi s nekim koga publika poznaje. Također, film ima dvije paralelne priče, istragu o ubojstvu te korupciju šerifova odjela, što nije baš najsretnije izvedeno jer djeluje zbrzano. Usprkos tim ”manama” očevidno je da je Rob Thomas, glavna pokretačka snaga serije, odlučio stvarno se odužiti fanovima koji su donirali novce preko Kickstarter kampanje i stvarno pojasniti što je bilo s kojim likom, što je hvale vrijedan poduhvat (mogao je uzeti lovu, napraviti film po nekom petom nahođenju i ciao, bella) no ako ovo postane uspješan projekt (što je malo vjerojatno, iskreno, film se pojavio na alternativi istog dana kad je bila i kino premijera – 2 milijuna dolara je do sad zaradio te se onih 6 milijuna budžeta čini nedostižnim – iako treba napomenuti da je pušten u samo 300 odabranih kina) trebalo bi krenuti u malo ozbiljnije pripovjedanje, a obožavatelje ostaviti malo po strani. No, usprkos svemu tome, Marsovka je zanimljiv mali filmić, simpatičan čak, koji ne vrijeđa inteligenciju gledatelja i koji svoju dopadljivost može zahvaliti uglavnom solidnim nastupima većine već uhodanih glumaca i krimi pričom, čisti noir skoro, koja nije prilagođena za teen klince željne 3D i CGI pizdarija. Kristen Bell se osjeća ugodno u poznatim cipelama, Jason Dohring isto tako, Enrico Colantoni se vratio kako tata Mars te cijela plejada glumaca iz serije (jednostavno bi bilo ubitačno sve ih nabrajati) ali taj cast se može zaokružiti s dva zabavna cameo nastupa; James Franco (video gdje navlači uske traperice je uistinu urnebesan) te Jamie Lee Curtis. Tko zna, možda vam gledanje otvori apetit i za gledanjem serije (nije uopće loša, iskreno, ako volite noir-krimić stil) i iskreno se nadam da će ovaj projekt učini barem malo da i neki drugi redatelji počnu više misliti na gledatelje, a ne na svoju kreativnu neinspiraciju jer postoji toliko dobrih serija (OK, i onih osrednjih) kojima bi ovakav završetak dobro došao. I ako budu i u pola simpatični kao ovaj uradak, to će biti uspjeh bez premca.

5694818,6tExeXLzHcBegFNd+OGXk8aY0M2RRGJH0VWviZWUqycyjwTV0UNdkKcLjkacB2b0ir7IjX511IvZHYs5mfsv6A== 5972835,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== 5972836,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== 5972837,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== 5972838,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== 5972841,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== 5972843,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== 5972844,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== 5972845,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== 5972846,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== 5972849,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== 1f171a7c-d42f-4fd0-92fa-6cbef9a8ed9d_vm-08752


50363 three_days_to_kill_xlg

IMDb

Trailer

 

Vrhunski obavještajac u lovu na opasnog međunarodnog teroristu ujedno mora srediti odnos s otuđenom kćeri. Da je umjesto Kevina Costnera tu bilo ime Liama Nessona na plakatu bi jednostavno trebalo pisati Taken 3 i stvar bi bila riješena. Sadržaj zvuči nekako primamljivo, zar ne? Ti seniori pod stare dane počinju pokzivati zdrav apetit za akcijske naslove u kojima, umjesto šetalice, nose pištolje, a umjesto igranja Binga u nekom penzionerskom klubu spašavaju svijet (ili svoje najmilije) od strane poremećenih luđaka. I, sad ste čuli sadržaj novog filma stare glumačke legende i pomislili, super, to mi treba. Odmah da vas upozorim; zajebite taj sadržaj. To je dezinformacija. Ne potpuna, istini za volju, ali dovoljno velika da se može bez susprezanje reći kako se film stvarno pogrešno reklamira, što ga je, kako vidim, koštalo i nekog značajnijeg rezultata na blagajnama. Nije da u njemu nema neke akcije, ima, i nije da stari Kevin nije kategorija jednog Nessona jer jest (netko je zgodno primjetio da mu može biti ugodna zamjena kod ovakvih projekata) ali film cilja na sasvim nešto drugačije, rekao bih zabavniji sadržaj, ali ne bježi i pomalo od drame. Takva se sranja, mislim na neuspjeh, događaju kad ekipa radi jedno, producenti vide nešto drugo, a svi zajedno žele publici prodati nešto treće.

Costner ovdje igra operativca Tajne Službe i, za razliku od Nessona, jedini setovi njegovih posebnih vještina su ti što je star, kao dinosaur star, i što je uopće preživio toliko dugo da se Agencija može riješiti slanjem u mirovinu jer ionako neće dugo živjeti. Ne zato što je baš toliko star već zato što ima neku vrstu opasnog raka koji će ga dokrajčiti za koji mjesec. Hvala na službi, sretno nam odjebi s očiju. Ali, baš to dugogodišnje iskustvo čini Kevina jako vrijednom robom jer je u svom posljednjem sukobu (smještenom u Srbiji, gdje je Kevin klopao ćevape i rekao da se ludo zabavio) vidio teroristu kdnog imena Wolf. I jedini je koji ga može prepoznati. Ne, Wolf (Vuk) nije derivat nekog tamo luđaka kao što je bio Carlos Šakal već je to skraćenica imena Wolfgang. U svemu tome, naravno, ima kvaka. Kevina boli neka stvar za teroristu jer se želi pomiriti s obitelji, bivšom ženom i kćeri. Zašto se onda upušta u akciju? Aha, Agencija ima lijek za njegov rak, tajni, skriva ga kao zmija noge, no jedna cool ženska (Amber Heard) je volja dati mu ga ako on njoj pomogne uhvatiti velikog zločestog vuka. I tako naš junak mora balansirati između tajnog rada i druženja s kćeri, kao i skrivanja činjenice da se opet vratio poslu iako je bivšoj ženi, koja opet malo trza na njega, rekao da to više neće raditi.

Prva asocijacija koja mi dolazi na pamet jesu True Lies od Cameron. Premisa je u osnovi ista; skrivanja tajnog života od obitelji, a ujedno i popravljanja narušenih odnosa. Tamo je komedija bila izmješana s akcijom i stvar je šljakala bolje nego švicarski sat. Funkcionira i ovdje, samo što je skala i opseg akcije puno manji, a u filmu ima i iskrenih dramskih trenutaka. Za početak, stari Kevin je jako dobar u svojoj ulozi, čovjek ima godina, ima šarma, ima iskustva i ima neku karizmu tipičnu za stare kvalitetne zvijezde. On je malo junak s patosom, nije super sposoban, ali se trudi najbolje što može. Humoristična nota je posebno izražena kroz susrete s raznim likovima koje bi, da je kako treba, trebao ustvari poubijati dok kažeš keks, ali on to ne radi, ne baš. Zanimljiv je i odnos s kćeri. Nema tu sentimentalnosti, nema tu sladunjavosti, nema tu forsiranja; sve štima, a film je i najbolji kad su stvari opuštene (kao scena gdje kćer uči voziti bicikli). Akcija, kad do nje i dođe, nije loša, pomalo old school, što bi se reklo i djeluje dosta dobro (ima jedna odlično režirana auto-potjera koja priziva u sjećanje dobre stvari kao što je Ronin) ali funkcionira i zato što film sam sebe ne shvaća previše ozbiljno. Costner nije mrk kao Nesson, ne izgovara tvrde cool rečenice i ne glumi da je netko što nije. Sve ima potreban odmak, triler i drama prema komediji, akcija prema blagom stripovskom pretjerivanju. Kao cjelina, čak i ako se izuzmu neki ustupci radnji (povezani su s čudotvornim lijekom) djeluje dobro složeno i pristupačno svima. Toliko dobro da filmu ustvari ne mogu pronaći neku izraženu manu. Pouzdan nastup stare zvijezde, obilje suptilnog humora (ljubičasti bicikli) i prihvatljiva doza dobra stare akcije čine Three Days to Kill stvarno ugodnim iznenađenjem i puno inteligentnijim filmom nego što bi se moglo pomisliti po reklami. Stoga, ignorirajte reklamu, opustite se i uvjeravam vas da će vam gledanje biti puno zabavniji doživljaj.

AMBER HEARD on the Three Days To Kill Set 3-days-to-kill-movie-poster-10 3-days-to-kill-movie-poster-15 5869728,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== 5869729,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== 5869730,L0cyFZ37piUCmK497_DWuHzgnztfNI2Q_55t4bUDFoieRZfmSG1Gdil1vCnbWzdYXfZx8x5xKOdDOBKJT3ilMQ== 5945215,vADbWDL43NRAF3Y53Z1Pp1Z76LkGhMHep_p_6W7601FwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw== 5945216,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== 5945217,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== 3-days-to-kill_kevin_and_hailee_5 72 godziny

Doomsday (2008)

Posted: Ožujak 14, 2014 in Akcija, Avantura, Science Fiction

Doomsday (2008) doomsday_2008_3719_poster Doomsday_poster doomsday_ver6_xlg

IMDb

Trailer

Kažu da novac kvari ljude. Istina ili ne, prepustit ću Vama na odluku, ja sam tek sitni i dekintirani bloger s viškom slobodnog vremena. Ono što znam iz prve ruke jeste to da u filmskom svijetu to zna biti istina. Redatelji navikli na male proračune, kratka snimanja, improvizacije i općeniti kaos od produkcije itekako dobro funkcioniraju, ali čim im se odobri velika lova, nešto zapne u cijelom procesu. Nisu svi Cameron, pa da znaju nabacati gomilu prelijepih specijalnih efekata i prodati stvarno očajni rip off od glavne priče jer ljudi inače gledaju sve. Što se tiče nekih malo starijih primjera, tu je i neizostavni John Carpenter. Dok je radio kao da mu život ovisi o tome, stvari su ispadale sjajno. Čim je počeo dobivati veliku lovu (ovo veliku stavite slobodno pod navodnike) stvari su se pogoršale. Ne da je radio loše, dapače, ali nije radio ni tako dobro. Kako stvari stoje, društvo na jednom hladnom mu može praviti i Neil Marshal. Marshal je ono što bih osobno nazvao jako dobar redatelj. Ne posebno kreativan, ta svi filmovi su mu derivacije već viđenih stvari, ali čovjek radi dobro i radi kvalitetno. Čak sam ga i spomenuo na ovim stranicama (Dog Soldiers i The Descent), baš kao i uzora mu Carpentera, a, kao da je želio biti vjeran svom junaku, tako je i on zaglibio u… svašta čim je dobio veću lovu. Na kraju se dobio smušen film, što bi bio najbolji opis za ono što Doomsday jest. Hej, meni je simpa uradak, padam na takve priče i mislim da je Rhona Mitra komad i pol, ali sam i poprilično objektivno piskaralo koje se ne libi reći kako stvari stvarno stoje.

Zabavna stvar je u tome da je nova vrsta virusa odijelila Škotsku od ostatka svijeta velikim zidom. Dvadeset pet godina kasnije, grupa vojnika, predvođena bojnicom Eden Sinclair, treba se vratiti natrag zato što je isti taj virus sad počeo nagrizati stanovništvo Londona, a, kako stvari stoje, netko je preživio u Škotskoj, što znači da tamo postoji lijek. Sinclair, koja je iz Škotske pobjegla kao klinka, pronaći će puno više od lijeka tako; počevši od bizarnog teatra ludosti, pa do srednjovjekovnog društva. A lijek… pa, da ga pronađe ima sve manje vremena. Mislim, jedna stvar je ovdje očita, što će svaki ionale nagledaniji konzumer filmova shvatiti; Marshal je izravan kao nuklearna bomba. Škotska je zamijenila New York, nestalog Predsjednika nestali znanstvenik, a ustroj tamošnjeg društva identičan je kao u Mad Maxu (Numero 2, da budemo precizniji). Ono što posebno cijenim, Marshal nije Cameron, čovjek je jasno i glasno rekao koji filmovi mu se sviđaju, koje je uzeo za uzor i išao je napraviti svoju viziju takvog scenarija. Dodao je tu i malo Aliensa (vozila koja ulaze u Škotsku čak i slične onom tenku) dodao je malo… svega i svačega, a nije ni skrivao da se baš lijepo zabavljao. Hej, to se vidi, to se osjeti, čovjek ne prodaje cojones pod bubrege.

Ali, mane. Sve je to već viđeno. Da, znam da je to čest argument kad se kritizira neki naslov, ali u ovom slučaju je pravo doslovan: sve je stvarno već viđeno. Uvijek zanimljiva Rhona Mitra je ženska verzija Snake Plisskena. Doslovna kopija, ako ćemo iskreno jer čak postoji scena gdje nosi povez za oko (izgubila je jedno kad je bila klinka i od onda nosi high-tech zamjensko) a nosi i sat na ruci koji otkucava vrijeme. Nekakva uvrnuta predstava gdje negativci imaju svoj osobni teatar apsurda je preslika gladijatorskih igara iz Escapea…, a ne treba zaboraviti ni kako je zadnja auto-potjera stvarno očito inspirirana Mad Maxom te da pradstavlja kao kuća velik homage tom filmu. Ako bacite malo pogled čak i na imena likove, bit će vam sve jasno (Miller = George Miller – Carpenter = John Carpenter) koliko je tu bilo posveta. Također, ono što se može svrstati pod mane je i preveliki raskorak u atmosferi, iz post-apokalipse samo tako uletimo u srednji vijek. Entuzijazam je dobar, ali neke mjere bi ipak trebale postojati. Na kraju, već kad se polako počinjete pitati zašto vas uopće davim s filmom kojeg ne bi trebali ni gledati, idemo na dobre stvari. Film je zabavan. Da, dobro ste pročitali. Marshal je dobar redatelj jer zna održavati napetost (usprkos korištenju klišeja – sjetite se samo Dog Soldiersa) i pošten ritam filma. Junaci su mu korektno oslikani, dopadljivi i, ono što je najbitnije, čovjek zna spojiti dobro s još boljim. Tako je tu stara garda; Malcolm McDowell i Bob Hoskins i mlada garda; Rhona Mitra te  David O’Hara i Marshalov ”kućni” glumac Sean Partwee (čovjek je upravo postao novi Alfred u seriji Gotham, pa će valjda prestati stalno umirati u filmovima – valjda mu je Sean Bean dobar frend). Vizualno je dobar, iako se osjeti kako nije imao baš preveliku sumu novaca na raspolaganju (improvizacija, improvizacija i improvizacija) a taj srednjovjekovni seting Marshalu je poslije dobro došao za Game of Thrones. Uglavnom, nema tu neke posebne pameti, ima jako puno već viđenih stvari, no zanimljivi glumci (Rhona Mitra je jedna jako, jako podcijenjena dama) i podosta zabavnih rješenja čine film gledljivim. Pa, ako nemate što pametnije na repertoaru…

3564811,MqveFMRzikFV7Hc_8n63Uc1ipmVb1vLp9msrFhS3XaFwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw== 3564813,MqveFMRzikFV7Hc_8n63Uc1ipmVb1vLp9msrFhS3XaFwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw== 3564814,MqveFMRzikFV7Hc_8n63Uc1ipmVb1vLp9msrFhS3XaFwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw== 3564815,MqveFMRzikFV7Hc_8n63Uc1ipmVb1vLp9msrFhS3XaFwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw== 3564816,MqveFMRzikFV7Hc_8n63Uc1ipmVb1vLp9msrFhS3XaFwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw== 3564817,MqveFMRzikFV7Hc_8n63Uc1ipmVb1vLp9msrFhS3XaFwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw== 3564820,MqveFMRzikFV7Hc_8n63Uc1ipmVb1vLp9msrFhS3XaFwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw== 3952205,MqveFMRzikFV7Hc_8n63Uc1ipmVb1vLp9msrFhS3XaFwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw== 3952215,MqveFMRzikFV7Hc_8n63Uc1ipmVb1vLp9msrFhS3XaFwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw== 3952220,MqveFMRzikFV7Hc_8n63Uc1ipmVb1vLp9msrFhS3XaFwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw== 3952226,MqveFMRzikFV7Hc_8n63Uc1ipmVb1vLp9msrFhS3XaFwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw== 3952229,MqveFMRzikFV7Hc_8n63Uc1ipmVb1vLp9msrFhS3XaFwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw==

Black Sunday (1977)

Posted: Ožujak 10, 2014 in Akcija, Ekranizacije, Robert Shaw, Thriler

black_sunday domingonegro7705 91bdJcHGgIL._SL1500_

IMDb

Trailer

 

Zanimljivo je kako stvarnost ponekad kopira umjetnost. Teroristički napadi. Događali su se stalno, diljem cijelog svijeta i velika većina nije uopće marila za njih. Jedini pravi odjek dogodio se kad su palestinski teroristi napali olimpijsko selo i poubijali izraelske sportaše. Onda je dosta ljudi shvatilo kako nešto nije kako treba. Naravno, i dalje je to bilo razmišljanje teroristički napadi se događaju drugima, ali onda smo 90 i neke dobili prvi napad na Svjetski Trgovački Centar – i nitko ga nije shvatio zaozbiljno. Mislim, postoji ta određena slika takvih ljudi; zapušteni, bradati fanatici s turbanima koji će napraviti svašta. Nemaju oni sofisticiranosti da izvedu pravi napad. Sve dok nisu parkirali nekoliko putničkih aviona u isti taj Centar i napravili hrpu ruševina. Odjedanput se Amerika našla u centru rata protiv terora, zaboravivši kako se slične stvari događaju već desetljećima. Doduše, ideologija je bila jasnija jer napad na WTC je samo prizivanje pažnje, kapitalistička zemlja prepuna bogatstva i slične parole kojima se terorističke ćelije bodre dok računaju na odlazak i u raj i onih nekoliko desetaka djevica koje čekaju samo na njih. Palestinci i Izraelci ratuju oduvijek, čak i ja znam za to otkako sam bio kikić u pelenama, a izraz ”tu je kao u Bejrutu” ste valjda svi čuli jednom u životu. Pojas Gaze spominje se jednako toliko dugo koliko i  to da je Mossad najzajebanija organizacija na svijetu. I oni to jesu, uistinu, ali njihove čarke nikad nisu baš dirale svijet, a ako jesu, onda je to bilo u stilu neka se više poubijaju i neka bude mir. Sve do olimpijade u Munchenu. Tada je to počelo prelaziti njihove male granice i počinjalo biti globalna zajebancija u kojoj ljudi ginu. Ipak, Amerika s tim nije imala veze, ma koliko ih mi voljeli kritizirati. Oh, jesu oni podržavali Izrael, ali napada na njihovom teritoriju (zemlji hrabrih i odvažnih) nije bilo. Sve dok pisac Thomas Harris u minhenskoj olimpijadi nije vidio inspiraciju za svoj debitanski roman. Kako će ispasti, čovjek je ispao kao prorok (Tom Clancy još više – kod njega se avion zabije u zgradu Kongresa) a filmaši vole svježe i originalne stvari. Što nas dovodi do današnjeg filma. O čemu je točno riječ?

Ako vam se na trenutak učinilo da prepoznajete ime Thomasa Harrisa to je zato što je čovjek nakon ovog romana prešao na pisanje serije o Hannibalu Lecteru. Red Dragon, prvi iz te serije, drži se za jednim od najboljih ikad napisanih romana o serijskim ubojicama, ali to ne iznenađuje previše jer je Harris uzeo stvarne likove i napravio svoju fikciju. Njegov roman prvijenac nije ništa lošiji po tom pitanju, riječ je o korektnom romanu, dobrog tempa i zgodnih likova, ali u vrijeme nastanka držali su ga za popriličnu znanstvenu fantastiku – napad takve magnitude zasigurno se ne može odigrati na američkom tlu. Doduše, bilo je nezadovoljnih veterana iz Vijetnamskog rata i neki od njih su sigurno razmišljali da nešto naprave, ali glavni lik Mike unikat je po tom pitanju. On vuče prave ratne traume jer je proveo 6 godina kao zarobljenik, ostavila ga je žena, društveno je nefunkcionalan i željan ostavljanja traga iza sebe. Način da to ostvari, da parkira promotivni cepelin na put stadion ljudi i aktivira bombu kućne radinosti koja bi bez muke poubijala 80 tisuća ljudi, onoliko koliko će se okupiti na finalu famoznog Super Bowla. Plan bi bio savršen da se u pozadini ne nalazi Kabakov, izraelski profesionalac, nemilosrdni lovac na teroriste koji ne odustaje samo tako od cilja da uhvati onog koga lovi.

Kad bih htio malo pretjerivati, rekao bih da je Harris kao pisac jako dobar istraživač novih područje. Prvi je upotrijebio serijske ubojice kao inspiraciju, a kako stvari stoje, prvi je upotrijebio i teroriste, tj. planiranje terorističkog napada kao inspiraciju. Nije da nije bilo terorista na filmu, prije ili poslije, ali ovdje nije ležište toliko na samom teroristi koliko na detaljno, gotovo mikroskopskom planiranju samog čina. To je ono što ustvari izaziva i povećava faktor jeze jer plan je stvarno…pa, jeziv. merički Super Bowl velika je predstava i velik događaj u njihovom sportu i detonirati ondje bombu užasna je pomisao i bez da to netko napravi. Harris stvari začinjava i stvarnim stvarima. Organizacija Crni Oktobar kriva je za napad i pokolj u Munchenu, a ovdje rade istu stvar, iako, da baš ne bude direktno upiranje prstom, glavni krivac je ustvari Amerikanac. Tu Harris ipak malo uvlači svoje oštrice jer anti-junaku ne daje izravne političke motive već one obične; čovjek je nadrkan na USA vladu zbog Vijetnama i svega ostalog. Crni Oktobar samo je prikrpeljen koji sve to koriste za svoje ciljeve. Ono što vrijedi u cijeloj priči jesu nastupi glavnih aktera, na suprotstavljenim stranama. Robert Shaw i Bruce Dern. Jedan je slika i prilika čvrstog Mossad agenta, veterana i profesionalca kojemu je sve to jurcanje po svijetu dozlogrdilo, a drugi je savršena preslika nestabilnog luđaka koji samo želi ostaviti svoj trag. Njih dva znaju glumiti, stvaraju dva uvjerljiva suprotstavljena lika i svaki dodaje karakteru samim pojavama. To je dobra stvar jer film je predugačak, skoro 2,5 sati i dobar dio toga otpada na istragu, planiranje i razgovore, dok posljednjih pola sata ima napetost koja se može rezati nožem. Recimo da ne uzima prečace u pripovjedanju, ali da jedan ili dva ne bi naškodila, malo zbog dinamike priče, malo zbog same radnje. Tehnička strana je dobra, ali malo zapne na dijelu kad cepelin pogodi stadion (sama utakmica je prava, snimljena za vrijeme trajanje prave) gdje se vidi upotreba minijature, no to je sitnica naspram zračnih snimaka kad junaci helikopterom napadaju cepelin. Film baš i nije postigao zavidni uspjeh u kinima, jednako kao i roman, ali to nije zato što je loš već zato što je sama ideja takvog napada na američkom tlu bila apsurdna dok je danas to više-manje stvarnost, čime mu je i kredibilitet podignut. Malo predugačak, ali zato vjeran realnom prikazu stvari, potpomognut s dva jaka glumačka imena i još bolje postignutom napetošću, Crna Nedjelja može bez muke ići pod najbolje trilere sedamdesetih te ga vrijedi pogledati čak ni ako ne šmekate terorističke radnje previše.

1655245,KGA8kuoMlRTexsKB8MiJpZYSkXPJlDG_aSjZB2NyY5et5nv32EGTV6zGRHbiSj4J6iXr2vhUzGnCwmhp5HRNsQ== 1655246,MqveFMRzikFV7Hc_8n63Uc1ipmVb1vLp9msrFhS3XaFwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw== 1655247,MqveFMRzikFV7Hc_8n63Uc1ipmVb1vLp9msrFhS3XaFwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw== 1655249,IoXe6lwO0QMh6Z04p6fOKZYvOlooUZkWjQYZrXa4RHqhx6Bc2+v7wgMLdv+hcmIcSr_7eqK9guqJkPpD4fA6uw== 1655250,6iGnVQeFyzFlzpCT75_5xujK6tP8G8ttg77ULNENDHqNLCuMe9dOulg7+qzq9tJ7WroLIafwPOXqaJEsd2LS4Q== 1655251,Q9dpB8jitxuDkdRiMYAXLdPnWFqRtVXKAO28Io7_jhBbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 1655252,Q9dpB8jitxuDkdRiMYAXLdPnWFqRtVXKAO28Io7_jhBbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 1655253,_HybAW8WDKT_SBO5Nu3B2t69NyDPIPpYKAFvaNkfZj0MnyqutUC3PCnSXCINeTLqa2V7iGzso9he3qrK0GLUUA== 1655255,_HybAW8WDKT_SBO5Nu3B2t69NyDPIPpYKAFvaNkfZj0MnyqutUC3PCnSXCINeTLqa2V7iGzso9he3qrK0GLUUA== 1655258,VwhFldAt9VSesTlQO1wAKSzAvqPs01Lbqbf5kCRIWjxM1xxB7m5A6C93P67YzOOjlZaKygcQDjJaG9r5Npl0GQ==


assault_on_precinct_thirteen_xlg Assaut-copie-1 assault-on-precinct-13 Assault_on_Precinct_13_Mondo_Poster_2011 slip-movie-1062068695

IMDb

Trailer

Interview

Kad sam prije tri godine odlučio sjesti za tipkovnicu i početi zapisivati neke dojmove o ovako starijim filmovima, jedna odluka bila je konačna; kako god da znam i umijem jednom će se spomenuti kultni Napad na policijsku postaju. Ne zato jer je to dobar film, ne zato jer je to kultni film, svakako nije ni zaboravljen već jednostavno zato što mi je to najdraži film. Hej, drugi pišu pisanja radi, neki zbog čitanosti, drugi jer obožavaju ispadati pametni, dok neki od nas pišu jednostavno zato da bi pisali o onom što vole gledati. I napravio sam to, sjeo sam i zapisao neke dojmove o filmu i, iskreno, nikad nisam bio zadovoljan napravljenim. Povezao sam stvari koje nisu povezane s filmom, malo sam kritizirao domaću filmsku produkciju, malo sam bio zelen da bih napisao zanimljiv tekst. Oh, nemam ja iluzija o tome da će ovo biti iole zanimljivije, Bože, nikako, samo što će biti malo više o filmu kao takvom, a malo manje o onome što nije. Tako da, došlo je vrijeme za mali remake teksta (kako postoji remake samog filma, što da ne, ionako se s godinama postaje mudriji) a nije baš da sam na tu ideju došao jutros, nakon buđenja i razbuđivanja uz šalicu kave već se to duže vremena pripremalo. Najviše zato što je sam film poslužio kao inspiracija da napišem scenarij za svoj film i taj scenarij se sad nalazi u nekoj fazi pred-produkcije (što znači da ga hrpa ljudi čita, hvali, ali da baš ne bacaju lovu i da se snimi) a kako sam oduvijek čvrstog stajališta da svoje uzore treba spominjati i hvaliti (nitko od nas nije toliko originalan, ne baš) tako je i nova, svježa, netom smišljena recenzija došla na red. Druga stvar je što sam od tog jednog filma na ovom blogu prošao skoro cijelu Carpenterovu filmografiju, jedna je recenzija dobila i simboličnu nagradu kao najbolja, pa mi nekako nije imalo smisla da baš ovaj film, od svih drugih, stoji nekako ispod kvalitete ostalih tekstova (o,da, kako sam svoj najgori kritičar znam da su drugi tekstovi bolji) i, da dodam trešnju na vrh, nema dugo sam bio u malom lovu na DVD filmove (khm, prije jedno 3 mjeseca, uz svestranu podršku kolega Dragonragea i Pennyworthhr-a) te se i DVD izdanje Napada… našlo u košarici. Cijena sitnica, naravno, ali zato se lijepo uklapa u kolekciju Carpenterova opusa na zidu. I sad kad sam vas udavio (što mislim zaozbiljno) s ovim stvarno opasno predugačkim uvodom, da mi lijepo krenemo dalje.

Radnju, vjerujem znaju svi. Jednog lijepog sunčanog dana u prelijepoj Kaliforniji, jedna policijska postaja, koja je tehnički zatvorena i u njoj je samo par članova osoblja koje čuva kutije, naći će se na udaru ulične bande koja je jako, jako raspiljugana na policajce jer su isti par dana ranije poubijali bez milosti nekoliko njihovih članova. Danas bi to izazvalo sveopće zgražanje, kao, zašto se tako potupa s jadnim kriminalcima, ali onda je to bilo uobičajeno. Jedan Rodney King se neće dogoditi još nekih cirka dva desetljeća. A u postaji nisu samo policajci na dužnosti već se tamo našlo i nekoliko zatvorenika, pogrešan dan da naprave usputno skretanje. Kad val nasilnika udari u zidove male postaje, postoji samo jedan način da se svi izvuku živi; da udruže snage. Policajci i kriminalci, rame uz rame i cijev uz cijev, dok ne dođe pomoć. Ako ikad dođe, to jest.

Mogli bi sad malo o uzorima, odakle je sve to krenulo i bila bi to stvarno lijepa priča za sebe, no oduzela bi nam previše vremena, pa ću je skratiti na ono najosnovnije stvari. Napad… je ustvari remake Rio Bravo vesterna. Ne pravi, doduše, već je preuzeta premisa, no ideja o postaji pod opsadom nastala je iz želje da Carpenter napravi remake dotičnog filma. Bio je mlad, bio je zelen, bio je entuzijast, i dobio je negativni odgovor. Nitko ne dira svetinje, sigurno ne tamo neki dugokosi hipi za kojeg nitko nikad nije čuo. Filmski posao nije se toliko mjenjao tokom godina, no tu dolazimo do onih stvari zašto je Napad… uspio film. Snimljen je za šaku dolara, mislim to doslovno, koštao je nekih 150 tisuća dolara (zanimljiva sporedna stvar – inicijalna procjena budgeta za film koji bi nastao iz mog scenarija iznosi isto toliko; 150 tisuća kuna) i većina tog novca otišla je na tehnikalije, one stvari koje baš morate platiti ako želite da vam bude tehnički adekvatan kao pravi film. Pratim razne produkcije današnjice, to mi dođe kao mali hobi za ubijanje vremena, i taj novac je sitniš, doslovce, toliko danas ne vrijedi ni catering na setu. Ipak, nedostatak novca doveo je do zanimljivih stvari. Kreativnosti. Nekoliko setova (soba, točnije) nekoliko vanjskih kadrova i nešto jako, jako malo lokacijskog snimanje (bez dozvole, naravno) i puno redateljskih trikova doveli su da cijela stvar izgleda odlično. Niako sjajno, naravno, ima tu filskih pogrešaka, ali kad radite na praznom financijskom rezevoaru, onda je to sjajna stvar.

To, iskreno, više govori o samom Carpenteru kao autoru nego samom filmu, prepreke ga nisu zaustavile, a kad ne možeš kako treba… improviziraj. Danas su neke od tehničkih rješenja pomalo smiješna (obrnuta snimka jedne jedine puške učinila je da publika pomisli kako je tamo kordon policije) ali još uvijek su efektna. Nedostatak prostora nadograđen je likovima, njihovom interakcijom, ali i jednostavnim, gotovo banalnim rješenjima da se podigne napetost (posljednje mjesto obrane u podrumu). Da se razumijemo, film neka karakterizaciju na razini Dostojevskog, ali kroz par crta uspješno predstavlja glavne likove: naivni policajac s pravim poštenjem u sebi, cinični kriminalac koji na kraju ispada veći pozitivac od ostalih, tajnica koja ruši stereotipe o ženama u nevolji…Nije se bježalo ni od šokiranja publike kao što je poznata sladoled-scena, gdje curica popije metak kroz vanilija-kornet, ali to ipak nije tu samo da bi se šokirala publika već služi i kao prikaz da su negativci stvarno gadni kurvini sinovi koji nemaju moralnih kočnica. Dinamika radnje, kulerski likovi i dijalozi i svrhovite upotreba ograničenih prostora nadopunjena je s solidnom tehničkom stranom filma, kao što je čist ton i dobro osvjetljenje (ipak se film odigrava po noći većim dijelom) što možda ne zvuči toliko atraktivno, no oni koji su se nagledali takvih low-budget produkcija znaju kako to loše zna ispasti. Dinamika pokriva i dosta tehničkih nezgrapnosti tipa da jedna sačmarica ispali deset hitaca bez punjenja, a Carpenter uopće nije skrivao da je uzor za njegovu hordu uličnih bandi bio još kultniji Night of The Living Dead od dede Romera, kao i to zašto je sredinom sedamdesetih glavnu ulogu nosio Crnac, i to izvan blackexploatation filmova. Pomicanje granica možda nije stvar koju bi povezali s ovim filmom, ali zgodno je primjetiti da ima i toga. Austin Stoker i Darwin Joston su odigrali reprezentativni par i djeluju prirodno u svojim ulogama (Darwin je tada bio Carpenterov prvi susjed, surađivao je malo i na scenariju) a sjajno im je sekundirala i Laurie Zimmer u praktički jedinoj ženskoj ulozi. Spojite njih troje, dodajte napetu atmosferu, jako dobro izvedene sekvence pucnjave i odličnu upotrebu minimalističkog prostora i dobijete vraški napet film koji do dana današnjeg nije izgubio ništa od svoje originalnosti. Dobro, ne toliko originalnosti koliko svježine u izvedbi već viđene ideje. I sve to za šaku dolara. I onda se netko pita gdje je nestala kreativnost Hollywooda. Odgovor je jednostavan: otišla je kad su budžeti za filmove počeli odlaziti nebu pod oblake. Iako će neki ovaj naslov otpisati kao nostalgičarski trash, to ne umanjuje činjenicu da je Napad… još uvijek film koji debelu, preplaćenu i nemaštovitu novu produkciju (uz nekoliko časnih iznimki) bez muke stavi na njezino pravo mjesto i ležerno, u najboljoj kulerskoj maniri, opravda svoj kultni pedigre. Nije loše za film nastao na klimavim nogama posvete starom vesternu i šaci teško sakupljenih dolara za osnovne troškove, uopće nije loše.

1200_2 apst10 assault_on_precinct13_13 assault2 assault-on-precinct-13-1976-john-carpenter assualtonprecinct13 Assault on Precinct 13 (1976) Assault on Precinct 13 (1976) f0022370_4af5594488833 screenshot2sy6 screenshot5gc2 vlcsnap-88890

Ghostbusters (1984)

Posted: Ožujak 6, 2014 in Duhovi, Komedija, Science Fiction

ghostbuster_rerelease_poster ghostbusters_poster ghostbusters-01 Matt-Ferguson-Movie-Poster_Ghostbusters_Stay-Puft1.jpeg Ghostbusters_FB

IMDb

Trailer

Shvatio sam jednu elementarnu stvar; u cijelom ovom svom piskaranju nisam baš previše pažnje posvetio kultnim komedijama. Prošao sam malo kroz science fiction, prošao sam malo kroz akciju, prošao sam malo kroz avanturu, ali komedije su mi ostale postrani, gotovo kao neželjeni rođak kojeg ne podnosim. A što nije istina. Komedije su mi u istom rangu kao i svi ostali filmovi, samo što nikako da dođem do njih. Danas ću, sutra ću, nikad ću. Pa, da se to promjeni. Naravno, tragično je to što je netko morao umrijeti da dođem do toga (Harold Ramis) ali bolje ikad nego nikad i, ono što je još važnije, ovo nije tekst koji će imati onaj in memoriam uvod. Dosta sam takvih napisao u posljednje vrijeme. Ne, ovaj put je stvar drugačije naravi pošto sam, već kad sam gledao Stripes, odlučio zavrtjeti i dva nastavaka Ghostbustersa. Činili su se kao prikladni filmovi za jedno subotnje veče i bili su, ali jedna zanimljiva stvar se dogodila. Nakon XY vremena, po prvi put u životu mi je original bolji od nastavka. Znam, zvuči čudno, ali tako to ide kad prvo pogledate nastavak, koji je moderniji (ipak je snimljen pet godina kasnije) i koji ima jače efekte, pa tek onda napravite korak natrag i odgledate original. Iako nastavak nije tolika propast kako bi se moglo pomisliti, ima u njemu nekih zabavnih ideja, ali konačna je računica poprilično jednostavna – sva mudrost jest da ustvari prežvakava original, one najbolje dijelove. Rekoh to…

…pa da preskočim sadžaj u ovom slučaju jer ionako svi na svijetu znaju kako je u filmu riječ o tri (četiri) znanstvenika (tu se uvijek počnem ceriti k’o ne posve zdravi mentalni pacijent) koji pokrenu vlastiti biznis hvatanja duhova. Iako je premisa danas svima poznata, a konačna izvedba kultna, zanimljiva je priča iz pozadine. Naime, film uopće nije trebao ispasti takav. Trebao je to biti full hardcore SF koji bi imao leteće aute, odvijao bi se u budućnosti, a Ghostbustersi bi bili nešto kao SWAT timovi. Kako je to rekao sam Ramis, koji ekčuli uopće nije imao namjeru glumiti u filmu i kojeg su pozvali samo da scenarij smjesti u sadašnjost, takav bi film u 1984 godini koštao 300 milijuna dolara. Hej, ja bih to gledao. Ideja je toliko bizarna i ujedno nesagledivo zabavna (iako bi to bio drugačiji film, barem žanrovski) da bi bila garantirani urnebes, iako je to i original. Još uvijek imam podijeljene osjećaje oko toga što bi bilo da je Chevy Chase dobio glavnu ulogu (kaže čovjek da je scenarij koji je on dobio na čitanje bio nešto sasvim drugo – horor u pravom smislu riječi) ili čak i Eddie Murphy umjesto Ernie Hudsona (koji se pak otišao zahebavati s policajcima na Beverly Hillsu) što bi opet promijenilo ton filma. No, nije da je na kraju sve to loša ipalo; tri pomaknuta znastvenika (a takvi su bome bili u modi tih godina – sjeća se još netko Doca Browna i njegova Deloriana?) grad pun duhova, Sigurney Weaver kao zaposjednuti komad i Michellin čovječuljak (znam da nije on, ali baš mu sliči) kao veliki (doslovno i figurativno) nepijatelj. I Ecto-1 vozilo (zajebite Batmobil, ovo je još veći urnebes za vidjeti na ulicama grada) kao šlag na vrhu. Sve su to stvari koje vrijedi spomenuti ne samo zato što su zabavne ili zato što su danas kultne i sastavni dio pop-kulture već i zato što su više-manje savršeno uklopljeni u kompoziciju sasvim drugačijeg filma.

Uzmimo na primjer ekranizacije stripova. Istjerivači Duhova to nisu, ali kao da jesu jer je sva ”povijest” položena gotovo kao nacrt kako se takav film radi. Jedan od razloga zašto i valja. Nastajanje junaka, pad junaka i ponovno uzdizanje junaka. To uopće nisam zamijetio prilikom prijašnjih gledanja i funkcionira kao švicarska urica. Ono što je najbolje izraženi element jeste pretjerivanje, ali tako fino napravljeno da film nikad ne odlazi preko granice i nikad ne dolazi blizu toga da postane nepodnošljivo neduhovita parodija (jasni primjeri takvih neduhovitih pretjerivanja  se nalaze posvuda u serijalu Scary Movie) što ga čini i dobro izbalansiranim. I film voli svoje junake ne uobičajen konvencionalni način, ali ih ne obožava jer nitko od njih nije…pa, Superman. Savršena usporedba bi bila da su Vankman, Egon, Ray i Winston nešto kao Indiana Jones, junaci koji imaju taj određeni patos i sve moguće karakterne mane zbog kojih su dopadljivi, zabavni i publici nije baš preteško povezati se s njima. Doduše, osobno baš i nisam neki veliki obožavatelj nastupa Billa Murryja, ali ne mogu reći da nije efektan, tj. svi odabrani glumci imaju zanimljive i posve različite osjećaje za komediju, pa ne dolazi do ponavljanja fora. Čak je i Sigurney, koja je tada još uvijek bila najpoznatija po Alienu (Aliens su se tek počinjali kuhati po receptu chifa Camerona) ispala prezabavna kao opsjednuti komad na kojeg jedan od likova baci oko, a ispala je zabavna jer nju povezati s takvom ulogom… nije baš svakodnevni prizor.  A gegova ima posvuda u filmu, počevši s danas već kultnim otvaranjem u gradskoj knjižnici, upotrebe prastarog vozila Hitne kao glavnog prijevoznog sredstva, demoliranja hotela… niz se samo nastavlja i nastavlja, a možda je najbolji dio onaj feel good osjećaj na kraju kad je cijeli grad na nogama i kad pozdravljaju misfit junake. Hej, došlo je i meni da zaplješćem zajedno s njima. Ima li filma uopće mana? Recimo da ima, iako ne bih bio tako krut i nazvao to manom već više dijelom koji funkcionira, iako ne tako dobro podmazano kao neki drugi. Lik Winstona Zeddmorea uvodi se dosta kasno u radnju, pa ispada sporedan, čak i nevažan element u priči (da je Eddie prihvatio ulogu, bio bi od početka s njima) što malo ruši dinamiku cijele grupe. Kako rekoh, funkcionira on, ali ne tako dobro kao ostali. Što i ne čudi baš čak i izvan filmske radnje jer Murray, Ramis i Dan Aykroyd imaju više nego jasnu kemiju, plus što ih je režirao njihov stari znalac Ivan Reitman (Stripes su isto tako njegovi). No, zanemarivši tu malu štucavicu u spajanju junaka, ovo i dalje ostaje urnebesna, zabavna, smiješna, na trenutke i blizu toga da bude spektakularna komedija kojo vrijeme, kako stvari stoje, nimalo ne škodi. Kako sam postao naglo prosvjetljen slabijom kvalitetom nastavka, tako sam promijenio i mišljenje vezano uz treći dio. Bio bi zabavan, sigurno, ali original je ipak original. I svi još uvijek znamo koga nazvati kad je nešto čudno u susjedstvu, ne?

2255418,Ro888OktvEPI_6pAXuRpBehyntNfL9MTD9bBYvB7ah4bHj30qxJLDpGmwgxGmDoBD1EoyCq7f4NviQr6NPYVpQ== 2255419,cMc2Q4b_CzaajgpdEY_avNmH5NgwtfzP7DCe6p3GQF5dMf3pUgk7xLDXZ8tKvlDi1H1IAfmPU7pckuW_8sNCwg== 2255420,Et+mXQxmf133BJLjSyMaNupE14LLyDQ2rWo3fLSS4+k3yT0CcOGfb6Gf8IFod5N+WaaOen8ziJMaAFgjMT0NlA== 2255422,WQZy+_3zKEKqOXl5vO6kkN3__LI8A6RGT2pvaepNS+wukgr0i6X53wH4ohwA3gAOZmSGjIltu8m8+putdBgbSg== 2255426,VwhFldAt9VSesTlQO1wAKSzAvqPs01Lbqbf5kCRIWjxM1xxB7m5A6C93P67YzOOjlZaKygcQDjJaG9r5Npl0GQ== 2255428,_HybAW8WDKT_SBO5Nu3B2t69NyDPIPpYKAFvaNkfZj0MnyqutUC3PCnSXCINeTLqa2V7iGzso9he3qrK0GLUUA== 2255438,_HybAW8WDKT_SBO5Nu3B2t69NyDPIPpYKAFvaNkfZj0MnyqutUC3PCnSXCINeTLqa2V7iGzso9he3qrK0GLUUA== 2255443,QviIf3N0iTHEzRhGcl1aNvKjQGHQX6v2lW+RhcfMsweZ+Me8QeOr6M236TvvQmpHopPJAwEl5OzKtDSbAQBaTg== 2255444,VcMAp+KFC_2vNGbaPEGZQRznMnnbJmOQZIEewG5jbIKhhN5YfRyXqGPwr10u4zOUXCMVXlWaRul+eqepQMvKeA== 2255445,pcugeRItsfjpjjN3EWyBW2WDpGIQRcXqviHaqzvuZrPQ8k052GTGbthTcnhL_6prJtddH59TWKTF3aQIVKP3zQ== 4344479,MqveFMRzikFV7Hc_8n63Uc1ipmVb1vLp9msrFhS3XaEtcAt+Fsvlg6ONLfyZMTzjSXWrTFvr7eQHr2OVvq3ulg==