John Carpenter’s: Assault on Precinct 13 (1976)

Posted: Ožujak 8, 2014 in Akcija, John Carpenter

assault_on_precinct_thirteen_xlg Assaut-copie-1 assault-on-precinct-13 Assault_on_Precinct_13_Mondo_Poster_2011 slip-movie-1062068695

IMDb

Trailer

Interview

Kad sam prije tri godine odlučio sjesti za tipkovnicu i početi zapisivati neke dojmove o ovako starijim filmovima, jedna odluka bila je konačna; kako god da znam i umijem jednom će se spomenuti kultni Napad na policijsku postaju. Ne zato jer je to dobar film, ne zato jer je to kultni film, svakako nije ni zaboravljen već jednostavno zato što mi je to najdraži film. Hej, drugi pišu pisanja radi, neki zbog čitanosti, drugi jer obožavaju ispadati pametni, dok neki od nas pišu jednostavno zato da bi pisali o onom što vole gledati. I napravio sam to, sjeo sam i zapisao neke dojmove o filmu i, iskreno, nikad nisam bio zadovoljan napravljenim. Povezao sam stvari koje nisu povezane s filmom, malo sam kritizirao domaću filmsku produkciju, malo sam bio zelen da bih napisao zanimljiv tekst. Oh, nemam ja iluzija o tome da će ovo biti iole zanimljivije, Bože, nikako, samo što će biti malo više o filmu kao takvom, a malo manje o onome što nije. Tako da, došlo je vrijeme za mali remake teksta (kako postoji remake samog filma, što da ne, ionako se s godinama postaje mudriji) a nije baš da sam na tu ideju došao jutros, nakon buđenja i razbuđivanja uz šalicu kave već se to duže vremena pripremalo. Najviše zato što je sam film poslužio kao inspiracija da napišem scenarij za svoj film i taj scenarij se sad nalazi u nekoj fazi pred-produkcije (što znači da ga hrpa ljudi čita, hvali, ali da baš ne bacaju lovu i da se snimi) a kako sam oduvijek čvrstog stajališta da svoje uzore treba spominjati i hvaliti (nitko od nas nije toliko originalan, ne baš) tako je i nova, svježa, netom smišljena recenzija došla na red. Druga stvar je što sam od tog jednog filma na ovom blogu prošao skoro cijelu Carpenterovu filmografiju, jedna je recenzija dobila i simboličnu nagradu kao najbolja, pa mi nekako nije imalo smisla da baš ovaj film, od svih drugih, stoji nekako ispod kvalitete ostalih tekstova (o,da, kako sam svoj najgori kritičar znam da su drugi tekstovi bolji) i, da dodam trešnju na vrh, nema dugo sam bio u malom lovu na DVD filmove (khm, prije jedno 3 mjeseca, uz svestranu podršku kolega Dragonragea i Pennyworthhr-a) te se i DVD izdanje Napada… našlo u košarici. Cijena sitnica, naravno, ali zato se lijepo uklapa u kolekciju Carpenterova opusa na zidu. I sad kad sam vas udavio (što mislim zaozbiljno) s ovim stvarno opasno predugačkim uvodom, da mi lijepo krenemo dalje.

Radnju, vjerujem znaju svi. Jednog lijepog sunčanog dana u prelijepoj Kaliforniji, jedna policijska postaja, koja je tehnički zatvorena i u njoj je samo par članova osoblja koje čuva kutije, naći će se na udaru ulične bande koja je jako, jako raspiljugana na policajce jer su isti par dana ranije poubijali bez milosti nekoliko njihovih članova. Danas bi to izazvalo sveopće zgražanje, kao, zašto se tako potupa s jadnim kriminalcima, ali onda je to bilo uobičajeno. Jedan Rodney King se neće dogoditi još nekih cirka dva desetljeća. A u postaji nisu samo policajci na dužnosti već se tamo našlo i nekoliko zatvorenika, pogrešan dan da naprave usputno skretanje. Kad val nasilnika udari u zidove male postaje, postoji samo jedan način da se svi izvuku živi; da udruže snage. Policajci i kriminalci, rame uz rame i cijev uz cijev, dok ne dođe pomoć. Ako ikad dođe, to jest.

Mogli bi sad malo o uzorima, odakle je sve to krenulo i bila bi to stvarno lijepa priča za sebe, no oduzela bi nam previše vremena, pa ću je skratiti na ono najosnovnije stvari. Napad… je ustvari remake Rio Bravo vesterna. Ne pravi, doduše, već je preuzeta premisa, no ideja o postaji pod opsadom nastala je iz želje da Carpenter napravi remake dotičnog filma. Bio je mlad, bio je zelen, bio je entuzijast, i dobio je negativni odgovor. Nitko ne dira svetinje, sigurno ne tamo neki dugokosi hipi za kojeg nitko nikad nije čuo. Filmski posao nije se toliko mjenjao tokom godina, no tu dolazimo do onih stvari zašto je Napad… uspio film. Snimljen je za šaku dolara, mislim to doslovno, koštao je nekih 150 tisuća dolara (zanimljiva sporedna stvar – inicijalna procjena budgeta za film koji bi nastao iz mog scenarija iznosi isto toliko; 150 tisuća kuna) i većina tog novca otišla je na tehnikalije, one stvari koje baš morate platiti ako želite da vam bude tehnički adekvatan kao pravi film. Pratim razne produkcije današnjice, to mi dođe kao mali hobi za ubijanje vremena, i taj novac je sitniš, doslovce, toliko danas ne vrijedi ni catering na setu. Ipak, nedostatak novca doveo je do zanimljivih stvari. Kreativnosti. Nekoliko setova (soba, točnije) nekoliko vanjskih kadrova i nešto jako, jako malo lokacijskog snimanje (bez dozvole, naravno) i puno redateljskih trikova doveli su da cijela stvar izgleda odlično. Niako sjajno, naravno, ima tu filskih pogrešaka, ali kad radite na praznom financijskom rezevoaru, onda je to sjajna stvar.

To, iskreno, više govori o samom Carpenteru kao autoru nego samom filmu, prepreke ga nisu zaustavile, a kad ne možeš kako treba… improviziraj. Danas su neke od tehničkih rješenja pomalo smiješna (obrnuta snimka jedne jedine puške učinila je da publika pomisli kako je tamo kordon policije) ali još uvijek su efektna. Nedostatak prostora nadograđen je likovima, njihovom interakcijom, ali i jednostavnim, gotovo banalnim rješenjima da se podigne napetost (posljednje mjesto obrane u podrumu). Da se razumijemo, film neka karakterizaciju na razini Dostojevskog, ali kroz par crta uspješno predstavlja glavne likove: naivni policajac s pravim poštenjem u sebi, cinični kriminalac koji na kraju ispada veći pozitivac od ostalih, tajnica koja ruši stereotipe o ženama u nevolji…Nije se bježalo ni od šokiranja publike kao što je poznata sladoled-scena, gdje curica popije metak kroz vanilija-kornet, ali to ipak nije tu samo da bi se šokirala publika već služi i kao prikaz da su negativci stvarno gadni kurvini sinovi koji nemaju moralnih kočnica. Dinamika radnje, kulerski likovi i dijalozi i svrhovite upotreba ograničenih prostora nadopunjena je s solidnom tehničkom stranom filma, kao što je čist ton i dobro osvjetljenje (ipak se film odigrava po noći većim dijelom) što možda ne zvuči toliko atraktivno, no oni koji su se nagledali takvih low-budget produkcija znaju kako to loše zna ispasti. Dinamika pokriva i dosta tehničkih nezgrapnosti tipa da jedna sačmarica ispali deset hitaca bez punjenja, a Carpenter uopće nije skrivao da je uzor za njegovu hordu uličnih bandi bio još kultniji Night of The Living Dead od dede Romera, kao i to zašto je sredinom sedamdesetih glavnu ulogu nosio Crnac, i to izvan blackexploatation filmova. Pomicanje granica možda nije stvar koju bi povezali s ovim filmom, ali zgodno je primjetiti da ima i toga. Austin Stoker i Darwin Joston su odigrali reprezentativni par i djeluju prirodno u svojim ulogama (Darwin je tada bio Carpenterov prvi susjed, surađivao je malo i na scenariju) a sjajno im je sekundirala i Laurie Zimmer u praktički jedinoj ženskoj ulozi. Spojite njih troje, dodajte napetu atmosferu, jako dobro izvedene sekvence pucnjave i odličnu upotrebu minimalističkog prostora i dobijete vraški napet film koji do dana današnjeg nije izgubio ništa od svoje originalnosti. Dobro, ne toliko originalnosti koliko svježine u izvedbi već viđene ideje. I sve to za šaku dolara. I onda se netko pita gdje je nestala kreativnost Hollywooda. Odgovor je jednostavan: otišla je kad su budžeti za filmove počeli odlaziti nebu pod oblake. Iako će neki ovaj naslov otpisati kao nostalgičarski trash, to ne umanjuje činjenicu da je Napad… još uvijek film koji debelu, preplaćenu i nemaštovitu novu produkciju (uz nekoliko časnih iznimki) bez muke stavi na njezino pravo mjesto i ležerno, u najboljoj kulerskoj maniri, opravda svoj kultni pedigre. Nije loše za film nastao na klimavim nogama posvete starom vesternu i šaci teško sakupljenih dolara za osnovne troškove, uopće nije loše.

1200_2 apst10 assault_on_precinct13_13 assault2 assault-on-precinct-13-1976-john-carpenter assualtonprecinct13 Assault on Precinct 13 (1976) Assault on Precinct 13 (1976) f0022370_4af5594488833 screenshot2sy6 screenshot5gc2 vlcsnap-88890

Oglasi
Komentari
  1. […] jako rijetkom iznimkom u svijetu filmova gdje je teška kontrola producenata sveobuhvatna. Ali, Assault on Precinct 13 je bio tek prvi korak u onome što će ispasti jedna od kvalitetnijih redateljskih karijera, u […]

  2. […] prijetnju. To nije nova stvar, Romero je to napravio u Night of the Living Dead, Carpenter u Assault on Precinct 13, Hill u Southern Comfort, čak je naš Kristijan Milić napravio sličnu stvar u Broju 55. Ta stvar […]

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s