Black Sunday (1977)

Posted: Ožujak 10, 2014 in Akcija, Ekranizacije, Robert Shaw, Thriler

black_sunday domingonegro7705 91bdJcHGgIL._SL1500_

IMDb

Trailer

 

Zanimljivo je kako stvarnost ponekad kopira umjetnost. Teroristički napadi. Događali su se stalno, diljem cijelog svijeta i velika većina nije uopće marila za njih. Jedini pravi odjek dogodio se kad su palestinski teroristi napali olimpijsko selo i poubijali izraelske sportaše. Onda je dosta ljudi shvatilo kako nešto nije kako treba. Naravno, i dalje je to bilo razmišljanje teroristički napadi se događaju drugima, ali onda smo 90 i neke dobili prvi napad na Svjetski Trgovački Centar – i nitko ga nije shvatio zaozbiljno. Mislim, postoji ta određena slika takvih ljudi; zapušteni, bradati fanatici s turbanima koji će napraviti svašta. Nemaju oni sofisticiranosti da izvedu pravi napad. Sve dok nisu parkirali nekoliko putničkih aviona u isti taj Centar i napravili hrpu ruševina. Odjedanput se Amerika našla u centru rata protiv terora, zaboravivši kako se slične stvari događaju već desetljećima. Doduše, ideologija je bila jasnija jer napad na WTC je samo prizivanje pažnje, kapitalistička zemlja prepuna bogatstva i slične parole kojima se terorističke ćelije bodre dok računaju na odlazak i u raj i onih nekoliko desetaka djevica koje čekaju samo na njih. Palestinci i Izraelci ratuju oduvijek, čak i ja znam za to otkako sam bio kikić u pelenama, a izraz ”tu je kao u Bejrutu” ste valjda svi čuli jednom u životu. Pojas Gaze spominje se jednako toliko dugo koliko i  to da je Mossad najzajebanija organizacija na svijetu. I oni to jesu, uistinu, ali njihove čarke nikad nisu baš dirale svijet, a ako jesu, onda je to bilo u stilu neka se više poubijaju i neka bude mir. Sve do olimpijade u Munchenu. Tada je to počelo prelaziti njihove male granice i počinjalo biti globalna zajebancija u kojoj ljudi ginu. Ipak, Amerika s tim nije imala veze, ma koliko ih mi voljeli kritizirati. Oh, jesu oni podržavali Izrael, ali napada na njihovom teritoriju (zemlji hrabrih i odvažnih) nije bilo. Sve dok pisac Thomas Harris u minhenskoj olimpijadi nije vidio inspiraciju za svoj debitanski roman. Kako će ispasti, čovjek je ispao kao prorok (Tom Clancy još više – kod njega se avion zabije u zgradu Kongresa) a filmaši vole svježe i originalne stvari. Što nas dovodi do današnjeg filma. O čemu je točno riječ?

Ako vam se na trenutak učinilo da prepoznajete ime Thomasa Harrisa to je zato što je čovjek nakon ovog romana prešao na pisanje serije o Hannibalu Lecteru. Red Dragon, prvi iz te serije, drži se za jednim od najboljih ikad napisanih romana o serijskim ubojicama, ali to ne iznenađuje previše jer je Harris uzeo stvarne likove i napravio svoju fikciju. Njegov roman prvijenac nije ništa lošiji po tom pitanju, riječ je o korektnom romanu, dobrog tempa i zgodnih likova, ali u vrijeme nastanka držali su ga za popriličnu znanstvenu fantastiku – napad takve magnitude zasigurno se ne može odigrati na američkom tlu. Doduše, bilo je nezadovoljnih veterana iz Vijetnamskog rata i neki od njih su sigurno razmišljali da nešto naprave, ali glavni lik Mike unikat je po tom pitanju. On vuče prave ratne traume jer je proveo 6 godina kao zarobljenik, ostavila ga je žena, društveno je nefunkcionalan i željan ostavljanja traga iza sebe. Način da to ostvari, da parkira promotivni cepelin na put stadion ljudi i aktivira bombu kućne radinosti koja bi bez muke poubijala 80 tisuća ljudi, onoliko koliko će se okupiti na finalu famoznog Super Bowla. Plan bi bio savršen da se u pozadini ne nalazi Kabakov, izraelski profesionalac, nemilosrdni lovac na teroriste koji ne odustaje samo tako od cilja da uhvati onog koga lovi.

Kad bih htio malo pretjerivati, rekao bih da je Harris kao pisac jako dobar istraživač novih područje. Prvi je upotrijebio serijske ubojice kao inspiraciju, a kako stvari stoje, prvi je upotrijebio i teroriste, tj. planiranje terorističkog napada kao inspiraciju. Nije da nije bilo terorista na filmu, prije ili poslije, ali ovdje nije ležište toliko na samom teroristi koliko na detaljno, gotovo mikroskopskom planiranju samog čina. To je ono što ustvari izaziva i povećava faktor jeze jer plan je stvarno…pa, jeziv. merički Super Bowl velika je predstava i velik događaj u njihovom sportu i detonirati ondje bombu užasna je pomisao i bez da to netko napravi. Harris stvari začinjava i stvarnim stvarima. Organizacija Crni Oktobar kriva je za napad i pokolj u Munchenu, a ovdje rade istu stvar, iako, da baš ne bude direktno upiranje prstom, glavni krivac je ustvari Amerikanac. Tu Harris ipak malo uvlači svoje oštrice jer anti-junaku ne daje izravne političke motive već one obične; čovjek je nadrkan na USA vladu zbog Vijetnama i svega ostalog. Crni Oktobar samo je prikrpeljen koji sve to koriste za svoje ciljeve. Ono što vrijedi u cijeloj priči jesu nastupi glavnih aktera, na suprotstavljenim stranama. Robert Shaw i Bruce Dern. Jedan je slika i prilika čvrstog Mossad agenta, veterana i profesionalca kojemu je sve to jurcanje po svijetu dozlogrdilo, a drugi je savršena preslika nestabilnog luđaka koji samo želi ostaviti svoj trag. Njih dva znaju glumiti, stvaraju dva uvjerljiva suprotstavljena lika i svaki dodaje karakteru samim pojavama. To je dobra stvar jer film je predugačak, skoro 2,5 sati i dobar dio toga otpada na istragu, planiranje i razgovore, dok posljednjih pola sata ima napetost koja se može rezati nožem. Recimo da ne uzima prečace u pripovjedanju, ali da jedan ili dva ne bi naškodila, malo zbog dinamike priče, malo zbog same radnje. Tehnička strana je dobra, ali malo zapne na dijelu kad cepelin pogodi stadion (sama utakmica je prava, snimljena za vrijeme trajanje prave) gdje se vidi upotreba minijature, no to je sitnica naspram zračnih snimaka kad junaci helikopterom napadaju cepelin. Film baš i nije postigao zavidni uspjeh u kinima, jednako kao i roman, ali to nije zato što je loš već zato što je sama ideja takvog napada na američkom tlu bila apsurdna dok je danas to više-manje stvarnost, čime mu je i kredibilitet podignut. Malo predugačak, ali zato vjeran realnom prikazu stvari, potpomognut s dva jaka glumačka imena i još bolje postignutom napetošću, Crna Nedjelja može bez muke ići pod najbolje trilere sedamdesetih te ga vrijedi pogledati čak ni ako ne šmekate terorističke radnje previše.

1655245,KGA8kuoMlRTexsKB8MiJpZYSkXPJlDG_aSjZB2NyY5et5nv32EGTV6zGRHbiSj4J6iXr2vhUzGnCwmhp5HRNsQ== 1655246,MqveFMRzikFV7Hc_8n63Uc1ipmVb1vLp9msrFhS3XaFwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw== 1655247,MqveFMRzikFV7Hc_8n63Uc1ipmVb1vLp9msrFhS3XaFwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw== 1655249,IoXe6lwO0QMh6Z04p6fOKZYvOlooUZkWjQYZrXa4RHqhx6Bc2+v7wgMLdv+hcmIcSr_7eqK9guqJkPpD4fA6uw== 1655250,6iGnVQeFyzFlzpCT75_5xujK6tP8G8ttg77ULNENDHqNLCuMe9dOulg7+qzq9tJ7WroLIafwPOXqaJEsd2LS4Q== 1655251,Q9dpB8jitxuDkdRiMYAXLdPnWFqRtVXKAO28Io7_jhBbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 1655252,Q9dpB8jitxuDkdRiMYAXLdPnWFqRtVXKAO28Io7_jhBbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 1655253,_HybAW8WDKT_SBO5Nu3B2t69NyDPIPpYKAFvaNkfZj0MnyqutUC3PCnSXCINeTLqa2V7iGzso9he3qrK0GLUUA== 1655255,_HybAW8WDKT_SBO5Nu3B2t69NyDPIPpYKAFvaNkfZj0MnyqutUC3PCnSXCINeTLqa2V7iGzso9he3qrK0GLUUA== 1655258,VwhFldAt9VSesTlQO1wAKSzAvqPs01Lbqbf5kCRIWjxM1xxB7m5A6C93P67YzOOjlZaKygcQDjJaG9r5Npl0GQ==

Oglasi
Komentari
  1. […] američkom Super Bowl prvenstvu) nije postigao preveliki uspjeh. Tj. sve dok nije pretvoren u film istog imena. Crveni Zmaj bio je ponešto drugačijeg tona, ovaj put radilo se prikazu, ali i predstavljanju […]

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s