Arhiva za Travanj, 2014

Capricorn One (1977)

Posted: 26 travnja, 2014 in Peter Hyams, Thriler

Capricorn_one Capricorn One 1977 MSS-dvdcover-3 Capricorn_One_Dutch-front capricorn-one-1977 capricorn-one-movie-poster-1020466094.jpeg fe2afea599ef5f0d5373a7604f3a2d5d

IMDb

Trailer

 

Amerikanci su 1969 godine sletjeli na Mjesec. Ako vjerujete propagandi, naravno. Do dana današnjeg postoje urbane glasine i teorije zavjere kako je sve to bilo lažirano i snimljeno negdje u pustinji Nevade. 1977 godine Amerikanci su odlučili osvojiti Mars. Na isti način. Filmovi koji nastanu na račun opće šale i dobrog gega (svi mi ipak znamo da su ’69 godine sletjeli na Mjesec) znaju biti… pa, idemo reći zanimljivi, a Capricorn One jedan je iz takve grupacije. Nastao je na osnovi ideje kako je cijela ideja slijetanja na Mjesec lažna, no umjesto da se poigra sa samom idejom kako je to napravljeno, radnja neočekivano skreće u trilere zavjere koji su u tim godinama palili i žarili po kinima. Tri godine prije ovog naslova u kinima se pojavio The Parallax View, koji ima sličnu radnju (Capricorn je ”popalio” pola dobrih stvari iz njega) no, iako je riječ o rasnom i stvarno dobrom trileru, imao je malenu boljku koja se zvala izostanak suvislih pojašnjenja. Pitanja nisu dobivala odgovor, za konačni zaključak morali ste malo zamišljati (ne da je to loša stvar, dapače) i imao je popriličan crnjak od kraja. Capricorn One malo olakšava stvari, nudi odgovore, nudi ”tko” i nudi ”zašto”, ali, iako to zvuči možda malo banalno, to mu je jedna od prednosti (pojašnjenje za to će uslijediti nakon reklama) i uopće ne čudi da ima jedan zanimljivo pozitivan underground status kojemu godine nisu naškodile. Ono što je još zanimljivije, ako ste malo pratili cijelu tu priču oko mogućeg lažiranja slijetanja na Mjesec, jedan od razloga zašto to nije prevara jest činjenica da u to vrijeme nije bilo, ironično, tehnologije preko koje bi to napravili. Taj detalja je isto ukomponiran u film, a stvarno morate voljeti kako neki redatelji znaju izvući najbolje iz naočigled smiješnih stvari, zabavnih čak, i pokazati što se sve može napraviti s dobrom – teorijom zavjere.

Dakle, misija na Mars. Svi su sistemi ON, čeka se odbrojavanje, pale se motori. No, zajeb. U zadnjem trenutku NASA skuži da od osvajanja Marsa neće biti ništa jer su napravili loše proračune te će, umjesto tri vitalna astronauta, snimati tri jako nesretna leša. Zato izvuku astronaute van, presele na tajnu lokaciju i odluče cijelu stvar – lažirati. I stvar ustvari uspije, malo filmskih kulisa, malo ometanja signala, malo glume i svi su uvjereni da su Ameri osvojili Mars. Dobro, ne vjeruju svi, jedan novinar (takvi su najgori) shvaća da tu nešto ne štima, a kako je on jedno jako znatiželjno biće, tako će početi otkrivati sitnice koje se ne uklapaju (kao, recimo, da signal ne bi mogao putovati od Marsa do Zemlje toliko i toliko vremena – tehnički detalji koji bi srušili i pravo lažno spuštanje na Mjesec). No, pravo sranje se počne događati kad misiju treba završiti. Modul za spuštanje bez upozorenja doživi nesreću i izgori u atmosferi. Tri astronauta koja žive u tajnom komplesku tako postaju problem (ta ne mogu se živi šetati uokolo) a kad i oni shvate da su sjebani te da ih NASA želi upokojiti prije reda, jedino što mogu napraviti je pobjeći i pokušati sve razotkriti javnosti.

Filmovi Petera Hyamsa česti su gosti u ovom mom malom kutku, i tu su s razlogom. Osim onih očitih da su to sve stari filmovi, razlog je i što su kreativni te odgovaraju mom ne tako istančanom ukusu. Hyams je inače zanimljiv autor, posebice kroz SF filmove (Outland & 2010) ali i kompletan autor jer je sam pisao svoje scenarije i radio kao glavni za vizualni izgled samog uratka. Taj njegov vizualni pristup mi se sviđa, iskreno, pomalo štih 80-ih, ali je znao napraviti neke stvarno zanimljive kadrove. Što se tiče scenarističkih sposobnosti, pa, uglavnom su zanimljive, nekad čak i jako dobre, što, kad se u obzir uzme da čovjek zna i pošteno režirati, čini jako dobar spoj za kvalitetan film. Capricorn One je danas, kako rekoh, ponešto kultni uradak, ali naspram svojih ”kolega” poprilično podcijenjen. To je zato što nudi odgovore u sadržaju, ne lovi u mračnom i ne predstavlja sjene kao negativce. NASA je glavni bad guy ovdje (nije im smetalo, dapače, dali su svu moguću podršku snimanju jer im je bilo zabavno da budu predstavljeni kao velika zla organizacija) i njihovi motivi su jasni kao planinski izvor. Ono što film čini napetim jest što stvara osjećaj izoliranosti i bespomoćnosti (dio s astronautima) jer kao da nemaš izlaza kako je priča dobro zaokružena. Triler dio je odrađen isto tako dobro, uz male naklone prethodnicima koji su postavili klasične okvire za radnju (tajni susreti, stastanci u mračnim ulicama) ali i dobroj akciji koja se odvija kroz film, iako najviše na samom kraju. Mane, pitate vi. Jedina uočljiva mana koja bi vas mogla zasmetati jest što film ima pomalo nespretan tempo. Sporohodni, moglo bi se reći, jer dosta pažnje posvećuje detaljima, ali ponekad je to malo i previše. Akcija je isto tako pomalo kruta. Zamisao je lijepa, ali u to doba još nije bilo raznih tehnikalija koje bi to snimile bolje, pa ispadaju malo izvan tračnica (iako su akcijski prizori stvarno korektni). Za kraj vrijedi spomenuti i šareni glumački cast koji je doprinjeo da cijela ova priči sliči nečemu; James Brolin, Elliot Gould, Hal Holbroke, O.J. ”Ubojica” Simpson i Telly Savalas. Intriga, teorija zavjere nastala na temeljima pravih špekulacija, pošteni glumački cast, pomalo misterije, pomalo akcije, pomalo napetosti… pomalo svega što dobar film treba imati, zar ne?

1997955,j8lRRzimVq0aW57pvmyVDqVmzOSWbpC9rjF0BAr1M6cCpzdB7gSn3YZw+bRYHkEGwyQHkgDu163xeErIJvHxhA== 1997956,vADbWDL43NRAF3Y53Z1Pp1Z76LkGhMHep_p_6W7601FwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw== 1997957,1ebr0NNurHg7pyGaqTGvKFi1mYu8tK50F3X2zZsiWwC5vlLma+InCuf+WGyZGONpFG54BcGDKzs2m9EcdXUIwQ== 1997958,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== 1997960,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== 1997963,eNG94L0zQCAebyNka1bOwvr0q4mIk246jN+eyrzkVplITJLc6IrQdICKRHQwwzmm9lEb8kJ70HscVFem8gQIDw== 1997964,2ZszRrdlkp7knRVmpJlEf6Rsa6WvealzJUF0yOC831AtcAt+Fsvlg6ONLfyZMTzjSXWrTFvr7eQHr2OVvq3ulg== 1997966,twfuS4tPPG706OcVbNpW1pZ5p_Vno74ZQTb2VWkhGliGqX42JuFh34AhEvoXE_vtQSFs+b87AXiTQEXCn3AC3Q== 1997967,WQZy+_3zKEKqOXl5vO6kkN3__LI8A6RGT2pvaepNS+xM1xxB7m5A6C93P67YzOOjlZaKygcQDjJaG9r5Npl0GQ== 1997968,twfuS4tPPG706OcVbNpW1pZ5p_Vno74ZQTb2VWkhGliGqX42JuFh34AhEvoXE_vtQSFs+b87AXiTQEXCn3AC3Q== 1997969,Q9dpB8jitxuDkdRiMYAXLdPnWFqRtVXKAO28Io7_jhBbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 1997970,B5jGH8SUJdtW9mW4BIbKPtiqzHTDZzEtgHM7pp77xTJdMf3pUgk7xLDXZ8tKvlDi1H1IAfmPU7pckuW_8sNCwg==

The Chase (1966)

Posted: 24 travnja, 2014 in Drama, Robert Redford

chase_xlg thumb-20140218072004_Q18q9aPNoXixd_600x853

IMDb

Trailer

 

Već kad sam započeo malo s ovom šetnjom po prošlosti, da izvučem još jedan naslov iz zaborava, a kojeg sam pogledao prije par dana. Točnije, gledao sam ga odmah nakon Hustle i držim to za jako sretnu okolnost jer onoliko koliko me taj naslov razočarao, ovaj je popravio dojam. Sad, to je nekako nejasno rečeno. Potjera je film koji ima svojih aduta da bude bolji, ali ima i svojih mana koje su mane, paradoksalno, zbog onih aduta koji ga čine dobrim filmom. Pojasnit ću kasnije. Za uvod ću reći kako nikad nisam posve shvatio zašto je Marlon Brando tako obožavan glumac, ali moram priznati da je pojava samo takva. Čovjek je imao ono nešto. Ista stvar je i s Robertom Redfordom. Taj čovjek ne zna glumiti, ako ćemo biti brutalno iskreni, on je Robert Redford u svakom filmu. No, opet, ima ono nešto što ga čini ugodnom pojavom (kladim se da je dobar izgled, pa bio u krivu bio). I, zadnja, ali nimalo manje važna, Jane Fonda. Ista priča. Znaju oni imati nekih svojih trenutaka, onako, povremenih, ali njihovo glumačko umijeće mi je nekako plošno, iskreno, oni kao da su glumili sami sebe, a ne likove u koje bi trebali uroniti kao u fino osvježavajuće more. Također nisam ni veliki pobornik filmova koji imaju naslove koji navode na pogrešne zaključke. The Chase ide u tu grupu. Ne posve, u filmu uistinu postoji ”potjera” samo ne vidljiva, ona je više ostavljena na zamišljanje gledatelju do same završnice. Ipak, pobornik sam filmova koji vole secirati određene slojeve društva, čak i nekih drugih stvari (pogledajte samo Anathomy of Murder iz 1959 godine, jezivo vrhunski film) jer, ispod uglađene površine, kad se maknu pravila, svi smo mi životinje izvan kontrole. Nakon ovako sjajne rečenice, pravog malo literarnog bisera, gotovo mi je žao nastaviti dalje, ali, kako to već ide, malo sadržaja da vas upoznam s…

…Bubber Reevesom. On je zatvorenik koji pobjegne iz zatvora. Detalji njegova zločina nejasni su, što ostalja mogućnost da je kriv ili da nije, ovisi kako gledate na to. Šerif Calder ne vjeruje da je Bubber kriv, ali on je ona vrsta čovjeka koji ima taj peh u životu da ga, pa stalno prati peh. On je čovjek bez statusa iz malog grada, čije je ime poznato svim stanovnicima. Neki ga vole, neki ne. Calder, uvjeren kako će Bubber doći natrag u grad kako bi vidio Anne, svoju ženu, koja sad ima ne tako tajnu vezu sa sinom lokalnog bogataša i nada se da će ga uhvatiti prije ostalih. Jer, kako vrijeme odmiče, cijeli grad upada u neku vrstu alkoholne orgije, iz koje se izvlače one najgore stvari te tenzije počinju rasti kako se približava Bubberov dolazak. Zaklela se zemlja raju da se sve tajne doznaju tip priče.

Kao gore spomenuti film, Anatomija Umorstva, koji secira jedno suđenje, tako je The Chase anatomija grada utopljenog u licemjerje, dvoličnost, lažni moral, seksualne deviacije, rasizam,primitivizam… Bubberov bijeg iz zatvora ovdje nije zato da bi se ispričala priča u stilu Bjegunca, on nije Richard Kimble, on je jednostavno neprilagođen tip kojeg građani pretvaraju u neku vrstu mitske ikone, ali uglavnom se koristeći njegovim imenom, kao i situacijom da se opuste do granice raskalašenosti na kojoj bi im pozavidio i sam Kaligula. To su prednosti, da naglasim, ta spora transformacija mirnih i bogobojaznih građana u pomahnitalu rulju izvan kontrole, ali ujedno je to i mana jer cijela priča djeluje malo kao priručnik za klišeje koji se inače povezuju s Američkim Jugom. Grad utopljen u vrućinu, alkohol i seksualna isparavanja na kraju postaje Sodoma i Gomora (malo seksa, puno dobre stare želje da se netko linčuje pa bio to i bijelac) nekako je viđenje kakvo Sjevernjaci imaju o Južnjacima. To su mane. Jer, koliko god film bio dobar u prikazu postupnog potonuća u raskalašenost, jednako tako je očevidno da se radi o cijelom gradu te da je najnormalniji lik ustvari Bubber. Ustvari, likovi šerifa, njegova žene i Bubberove žene su normalni. Svi ostali… opijena i napaljena rulja. Predrasude su riječ koju tražim. Ono što dodatno popravlja stvari jest izbjegavanje dodatnih klišeja. Šerif nije John Wayne, on neće stati pred građane i s puškom utjerati reda već će i sam biti pregažen nezaustavljivom silom (ipak će napraviti potez-dva vrijedan pažnje, naravno) i to se može opisati kao refleksija stvarnosti. Likovi su, osim spomenutog, pomalo bezlični (bogataš od starog kova, njegov sin, itd, itd) ali čine zanimljivu galeriju likova koja dobro nadopunjava atmosferu. Iako je malo opterećen stereotipima, možda čak malo i nekim ustupcima prema glavnim likovima da ispadnu dopadljiviji, glumački malo ravan (ipak svi oni glume ono što svi znamo iz njihovih drugih filmova) ipak je riječ o vrhunskom ostvarenju koje se može, po pitanju dekadentnosti, gledati u bilo kojoj godini. Čak sam razvio i simpatiju za Branda, a to je, kako bi se reklo, dosta velika stvar.

2202796,GbtKBew8MzVAfjf3WMBd2Q5jyTanLQ4AobpwhXlxfYthpIccQ8s6AHrPQSAXCvLATBE5XBy+iH43b23d35k6gA== 2202797,pr5+MnLnO6VV8ltDLyHOa14+G_wCtCTage+KQ2qAkyNRZ1R0l4HoMmExZNJhdMJI2+CuYq9B467J4PVyWyX3Vw== 2202808,lQgJqf3KoaDAmfVwKnYepdx_IOg012dHKfxDk2xz2yjLQ0UmGQOQBtWcrXPiBw8WS8QB9cy6siVb3KN3c+8t5A== 2202809,YGpCX1VxRIrm3_fljHRw81DvU2defDpyW+7jn4FgSq5HMCgXiwO4ncJgGUws2P0RCIOiWUZEBcOPj8UcdK4xXQ==

936full-the-chase-poster 81474 81475 2202797,pr5+MnLnO6VV8ltDLyHOa14+G_wCtCTage+KQ2qAkyNRZ1R0l4HoMmExZNJhdMJI2+CuYq9B467J4PVyWyX3Vw== 2202801,3xi6zTx_hymqGeTDzJ9JmG0feWbeE2OkkolngvzaAlssgy48osdIEnwqcJFJ7RUv21bLezPOdtU5J1RRBADAdQ==

 

 

Hustle (1975)

Posted: 23 travnja, 2014 in Thriler

2168 8582856

IMDb

Trailer/Clip

 

Nakon male šetnje kroz novije naslove (da, nakupilo se toga) malo da se vratim natrag u neke druge sfere filmskog svijeta. Mogao bih dodati i napokon jer već duže vrijeme imam na umu napisati nešto o ovom filmu, ali nikako pogoditi pravi ton, senzibilitet ugodnih riječi i staviti prave dojmove na njihovo mjesto. Izvan filmskog preseravanja – nisam imao blagog pojma što napisati. Doduše, znao sam okvirno, ali ne možete započeti i završiti recenziju s – film je sranje – jer bi to bilo, pa neprofesionalno. Ili, da budem ponešto ozbiljniji, najkraća recenzija na svijetu. Doduše, još razmišljam koliko bi bila i istinita jer ovaj naslov… to je čudna ptica, da budem iskren. Nastao je na krilima crnih krimića kakve su patentirali Francuzi, njihov novi val i slične stvari (nisam puno gledao, nisam puno pratio, nemam veliki interes to ni napraviti) i obojen je s malo dobrog starog noir ugođaja, ali taj noir nije ni blizu onome što ustvari taj pojam znači. Dramski je orijentiran, ali, opet, ta drama je nešto što se može samo tako spomenuti, ne baš i vidjeti, a ujedno se može osjetiti i poveća nezaienterisiranost kod slavnog redatelja The Dirty Dozen, Roberta Aldricha. Kako rekoh, čudna ptica od filma i stvarno ne znam jesam li gledao vrhunsko remek djelo ili najveći šrot koji postoji. Dobro, nije najveći, imao sam čast vidjeti i puno gorih, ali sve vezano uz ovaj naslov je naopako. Sad kad sam Vas udavio sa svim i svačim, da kažem koju i o sadržaju, tek toliko da malo ilustriram ono o čemu pričam.

Upoznajte Phila Gainesa, sveameričkog žandara koji ima malo cinizma u svom sustavu, malo sarkazma i onako, dobro iskustvo u poslu da zna kako stvari stoje. On je zgodan vrag, on je u vezi s prelijepom prostitutkom, što mu pravi eto tako, neke male moralne dvojbe, a ima i taj neki slučaj za riješiti, mrtva djevojka je isplivala na plaži. Trag će ga odvesti do ljigavof odvjetnika kojeg, zamislite, troši i njegova cura. I otac od ubijene djevojke će se početi tu plesti, pa će i na njega moratzi pripaziti. To je sadržaj, čak i uz malo uljepšavanje, navlačenje i slikovito opisivanje. Problem odmah s početka; sadržaj je bolji od samog filma. Mislim, kad ga sažmete i nabrojite sve ono osnovno, to je to, rekli bi; strašan film, krimić kakvi se povremeno znaju zadesiti Amerima i na koje mogu biti ponosni. Problem je što toga u filmu skoro pa ničega nema. I ako ima, dolazi u jako mali dozama kojima se opravdava tijek radnje. Krenut ću od početka, da bude lakše za pojasniti zbog čega sam neodlučan kojeg sam vraga bio gledao.

Glavna priča, ubojstvo djevojke dolazi sporadično, tek toliko da postoji nešto što bi opravdalo onaj kriminalistički dio u sadržaju. Istraga ne postoji, odmah da kažem, jer glavni lik uopće ne želi misliti na to. Njegov partner spomene nešto, ali ovaj na to odmahne rukom. Potpuna praznina što se tiče nekih procedura koje su znala biti dobre u ovakvim filmovima. Naš lik svoje vrijeme provodi s prelijepom prostitutkom Nicole i njihovi razgovori su uglavnom mlaćenje prazne slame. Ja tebe volim, ti mene voliš. Smeta ti što se kurvam? Ne baš, ovo-ono. Takva vrsta razgovora. Frendovi u postaji mu se malo podsmijehnu, ali ne previše, samo usputno. Catherine Deneuve, jedna od stvarno najljepših glumica koje su moje mlade oči vidjele, sliči na jednu prostitutku koliko i ja na astronauta. Čak i kad imaju telefonski seks, ona više zvuči kao psihijatrica (nije moj zaključak, pročitao ga negdje) te ostavlja dojam stvarno inteligentne osobe koja običnog žandara ne bi ni pogledala dva puta. Vraćamo se na krimi-radnju. Otac od ubijene cure hoće pravdu. On je tu da malo diže dreku, malo da tupo gleda uokolo, malo zamišljeno u prazninu. Naši policajci, ajde, nešto malo istraže, ali sve to završi po školski; ni’đe veze s cijelom pričom (osim da ako hoćete pravdu morate je sami stvorit) i film završava potpunim crnjakom od kraja. The End. Čak mi ni naslov nije jasan jer Hustle=Gužva nema nikakve veze s radnjom. U osnovi, vi sat i pol gledate kako se Burt Reynolds i Catherine valjaju po krevetu, pričaju, petnaest minuta nešto malo policijske priče, deset minuta starog Bena Johnsona kako dosađuje s pričama o pravdi za kćer s kojom nije ni pričao te pet minuta na sve ostale stvari; uključujući jednu scenu gdje naši junaci istrčavaju iz policijske postaje, uskaču u auto i odlaze kao Starsky i Hutch, uz škripanje guma. Na sve to, režija je troma, spora, neinspirativna, kao da je Aldrich stavio kameru na postolje i otišao na kavu. Radnja koja ne nudi ništa zanimljivo,vizualni dojam koji je srednja žalost i glumačke izvedbe koje se mogu opisati kao ”odradimo to i idemo doma.” Shvaćate zašto sam u nedoumici? Što je najbolje, taj film je bio hit u svoje doba (ništa posebno – uloženo je 3 milje, zaradio je 10) i kritičari ga vole. To bi značilo da samnom nešto nije kako treba ili jednostavno nisam uspio pokupiti tu neku europsku vibru kojom film pomalo odiše. Neću vam ga preporučiti za gledanje, nikako, baš zato što nemam lijepe dojmove o njemu, ali ako volite kriminalističke crnjake, polu art-ambicije i tako te stvari, možda vam se i svidi. Ja sam znam da mi je najveći vrhunac bio kad sam ugledao Roberta Englunda u svojoj skoro pa prvoj ulozi (pojavljuje se na kraju filma – kao pljačkaš trgovine) i to je to. Pa vi odlučite želite li gubiti vrijeme…

1653999,twfuS4tPPG706OcVbNpW1pZ5p_Vno74ZQTb2VWkhGliGqX42JuFh34AhEvoXE_vtQSFs+b87AXiTQEXCn3AC3Q== 1654000,s6cpM3odQm2BRVC1ymY6VvHVSM0JyyDWVJUw6EGxfT1h_f+TjbZV41hWsbub+Kmqj92KlnytUMFuYdVnwD7_Wg== 1654001,gh3XNwHRg5u++DvOXJ+ufHlnzWsUU7JrlaQVZdpgm2Twwac1sjaHn5Y3kTpJ2WZNf5Exy8NzG4LJli4QSnVtMw== 1654002,eNyu7KAJfrj+Z4bNmaNdBxvKDQ+c8VoslPQIsU4RSt544Utb4Ae4kjjeKHasCeHq2XLd47_5frQegQXfi7pKow== 1654003,QCK_6iBoKB3VNLvLcPXry8RFG7jFfdcRnZ5v+vif2tXwsp2irIj8rQaBSMwX0BLw91lzDx5nReq8DKsqp4_vTQ== 1654004,Vjo+GCOEPGRAVmFOoS0ZaZgZloi3SOBspCJjLxOHovd0+ULyiWdWElCd4kTBh9ueCs01ebRgPm4S6zQJSCfFSQ== 1654005,Vjo+GCOEPGRAVmFOoS0ZaZgZloi3SOBspCJjLxOHovd0+ULyiWdWElCd4kTBh9ueCs01ebRgPm4S6zQJSCfFSQ== 1654006,eNyu7KAJfrj+Z4bNmaNdBxvKDQ+c8VoslPQIsU4RSt544Utb4Ae4kjjeKHasCeHq2XLd47_5frQegQXfi7pKow== 1654007,iFbr0z4sKFBslqM7SoXAzgIjn6vNLrXp9GzthMQySQhmHVFFGeTqNAxYZzftJC3burjQ3t+bsOPMCEe31xB77g== 1654008,iFbr0z4sKFBslqM7SoXAzgIjn6vNLrXp9GzthMQySQhmHVFFGeTqNAxYZzftJC3burjQ3t+bsOPMCEe31xB77g== 1654011,IoXe6lwO0QMh6Z04p6fOKZYvOlooUZkWjQYZrXa4RHqhx6Bc2+v7wgMLdv+hcmIcSr_7eqK9guqJkPpD4fA6uw== 1654012,YLP7zQLz6ZSLuWzmze0PW+cnYRhdXbprbGh7njsvg0iMHY6n9UFdx_F1sfhwcUnP_6c6uuIOt37+Um3E6fWHFg==

Pompeii (2014)

Posted: 22 travnja, 2014 in Film Katastrofe, Kiefer Sutherland

pompeii_ver5_xxlg Pompeii-2014-Movie-Poster1 pompeii-poster03

IMDb

Trailer

 

Dolazi nam ljeto. Znači, opuštajuće vrijeme, puno sunca (nadajmo se) usporena aktivnost i nešto lagano za čitanje/gledanje da vam prođe vrijeme. Iako nisam planirao pisati o ovom filmu, stvarno nisam (em je novi, em je financijski fijasko, em je… jebiga, sve ono što ljudi ne vole, pa onda tako mogu i pisati o njemu) ali dogodilo se to da sam prije par dana pročitao zanimljiv romačić. Robert Harris; Pompeji. Radnje, je pogađate, smještena nekoliko dana prije poznate katastrofe i radi se o zgodnom komadu lakšeg štiva koji spaja malo napetosti i malo katastrofe. Prije nego pomislite da je ovo ekranizacija tog romana – nije. Dijele sličnosti, barem što se tiče završnice. No, malo me uhvatilo da počnem istraživati o Pompejima i vidim što je to točno bilo, a to je opet povezano na moj fetiš naspram povijesnih stvari koje završe, pa loše. Kad sam sve to malo prostudirao tako sam skužio kako je Roman Polanski trebao ekranizirati onaj spomenuti roman, gdje bi Scarlett Johanson igrala glavnu žensku ulogu, a Orlando Bloom mušku. Ona može. On ne može. Film je propao zbog štrajka pisaca, ali i financijskih problema. Što me dovodi do ovog naslova. Pompeji su kao stvoreni za dobar film. Tu je prirodna katastrofa epskih razmjera, tu je grad koji je nekoliko stoljeća ležao pod naslagama pepela, tu je misterija samog grada koji je imao svoj dio u leglu prostitucije i takvih stvari. Sve to, kad se spoji u jednu cjelinu, pruža odličan materijal za ljetno doba. Ono što nisam očekivao da film, koji je kao i pravi Pompeji zakopan pod lavinom teških kritika, ekčuli zabavan komad za gledanje, spektakularan mjestimice i komad proizvoda uz koje vrijeme prolazi samo tako. U njemu imate sve što treba imati opuštajući naslov pogodan za neopterećeno gledanje; muževan glavni junak, prelijepa djeva kojoj srce zatitra pri pogledu na glavnog junaka, dežurnog negativca i prirodnu katastrofu kao vrhunac. A radnja, pitate, oh, ima čak i toga. Malo Gladijatora, malo Titanica… mic ‘vamo, mic tamo.

Milo (pravo kršćansko ime) je jedini preživjeli masakra svojeg naroda (Kelti) i dane provodi kao gladijator u Londonu. Pošto je on nešto kao selebriti, neki frajer ga odluči odvesti u prijestolnicu da ga svi vide. OK, to bi trebao biti Rim, ali može i Pompeji. Tamo je i lijepa djeva, naravno. Ona se vraća iz Rima gdje ju je pohotni senator želio malo pipkati, ali, teški peh, taj senator dolazi i u Pompeje. Kako ona ustvari počinje trzati na našeg Miloa, a zli senator Korvus Aticus koji-već-vrag to ne može podnijeti, dolazi do, naravno, trenja između svih njih. I već kad se pomisli da će sve završiti loše, događa se erupcija vulkana. Pod ono prvo ”loše” mislim da će lijepa djeva morati otići u krevet sa senatorom, a pod ovo drugo ”loše” mislim da sve odlazi u tri lijepe materine kad se Vezuv probudi. Sadržaj je tu, znate aktere, znate uglavnom sve, sad da vam pojasnim neke stvari iza toga.

Pompeii su film težak 100 milijuna dolara. I to se vidi, da vam odmah kažem. Grad Pompeji su rekonstruirani do zadnjeg detalja i djeluje spektakularno, a još kad se tome pridoda i erupcija vulkana (koja je do dana današnjeg jedna od najvećih koje su se ikad dogodile) onda je vidljivo da je lova pametno utrošena. Barem što se tiče efekata. Priča je, naravno, jednostavna i puno klišeja, ali, hej, to je film katastrofe, ne Dostojevski. Likovi su ocrtani ugrubo; hrabar, lijepa, gad i to je to. No, stvarno je lijepo vidjeti kako Kiefer Sutherland doslovce gušta u svojoj ulozi. Mislim, lik se pravo zabavljao i mrzimo ga s užitkom. Kit Harington se ležerno prošetao sa seta Game of Thrones do ovog i to je to; uloga mu je identična. Emily Browning je lijepa. I to je to. No, sve to šljaka jer nema neke pretjerane ozbiljnosti ili službene povijesne ukočenosti. Štoviše, cijeli film je opuštena izvedba, dobrog ritma i tempa te nema praznog hoda i gleda se sa lakoćom, što me malo iznenadilo. Kad krene akcija iliti katastrofa, efekti dolaze na svoje mjesto, no osobno mu mogu zamjeriti što je žrtvovao autentičnost naspram spektakularnosti. Naime, veliki tsunami val nikad nije udario u Pompeje nakon erupcije (sam grad nije ni bio odmah do mora već kilometar dalje) i ono vatreno kamenje nikad nije letjelo i rušilo građevine. Iako je malo onak čudno zamjerati povijesne nepravilnosti u ovakvom projektu, red ih je spomenuti jer sama katastrofa je i bez toga bila spektakularna jednako koliko i tragična. Ako volite gladijatorske borbe, ima čak jedna dobra, ako volite prirodne katastrofe, ima jedna odlična (što vizualno, a što povijesno točna – stručnjaci su dali thums up za prikaz erupcije) a ako volite gomilu poznatih glumaca na jednom mjestu, što da vam kažem, ima i toga. Iznenađujuće opušten i lagan filmić koji je, naravno, površan i klišejast, ali za gledanje u kinu je dobro uložena investicija (ako ništa drugo onda barem zbog efekata). Sad samo čekam da Roman Polanski aktivira svoj scenarij i snimi svoje viđenje cijele stvari, ali nekako sumnjam da će se to ikad dogoditi.

5730762,vADbWDL43NRAF3Y53Z1Pp1Z76LkGhMHep_p_6W7601FwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw== 5846720,JVR3J_iLkbFGvA0KLKVRAAXdIc_0i_BKvUUZa5na7_RrBaC2nzpLVXIecqhYItd6_RGP9wL1tlQ8KMi_x1u2FA== 5846721,gcd_KYQDv86DqIU+ISvuP0iUBpQbNayr2sXT_enGwlXLUiAqkAXxkJMsmuoJYNQHtGeAMcKK97fbpLbH+rGI6g== 5846722,JVR3J_iLkbFGvA0KLKVRAAXdIc_0i_BKvUUZa5na7_RrBaC2nzpLVXIecqhYItd6_RGP9wL1tlQ8KMi_x1u2FA== 5905646,4ed6S3v2zWk1GD6UDxN8BlwT0pTtOMusvGW2t6vM_WRbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 5905648,4ed6S3v2zWk1GD6UDxN8BlwT0pTtOMusvGW2t6vM_WRbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 5905649,vADbWDL43NRAF3Y53Z1Pp1Z76LkGhMHep_p_6W7601FwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw== 5932477,4ed6S3v2zWk1GD6UDxN8BlwT0pTtOMusvGW2t6vM_WRbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg==

5905650,4ed6S3v2zWk1GD6UDxN8BlwT0pTtOMusvGW2t6vM_WRbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 5932479,sL3JJBueTQ9lIdLY1P2bEeDWyX1r8ZmWbCo5AadMVOkamk+k4vwlfQO9dHAiluHq7ZFYXdMeBewK79lHw4qBvw== 5949489,JWdE+ta70cgievIW8nXMpTbOzgudEV4OoVyIu5D5P2+abAESLpGCDBNIHHRjZoMrNuQkBBbCsZhzICwdYtUnGg== 5949491,RBgUL8LVzWcRfYe3oJWQ7b3cE87hZMizV9hSRHOyhqHg+kYGqzagEKLf9CjN1Q0xFih4n52VUFqdbe5U3oqJKQ==

 

A Nightmare on Elm Street (2010)

Posted: 20 travnja, 2014 in Horor, Remake, Thriler

6a00d834515ddf69e20120a8a8d29f970b-500wi 68302269 nighmare_elm_street_2010_poster_banner_hi-res_01 whats-love-got-to-do-with-it-movie-poster-1993-1020189823

IMDb

Trailer

 

Kako stvari stoje, posljednjih dana gledam ili neke povijesne stvari (Viva la Mušketiri) ili rimejkove i, kako ispada, ne zna se koji je gori od kojega. Rimjekovi, je’l te. Originalna Strava u Ulici Brijestova jako je dobar filmić, dobre režije, dosta kompaktnog scenarija, jako dobrog negativca i simpatičnih likova. Ima u njemu i nekih kultnih scena (dvije mi samo tako padaju na pamet) ima u njemu i nekih zanimljivh sporednih stvari (Johnny Depp kao debitant), ali ima i dobre, jezive atmosfere. To je kultni hororac koji se jako dobro drži do dana današnjeg, usprkos šarenim nastavcima (koji su, očekivano, sve slabiji, ali još uvijek k’o grom filmovi naspram nekih drugih serijala) i pomalo bezidejnom stvaranju raznih čudesa (famozni 3D, onaj početni). Raditi obradu takvog filma može se gledati na dva načina; novac i da se na stol donese nešto svježe. Novac je uvijek novac, tu nema nekakvih mudrosti, ako će se prodati, to će se raditi. Nove ideje znaju biti dobra stvar. Naravno, danas je riječ ”remake” u rangu ”pedofil” ali ne treba uvijek okretati zgađeno glavu jer nekad stvari znaju ispasti zanimljive. Dawn of Dead ili Texas Chainsaw Massacre. Jako dobri remakovi koji su na stol stavili nešto svoje, odali počast originalu i postali sasvim solidni filmovi koji stoje sami za sebe. Reinkarnacija Freddy Kruegera bila je očekivana. Samo što ovaj naslov ne ide na stranu Dawn… ili Texas… već tamo gdje stoje remake Hallowena, u osmom krugu Danteova pakla rezerviranom za filmske projekte koji se nisu smjeli dogoditi. Ali, to na kraju i nije nekakvo posebno iznenađenje jer, kao i u slučaju nedavnog Robocopa, i ovdje je netko samouvjereno promašio cijelu bit onoga što je pjesnik htio reći.

Strava... je slasher, hororac gdje neki zakrabuljeni manijak ubija zgodne klince i poželjno je da to bude nakon dobrog seksa. Oni koji ne piju, ne puše, ne seksaju se – prežive. Malo retro nostalgije za uvod. Ova verzija započinje tipom koji sam sebi prereže vrat u nekom malo kafiću. Doznajemo da je imao čudne snove. Odmah potom slijede ga i drugi. Loši snovi, nekakav tip s nezgodnom rukom punom noževa i svi rikavaju na grozne načine. Klinci kuže da je nešto tu zahebano, starci im šute, ali oni samo deduktiraju kako su nekad davno bili povezani, da su išli zajedno u vrtić te da ih je neki zločesti striček malo pipao u mračnoj sobi. Starci su ga spalili živog, jebiga, imao je loš horoskop za taj dan. Problem broj jedan koji ovaj film donosi na stol jesu likovi – svi do jednog nevjerojatno antipatični. Emo-Goth-Teen bulshit pizdarije, svi omamljeni pogleda i ponašanja kao da im je teško disati. Izgledaju kao gomila nevjerojatno promašenih individua koji su doslovce lijeni živjeti. Živosti nula. Neke osobnosti nula. Samo gomila  osrednje lijepih lica koja se vuku kroz radnju. Oni imaju problema. Oni pate zbog nekog lijepog qurtza. Oni su, ono, realni (pročitao sam negdje da su autori išli na nekakvu kvazi realnost likova) i oni su ubi Bože naporni do te mjere da sam jednostavno želio da ih Freddy-Man sve do jednog poubija i objesi kao šunke u onoj kotlovnici. Rekoh vam to, da nastavim dalje.

Scenarij našeg glavnog zlikovca predstavlja kao pedofila kojeg su roditelji živi spalili. To je ta novina koje su se autori mogli sjetiti. Sada, to uopće nije novina, to je reciklaža onoga što je zamislio Wes Craven dok je radio na scenariju za original. Odbacio ju je jer… pedofili ne vole baš teen djecu, još manje imaju mentalni sklop da od seksualno ugroženih tipova prijeđu na to da budu serijski ubojice. To jednostavno ne štima, a prikazati ljudskog Freddyja kao plačljivog pedofila koji djeluje kao da se boji svoje sjene u nekog opasnog frajera (što je ironično jer su svi likovi u filmu su višlji od njega pošto je Jackie Earl Haley je visok metar i žilet – inače mi je lik full iskoristiv tip) djeluje nakaradno i izvještačeno. Razumijem želju da se odvoje od slavnog originala, ali Freddy je lik za sebe, karakter, ne tamo neki manijak koji valja verbalne gluposti ravno kao da vježba glasnice (kad je to radio Robert Englund čovjek je zvučao kao da doslovce uživa u tome) i glumi opasnog frajera jer to jednostavno nije. Scenarij muku muči i sa samom pričom. Doslovce nas baca u sredinu, bez pojašnjenja, bez neke naznake tko ili što i ako niste upoznati s originalom (takvih je, vjerujem, malo) propustit ćete neke nijanse. Neke stvari uopće nemaju smisla (zašto su poubijana sva ostala djeca – jel’ ih je Freddy sve pipkao u svojoj sobici?) Nema suspensa. Horora još manje. Krv je reducirana zbog restrikacija. Smrti su banalne, neinspirativne. Freddy je odmah s prvim kadrom jasno prikazan (netko nije čuo da je ponekad manje više) i da ne govorim kako se koriste bezvezne cimalice-scene da se nešto postigne. Mogu se spomenuti i očita kopiranja scena iz originala, ali na takav način da budu tu, nešto u tom duhu, no bez naboja kako bi trebale biti.  Za ubijanje vremena ovo je kao grom, za neke nove klince koji nemaju pojma tko je Freddy Krueger, ali opći dojam je slabašan, film bez ideje što točno želi napraviti te kako to uopće napraviti. Zbrka, u najmanju ruku, koja je nastala iz očite želje da se profitira na ugašenoj franšizi ubacivanjem novih efekata i javnih bauka kao što je pedofilija jer serijski ubojice više nisu ono što su nekad bili, ali umjesto nekog napretka i pozirivnih vibracija koje bi se nadovezale na originalni film dobijete jednostavnu želju da počnete vrištati. Ne od straha već paklene muke što ste izgubili vrijeme na gledanje, možda čak imali i nekakva očekivanja. Ah, ta holivudska bezidejnost…

4130401,Q9dpB8jitxuDkdRiMYAXLdPnWFqRtVXKAO28Io7_jhBbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 4130406,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== 4130407,Q9dpB8jitxuDkdRiMYAXLdPnWFqRtVXKAO28Io7_jhBbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 4130408,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA==

4130402,F3lTrbe4yNrx5jvyJwiv_NjTS_vNJeqAdlHpFwlYrAgOZTE64IeQUreF2oRQQeXAFDak4eYfigqu7+o33mRgcw== 4130403,F3lTrbe4yNrx5jvyJwiv_NjTS_vNJeqAdlHpFwlYrAgOZTE64IeQUreF2oRQQeXAFDak4eYfigqu7+o33mRgcw== 4130404,F3lTrbe4yNrx5jvyJwiv_NjTS_vNJeqAdlHpFwlYrAgOZTE64IeQUreF2oRQQeXAFDak4eYfigqu7+o33mRgcw== 4170838,6gzg8MzhTO0goFU220gjaKwdCYuVio2gKdFUKUbJ15y7J0mgcYwkFa8PDfsOni0VXs0QVgBN+qH0KOTWKrd7BQ== 4170839,BqKMTXR0lpMUKyMcYDdRFnEy6pj72zP1qNlbt4+hSA4ttK8n7Wm3NcOxH6vcMp5SutIeCi8nQ7uEvrBq0YEWSA== 4170841,BqKMTXR0lpMUKyMcYDdRFnEy6pj72zP1qNlbt4+hSA4ttK8n7Wm3NcOxH6vcMp5SutIeCi8nQ7uEvrBq0YEWSA== 4170843,BqKMTXR0lpMUKyMcYDdRFnEy6pj72zP1qNlbt4+hSA4ttK8n7Wm3NcOxH6vcMp5SutIeCi8nQ7uEvrBq0YEWSA== 4170844,F3lTrbe4yNrx5jvyJwiv_NjTS_vNJeqAdlHpFwlYrAgOZTE64IeQUreF2oRQQeXAFDak4eYfigqu7+o33mRgcw==

Mystery Road (2013)

Posted: 16 travnja, 2014 in Thriler

mystery_road_xlg

IMDb

Trailer

 

Australska ravnica proslavila se davne 1979 godine kad se po njoj vozio Mel Gibson tražeći pravdu skraćenom dvocijevkom i punim rezervoarom benzina, jedinom vrijed-nom valutom. Više od tri desetljeća kasnije ista ta ravnica nije se puno mijenjala, no umjesto junaka sada je tamo stvarnost u obliku nezaposlenosti, siromaštva, rasne podijeljenosti i opće korupcije. Ubojstvo jedne djevojčice sve će spomenute društvene slojeve i mane izvući na vidjelo, a i još jednom potvrditi kako u Australiji očito imaju neku dobru filmsku vibru jer svako malo izbace neki naslov koji zasjeni one razvikanije naslove iz sličnih produkcija. Jednako tako pokazati da rasizam kao takav nije privilegija jedino američkog društva (iako ga oni najviše eksploatiraju) jer glavni junak ovog malog, više-manje nezavisnog australskog krimića je porijeklom Aboridžin, pripadnik australskih starosjedilaca koji dijeli muku američkih kolega; bijeli policajci na njega gledaju kao na nepoželjnu pridošlicu, a njegovi ljudi kao na izdajicu svoje rase. No, to je tek vrh sante leda, što bi se reklo, jer Mystery Road se po atmosferi i radnji može usporediti s nedavnom serijom True Detective, gdje se surovi realizam spojio s klasičnom kriminalističkom pričom i prikazom policijske istrage. Tako film započinje pronalaženjem tijela maloljetne djevojčice odložene u odvodni kanal. Unutar nepregledne australske divljine i ravnice gotovo je nemoguće pronaći prave tragove, ali detektiv Jay Swann upustit će se u metodično ispitivanje njezinih bližnjih, prijatelja i svih onih koji bi mogli imate neke veze sa slučajem, nailazeći na prepreke u obliku policijske nezainteresiranosti, zataškavanja zbog većih ciljeva, i općeg otpora društva koje zbog siromaštva zatvara oči pred maloljetnom prostitucijom i preprodavanjem droge.

Australski redatelj Ivan Sen, i sam porijeklom Aboridžin, ne bježi od australske stvar-nosti, kao ni naglašavanje manjinske pripadnosti svojih likova, ali ne radi to zbog isti-canja očitog već koristi lokalni milje kako bi postavio priču u nju, što ga čini zanimlji-vim autorom, pripadnikom mlađe generacije koju je bi škodilo držati na oku po pitanju idućih projekata. Iako je Mystery Road njegov ”prvi” klasični krimić, u kojeg je uspješ-no spojio i ponešto ikonografije američkog Divljeg Zapada te noir ugođaja, gdje je lije-pu točku na i stavio i završnim obračunom, vidljivo je da mu pripovijedanje ide jako dobro, čak i ako se u obzir uzmu neke scenarističke nedorečenosti. Jay je moderni kauboj, policajac koji je potekao iz australske zabiti i kroz čije oči gledamo krajolik koji se ne povaljuje previše na ekranima. Taj krajolik, daleko od poznatih ulica Melburna ili Sidneyja, depresivan je koliko i intrigantan, zarastao u suhu travu, montažne kuće i sveopći osjećaj da vrijeme ondje ima drugačiji tijek. Indiferentnost ljudi naspram zločina, kao i njihova nesklonost suradnji proističe iz jasne činjenice kako ondje vlada nezaposlenost, slabo obrazovanje te da je kriminal stvar preživljavanja, a ne svjesnog izbora. Gledanje vlastitih poslova način je života, što našeg junaka, koji radi sve suprotno, čini pomalo iznimkom od pravila, ali pomalo i junakom kakve smo naučili dobivati s australskog kontinenta. Spoj modernog hardvera, očitan kroz socijalne statuse, pojačan nijansama staromodnog softvera zbog prikaza nepokolebljivog junaka da dozna istinu usprkos preprekama. I to funkcionira odlično, nenametljivo, dodatno ističući atmosferu ispraznosti koju stvara pogled na spomenutu australsku ravnicu.

Zapuštenu atmosferu zabačene sredine ne bi vrijedilo ni spominjati da se u njoj ne odigrava zanimljiva priča. Početno ubojstvo djevojčice kroz radnju doživljava nadogradnje u korektne kriminalističke stvari (trgovanje drogom, maloljetna prostitucije) ali i prizore koji tek oslikavaju ugođaj i autentičnost Australije (problem divljih pasa). Tu bi se moglo uputiti i nekoliko prigovora na scenarističku želju da to ispadne sveobuhvatni kriminalistički film, ali se u konačnici pokaže kako su neke scene jednostavno suvišne (cijela priča oko jednog ubijenog policajca i priča starca o psu s ljudskom kosti na kraju nema nikakvo značenje) i više služi kao kvalitetno popunjavanje minutaže nego kao važan dio radnje. Glumački je gotovo besprijekorno odigran, s tim da možda malo navodi na zabludu kako danas jako poznate glumačke face imaju nekog udjela u tome (Hugo Weaving i Ryan Kwanten) jer nemaju, ne previše, pošto su u osnovi sporedni. Weaving ima veću minutažu, i upečatljiviju (Agent Smith izvire iz svake izgovorene rečenice) dok je Kwanten uskočio tek toliko da pomogne frendu redatelju u nekoliko scena. I bilo bi fer spomenuti kako cijelu tu priču zaokružuje odlično uklopljen revolveraški (i snajperski) obračun na kraju filma, koji uz to što razrješuje sudbine nekih junaka podsjeća i na to ni Australci nisu imuni na glorificiranje usamljenih junaka na putu pravde (čime se vraćamo na početak teksta i vožnju Mad Maxa nepreglednim ravnicama) ali im to nećemo zamjeriti jer to rade jako dobro. Atmosferičan krimić kojeg je lagano promašiti u ponudi holivudskog blještavila, jako dobre priče i fino ocrtanih karaktera, a sve to potpomognuto jakim glumačkim izvedbama. Film je upravo ona vrste kvalitetne robe kakvu smo naučili dobivati iz Australije i sve što vrijedi reći za kraj – bila bi šteta propustiti pogledati ga.

april21-1024x623 arthur10 mystery-road-1 mystery-road-2 mystery-road-3 mystery-road-4 mystery-road-8 mystery-road-10

The Domino Principle (1977)

Posted: 7 travnja, 2014 in Gene Hackman, Thriler

DominoPrinciple the-domino-principle-movie-poster-1977-1020195890 2370355,UYApFamaAZGSnjbeG_waXp7pSxuKMjjx5kmZYAXxqDv37f0lxjx99739iAnbLhL0RGx37Cc1sqYCy1AsbIYeeA== la-theorie-des-dominos-affiche_343369_16864

IMDb

Trailer

 

Kad malo zastanem i pogledam neke od naslova o kojima sam ovdje pisao, dobar dio njih nalazi se ovdje samo zato što sam film pronašao po nekoj sceni koju sam zapamtio dok sam bio klinac. Dobro pamćenje, prizna on sam sebi, potapša se po ramenu i krene dalje. Ali, već kad sam kod toga, evo još jednog naslova kojeg sam zapamtio po istom sistemu. Kao klinac, nekih 7-8 godina, naletio sam na TV-u na neki film. Zapamtio nisam ništa osim jedne scene gdje lik sjedi u otvorenom helikopteru i gdje s puškom strese tipa koji ležerno stoji pokraj otvorenog kućnog bazena. Početak i kraj onog što sam zapamtio. I, ne, nisam tako sjajan u pamćenju, već sam nakon oho-ho godina vidio na kiosu prodaju DVD-a filma koji se zvao Domino Efekt (zadnji cover je cover upravo tog izdanja) i pošto je to bila neka sića, 20-30 kuna, uzeo sam ga samo zbog Gene Hackmana jerbo film nisam gledao (mislio sam ja onda) i zato što je bio bagatela (onda su ta neka sumnjiva DVD izdanja išla za šaku kuna). Zamislite moje iznenađenje kad na pola filma naletim na dotičnu scenu i skužim koji je to film. U svoju obranu mogu reći da sam zapamtio i netipični kraj, ali vam neću reći točno kakav je jer već postoji jedan Jurica Pavičić koji ima diplomu iz spoilanja filmova. Netipičan kraj, da, originalan… možda baš i ne. Nažalost, to se može primjeniti i na ostatak filma jer, ma koliko god da su 70-te bile rodno tlo za razne trilere (The Parallax View, Three Days of Condor, Night Moves) nisu svi mogli biti dobri, a u tu skupinu ide i ovaj naslov. Jedini razlog zašto mi taj DVD još uvijek stoji na polici jeste što u njemu igra glumačka zmajčina Hackman jer bi inače već odavno završio u nekoj donaciji obližnjem smetlištu. Ali, o čemu ja to točno pričam.

O političkom atentatu. Ili barem atentatu. Čovjek koji će ga izvesti je Tucker, vijetnamski veteran koji upravo guli 15 godina zatvora jer je ubio prvog muža svoje žene. Tu upoznaje čovjeka u odijelu, poslovni tip, mutni tip, CIA, FBI, SDP, HDZ, odaberite sami, koji mu nudi pogodbu. On će napraviti posao za njih, a oni će njemu pomoći da pobjegne iz zatvora, da zaradi koji dolar te da se ponovo poveže sa ženom u zemlji koja nema izručenja. Stvari idu kao podmazane, naravno, i Tucker se ubrzo nađu u nekom finom sunčanom mjestu, uživa sa ženom, hladi jaja u moru i tako to. Dok se lik u odijelu ne vrati i kaže da je sad vrijeme za posao. Kad shvati što je posao, Tucker ima oklijevanja i premišljanja, ali ti dečki u sjeni se ne zajebavaju previše; otimaju mu ženu, ucjene ga i Tucker posao mora napraviti (scena s helikopterom). Posao krene krivo kad se helikopter skrši, Tucker pomisli kako može zajebavati dečke u crnom, što pak dovede do drugih posljedica (nije bitno točno kojih) što pak natjera Tuckera da krene u svoje razriješavanje računa.

Red je spomenuti jednu stvar (jer sumnjam da će se baš o tome pisati puno) umro je jedna od najstarijih glumačkih legendi – Mickey Rooney. Čovjek je imao devedeset i nešto godina, a glumi otkako je počeo nosit pelene. Priznajem, nisam ga baš puno gledao, ali red je odati mali naklon tako dugačkoj karijeri, pa da se spomene u ovom tekstu jer tu igra jednu od glavnih uloga (Hackmanov cimer iz zatvora). Što se tiče samog filma, pa, postoje odlični trileri iz 70-ih, a postoje onin koji nisu tako dobri, a igrom slučaja ovaj naslov pada u potonju grupu. Jeste kad čuli za izraz ”zašto da bude jednostavno kad može biti komplicirano”? To vam je opis ovog filma. Filmovi zavjere trebaju imati dobru zavjeru da bi bili zanimljivi, a ako taj dio zašteka, sve drugo pada u treći plan. Kad se na kraju dogodi rasplet, igrači postave na prave pozicije i otkriju motivi prva pomisao mi je bila – zaozbiljno? Tolika muka za ništa? Ne shvatite to krivo, film se uistinu trudi napraviti poštenu zavjeru, sa svim onim dodacima gdje ne znate tko pije, a tko plaća, ali sam sebe zajebe kad krene s otkrivanjem što se ustvari dogodilo u vezi atentata. Iako neki kritičari tvrde da je film rip off spomenutog The Parallax View, to ipak nije točno. Inspiracija je više u političkim atentatima koji su onda bili aktualni (Kennedy, King, Kennedy drugi) i to je uglavnom sav domet zavjere, sličnosti, kao i to da nema motiva koji bi sve lijepo objasnio. Jedan zgodna prednost jesu glumački nastupi Hackmana (uvijek dobar, čovjek je gubica čak i kad je u lošem filmu) Rooney, a tu je i legendarna Murphy Brown (Candice Bergen) te još jedan veteran; Richard Widmark. Film ima i ponešto dobre akcije, par uspjelih scena i zanimljiv kraj, ali uglavnom se poprilično pogubi kad likovi krenu pojašnjavat što, kako i gdje. Sadržajno zbrka, glumački dobar. Neću vam ga preporučiti zbog ničega, iskreno (Hackmana jedino mogu navesti kao aduta koji nikad ne omane) a čak i ako ste obožavatelj dobrih zavjera mogli bi pronaći da je ova mlaka kao kamilica. Ako ništa drugo, barem da završim s time da tekst posvetim Rooneyju. Ipak je čovjek glumio koliko je i živio. Svaka čast.

2370342,eNyu7KAJfrj+Z4bNmaNdBxvKDQ+c8VoslPQIsU4RSt544Utb4Ae4kjjeKHasCeHq2XLd47_5frQegQXfi7pKow== 2370343,eNyu7KAJfrj+Z4bNmaNdBxvKDQ+c8VoslPQIsU4RSt544Utb4Ae4kjjeKHasCeHq2XLd47_5frQegQXfi7pKow== 2370344,eNyu7KAJfrj+Z4bNmaNdBxvKDQ+c8VoslPQIsU4RSt544Utb4Ae4kjjeKHasCeHq2XLd47_5frQegQXfi7pKow== 2370346,SgF2o+UeJ4XDbYCEKfXQGb4qJirYKnYHlgJ4oyfIww6Z+Me8QeOr6M236TvvQmpHopPJAwEl5OzKtDSbAQBaTg== 2370350,Et+mXQxmf133BJLjSyMaNupE14LLyDQ2rWo3fLSS4+k3yT0CcOGfb6Gf8IFod5N+WaaOen8ziJMaAFgjMT0NlA== 2370351,z9i+DMgLLiI3MjiMYWm+Q+lPAFA9Nsyho5JHrlPP793GkOZdJRrD72v9gRoXUM417PBUzgSVbNlEh_krNPFsVw== 2370352,94U6YpHIF+CNCWp4GKnMnkYolD4TQoevtACYGxv3rr6t5nv32EGTV6zGRHbiSj4J6iXr2vhUzGnCwmhp5HRNsQ== 2370354,eNyu7KAJfrj+Z4bNmaNdBxvKDQ+c8VoslPQIsU4RSt544Utb4Ae4kjjeKHasCeHq2XLd47_5frQegQXfi7pKow== 2370356,f2doz+b2FE8zjVK9txqKBgJ3+xifpmeTEPVayxmFWFMxB8p7Zw50lHXINS4aMZjiGVpvAqIDYMYV5UgFGC08XQ== 2370357,Ro2EUCcoNOjR_B4ZFTtQewypBbQevyZxT1OnXrgpnUiP22s6kR0M3I9UAPt_K4Beh6C4Um5bQ67SDJO7m9f8LQ==

RoboCop (2014)

Posted: 5 travnja, 2014 in Akcija, Gary Oldman, Remake, Science Fiction

affiche-robocop-2014-5 MV5BMjAyOTUzMTcxN15BMl5BanBnXkFtZTgwMjkyOTc1MDE@._V1_SX640_SY720_ RoboCop-2014-Movie-Poster-650x948 robocop-imax-poster robocop-poster-2014-6sapjkqi

IMDb

Trailer

 

Ne volim biti u pravu. Ma, koga zezam, obožavam to. Internetski mudrac. Vidovnjak, čak jer sam točno pogodio što neće valjati u ovom filmu. Osjećam se… božanski. Priđite i poslušajte moju riječ, taj osjećaj. Sad, kad sam zadovoljio svoje niske porive da sam sebi laskam, odgurnut ću šalu na stranu i reći kako sam stvarno i pogodio što neće valjati s rimejkom jednog od SF klasika 80-ih, ali nije tu bila u pitanju nikakva božja intervencija već jednostavno dobri stari osjećaj i, pa, očita neinspiracija modernog Hollywooda koja uzima te stare naslove jer misli da će ljudi automatski ići u kino gledati noviju stvar ako poboljšaju efekte. Odmah da budemo na čistom; originalni Robocop se još uvijek jako dobro drži po tom pitanju, hvala lijepo što pitate, dok mu se ovaj novi ne može prišuljati po nijednoj stavci dnevnog reda. Nasilje. Brutalnost. Inovacije. Sarkazam. Cinizam. Satira. Akcija. Sve stavke idu pod minus. Uvijek rado viđeni Michael Keaton dobro pogađa bit cijelog filma s jednom rečenicom. “Make him more tactical. Make him black” To je ustvari i cijeli doprinos filma; crno taktično odijelo koje djeluje kao da je posuđeno iz Nolanovih Batmana i da klinci vole cool stvari. Da sažmem ono očito; originalni Robocop je bio revenge film. Jako dobar. Politički satiričan, akcijski nabrijan, brutalno krvav. Remake je… pa, nije to. Ali, idemo redom.

Priča je u suštini ostala ista. Policajac Alex Murphy NE nastrada na dužnosti (nastrada ispred doma svog) i budi se kao uber cool robot. On skače, on puca, on juri gradom taktično crnim motorom. On je Batman novog doba. Slučajno se sjeti da je kao poginuo i nekako mu dođe da to riješi (sve poubija – pet minuta posla). Iz nekog razloga, korporacija koja ga je stvorila želi ga ugasiti. Razlog? O, pitaj boga. Zbog nečega. Rješenje – sve poubija – novih pet minuta posla. Što radi između toga? Vozi se na motoru. O,kvragu, da, ima valjda čistih petnaest minuta kadrova gdje Roby sjedi na crnoj jurilici i vozi su ulicama svoga grada. Da bude malo nekih kvaka, tu su žena i klinac zbog kojih ima nekih malih emocionalnih problema, jedva spomena vrijedno, nešto malo nekakve policijske krimi priče napisane rukom desetogodišnjaka (mislim da bi i R2D2 shvatio tko su korumpirani murjaci) i ponešto tehno-govora kakvog se ne bi posramio ni Star Trek (nešto u vezi toga da je Alex robot, ali nije robot jer misli svojom glavom, ali je robot jer ne misli svojom glavom kad stroj misli njegovom glavom – ako ste shvatili, zapalite jednu kao nagradu) i to nas u konačnici dovodi do konačnog zaključka. Kojeg? Da je ovo umjetan film, kao i sam RobCop.

Najgora stvar koju možete napraviti jeste uzeti stari film, uzeti njegovu priču, ići raditi njegovu obradu, za boga miloga, a onda se praviti da radite samostalni i originalni film. Kako rekoh na početku; cijela ideja je promašena s ovim rimejkom, ali promašena je samo u odnosu na original jer sam rimejk ni nema nekakvu ideju o tome što bi želio biti. To nije akcijski film. Akcija je u njemu brzopleta, nepregledna i nimalo zanimljiva, da budem iskren. To nije ni film osvete jer se u njemu nitko ne osvjećuje. Negativci ne postoje dalje od kratke skice i brzog pogleda na njihovo lice. To nije film o korupciji jer korupcije nema, tek nešto malo na kraju, ofrlje, reda radi. Film nije drama jer, već pogađate obrazac, drame nema. Jedina stvar koju je film uspješno napravio jeste da je postigao da gledatelja uopće nije briga za likove. Mislim, to je uspjeh. Redatelj kaže da su krivi producenti, producenti kažu da je kriv scenarist, scenarist kaže da su krivi oni koji su scenarij prekrajali i tako u zatvoreni krug. Nitko da kaže kako su kiksali cijelu osnovnu poantu filma; jedan drot ubija gomilu onih koji su ubili njega. Film nema ni humora, satire ili nekog odmaka od stroge ozbiljnosti. Film zanemaruje potragu za ljudskosti jer ni toga nema (ovaj Alex je odmah od starta svjastan tko je) Ekipa stoji neiskorištena. Gary Oldman se jedini trudi. Mislim, to sve bez da počnem s usporedbama s originalom. Ali, opet, s druge strane, neki klinci koji nisu gledali original i koji vole besmisleno ponavljanje kadrova ili ispraznu CGI akciju bi mogli biti ponešto zadovoljni. Vrijeme će vam proći uz njega, to svakako, ali na kraju dana, kad se zbroje sve žrtve, ovaj remake se nije odmaknuo ni koraka od dugačke tradicije sličnih bezličnih obrada koje misle da novi efekti i brza montaža mogu čuda napraviti. Ne mogu, jasno i glasno, a ako vam je do prave stvari, pa… original je uvijek dostupan za još koje gledanje.

5748229,YUP91Z7+pSWIXbG3wS7cXbJzuRP0_GqjCDcG89rOQDQMMCGcNiIfo8YcT7H6lRO1hPjyGs6u2LUZw5E45rLqCQ== 5748230,YUP91Z7+pSWIXbG3wS7cXbJzuRP0_GqjCDcG89rOQDQMMCGcNiIfo8YcT7H6lRO1hPjyGs6u2LUZw5E45rLqCQ== 5748231,YUP91Z7+pSWIXbG3wS7cXbJzuRP0_GqjCDcG89rOQDTw+SllqS3bH3pnVuAe2opYD6lRstgc5IYm5vCAj+QMBA== 5748232,YUP91Z7+pSWIXbG3wS7cXbJzuRP0_GqjCDcG89rOQDQMMCGcNiIfo8YcT7H6lRO1hPjyGs6u2LUZw5E45rLqCQ== 5868007,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== 5868008,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== 5911444,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== 5911445,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== 5911446,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== 5926048,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== 5926050,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== 5926051,nrNTT9v8DJxAmfTW5urRIuS+Wq7Aiu9A_WDeOaq9VUvfjSV1PsoIf4yebK7z3EqrodqhR3z4McwW_ePXyubdmg==